Promet u našem gradu - razna veselja

[MmeTipfeler]

Na mislim isključivo na automobilski promet, nego i na pješački, kao i na tzv. promet u mirovanju.

Pokušat ću iznijeti svoje današnje dojmove, a vi se nadovežite.

Vozila sam od kuće do savskog nasipa da odvedem pseto na plivanje i mršavljenje. Sve skupa, nekih kilometar i nešto. Usput sam primijetila da većina vozača žmigavce tretira kao dodatnu opremu, to jest uopće ih ne upotrebljava. Otprilike polovica pješaka ustručava se prijeći cestu, čak i na zeleno, nikad se ne zna, a druga polovica sumanuto pretrčava mimo zebre, po mogućnosti sa štakom. Posebna je zabava slalom - ti nisi dovoljno brz, ja ću se ugurati u susjedni trak, a onda ćemo svi skupa završiti na crvenom svjetlu na semaforu.

O parkiranju ću drugi put.

Vaša iskustva i prometna veselja?

[Stitch]

Mrzim kilavce na cesti. Metiljavce koji mile kao da će svaki čas ispustiti dušu. Boli njih briga što su u deset minuta genijalne vožnje iza sebe napravili kilometarsku kolonu. Ne žuri im se. Pomislio bi čovjek – netko ih je po smrt poslao. Pa oklijevaju. Ili štede benzin. Majku vam vašu, ako vam je do štednje, ostavite auto u garaži. Pješačite. Vozite se biciklom ili tramvajem. Samo mi ne izlazite pred oči. Jer ću prvom sljedećem izbušiti gume. I poslati ga u autoškolu. Gdje će ga naučiti ono što je propustio – da ograničenje brzine na šezdeset ili sedamdeset kilometara na sat ne znači da mora voziti trideset. Da u vožnji ne telefonira nego da desnu ruku umjesto za držanje mobitela iskoristi za prebacivanje iz druge u treću. Da ne zvirla okolo objašnjavajući frendu gdje su najbolji kupleraji u gradu nego da gleda pred sebe. Pa mu neće na pamet pasti da se prestrojava deset metara ispred semafora. Preko pune crte, na zeleno svjetlo. I onda se čudi što mu trubim. Kao da smo na igralištu. Kakav penal, nisam ga ni taknuo, sam je pao, duše mi! A promašio sam ga za milimetar, jedva sam ga izbjegao. Da mi nije žao vlastita auta, tako bih ga razvalio da bi se pola sata okretao na asfaltu. Poput ringišpila. A onda bih ga izvukao iz te limenke da mu otkinem glavu.

Bijesan sam? O da, jesam. Kako ne bih bio, mogao sam poginuti zbog idiota. Ne jednom nego svaki dan. Zbog onih koji mi se zalijepe na rep pa piče pet milimetara iza moga branika. Što da zakočim, tupane, gdje bismo obojica završili? Ha? Imaš li ti mozga, imalo? Zbog onih koji se prebacuju iz traka u trak a da ne pogledaju u retrovizor. Pa čak i ne mahnu u znak isprike zbog škripanja i cviljenja sirotih mojih guma. Zbog onih koji od silnih decibela što im trešte iz tatine kante ne primjećuju ništa drugo. Na koncertu su, ne bi uočili ni NLO da im se spusti na krov. Zbog onih koji ne dopuštaju ostalim sudionicima da se uključe u promet. A ne, nećeš, zašto bi ti uletio ispred mene, ne dam! (Tu dakako ne računam pametnjakoviće koji se voze žutim, zabranjenim dijelom jer im se ne da čekati pa zadržavaju gradske autobuse. Takve ni ja ne puštam, iz principa.) A pogotovo zbog onih koji nisu svjesni da na svakom vozilu već desetljećima postoji izum koji se zove žmigavac. Ili pokazivač smjera. Koji služi baš za to što mu ime kaže – da nagovijesti drugima kamo ćeš. A ne da ti bude ukras.

Da je meni ministarska fotelja, sve bih to zauvijek maknuo s ulica. Ne samo da bih im oduzeo vozačku i naplatio milijunsku kaznu nego bi doživotno morali hodati kamo god pošli. Nema druge. Zagreb je prometni Teksas, odavno. I pitanje je samo koliko ljudi treba najebati da se to promijeni.

[Riona]

Ooooooo! Temica za prste polizat.evo mene sacu, cim stignem do kompa. Da i tebi kazem nesto cvilidreto muska!
Vrlo dobro jutro s pogledom na ovu temu

Sent

[Nukac]

A tek vožnja po autocesti....

- kao prvo, u kontinentalnoj Europi smo, što znači da se vozi po desnoj strani. Lijeva strana je za preticanje, nakon što to obaviš vratiš se u desnu stranu. A pogotovo ne ispred ograničenja 100 luđački kočiti u lijevoj strani. Za to imaš desnu stranu.
- na autocestama postoje trake za usporavanje, što znači da ako skrećeš s autoceste, prestrojiš se u traku za usporavanje i tamo usporavaš. A ne da čekaš do zadnjeg trenutka i onda kočiš i loviš izlaz. Ili još gore, voziš se po sredini, po crti, pa usporavaš promet u desnoj traci. Ili još gore, u lijevoj traci si, pa loviš i zaobilaziš aute u desnoj i traci za usporavanje.
- kad je snijeg - očisti CIJELI auto, a ne samo 10 x 10 cm da vidiš vozit. Pogotovo snijeg s krova, a pogotovo ne dozvolit da se smrzne pa onda postanu vrlo opasne ledene sante koje na autocesti razbijaju stakla. (naravno da ovo za snijeg vrijedi i za obične ceste).
- o vozačima kamiona ili autobusa uopće ne želim trošit rijeći, jer je to posebna vrsta vrlo nekulturne gamadi. Vidi te da dolaziš s velikom brzinom, da iza tebe nema nikog, ali jednostavno je jače od njih i moraju ti se nasrat, tako da jedva zakočiš.

Meni ne smetaju brzi vozači, najviše mi smetaju spori neodlučni vozači i takvi predstavljaju najveću opasnost u prometu. Nažalost, ne kažnjava se prespora vožnja, a upravo radi njih nastaje dosta prometnih nesreća.

I gledam na poslu, uglavnom to rade žene: sjedne u auto, i još nije dobro sjela već uzima u ruke mobitel. Kao - žene su multitasking. Ne kravo, kad uzmeš mobitel, od loše vozačice postaješ krava za volanom.

[MmeTipfeler]

Meni posebno ide na živce kretanje na semaforima. Okej, priznajem, i ja znam zajebati pa se zamislim i ne skužim da se svjetlo promijenilo, ali to mi nije uobičajeni stil. A stil je kod nas uglavnom ovakav: tek kad se auto ispred tebe pokrene, počneš razmišljati o tome da ubaciš u prvu, što znači da se između dva auta potroši bar sekunda viška. I onda su krivi semafori...

[Nukac]

Eto, za to postoji riješenje.
Recimo u Varaždinu skoro svi semafori imaju satove i odbrojavaju sekunde. Tako da uopće ne trebaš razmišljati kad će se promijeniti svjetlo.

[Riona]

Semafori imaju neku normalnu dužinu u normalnim ulicama. To ti uđe u krv, kad se često smucaš gradom.
ali na onim ogromnim raskršćima, nema normalne dužine. Srećom, nisu mi na redovnoj ruti, pa ne moram "naučiti" njihovu dužinu. Čekam.
Mme, možda je semaforska dužina paljenja prilagođena općem kopanju nosa.
Radila sam nekad u zgradi koja je imala prozore na komadić ulice između dva semafora. Tu bi se onda u tri reda naslagali auti, i čekali. Od deset auta, 8 vozača je kopalo noseve. Začudo, i stvarno ne mogu vjerovati, ali je tako... sve muški.
Po gradu, Stitch nemaš šta jurcati. Posve je izvjesno da će ti odnekud izroniti bjesomučni pedal-majstor, uvjeren da je uvijek u pravu i da može, bezobzirno, preletjeti raskršće. (Zanimljivo, nisam još vidjela žensku da tako blentavo prelazi raskršće. One se sjete da imaju oči. )
O djeci, loptama, starčekima kojima onih deset metara do semafora i zebre znači grozne bolove, nećemo ni pričati. Polako.
Tim više što je po cijelom gradu posijano rupa (to je bar lako - pustiš samo da propada) i hupsera.
Genijalci koji mi se zalijepe za leđa su posebna vrsta, a oni krkani koji legnu na trubu i blicaju, imaju s moje strane jednosmjernu kartu za pakao. Ne samo da je protuzakonito, nego je i besmisleno, vrlo, vrlo često.
Što se tiče telefoniranja u vožnji - neki dan strašno žurim. U kružni tok umili auto, kojeg sad moram čekati, jer je već ušao, a u njemu babac klepeće. Naravno da joj je pažnja bogzna u čemu, pa vozi polako - pohvalno, ali samo kad izuzmeš da sve nas ostale osuđuje na čekanje, vožnju korakom i slično. Malo kasnije, useljava neki auto na parking, i time zaustavlja promet - jasno da trkelja telefonski i ... nažalost, opet ženska. srećom, nijedna nije čula što im sve želim.

Primjetila sam, osim toga, da najveći broj telefoniranja spada u trenutke parkiranja. Pa ljudi, jel to moguće! tu istina, prednjače muškarci, jer su oni važniji, češće čekani po sastancima ili kod kuće, pa ih netko potrebit zove...

@Nukac, autoputevi su svoja priča. Ima nekih izlaza koji su tako smrljani, da su morali postaviti nekakve mekane bumpere, jer su ljudi masovno zadnji čas (kad su skužili) pokušali izaći... pa se zaletili u razdjelnik. Sjećam se da je tako bilo kod Graza; možda nije više.
Inače ja sam zapravo jako zahvalna na autoputevima. To ti omogući da odeš nekom "starom cestom" u puno ugodnijoj brzini, vidiš nešto oko sebe. S druge strane, ako moraš biti u točki B u tom i tom vremenu, onda je autoput obično mana s neba.
Jednm sam si baš pustila na volju, na posve praznoj autocesti kroz nacionalni park, vozeći mustanga... Hm.

[MmeTipfeler]

Mme, možda je semaforska dužina paljenja prilagođena općem kopanju nosa.

Autor u komentaru dodaje: "...and then take out your phone".

Eto, za to postoji riješenje.
Recimo u Varaždinu skoro svi semafori imaju satove i odbrojavaju sekunde. Tako da uopće ne trebaš razmišljati kad će se promijeniti svjetlo.

Nije u tome stvar, nego treba biti pripravan da kreneš kada se svjetlo promijeni. Dakle, kad semafor dođe do tri sekunde, stavljaš mjenjač u prvu - uopće ne znam gdje je dotad bio , noge na pedale i krećeš kad se upali zeleno. Sve se to može napraviti i s "običnim" semaforom.

[haram]

(jedan biciklistički )

[Stitch]

Po gradu, Stitch nemaš šta jurcati. Posve je izvjesno da će ti odnekud izroniti bjesomučni pedal-majstor, uvjeren da je uvijek u pravu i da može, bezobzirno, preletjeti raskršće. (Zanimljivo, nisam još vidjela žensku da tako blentavo prelazi raskršće. One se sjete da imaju oči. )
O djeci, loptama, starčekima kojima onih deset metara do semafora i zebre znači grozne bolove, nećemo ni pričati. Polako.

Ti znaš da biciklist koji želi "preletjeti raskršće" SIGURNO krši zakon i da mi se ništa neće dogoditi ako ga pregazim kao najobičniju vreću govana, što ustvari i jest?

[haram]

Ne baš.

... Istovremeno, vozač je dužan brzinu kretanja svog vozila prilagoditi tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Stoga, ukoliko vozač koji se približava obilježenom pješačkom prijelazu uoči vozača bicikla koji namjerava prijeći rečeni prijelaz upravljajući biciklom preko njega treba smanjiti brzinu kretanja svog vozila kako ne bi došlo do naleta osobnog automobila na vozača bicikla.
https://epodravina.hr/biciklisti-oprezn ... pripaziti/

bajdvej, ni pješaci na zebri nisu svete krave:
... No zakon ipak nalaže oprez i pri prelasku preko "zebre". Naime pješaci trebaju znati da je sustav obilježenog pješačkog prijelaza dvostruko obvezujući. Stručnjak za promet Darko Konjević ističe da pješaci nemaju apsolutnu prednost na obilježenom pješačkom prijelazu već su dužni uvjeriti se da radnju mogu obaviti na siguran način, tek kada su vozila na sigurnoj udaljenosti.
http://www.brodportal.hr/clanak/pjesaci ... lazu-12923

[Riona]

Medutim, ako taj biciklist izjuri iz drvoreda i prijede cestu, to je onda moja krivica sto se tutlek nije nadao autu u Klaicevoj, pa nije prikocio i pogledao dolazi li sto?


I onda ti robijaj zbog takvog!

sent from T

[Stitch]

Stoga, ukoliko vozač koji se približava obilježenom pješačkom prijelazu uoči vozača bicikla koji namjerava prijeći rečeni prijelaz upravljajući biciklom preko njega treba smanjiti brzinu kretanja svog vozila kako ne bi došlo do naleta osobnog automobila na vozača bicikla.

Primijeti pogodbenu konstrukciju. Ona je ključna. Nisam jednom policiju čekao zbog biciklista. I uvijek bih otišao bez ikakve kazne. Platili bi je tutleki koji su je zvali.

[haram]

Medutim, ako taj biciklist izjuri iz drvoreda i prijede cestu, to je onda moja krivica sto se tutlek nije nadao autu u Klaicevoj, pa nije prikocio i pogledao dolazi li sto?


I onda ti robijaj zbog takvog!

sent from T

Zato postoji i nešto što se zove očevid prometne nesreće. Uglavnom, nemožeš nekoga ubiti samo zato jer se našao u prekršaju, a ti si imala mogućnost izbjegavanja težih posljedica.

[MmeTipfeler]

Biciklist nema što voziti bicikl po zebri. Ako želi prijeći cestu, mora sići s bicikla i gurati ga preko zebre. Iznimka su jedino biciklističke staze.

[haram]

Primijeti pogodbenu konstrukciju. Ona je ključna. Nisam jednom policiju čekao zbog biciklista. I uvijek bih otišao bez ikakve kazne. Platili bi je tutleki koji su je zvali.

Nakon što si udario biciklistu na zebri?

Biciklist nema što voziti bicikl po zebri. Ako želi prijeći cestu, mora sići s bicikla i gurati ga preko zebre. Iznimka su jedino biciklističke staze.

Pročitaj molimte i post prije tvoga.

A baš me zanima koliko se vi zakonoljupci držite propisa o ograničenjima brzine.

[Stitch]

Biciklist nema što voziti bicikl po zebri. Ako želi prijeći cestu, mora sići s bicikla i gurati ga preko zebre. Iznimka su jedino biciklističke staze.

Apsolutno. Bez obzira na to što laprdaju novinari koje Haram citira kao autoritete, u praksi se redovito događa da policajci naplate kaznu idiotima koji bez zaustavljanja, sa 30-40 km/h - ako ne i brže - dolaze na zebru i prelaze je.

[Stitch]

Nakon što si udario biciklistu na zebri?

Da. Imam i svjedoke.

[haram]

Da. Imam i svjedoke.

Ubio si ga ili dobro polomio, i bio je napravljen uviđaj?


A baš me zanima koliko se vi zakonoljupci držite propisa o ograničenjima brzine u naseljima. Jer po mojim skromnim iskustvima, kad nema kamera ili murje na vidiku, za 99% vozača oni ne predstavljaju bogzna šta.

[MmeTipfeler]

Pročitaj molimte i post prije tvoga.

Pa pročitala sam ga. Tamo piše:

Stoga, ukoliko vozač koji se približava obilježenom pješačkom prijelazu uoči vozača bicikla koji namjerava prijeći rečeni prijelaz upravljajući biciklom preko njega treba smanjiti brzinu kretanja svog vozila kako ne bi došlo do naleta osobnog automobila na vozača bicikla.

Nigdje nije spomenuta obilježena biciklistička staza. Biciklisti na stazi imaju prednost, bez obzira na to što nam se putanje ukrštaju, ali ako staze nema, onda je to isto kao kad jedan auto drugome oduzme prednost.

A baš me zanima koliko se vi zakonoljupci držite propisa o ograničenjima brzine.

Pa gle, u Zagrebu uglavnom i nemaš puno prilike voziti brže od dopuštenoga jer je promet takav da si sretan ako uopće nekamo uspiješ stići. Kad ne vozim zvijeri, a uglavnom se zbog njih i vozim, auto mi uopće ne treba. Dobro, za veliki špeceraj, ali to ionako obavim na povratku odnekuda sa psima.

[Riona]

Moj bed, doticni biciklist je izjurio iz drvoreda i bez kocenja preletio biciklistivkom stazom na drugu stranu.
Nekako mi se cini da ja vozim preko raskrsca bez semafora bez imalo obzira prema drugim sudionicima u prometu, vjerujem da ne bi bilo dobro. Cak i kad sam u ulici s prednoscu prolaza, volim provjeriti da li su i drugi toga svjesni.
Naravno, to sam samo ja.
Biciklisti su ipak visa bica, kojima je sve dozvoljeno.

Iako volim voziti bicikl, uzdrzavam se od voznje po gradu.



sent from T

[MmeTipfeler]

Apsolutno. Bez obzira na to što laprdaju novinari koje Haram citira kao autoritete, u praksi se redovito događa da policajci naplate kaznu idiotima koji bez zaustavljanja, sa 30-40 km/h - ako ne i brže - dolaze na zebru i prelaze je.

Pa sad, gle, ja se u takvim slučajevima zaustavim kad god mogu i do sad nisam imala bliski susret s biciklom, osim što sam se na mrtvo ime svađala s biciklistima. Jednostavno mi je žao mog auta. Od biciklista možeš odštetu naplatiti jedino u građanskoj parnici, a to em traje, em košta.

I psujem sve po spisku, a i trubim iako je to protupropisno, svima koji pretrčavaju preko ceste mimo zebre, ali ću, bez obzira na svjetlo na semaforu, pričekati bakicu za koju je cesta jednostavno preširoka. Ili ma koga ako vidim da se otežano kreće.

Jednostavno mislim kako sam u autu ipak ja "jača" odnosno mogu lakše ozlijediti ili unesrećiti pješaka nego on mene, a i brža sam, nekoliko sekundi neće me spasiti. No kada smo jednaki, kada i ja i ostali na cesti imamo jednake uvjete i jednake mogućnosti, bez obzira ne to tko vozi Ferrari, a tko fiću, onda izvoli na semaforu krenuti na vrijeme, a ne da, umjesto deset auta koliko ih je moglo proći preko raskršća, prođe polovica od toga.

Ovo se najviše odnosi na lijeva skretanja, ali vrijedi i inače.

[MmeTipfeler]

Moj bed, doticni biciklist je izjurio iz drvoreda i bez kocenja preletio biciklistivkom stazom na drugu stranu.

Čekaj malo. Netko je od vas dvoje morao prolaziti na crveno, osim ako ti nisi skretala. Koliko sam shvatila, u pitanju je Klaićeva. Ne znam gdje tamo biciklistička staza prelazi preko kolnika a da ondje nema semafora.

[Stitch]

Ubio si ga ili dobro polomio, i bio je napravljen uviđaj?

Ništa mu nisam napravio, ni jednom ni drugom. Prvi mi se doslovce zabio u prednji dio, bočno. Skretao sam udesno, a s te je strane i on iskrsnuo na zebri. Nije bilo teorije da ga na vrijeme vidim.

Potom sam, možda iste godine, ne sjećam se točno - uspio izbjeći lika, ali okrznuo sam mu kotač pa je još metar-dva vozio cik-cak, a onda se razlijepio po asfaltu. Vratio sam se u rikverc i časak razmišljao o tome da ga pregazim.

A baš me zanima koliko se vi zakonoljupci držite propisa o ograničenjima brzine u naseljima. Jer po mojim skromnim iskustvima, kad nema kamera ili murje na vidiku, za 99% vozača oni ne predstavljaju bogzna šta.

U tim slučajevima nisam brzo vozio, skretao sam u drugoj, pa je pitanje bespredmetno. Biciklisti su bili barem dvaput brži od mene.

[MmeTipfeler]

Vratio sam se u rikverc i časak razmišljao o tome da ga pregazim.

Priznajem da ja često razmišljam o tome da pregazim jednog do dva pješaka, čisto, ono, ostalima za primjer, i to na izlasku iz Socke na Trg žrtava, pred knjižnicom. Jebote, taman dvoje prijeđu slijeva nadesno, a oni na desnoj strani tek se tad odluče da bi i oni mogli prijeći cestu, pa dok oni prijeđu, evo novih...