Pitanje koje postavljam na početku zbog nestrpljivih i onih koji imaju život, glasi: kako vidite ovaj forum za godinu dana?
Grozim se razbacivanja "introspekcijama", "radom na sebi" i kojekakvim "spoznavanjima", ali priznajem da me, onako enigmatski, zanima doći do "definicije svojih reakcija". Tako mi je tek jučer, kad su stanoviti spameri
Mene to (također) jako, jako podsjeća na moje forumaške početke. Poprilično davne, na VlastNetu. Dok je Matija Babić još bio mirni student - onda znate koliko je to davno bilo
Mislim da je ovaj forum određen dvjema osnovnim činjenicama: s jedne strane, kad čovjek pogleda trenutnu members-listu, vidi pedesetak imena od kojih su barem dvije trećine okorjeli forumaški ovisnici - lijenost me sprječava pozbrajati samo broj Forum.hr postova, a da ne spominjemo neke druge forumaške grijehe. Osim toga, radi se o "all-round igračima", a ne o "monokulturnim forumašima" koji su cijeli svoj vijek proboravili na jednoj chatterskoj temi. Konačno, unatoč mnogo puta ponavljanoj besmislici o "kliki", "ekipici", "snobovima" i ostalom, najljepša je stvar to što se ne radi o pedesetak istomišljenika - ima tu ljudi s kojima sam temeljito ukrštao koplja
S druge strane, ono što (za sada) nedostaje su neke druge razine "forumaške piramide". Na velikom forumu, svatko ima ljude koji su mu "pri vrhu" (disclaimer za zlobne lurkere: ovo nije elitizam i snobizam i neki-izam, jer se radi o relativnoj, osobnoj podjeli, drugačijoj za svakoga), u smislu da za njih zna "kako dišu" - ali, svejedno s njima najčešće i najugodnije razgovara - potom "srednji sloj" sugovornika: ljude koji su iz ovih ili onih razloga rjeđe u raspravama, ali su uvijek ugodni i "upotrebljivi", i, konačno, "bazu piramide" - najširi sloj ljudi, ne nužno nekvalitetnih i odbojnih, ali prolaznih i/ili povremenih i/ili možda neuzbudljivih za raspravljanje.
Ovdje je trenutno oformljena samo ona prva razina (ne mislim da smo si svi BFFs, pa čak ni vječiti istomišljenici,ali se najvećim dijelom jakojako dobro znamo). Tek treba vidjeti hoće li se ostale dvije uopće ustrojiti, i koliko će njihov eventualni izostanak pogoršati stvari.
Ali, sve je to manje bitno: zapravo sam uglavnom htio napisati da se, nakon nekog vremena istinske nelagode, osjećam ugodno pišući, i da osjećam tuđe ugode pisanja.
Meni je to, kao ovisniku o pisanju, neprocjenjivo.
