Živim u zgradi i imam tu sreću da je zgrada ok, ljudi su ok, odnosi su površni i zato i ok, nitko ne radi pizdarije, ne ostavlja smeće po stubištu, ne buči previše. s jednom susjedom sam si baš dobra, povremeno pijemo kave i šećemo.
Ali ima i jedna druga.
Ta jedna druga jako voli prat sve što je površinski veliko, i luftat voli jako, valjda misli da zrak i sunce ubijaju prašinu
Što bi bilo sasvim ok, njene plahte, njeni problemi, da dotična to ne objesi za nanorubove, i time njen veš visi preko cijelih mojih prozora. Ja sam, sad već kužite, ispod.
Zamislite prozor, plavo nebo, susjedna zgrada se vidi, grm ispred prozora se vidi. odete na wc, vratite se, vidi se kurac.
Tri puta sam bila već kod nje, od proljeća sam počela kucati na vrata, Lijepo zamolim ako mogu preklopiti plahte, poplune, što već visi, da i ja dobijem malo sunca. Susjeda veli ok, preklopi. Idući tjedan opet.
E sad, ne reagiram svaki put. nekad me nema, nekad radim pa dođem kasno doma. nekad zaista nemam volje svaki put trčat k njoj.
Danas sam bila doma i spremala stan, i usred pospremanja se zamračilo, dva popluna su se spustila. Otišla sam gore čim sam se obukla u neš pristojno, nitko nije otvorio vrata. Pa sam napisala poveću poruku. Znate li kako je teško rukom pisati poruku, pogotovo kad pizdiš?
Pa sam prepisala da bude čitljivije i ubacila u sandučić.
Žena ne izgleda glupa. Ako i zaboravlja, jebemumater. da joj prerežem štrik? predstavnica stanara mi je jednom bila na kavi kad je ova spustila zastor, drugi put mi je bila gazdarica, one ne mogu vjerovati. glupo mi je njih petljati. i to je tako bedast problem, ali je trajan i ponavljajuć i ja nemam puno prozora u stanu. Imam ove koje pokrije tuđi veš.
što da radim?
