stanje stana meni je uvijek odraz uma.
recimo, imala sam prije mjesec-dva fazu od mjesec-dva u kojoj bi mnogi čistunac na mjestu umro da je unišao u moj dom. dakle, stvar (boca, čarapa, okrajak kruha, knjiga, itd.) koja više nije u uporabi odlaže se na pod. ostaje na podu. fotelje su zatrpane odjećom i papirima, uvijek su papiri. na zrakama sunca vidim plahutajuće paučine. u čašama nastaju novi oblici života. itd.
u kutu, ali zapravo u središtu i ishodištu svega, na krevetu, ležim ja. kraljica smeća. ne izlazim iz kuće, osim do dućana. ne mogu ništa jer živim u svinjcu, a živim u svinjcu jer ne mogu ništa.
onda to tako traje.
onda se nešto minorno, ali epohalno dogodi i počinje druga faza, faza Čistoće. u fazi čistoće sve se čini tako jednostavno. ništa nije lakše nego usisati svaka 2-3 dana i svaka četiri obrisati prašinu. sve je čisto, sve je na svom mjestu i nepojmljivo je da bi ikad moglo biti drugačije. život se događa. itd.
ta faza još traje, ali sad je 14:00, a ja još nisam pospremila krevet...
nisam bipolarna, samo sam krhka
