Pomozimo provincijalki da se dotepe

[karambol]

Pa lijepo, pitaj...kao neka stih proba. Ako te pusti mozda ces to moc i upraksirati pa normalno izlaziti na kave i dogovore tijekom radnih dana za radnog vremena.
No, ako te ne pusti - popusila si 200 kunica ibera, a mozda te pusti pa ti odbije satnicu...iako, to onda moze potegnuti pitanje prekovremenih sati i sati vikendom pa vjerujem da nece.

Savjetujem ti da pitas i da se postavis kao da je to jedno od vaznijih pitanja i svjetski problem broj 3 (nakon recesije, rata i gladi...) i ako pocne njatke lagano provuci kroz pricu prekovremeni rad i kako ti je tetka bas jucer bila nesto kod Slavka...Linica,jel',jer ma oni su si frendovi s faksa i to...

[Karlinjo]

Bio joj je u postupku izrade. Kad su je uhvatili imala je potvrdu da se pokaz izrađuje ali kontrolor to nije uvažio. Sada ima plaćen cijeli sedmi mjesec, a hoće joj kaznu naplatiti za to što su je uhvatili u sedmom mjesecu. :zecov odvjetnik:

Ja se ne švercam, ja sam pošten građanin.

[Zekoslawa]

Dakle, dotepla sam se u Zagreb 27.6. u 22.30, a već 28.6. ujutro predala sam zahtjev za pokaz. Treba mu tjedan dana da bude gotov. Dana 01.7. bio mi je prvi radni dan. Dana 03.7. u popodnevnim satima uhvaćena sam u švercanju jerbo nekako moram na posao i s posla, nije da je baš blizu, a pokaz mi nije bio izrađen do 04.7. Dana 05.7. uplatila sam iznos od 360 jebenih kuna za mjesec srpanj. To bi bila rekonstrukcija. :valdec:

Ja sam poštena radna ženska, ali nije moj problem što njima treba 7 dana da izrade karticu. Što sam trebala, 7 dana plaćati kartu?

Pješčo, nemere u druge poslovnice, moram u Ozaljsku.

[Euklid]

Di je ta vražja Ozaljska 105

To ti je u Koncarevoj...

[karambol]

Zeko, nadam se da si spremna za boj s babama sikterusama i brkatim muskim pandanima koji stoluji u Ozaljskoj.
Ako iskusni birokrati budu tvrda srca i zacepljenih usiju ti pocni vikati da ti pozovu Dudu...Dubravka Baricevica, odmah sad!

[Zekoslawa]

Zeko, nadam se da si spremna za boj s babama sikterusama i brkatim muskim pandanima koji stoluji u Ozaljskoj.
Ako iskusni birokrati budu tvrda srca i zacepljenih usiju ti pocni vikati da ti pozovu Dudu...Dubravka Baricevica, odmah sad!

Pa zapravo mi dođe da im dam 200 dodatnih kuna samo da ih ne čujem i ne vidim, al eto.

Šta ti je Dudo, netjak?

[blaze]

zečica došla u zagreb

[karambol]

Šta ti je Dudo, netjak?

ma je kitu marjanovu...samo kaj sam skont'o kako male pikzibnere na šalterima i zakutcima malih neprovjetrenih ureda ponekad poplaši galama i spominjanje konkretnog imena...

Nemam ja strpljenja za poštivanje procedure u birokraciji, ponekad...

I onda blefiram. I nemreš bilivit koliko puta mi je upalilo...

[blue]

Zec dobrodošla u Zagreb A već problemi

Možeš probat prvo bit fina, pa fina i uporna, kasnije samo uporna; obično taj način prođe, ali te ne vole

[Zekoslawa]

Išla sam, dakle. Pustilo me s posla i sve. I zakurac sam išla. Dođoh tamo, a ona meni da napišem pisani prigovor i pošaljem im na adresu.

Došlo mi je da zovem karambolova netjaka.

[elma]

kaj briju oni, prije su micali odmah na šalteru kazne

[karambol]

Išla sam, dakle. Pustilo me s posla i sve. I zakurac sam išla. Dođoh tamo, a ona meni da napišem pisani prigovor i pošaljem im na adresu.

Došlo mi je da zovem karambolova netjaka.

Jebiga, napisi. To znas. Birokracija voli doisivanje i pisane tragove. Javne sluzbe i drzavna uprava takodjer. No, svejedno ti spomeni samozatajnog Dudu...

[Zekoslawa]

Okej, ovo nije trebala biti tema o ZET-u, ali kad je već tu, iskoristit ću je da priupitam još nešto.

Naime, meni bi ovako dobro došao jedan kodeks ponašanja u tramvaju. Ako bi netko imao takvo što priu ruci ili bio voljan u kratkim crtama objasniti problem dizanja u tramvaju. To me pitanje iz dana u dan sve više muči i čini mi se da neću dugo poživjeti u Malom Beču ako ne svladam tu nadasve korisnu vještinu. Danas sam, evo, imala jednu od onih situacija kad se dočepam slobodnog mjesta i zasjednem, znajući dakako da idila neće dugo trajati i da ću se kad-tad morati ustati jer eto još barem 20-30 godina neće biti društveno prihvatljivo da osoba moga značaja sjedi. I tako ja sjedim, uberem bapca već pri dolasku na stanicu, osvrnem se oko sebe da vidim ima li još tko moje kategorije tko bi se trebao ustati bapcu, vidim da baš i nema, i polako sam već u pripravnosti da se bapcu ustanem. Dakako, neću to činiti dok babac ne pokaže namjeru da sjedne i dok se ne zaputi u mom pravcu. E, ali očito ne reagiram dovoljno brzo, pa se tako neka gospođa srednje dobi (dakle, još uvijek premlada da sjedi) krene ustati prije mene. Na to babac s par metara udaljenosti odmjerenom frevencijom, amplitudom i bojom glasa (vježbalo se, vidi se to) gledajući u daljinu i ne obraćajući se nikom posebno, dakako, kaže: "Ne treba, gospođo, ima ovdje mlađih. Gospodična bu se ustala". A ja pak već na "gospodična" krenem vraćati dupe na sjedalo, okrenem se prema prozoru i pravim se da nije moj posao. E neš, babac, ne. Ako zaustiš još što, reći ću da sam trudnica, pa ti zovi gospodičnom koga oš.

E pa sad vi meni recite...
1. Kad ja točno trebam krenuti ustajati, koliko sekundi mora proći da djelujem da najozbiljnije mislim ustati kad vidim bapca sa štapom?
2. Kome se uopće sve diže u tramvaju? Kad ste se vi prestali dizati i kad se vama počelo dizati?
3. Imam li uopće ikad pravo sjediti?
4. Razno.

Usporedbe radi, kaže mi sestra ovako da tamo negdje u bijelom svijetu ne samo da nije obaveza ustajati bapcima već se ljudi maltene uvrijede na to. Ovdje u našem Malom Beču, s druge strane, pošteni radni čovjek živi da bi mu se dizalo u tramvaju. Sanja kako će jednoga dana biti dovoljno star da mu se diže ili kako će biti u posjedu zlatne invalidske iskaznice da se nikome ne mora opravdavati što, jebote, sjedi.

Ergo, molim par praktičnih savjeta, neugodno mi, brate mili, ne znam kako da se ponašam.

[elma]

vdje u našem Malom Beču, s druge strane, pošteni radni čovjek živi da bi mu se dizalo u tramvaju. Sanja kako će jednoga dana biti dovoljno star da mu se diže ili kako će biti u posjedu zlatne invalidske iskaznice da se nikome ne mora opravdavati što, jebote, sjedi.

odličan post! ali nemam odgovore

[visekratni klon]

Zajebi bapce. Ne sve, ali te krave stare svakako. Jebote, zamisli ti kako se ona to obraća.

[Karlinjo]

Ne ustajem na te ala 'gospodinčna' govorancije ili one gdje me lupa kišobranom, stenje... Smatram da nije u pitanju baba od potrebe nego iz zajebancije, a ako je tako, neka ide kući mater i ćaću zajebavat, ne mene.

Općenito, ako je osoba cca 60 godina, tako nešto, i do recimo 2 koraka od mene, pitam: "hoćete sjest" i krenem se ustajati. Ponekad oni kažu, izlazim uskoro, ponekad sjednu i to je to. Ako je slobodno mjesto u tramvaju, a sjeda mi se. Osvrnem se, promatram... vrebam hoće li tkogod startat na mjesto, ako starta, uvalim se, reko - neš, ne, jok.

[visekratni klon]

Ne ustajem na te ala 'gospodinčna' govorancije ili one gdje me lupa kišobranom, stenje... Smatram da nije u pitanju baba od potrebe nego iz zajebancije, a ako je tako, neka ide kući mater i ćaću zajebavat, ne mene.

Općenito, ako je osoba cca 60 godina, tako nešto, i do recimo 2 koraka od mene, pitam: "hoćete sjest" i krenem se ustajati. Ponekad oni kažu, izlazim uskoro, ponekad sjednu i to je to. Ako je slobodno mjesto u tramvaju, a sjeda mi se. Osvrnem se, promatram... vrebam hoće li tkogod startat na mjesto, ako starta, uvalim se, reko - neš, ne, jok.

Majketimile, crkla sam, davim se na prvu rečenicu, davim.

[Karlinjo]

Jednom se nisam ustao kad me netko tražio. Bila je to neka baba, ispalo je ne bilo koja, ne znam joj više ime ali... Dođe do mene umiljati glasić, pokaže invalidsku kartu, pogledam, kad ono učiteljica iz osnovne iz tehničkog. Glupača. Dala mi je 1 iz tehničkog iz nekog zadatka, zato što sam navodno precrtao od kolege nacrt, tlocrt i bokocrt kutije šibica. Sunce ti tvoje ćoravo, kad sam ti tamo rekao da si ćorava onda sam bezobrazan, a sad se kurčiš s invaldiskom karticom. Mrš.

[visekratni klon]

Jednom se nisam ustao kad me netko tražio. Bila je to neka baba, ispalo je ne bilo koja, ne znam joj više ni ime... Dođe do mene umiljati glasić, pokaže invalidsku kartu, pogledam, kad ono učiteljica iz osnovne iz tehničkog. Glupača. Dala mi je 1 iz tehničkog iz nekog zadatka, zato što sam navodno precrtao od kolege nacrt, tlocrt i bokocrt kutije šibica. Sunce ti tvoje ćoravo, kad sam ti tamo rekao da si ćorava onda sam bezobrazan, a sad se kurčiš s invaldiskom karticom. Mrš.

Isusatimiloga, Karl, ti si sve gori, odnosno, tek se sad otkrivaš, ovo je divno. Plaćem-.

Diobro, što si joj rekao??

[Zekoslawa]

Ne ustajem na te ala 'gospodinčna' govorancije ili one gdje me lupa kišobranom, stenje... Smatram da nije u pitanju baba od potrebe nego iz zajebancije, a ako je tako, neka ide kući mater i ćaću zajebavat, ne mene.

Općenito, ako je osoba cca 60 godina, tako nešto, i do recimo 2 koraka od mene, pitam: "hoćete sjest" i krenem se ustajati. Ponekad oni kažu, izlazim uskoro, ponekad sjednu i to je to. Ako je slobodno mjesto u tramvaju, a sjeda mi se. Osvrnem se, promatram... vrebam hoće li tkogod startat na mjesto, ako starta, uvalim se, reko - neš, ne, jok.

Babe od potrebe vs. babe iz zajebancije.

Je, istina, ima tih koje kažu da ne treba, da izlaze, da mladi moraju čuvati noge, ima, ima i takvih, ajde. Al meni je cijela ta strategija jako stresna, moram priznati. I čini mi se da se ta granica ustajanja pomalo pomiče i da će uskoro svatko nositi pločicu s brojem godina, pa ćemo se svi svima ustajati. Proaktivni su oni, vidjet ćeš da ćeš za koju godinu i ti očekivati da ti se studenti ustaju, a neš ni znati kako je do toga došlo.

Eh da, situacija broj 2. Ovaj put nisam ja bila protagonist. Ulazi dakle babac od svojih 70, a mjesta zauzeli sami bapci, svi mlađi već poustajali. Štaš sad, jebate? Babac standardnom metodom nikoga-ja-ne-gledam-nikome-se-ja-ne-obraćam: "Ne bu se meni nitko ustao". Ništa. Muk. Babac ponovi. Svi se gledaju, proučavaju tko bi tu mogao imati manje od šezdeset da ga zdušno proglase prasetom koje sjedi. Ajde, jedna se nađe, krene ustajati, a babac da ne treba jer ona ne može uza stepenicu, nego njoj treba ono nisko mjesto. Koje je zauzela jedna granična od svojih jedva šezdeset. Žena sjedi i šuti, pilji u daljinu. Babac postaje sve ljući: "Nitko da se ustane". Ovaj put uputi i prijekorni pogled izvjesnoj gospođi. Ova i dalje šuti i gleda kroz prozor. Muk. Napetost se nožem može rezati. Babac nešto mrmlja sebi u bradu. A ova pak posegne rukom u torbu i pobjedonosno izvadi invalidsku iskaznicu. Joker! Kvisko! As iz rukava! Polako se okreće prema bapcu, lagano spušta glavu, pogleda bapca ispod naočala: "Mene vi bute dizali? Mene?" Babac šuti, pogne glavu. I izađe na sljedećoj.

Di se može kupit ta iskaznica?

[visekratni klon]

Predobro!

[Karlinjo]

Diobro, što si joj rekao??

Dobar dan profesorice i nastavio gledati kroz prozor.

Babac šuti, pogne glavu. I izađe na sljedećoj.

Prije koji dan, neki tip cca 48 godina, pripit, sjedi. Babac do njega uzdiše i stenje, vjerojatno nije znala da je pripit. U nekom trenutku pogleda je i kaže: "goodbye", koji trenutak poslije ponovno podigne glavu i kaže joj: "mrš u pičku materinu to ti je to u prijevodu" i mirno spusti glavu. Cijeli tramvaj pras u smjeh.

[visekratni klon]

Karl, ja moram naučiti biti tako bezobrazna.

[Bara huda]

Ja se ni ne sjedam u tramvaju e da ne bi morala gledat ocul se morat ustajat.
A nisam pupoljak.
Nekako mi ta navika ostala od mladjih dana.

Ali, imam pricu.

Dakle, ja trudna, ono, pred kraj, trbusina ne do zuba nego malo iznad. Ali to se ne vidi kad sjedis i imas siroki baloner na sebi i tasku ispred.
Sjedim u 6-tici, oni stari tramvaji kad su dva sica bila jedan nasuprot drugome, ti su bili oznaceni za stare, invalide i trudne. No nema ispred nesto na sto bi se odupro rukama da se mozes ustat na noge.
I sjedim ja, betezna i nadrkana vec po prirodi drugog stanja i blejim kroz prozor.
Stane kraj mene netko, registriram krajem oka ali ...sta se to mene tice, ne?
Ovaj pocne kopat po novcaniku i izvlaci invalidsku iskaznicu i tura mi pod nos. Ja, prenuta iz misli o radjaoni i sranju koje me ceka ni ne kuzim u prvi mah o cemu se radi.
Kako imam obicaj ne sjedit u javnom prevozu, tako se automatski osjetim krivom. Zauzimam mjesto nekom potrebitom.

I sad se ja hocu ustat i...ne mogu. Trbusina ne da.
Nemam se na sto odupret jerbo ispred mene nema rukohvata. Najblizi rukohvat je onaj na prozoru i ja skakucem na stolici pkusavajuci ga dohvatit.
Uspije mi tek iz treceg pokusaja.
Tu su vec i taj invalid a i ostali iz tramvaja skuzili di je zackoljica pa je nastao sveopci kraval.
Invalid se poceo ispricavat, troje drugih se ustalo da mi ustupi mjesto a ja sam rekla da izlazim na sljedecoj stanici i da nema problema.


I da, nedavno mi se desilo da mi je jedan mladi decko ponudio svoje mjesto.
Pristojno (a zapravo uvredjeno ) sam zahvalila , ali moram priznat da mi nije bilo milo sto izgledam kao netko kome se treba ustat u tramvaju. :tasta:

[visekratni klon]

Karl ti se neće dizat, ne brini.

Karl, kako prepoznaješ one u potrebi?