Abortus

[jevgenija]

a čuj, ima žena koje tek nakon poroda majčinstvo opere do kraja, neke tek par dana nakon, a neke nikad.

posvajanje?
naravno da abortus nije opcija u sedmom mjesecu trudnoće, jebiga

[Eks]

Nije u sedmom nego u drugom mjesecu trudnoće, dakle ima još sedam mjeseci. Išla sam tražit temu, srećom bila je na naslovnici. Sirota cura, 23 godine. Ja bih pukla da mi se to desilo tad. Ma i sad. Ali kaže cura da pobačaj ne bi psihički podnijela. Sad bih rekla par o katoličkom ispiranju mozga, ali bolje šutjeti.

[robot jura]

Čula sam iz usta jednog doktora da je bolje zapaliti do pet cigareta dnevno za vrijeme trudnoće, nego bit živčan ko pas (ili kuja), što također nije dobro za dijete.

Iako tu ženu možda "samo" peru hormoni, trebala bi po stručnu pomoć.

Edit: sad tek vidim da je u drugom mjesecu. Hm. Sirota cura. Bilo bi možda ipak bolje da ode na abortus.

[Melody]

Ukurac, sledih se od pomisli da neko može misliti da je moguće abortirati u sedmom mjesecu

[Beta ženka]

Ukurac, sledih se od pomisli da neko može misliti da je moguće abortirati u sedmom mjesecu

Možda je zbog tog Byron postavio ono pitanje, iako je i meni na prvo čitanje bilo WTF.

[Lord Byron]

Sirota cura, 23 godine. Ja bih pukla da mi se to desilo tad.

Pa nije baš da joj je 15.

Ja sam uvijek u ovakvim situacijama uvjeren da problem nije u onome u čemu se najdrastičnije manifestira - tako i ovdje vjerujem da postoji puno toga "izvan" priče o trudnoći što je stvorilo idealnu podlogu za toliki očaj zbog trudnoće.

Koliko god zvučalo kao zagovaranje "one size fits all", kao one čudotvorne vodice koje liječe rak, AIDS, pospješuju rast kućnih biljaka i skidaju kamenac u kupaonici, ja fakat vjerujem da razgovor čini čuda u mnogokojoj ovakvoj situaciji očaja i panike. Naime, očaj/panika "suze vidno polje" i čovjek više ne vidi cijelu sliku, nego samo njene mračne detalje. Uporno ponavljam jedno te isto: svijet bi bio puno bolje mjesto kad bi ljudi htjeli, znali i imali s kime razgovarati.

U konkretnom slučaju, ovako poprilično napamet, u ovako opisanoj konkretnoj situaciji mislim da će ju majčinstvo (koliko god joj sad izgledalo strašno i nametnuto i svakakvo) dugoročno manje uništiti nego pobačaj.

[dimnjak]

normabele daju kroz cijelu trudnocu radi kontrakcija. cudno mi je da ih se ne daje zbog psihickog stanja.

[Dany]

Dakle, jeste li ikad imale abić? Jeste li mu ikad prisustvovale? Jeste li ikad nagovorile prijateljicu da ode na isti? Je li osjećaj bio dobar nakon?

Nisam, ništa od toga, i ne bih ga uradila ni u slučaju neželjene trudnoće, osim iz medicinskih razloga.

Zato jesam jednom nagovarala prijateljicu da ne ode na abortus, ali tada nam je bilo nešto malo manje od 18, danas već ne bih dozvolila sebi tu vrstu uplitanja. Ono što me i sada čudi je upornost s kojom sam je ubjeđivala da to ne učini i da kaže ocu djeteta (što njoj nije padalo na pamet), a da pritom nisam imala nikakav pametniji predlog. Uradila je to krijući od roditelja, nije bilo komplikacija, bar ne fizičkih, ali je zaista imala velikih problema sa grižom savjesti kojie se nikada nije oslobodila. I ne samo to, djevojka se na moje oči promijenila, od vedre i zavodljive kokete postala je povučena i pomalo depresivna. Kada se koju godinu kasnije udala, prvo dijete koje je rodila imalo je Downov sindrom i umrlo je posle nekoliko mjeseci, što je dodatno pogoršalo stvari, jer je to shvatila kao nekakvu kaznu za ono što je učinila.

No, s druge strane, znam ih više koje su to doživjele ništa strašnije od vađenja trulog zuba.

[Éowyn]

Pa nije baš da joj je 15.

Ja sam uvijek u ovakvim situacijama uvjeren da problem nije u onome u čemu se najdrastičnije manifestira - tako i ovdje vjerujem da postoji puno toga "izvan" priče o trudnoći što je stvorilo idealnu podlogu za toliki očaj zbog trudnoće.

Mislim da se cura jednostavno osjeća prevareno i trenutno je jako ogorčena zbog kozmičke nepravde. Cura nije htjela dijete s 23 godine i ne misli da će biti dobar roditelj i baš zbog toga je pazila na zaštitu i niti jednom nije imala nezaštićen odnos. I svejedno joj se dogodila trudnoća.

To je kao da nikad u životu nisi zapalio cigaretu i saznaš da boluješ od raka pluća (a susjed Mirko čitav život puši po 2 kutije dnevno i doživio je 92 godine). Imaš osjećaj da jednostavno nije fer.

Pretpostavljam da će još jednom razmisliti o svemu kad prvi šok prođe i da će čitavu situaciju doživjeti malo drugačije.

[Melody]

Možda je zbog tog Byron postavio ono pitanje, iako je i meni na prvo čitanje bilo WTF.

Ma, shvatila sam ja šta je Byron htio reći, samo sam se htjela našaliti, jer priča je dosta mučna.
Naime, čak i ako će dati dijete na usvajanje ili nešto slično, bolje je čekati normalnih 9 mjeseci ako beba ne navaljuje sama van.
Ne znam, po meni nema veze je li ti 23 ili 15 ako je u pitanju neželjena trudnoća.
Naravno, s 15 je mučnije i šokantnije, tu je i sredina koja to otežava, škola, zapanjeni roditelji, svašta nešto. No, eto, osobno znam djevojku koja je rodila sa 17, isto neplanirano, a uspjela se vratiti on the road, završiti i školu i faks, ima super odnos sa svojom curicom. Ali prošla je psihički pakao.
Danas tvrdi, sasvim iskreno, da na abortus nije otišla zbog straha od samog postupka, a ne zato što bi ju grizla savjest.
Isto tako veli da su se stvari promijenile kad je upoznala svoju bebu. Ne onog trena kad ju je primila u naručje, kako nam najčešće opisuju, nego malo kasnije.
Doduše, ona je zatrudnila s dečkom u kojeg je bila zaljubljena, ali niti jedno nije bilo spremno na dijete. On se brine o maloj u vidu novčanih sredstava, ali ne žive zajedno i nisu u braku.

[Eks]

Pa nije baš da joj je 15.

Ja sam uvijek u ovakvim situacijama uvjeren da problem nije u onome u čemu se najdrastičnije manifestira - tako i ovdje vjerujem da postoji puno toga "izvan" priče o trudnoći što je stvorilo idealnu podlogu za toliki očaj zbog trudnoće.

Koliko god zvučalo kao zagovaranje "one size fits all", kao one čudotvorne vodice koje liječe rak, AIDS, pospješuju rast kućnih biljaka i skidaju kamenac u kupaonici, ja fakat vjerujem da razgovor čini čuda u mnogokojoj ovakvoj situaciji očaja i panike. Naime, očaj/panika "suze vidno polje" i čovjek više ne vidi cijelu sliku, nego samo njene mračne detalje. Uporno ponavljam jedno te isto: svijet bi bio puno bolje mjesto kad bi ljudi htjeli, znali i imali s kime razgovarati.

U konkretnom slučaju, ovako poprilično napamet, u ovako opisanoj konkretnoj situaciji mislim da će ju majčinstvo (koliko god joj sad izgledalo strašno i nametnuto i svakakvo) dugoročno manje uništiti nego pobačaj.

Ponekad jest riječ o tome da ni svi ostali faktori nisu posloženi, ali ponekad je stvarno sve posloženo, ali žena ne želi dijete. I što tad s tim? Može ju se utješiti da će zavoljeti dijete kad ga ugleda, kao svaka majka, ali to može biti i notorna laž. Ne bi bila prva ni zadnja žena koja predbacuje djetetu da joj je uništilo život. Ok, dijete će i to preživjeti, ni prvo ni zadnje koje ima katastrofalne roditelje, možda će puno patiti, možda malo, ali ok, pustimo sad to. A ona? Nije to samo devet mjeseci preživljavanja groznih psihičkih stanja, to je čitav jedan život. Kakvog nije zamišljala, barem ne sad. Da ne kažem u slučajevima onih koje nikad ne žele djecu. Što ako je pukne postporođajna depra, što ako skroz prošvika? Ima i toga. Ok, vjerojatno neće, ali nekako ne mislim da je posve milosrdno zagovarati majčinstvo nasuprot abortusa.

Abortus jest grozan, ali velik dio te groznosti je i u društvenoj propagandi. Nekoć nije bio toliko strašna opcija i nije bilo tolike krivnje. A sad se svaku ženu društvo sustavno trudi ubiti u pojam ako odluči abortirati. I ne mora joj nitko blizak niti reći da je osuđuje, ali s obzirom na društvo u kojem živi, osjećat će duplo više krivnje nego što bi osjećala u nekom drugom.

Ako je nekom trudnoća noćna mora, to je onda biranje između dvije noćne more. Koja je manja, ne usudim se prognozirati.

[Aurora]

Može ju se utješiti da će zavoljeti dijete kad ga ugleda, kao svaka majka, ali to može biti i notorna laž. Ne bi bila prva ni zadnja žena koja predbacuje djetetu da joj je uništilo život.

Čitala sam negdje da ako majka ne ugleda dijete u prvih (nisam sigurna u brojku) 20 minuta, da neće nikad osjetiti onu bezuvjetnu ljubav, nego samo uvjetovanu ljubav... Sad nisam sigurna o koliko minuta je bila riječ, ali autor je objašnjavala da uzrok posljeporođajne leži u tome, kao naglo smanjenje razina hormona, krivnja zbog nedostatka epske ljubavi...
Trebala bih provjeriti ovu informaciju, kao i koliko brzo nakon poroda žena smije vidjeti dijete. Čula sam da ginekolozi i sestre ne dopuštaju majci da vidi dijete odmah nakon poroda jer postoji mogučnost da majka zarazi dijete.

Nije to samo devet mjeseci preživljavanja groznih psihičkih stanja, to je čitav jedan život.

I ne samo to, devet mjeseci fizičkih i psihičkih promjena. Veliki trbuh, strije, natekle grudi, natekli zglobovi, glavobolje, mučnina, česti odlasci wc, micanje dijeteta... Da ne govorimo o hormonima, žene koje žele biti majke, pristaju na ove uvijete, ali netko tko ne želi...

Abortus jest grozan, ali velik dio te groznosti je i u društvenoj propagandi. Nekoć nije bio toliko strašna opcija i nije bilo tolike krivnje. A sad se svaku ženu društvo sustavno trudi ubiti u pojam ako odluči abortirati. I ne mora joj nitko blizak niti reći da je osuđuje, ali s obzirom na društvo u kojem živi, osjećat će duplo više krivnje nego što bi osjećala u nekom drugom.

PAS (Post-abortion Syndrome) je izmišljotina pro-life fanatika. Ako je majka vezana uz trudnoću/ već ima mentalnu bolest / konzervativna je / nema socijalnu potporu to povečava negativne osječaje. Sve ostalo je stres.

[Melody]

krivnja zbog nedostatka epske ljubavi...

Čega?

[Aurora]

Čega?

Ma to je ona hvaljena i slavljena ljubav između majke i dijeteta.

[dimnjak]

Čitala sam negdje da ako majka ne ugleda dijete u prvih (nisam sigurna u brojku) 20 minuta, da neće nikad osjetiti onu bezuvjetnu ljubav, nego samo uvjetovanu ljubav... Sad nisam sigurna o koliko minuta je bila riječ, ali autor je objašnjavala da uzrok posljeporođajne leži u tome, kao naglo smanjenje razina hormona, krivnja zbog nedostatka epske ljubavi...
Trebala bih provjeriti ovu informaciju, kao i koliko brzo nakon poroda žena smije vidjeti dijete. Čula sam da ginekolozi i sestre ne dopuštaju majci da vidi dijete odmah nakon poroda jer postoji mogučnost da majka zarazi dijete.

ovo je najvece sranje koje sam u zivotu cula. majke mi (ne ide tebe, ide onog kojeg si citala )
na zalost, u nasim rodilistima je takva situacija da rijetko koja majka odmah dobije svoje dijete u zagrljaj, a jos manje na prsa.
ok, taj trend se smanjuje, ali presporo.
prema tome, ne bi trebala postojati bezuvjetna ljubav. a postoji.
zene koje su rodile CR i to pod opcom anestezijom, ne bi nikad trebale osjetiti bezuvjetnu ljubav, a osjete.

ja sam svoje dijete dobila u narucje nakon (racuna...8h) i to samo na par minuta i to je bio najljepsi trenutak u mom zivotu prepun takvih emocija da sam plakala. od srece i neopisive ljubavi. ko nikad u zivotu. zaista.
bila sam budna kad se mala rodila, ali ju nisam dobila u narucje, no cula sam ju. rekli cu mi da ce me morat uspavat ako ne prestanem plakati i ridati jer me ne mogu zasiti taj osjecaj se nastavio. bio je ko droga. nesto neopisivo. postoji i da danas.
tih 8h nevidjenja nje su mi bili najgori trenuci u zivotu.

zaraza je takodjer bulšit. dijete dijeli 9mj krv s majkom, znaci SVE, pa tako bogme i bakterije i viruse. kao i antitjela.
ne znam gdje si to cula odnosno procitala ali to su mitovi nad mitovima

razdvajaju zbog sasvim drugih razloga, a ni jedan nije u korist djeteta, a bogme niti majke.

PAS (Post-abortion Syndrome) je izmišljotina pro-life fanatika. Ako je majka vezana uz trudnoću/ već ima mentalnu bolest / konzervativna je / nema socijalnu potporu to povečava negativne osječaje. Sve ostalo je stres.

iskreno, ovo mi nema smisla.
ako majka ima post-porodjajnu depresiju, zbog cega ne bi mogla imati i post-pobacajnu?

[Eks]

iskreno, ovo mi nema smisla.
ako majka ima post-porodjajnu depresiju, zbog cega ne bi mogla imati i post-pobacajnu?

Može imati, naravno. Ako ga je htjela. Ako nije htjela dijete, onda se pitam, otkud depresija, otkud krivnja? Od društva. Meni je čak nelagodno pisati o tome jer svako toliko imam osjećaj da će me netko krivo shvatiti i da zagovaram ubojstvo. Toliko je to rašireno shvaćanje da čak i kad ideš racionalnim argumentima, ostaje nešto unutra, usađeno, nekakva krivnja. Osobno bih sigurno osjećala krivnju, ne znam kako bih se nosila s tim. Ali još manje znam kako bih se nosila s djetetom. Zapravo, najgore moguće mi se čini roditi dijete jer se nisi psihički u stanju nositi s abortusom. To je rađanje pod prisilom.

Jebena situacija. A i malo je čudno na toj temi da je ta trudnoća unatoč svoj mogućoj zaštiti se desila. Ne pije mi vodu.
Drugo što me tamo nervira jest to uvjeravanje da će sve biti super samo da izdrži tih devet mjeseci. Tko to garantira? Što ako ne bude super?
Ali, autorica nema izbora. Nju bi abortus uništio jer je vjerojatno tako odgojena. Stoga na našim prostorima i kad jest legaliziran, nije legaliziran u glavama.

[dimnjak]

hormoni?
od kud depresija nakon poroda?
uz zeljeno i voljeno dijete?

[Almost Rosey]

hormoni?
od kud depresija nakon poroda?
uz zeljeno i voljeno dijete?

Zapravo se ne zna točno. Vjerojatno hormoni, ali neke rodilje čak i uz hormonalnu terapiju imaju simptome.

[Éowyn]

Može imati, naravno. Ako ga je htjela. Ako nije htjela dijete, onda se pitam, otkud depresija, otkud krivnja? Od društva. Meni je čak nelagodno pisati o tome jer svako toliko imam osjećaj da će me netko krivo shvatiti i da zagovaram ubojstvo. Toliko je to rašireno shvaćanje da čak i kad ideš racionalnim argumentima, ostaje nešto unutra, usađeno, nekakva krivnja. Osobno bih sigurno osjećala krivnju, ne znam kako bih se nosila s tim. Ali još manje znam kako bih se nosila s djetetom. Zapravo, najgore moguće mi se čini roditi dijete jer se nisi psihički u stanju nositi s abortusom. To je rađanje pod prisilom.

Jebena situacija. A i malo je čudno na toj temi da je ta trudnoća unatoč svoj mogućoj zaštiti se desila. Ne pije mi vodu.
Drugo što me tamo nervira jest to uvjeravanje da će sve biti super samo da izdrži tih devet mjeseci. Tko to garantira? Što ako ne bude super?
Ali, autorica nema izbora. Nju bi abortus uništio jer je vjerojatno tako odgojena. Stoga na našim prostorima i kad jest legaliziran, nije legaliziran u glavama.

Stvarno misliš da to ima veze s odgojem i s konzervativnošću? Sumnjam da će osoba koja želi dijete uopće ići na abortus.
Ja nisam odgojena u konzervativnom duhu, nisam religiozna i da nikako ne želim dijete i da mi se sruši svijet nakon što saznam da sam trudna, pretpostavljam da bih pobacila. No sumnjam da ne bih imala grižnju savjesti. Imam grižnju savjesti i kad mi biljka uvene, ne znam kako ne bih imala nakon što sam svjesno odlučila ne dati nekome priliku da živi (iako sam imala jako dobre razloge).

[Eks]

Stvarno misliš da to ima veze s odgojem i s konzervativnošću? Sumnjam da će osoba koja želi dijete uopće ići na abortus.
Ja nisam odgojena u konzervativnom duhu, nisam religiozna i da nikako ne želim dijete i da mi se sruši svijet nakon što saznam da sam trudna, pretpostavljam da bih pobacila. No sumnjam da ne bih imala grižnju savjesti. Imam grižnju savjesti i kad mi biljka uvene, ne znam kako ne bih imala nakon što sam svjesno odlučila ne dati nekome priliku da živi (iako sam imala jako dobre razloge).

Mislim da uvelike ima. Ne mislim nužno na grižnju, nego na "uništenje života". Da bi abortus nekome uništio život taj zaista mora biti jako konzervativno odgojen ili jako pod utjecajem društva.
Jedna forumašica je tamo jako dobro napisala u vezi umjetne oplodnje- nešto tipa kad bi svaki zametak koji se ne primi gledale kao usmrćeno dijete, već bi si prerezale žile. I to je istina. Nisam ni ja religiozna, ali društvo u kojem živim me oblikovalo djelomice i ne mogu od toga pobjeći. Da sam rođena u nekatoličkoj državi vjerojatno ne bih imala toliku krivnju. Zametak nije dijete, to je ono na čemu se spotaknemo jer smo indoktrinirani, makar nesvjesno.

[Eks]

Uostalom, da je autorica obrnula stvar i napisala da želi pobaciti jer bi je trudnoća i majčinstvo uništili, što misliš kako bi tema izgledala? Kad ti svi govore da bi bila ubojica, nekako se to primi.

[Tea Tree]

Znamo da rode donose djecu, jel' tako?
Otkud je donose?
Pa vjerojatno ovu neželjenu nose tamo gdje su željena.
Eto, nije sve tako crno.

[ElliQuinn]

Potpuno iskreno govoreći, da zatrudnim a ne želim dijete, ne bih imala nikakvih moralnih dvojba i pobacila bih; da zatrudnim a želim dijete, rodila bih isto tako bez obaziranja na grad i svijet. B Kod nekih odluka treba biti odgovoran i osjećaj krivnje (kojem nisam nesklona) može odjebati u skokovima.

I prilično sam uvjerena da mi je taj stav izgrađen odgojem. Uz majku sam naučila da nemaju što drugi meni govoriti što učiniti sa svojim životom i tijelom.

[Pješčana]

hormoni?
od kud depresija nakon poroda?
uz zeljeno i voljeno dijete?

to što želiš dijete koje se spremaš voljeti, ne znači da će mozak odhendlati svoje kako si zamišljala.

[dimnjak]

to što želiš dijete koje se spremaš voljeti, ne znači da će mozak odhendlati svoje kako si zamišljala.

upravo tako. isto tako se to moze primjeniti i na AB, zar ne?
al to ne znaci da si mentalni bolesnik.