Dobro. Manut cu te s tim, ali kako je ovo forum i otvorena tema mogu pricati i sama sa sobom.
Rekla sam na pocetku ove male debate i mog 'uplitanja' u razgovor da nas
gledam izvana.
Gledati nas izvana nije isto sto i gledati nas iznutra. Htjeli ili ne svi smo dio nekog (nekakvih) kolektiva.
Bila to obitelj, grad ili narod. Simplificirano naravno. Zasto ne? Da ne ulazim u sirinu i socioloske etikete (a koje nisu stereotipi huh?) naravno da odredjeni stereotipi imaju debele razloge zasto egzistiraju.
Razumijem razloge radi kojih oni koji se u nekim apsketima razlikuju od 'kolektivne svijesti' ali isto tako priznanje da smo dio onih u koje nas trpaju (bez pristanka) ako ne nista drugo donosi olaksanje.
Medjutim za tako nesto treba izaci upravo iz kolektiva ciju stereotipnost poricemo i ljutimo se ako/kada nam se pripisuju neke karakteristike istog.
Vidjeti se iz vana i vidjeti se ocima pripadinika raznih ostalih kolektiva donosi iznenadjenje - prvo jer bivajuci u kolektivu mi koji mislimo da smo razliciti - izlaskom iz njega uvidjamo koliko mu pripadamo.
Kada nastupi pomirenje a ne ljutnja, onda se spoznamo, slegnemo ramenima i kazemo da ni drugi nisu bolji. Takvi smo kakvi jesmo i takvi kavi jesmo ne cistimo snijeg iz vec navedenih razloga.
Stereotip ili ne, floskule ili ne, dispet je prisutan, prebacivanje odgovornosti i odmahivanje rukom. Ponekad i odmjeravanje od lakta sto je opet stereotip (lol). Ponekad kolektivno urlanje u glas i j...nje majke svima od reda.
Cinjenica je da snijeg nije ociscen. Logicno ili voteva ali tako je.
Eto.
