Post
19 Apr 2013, 19:31
Baro, znam ja zapizdit s fiksacijama, to jest, ali ovaj put nisam. Cijenim što to gledaš na pozitivan način, ali moj je dojam drukčiji. Znači, ja uvijek imam nekih problema uvijek me ekipa tješi i tako u krug. A onda ljudima dopizdi, vide da je netko jednostavno takva osoba i dignu ruke ili burnije reagiraju il štaveć. Nebitno. Al znam taj tip ljudi i jako je gadno kad skužiš da si ti ta osoba. I čak ovo što sad pišem mi je odurno jer i ovim radim istu stvar i ispada da me sad morate tješiti da nisam takva. Znam da jesam. I ne želim tješenje ni sažaljenje ni nogu u guzicu, apsolutno ništa, ozbiljno i najozbiljnije.
Ima onaj citat iz Ally McBeal:
You may go through your good times, dance with your unicorns, but we both know the place you'll always go back to
You don't give yourself credit for how strong you are. I couldn't have pulled you out of your world, you would have pulled me into yours.
Nekad sam je jako voljela. Valjda zbog sličnosti. I ono kad kaže I like being a mess, it's who I am". Ali ne volim je više, ide mi na kurac, ide mi na kurac ta "snaga" koja je zapravo jedino snaga za kukanje, snaga destrukcije i autodestrukcije koja sjebe sve oko sebe i sebe. Ne želim biti that girl. Ne želim biti osoba čiji je trade mark nesretnost i povremeni šašavi ispadi. Al bojim se da ne mogu puno pobjeć od sebe. Pa onda radije pobjegnem od onih koje sam udavila sobom. Kad prijeđem crtu, pretjeram itd.
Moja cijela ženska strana familije je kompletno sjebana i dramakvinasta. Ne mogu ja protiv gena i odgoja i svega. Takva sam i ne volim se takvom. To je sav problem.
I sad sam napravila ono što sam si zabranila, napisala atenšnhorastu i dramakvinastu plahtu. I nije stvar u tome da me vi prihvaćate takvom, ja ne želim biti takva, a očito ne znam biti drukčija, to mi dolazi prirodno kao pit vodu.
I kad tad nešto zajebem. Evo, ta cura iz Eowininog posta na susjednoj temi, ja se mogu kompletno poistovjetiti s njom. Ja se ugasim, nestanem i odsječem nešto. I ne volim to. I bojim se tog dijela sebe. I kad bi dva šamara pomogla da prestanem pizditi i biti pizda, ja bih se rado ispljuskala, al nejde to tako.
Kad sam kako tako ok onda me drži odgovornost prema drugima, ne želim nekog zajebat pa napravim nešto. Tipa, noćas sam sanjala da mi netko kome sam nešto obećala šalje mail da ga ne zajebem oko toga i probudim se i stvarno mislim da sam dobila takav mail, al nisam, napisano mi je nešto skroz ok. Al oću reć, nije neobično da nešto jednostavno ne uradim, prespavam, zajebem, iznevjerim, kao kockar i pijanac,jbga. (Osim kad imam faze da sve radim i preko mjere i da sudjelujem u svemu, dakle, biće krajnosti) Neodgovorna sam prema sebi i drugima i uvijek nađem neke razloge zašto to tako mora biti i zašto sam morala tonapraviti, ali sv eje to goli kurac. Nemam pravo to raditi. I očitoi funkcioniram jedino po sistemu mrkve i batine. Dok posve ne zamračim pa odjebem što već je trenutno aktualno. Nekad su to bili ispiti, društvo itd.
Strašno je teško mijenjati sebe, krvavo teško i nisam sigurna može li se jer to nisu samo navike nego i crte karaktera.
I na koncu konca, ja sam ona dva ispita u veljači dala jer me bilo sram pred vama što ste se toliko trudili oko mene, a ne zbog sebe. Eto, to je ono najgore od svega.