Remetilački faktori i ine brije

[Eks]

Slobodno sudjeluj, Lastan može naše postove prebaciti negdje.

[blaze]

hvala, budem kad prebaci. još sam pod dojmom euforičnog disklejmera o 91-voj

[Eks]

hvala, budem kad prebaci. još sam pod dojmom euforičnog disklejmera o 91-voj

Tema je stajala tu danima, samo smo nas par drvili po njoj. Zapravo si se i javila samo zbog disklejmera. Koji je ostružnici trebao i s kojim valjda nešto nije u redu? Euforičan?

[blaze]

možda će ti zazvučati čudno&neobično, ali sudjelujem i čitanjem. ove prežvakane lekcije o 91-voj ubile su temu. inače, mislim da si pogodila "znasevećkoga" pa tim više ne razumijem, ali dobro

[ostruznicadonja]

Pa meni je tvoja licemjerna teorija posve jasna. Stvar je samo u tome što neki narodi, ups, svi, više nisu htjeli živjeti u toj nakaradi koju je Milošević stvorio. Možeš ti to nazvati i Marsom, ali zna se jako dobro kako se to tad zvalo i na što je sličilo.

A što sam euforičan? Jesam li? I opet teorija, o a nemam teoriju nikakvu, imam samo svoje lično shvatanje dogadjaja sa kraja osamdesetih i početka devedesetih, i to je sve. I to se shvatanje, što mi je važno, nidje ne sukobljava sa mojim ličnim moralom, ili sa moralom uopšte kako ga ja shvatam. Ne znam šta bih ti drugo rekao o tom teoretskom dijelu. Pričam što sam vidio, čuo ili pročitao i kakve sam zaključke iz svega izvukao.
Ubijedjen sam da je rat u Jugoslaviji bio rat tribalnog protiv progresivnog, i da su prave žrtve rata ljudi koji su znali bolje, kojoj god naciji da su pripadali i ovo nije prvi forum dje sam to napisao. Ljudi kojima granice nisu prolazile kroz glavu nisu imali šanse protiv tebe i ostalih kojima su te granice bile važnije od života. Dje god da je ta histerija počela, na osmoj sjednici ili prije ili poslije, činjenica je da se sve to pretvorilo u užasno nacionalističko divljanje u svakom narodu, dje je svaki pojedinac imao šansu da pokaže dje su Balkanci u odnosu na normalan svijet. I uradili su to ljudi, nisu se stidjeli.
To je sad prošlost što god da je bilo, trebalo bi se okrenuti budućnosti, pa da ona bude bolja ako ikako može. Ono što mene brine je što u Hrvatskoj vidim još dosta tih aveti iz vremena Averela Daltona, uključujući bombardovanje sa dragovoljcima i domovoljcima putem svih medija, šminkanje prljave prošlosti, i slavljenje praznika na dan kad su se izbjeglice bombardovale u kolonama i takve stvari. Haški tribunal je osudio akciju Oluja kao zločinački poduhvat, za koji je Averel Dalton, kao najgluplji od braće, dozvolio da ga uhvate kako daje jasne instrukcije kako i šta da se radi, i to i dalje nije došlo do svijesti ljudi kao loša stvar. Ako budem našao da je Emeritzy nedje pomenuo "čitavi svijet" u tom kontekstu, spreman sam da stavim na panj svih ovih mojih dvadeset.
Što je gore, za čovjeka bi to trebao da predstavlja moralni problem, bez ikakvih presuda, samo bi rešavanje osnovnih moralnih dilema već bilo previše za prosječnog Balkanca. Zbog nečega, našoj pasmini je lakše shvatiti logiku da su "oni" i prvi počeli, pa su bogami i zaslužili da se redom ubijaju i progone. Za onih stotinu hiljada što se okupilo da se Norac ne zatvori nepravda je da on ide u zatvor, a nije nepravda da babu ili djeda stavi na koljena i da ispali im metak u glavu ili ih zakolje. Konobar koji je i tužilac, i porota je i sudija je. To nije nepravda, jer ipak, čovjek je branio svoj teritorij od onih koji su tu došli 1522 sa prašinom na djonovima.

Zato ti kažem , ako je Bogdanoviću odgovor bio prosto u srpskom izvinjenju svima, meni nije. Ja ne mogu da stanem iza takvih stvari, i da ti sad kažem da je to rješenje da bi se ti dobro osjećala, kad se ja ne bih dobro osjećao da govorim banalnosti. Treba da se utvrdi šta je bilo do detalja ako ćemo da budemo pošteni, jer bolje da istina oslobadja nego rad.

Dakle, nije teorija i nije ubjedjivanje, poštujem tvoja ubjedjenja, i da vidiš rat iz drugog ugla, i nacionalna i vjerska i ostala shvatanja, i plus granice. Za mene lično činjenica, sve i da se može provjeriti, da je neki Kurtin Kurta izašao iz iste pećine kao i neki moj Murta prije dvije hiljade godina ne znači baš ništa, niti imam taj osjećaj pripadanja bilo kakvom plemenu, i mislim da mi izmedju ostalog i to omogućava širi pogled na stvari nego što ti imaš.
Ako o ovoj temi želiš više da saznaš probaj u Europe and the Breakup of Yugoslavia od Sonie Lucarelli, ili nešto od Chomskog, bolju ćeš sliku imati o svemu nego nakon čitanja memoara Averela Daltona.

[ostruznicadonja]

Zajebo si stvar Lastane, ovo je odje pola diskusije koja je počela od mog odgovora na Emeritzijev post o Bogdanoviću. Druga polovina je ostala na tredu o desantu na nešto. Bilo bi fer radi ljudi koji će da čitaju da vide cjelinu, a i radi onih kojima se ne svidja da ne vide cjelinu diskusije.

[Eks]

Ostružnino, kratko i jasno za kraj: da mi se čita šrot čitala bih Vedranu Rudan.

[Silajn]

Zajebo si stvar Lastane, ovo je odje pola diskusije koja je počela od mog odgovora na Emeritzijev post o Bogdanoviću. Druga polovina je ostala na tredu o desantu na nešto. Bilo bi fer radi ljudi koji će da čitaju da vide cjelinu, a i radi onih kojima se ne svidja da ne vide cjelinu diskusije.

Bilo bi fer i da se ti držiš teme. Mogao si i o Bogdanoviću pisati u kontekstu one teme, ali odabrao si drukčije pa ne vidim razloga da sad grintaš.

[ostruznicadonja]

Bilo bi fer i da se ti držiš teme. Mogao si i o Bogdanoviću pisati u kontekstu one teme, ali odabrao si drukčije pa ne vidim razloga da sad grintaš.

Pa kako sam mogao aman kad se tamo Emeritzy osvrnuo na Bogdanovića i elitu i te stvari. To je bilo off topic, ali šta sam trebao da uradim, da otvorim novi tred da bih komentarisao taj post. Ako je moderator dozvolio taj post, onda i komentar na taj post treba da bude dozvoljen, ili da se od njega pravi novi tred, otkud znam. I nemoj sad da pravimo off topic sa raspravom ko je prvi počeo i kad. Tema je od Emeritzijevog posta uglavnom bio Bogdanović a posle i šire na sličnu temu, i zato sam predložio da od te tačke se napravi novi tred da bi to imalo smisla.

[klonka]

Ostrugo, do toga se lako dođe. I dalje mi nije jasno što zamjeraš Bogdanoviću? To što je uvidio kolektivnu paranoju i ludilo?

[ostruznicadonja]

Rekao sam to šta mislim o njegovim stavovima u nekoliko postova prilično jasno i ne znam kako si propustila to da uočiš. Možda je i uvidio kolektivnu paranoju i ludilo i pisao o tome u svojim knjigama, ja to ne znam jer nisam čitao. Znam ono što sam pročitao u njegovim intervjuima, nije mi se svidjelo iz razloga o kojima sam već pričao, i mislim da bi mi se posle čitanja njegovih knjiga te ideje još manje svidjale.
Mogu da dodam da ono što zaista zamjeram je forma ta u kojoj je saopštavao psovačke stavove. To su monolozi i tematski intervjui isključivo sa istomišljenicima iz Hrvatske i Bosne. Nikad nije dijalog. Ako nadješ da je učestvovao u dijalogu, staviću mu sliku na televizor, obećavam. Po mojem mišljenju, trebao je da bar nekome u Srbiji da šansu da kaže šta misli, pogotovu ljudima koje je nazivao pokvarenjacima, ludacima, ništarijama, barabama, ili bar nekom neistomišljeniku. Ja se ne slažem da je čitava Srbija baš takva, a i da jeste ljudima treba dati pravo da se odbrane. Čak je i Brejvik dobio to pravo, trebali su i oni.
Osim toga, ako je baš bio ubijedjen da su ti ljudi bili barabe i to, trebao je da argumentuje zašto misli da su takvi. Možda je u knjigama u više detalja pričao o tome, to ne znam.

[blaze]

Ostružnino, kratko i jasno za kraj: da mi se čita šrot čitala bih Vedranu Rudan.

vedrana je carica i dvorska luda ujedom, nikako šrot

[Eks]

vedrana je carica i dvorska luda ujedom, nikako šrot

Kako kome. Nije da ne ubode, ali općenito ne cijenim ni njen opus ni način. Ona je šoumen, dodvorava se širokim masama, cilja na niske strasti, provocira ih, a sve tobože u ime neke izravnosti. To može svatko. Šok zbog šoka plus birtijske političke poruke stvarno nisu nešto originalno.

[blaze]

ti za sebe misliš da si originalna i na "višoj razini" od vedrane? baš si skromna

[Eks]

ti za sebe misliš da si originalna i na "višoj razini" od vedrane? baš si skromna

Jesam li ja javna osoba? Nisam. Zašto bih se ja uspoređivala s njom?
Zašto ljude uvijek povrijedi kad netko ne voli njihove idole.

[klonka]

Mogu da dodam da ono što zaista zamjeram je forma ta u kojoj je saopštavao psovačke stavove. To su monolozi i tematski intervjui isključivo sa istomišljenicima iz Hrvatske i Bosne. Nikad nije dijalog. Ako nadješ da je učestvovao u dijalogu, staviću mu sliku na televizor, obećavam. Po mojem mišljenju, trebao je da bar nekome u Srbiji da šansu da kaže šta misli, pogotovu ljudima koje je nazivao pokvarenjacima, ludacima, ništarijama, barabama, ili bar nekom neistomišljeniku. Ja se ne slažem da je čitava Srbija baš takva, a i da jeste ljudima treba dati pravo da se odbrane. Čak je i Brejvik dobio to pravo, trebali su i oni.
Osim toga, ako je baš bio ubijedjen da su ti ljudi bili barabe i to, trebao je da argumentuje zašto misli da su takvi. Možda je u knjigama u više detalja pričao o tome, to ne znam.

Ne vidim psovačke stavove. To jesu prilično odlučni, ali i pristojni stavovi jednog čovjeka koji uviđa fašizam u svom dvorištu i neopisivo je žalostan zbog toga što nije u stanju ni na koji način utjecati na to da se kolektivno ludilo koje je zahvatilo zemlju smiri. Kakvo drugo mišljenje, pobogu? Kome je to trebalo dati glasa? Zar zaista misliš da je uza sve što se dogodilo trebalo argumentirati zašto su npr. Milošević ili Ćosić barabe? I gdje to, osim ako baš maliciozno ne izvlačiš iz konteksta on proziva cijeli narod? Što se forme tiče, jesi li se ikada zapitao zašto su ti intervjui rađeni baš s istomišljenicima kojima tako rado određuješ nacionalni predznak? I je li pitanje istomišljeništva u intervjuima (koji nikad nisu dijalozi, već po formi) po nacionalnom ključu ili je pak pitanje istomišljeništva po ključu apsolutnog nadnacionalog mirotvorskog nerazumijevanja kolektivne histerije koja je, ako baš hoćeš, zahvatila minimalno tri naroda? Što ti konkretno smeta? Što Bogdanović izgovara iz pozicije čovjeka iz svog naroda, one pozicije koja je silom prilika krajem osamdesetih postala nečija temeljna odrednica iako prije toga nije bila relevatna?

[ostruznicadonja]

Čovjek sebe treba da oslobodi ličnih i nacionalnih pristrasnosti prije nego što se zaleti da analizira tako osjetljivu temu kao što je rat u Jugoslaviji. Bogdanović je sebe ograničio na analizu srpskog nacionalizma što je meni nejasno usmjerenje. Moralna dužnost pripadnika bilo koga naroda jeste da se bori protiv lošeg u svojoj sredini, ali nije da se ograničava na to. Moramo da budemo pošteni, to je polazište. Ne možeš da budeš pošten o ovim stvarima po nacionalnom ključu, izmedju ostalog i zato što te može dovesti u apsurdnu situaciju da se slažeš sa ljudima kojima je HDZ bio demokratska zajednica, a SDA demokratska akcija.

Drugo, i ta analiza uzroka rata na srpskoj strani u ovim intervjuima je medli površnog znanja i uvrijženih klišea o istoriji koji mi govore da mu je nedostajao intelektualni kapacitet da stvari sagleda u širem kontekstu. I to se uklapa u moju predrasudu o sposobnostima ideologa sjevernokorejskog modela demokratije, sa češljem u džepu braon sakoa, kojeg je više brinulo je li kosa na talase nego ono ispod kose. Ali eto da preskočimo taj dio, to je ipak konstruisanje, jer zaista ne znam tačno je li on bio sposoban za bolje, i da li su moji utisci o njemu pogrešni. Morao bih da čitam njegove knjige, a to neću kad je velika vjerovatnoća da su tamo razradjene slične teze. Nemam ni vremena, a i više volim da čitam ljubavne romane.

Dakle, njegova osjećanja i namjere su mogli biti u nekoj krajnjoj interpretaciji dobri, samo je to pisanje imalo kontraefekat. Što god da je njegova namjera bila, takav pristup je hranio srpski nacionalizam, nije ga smanjivao. Stvaranje slike o Kasapinu sa Balkana je stvaralo osjećaj žrtve medju Srbima, i još uvijek hrani već zatrovanu svijest koja se divi Mladiću i Arkanu i toj sorti.
Generalno je takav stav doprinio tome da nikad nijedan hrvatski ili muslimanski ratni ideolog ne završi u Hagu, i da se kod ovih naroda onda razvije osjećaj nevine žrtve ubijedjene da su Averel Dalton i Autor Islamske deklaracije bili demokrate a njihovi ciljevi demokratska zajednica i demokratska akcija.

Neću da sad kvotam iz intervjua Bogdanovića sve kvalifikacije o narodu uopšte da ne pokvarim miš. To njegovo pisanje je bogato uvredama, a i nepristojno je da se pokvarenjacima nazivaju ljudi koji su se borili za drugačiju svijest u Srbiji i učinili da se stvari promijene. Bogdanović se odlučio za salonsku varijantu razočaranog ex komandanta ck krk i ok kojeg će da slave ex glasači demokratske zajednice i akcije zbog maštovitosti u korišćenju prizemnog vokabulara u pljuvanju na one preko brda.

[klonka]

Moralna dužnost pripadnika bilo koga naroda jeste da se bori protiv lošeg u svojoj sredini, ali nije da se ograničava na to. Moramo da budemo pošteni, to je polazište. Ne možeš da budeš pošten o ovim stvarima po nacionalnom ključu, izmedju ostalog i zato što te može dovesti u apsurdnu situaciju da se slažeš sa ljudima kojima je HDZ bio demokratska zajednica, a SDA demokratska akcija.

Načelno se slažem, ali u praksi stvar nije toliko jednoznačna. Objektivno, devedesetih je zbog narušenih međuljudskih odnosa, nedostatka informacija i huškačke medijske politike bilo iznimno teško progovarati i o lošem u svojoj sredini, a kamo li osvrtati se na loše u tuđim sredinama. Subjektivno, takva situacija traži određen izbor. Progovarati o lošem u tuđim sredinama značilo bi umanjivati, opravdavati ili na nekin način relativizirati one ružne stvari koje ti se događaju kod kuće i time pak davati vjetar u leđa onima koji su ih kreirali i proveli. Priznavanje vlastitih grešaka s ogradom, ma koliko ona bila potrebna za sagledavanje stvari u širem kontekstu, nije priznavanje grešaka. Drugim riječima, mislim da je kritizirati miloševićevsku politiku u njenoj vlastitoj sredini (bilo) puno hrabrije bez kritiziranja tuđmanovske ili izetbegovićevske politike, čak i danas.


Što se tiče eventualnih pogrešnih i površnih znanja o uzrocima rata, čovjek nije bio analitičar nego javna ličnost koja iz te pozicije stilom pisca memoara progovara o onome što ga tišti. Utoliko se ne razlikuje od npr. Dubravke Ugrešić, tim više što oboje dobivaju gotovo jednake epitete u javnom diskursu od strane neistomišljenika.

Dakle, njegova osjećanja i namjere su mogli biti u nekoj krajnjoj interpretaciji dobri, samo je to pisanje imalo kontraefekat. Što god da je njegova namjera bila, takav pristup je hranio srpski nacionalizam, nije ga smanjivao.

Oprosti, ali ovo je ili iznimno glupo ili iznimno perfidno opravdavanje nasilja. Tako valjda i žene slučajno padaju po stepenicama jer je muževima ručak bio prehladan.

[ostruznicadonja]

Oprosti, ali ovo je ili iznimno glupo ili iznimno perfidno opravdavanje nasilja.

Onda neka bude iznimno glupo. Jedino što mogu da kažem u svoju odbranu je da mi iku uglavnom varira oko stotke, ako bi mogla to da uvažiš.
Jesu li hrvatski predsjednici veličali NDH? Jesu. Jesu li zbog nacionalističkih stavova i došli na vlast? Jesu. Jesu li imali za cilj istrebljenje srpskog naroda iz Hrvatske? Jesu. Jesu li to planirali? Jesu. Jesu li uradili kako su planirali? Jesu. Je li dan kad se to sprovelo u djelo najveći nacionalni praznik u Hrvatskoj? Jeste. Je li Haški tribunal tu akciju osudio kao zločinačku? Jeste. Je li Bogdanovića ikad zanimala ta strana istorije? Nije. A trebala je, i to onda kad se dešavala.

To su istorijske činjenice koje su u ovom slučaju glavni argumenti srpskih nacionalista, kao što je Vukovar uvijek na vrhu jezika hrvatskim ili Srebrenica muslimanskim nacionalistima. Ni Oluja ni Vukovar ni Srebrenica nisu uzroci rata, to su tragične posledice rata čiji su uzroci u duboko ukorijenjenim predrasudama balkanaca, u nacionalizmima koji se medjusobno podržavaju.
Pošto se nisam rodio juče, imam već gigabajte sličnih priča u glavi, argumenata kojima se nekad zaista teško suprostaviti, jednostavno jer u njima ima dosta istine, a poluznanje je uvijek teže savladati od neistine.

[karambol]

Jesu li srbski predsjednici veličali veliku srbiju? Jesu. Jesu li zbog nacionalističkih stavova i došli na vlast? Jesu. Jesu li imali za cilj istrebljenje hrvatskog naroda iz Hrvatske i BiH? Jesu. Jesu li to planirali? Jesu. Jesu li uradili kako su planirali? Djelomično jesu...

Haški "sud" i njihove "odluke" su zametak budućih sranja koje će se na ovim prostorima događati u budućnosti. Izostao je rat, nazvan je plemenskim obračunima, a izostao je i pobjednik i poraženi...

Zamisli kako bi svijet izgledao da se nakon drugog svjetskog rata dijelila krivnja, osuđivalo silovanja "osloboditelja" i pljačku tuđih vojaka po zemljama koje su "oslobađali"...

Misliš da znaš puno i da si pravednik čiste savjesti i neuprljanih ruku? Nisi, ne...

[baja]

Drugo, i ta analiza uzroka rata na srpskoj strani u ovim intervjuima je medli površnog znanja i uvrijženih klišea o istoriji koji mi govore da mu je nedostajao intelektualni kapacitet da stvari sagleda u širem kontekstu.

koji su to uvriježeni klišeji?

[vrrrlet]

Jesu li hrvatski predsjednici veličali NDH? Jesu. Jesu li zbog nacionalističkih stavova i došli na vlast? Jesu. Jesu li imali za cilj istrebljenje srpskog naroda iz Hrvatske? Jesu. Jesu li to planirali? Jesu. Jesu li uradili kako su planirali? Jesu. Je li dan kad se to sprovelo u djelo najveći nacionalni praznik u Hrvatskoj? Jeste. Je li Haški tribunal tu akciju osudio kao zločinačku? Jeste.

Srba u Hrvacku je bilo preko deset posto, sada ih je preko pet posto. To nije istrebljenje. Štoviše, u tom zločinačkom pothvatu stradalo je iznimno malo ljudi, a čak je u haračenju poslije zaklano ili slično svega 600 osoba. Za jedan rat, sitnica.

To je svaki tristoti krajiški Srbin - više ljudi pogine od gumi-gumija u osnovnoj školi.

Vama Srbima je i gumi-gumi genocidna igra? Čak i dok je ne igrate na minskom polju?

[ostruznicadonja]

Evo da ti pomognem bajo, kad si baja
Ajde da uzmemo ovaj intervju, dje bih vjerovatno od čitave priče ostavio par rečenica koje imaju smisla http://www.bhdani.com/arhiva/91/tekst291.htm

Kliše o Rusima & Srbima. To sam čuo pa jebote ne umijem da brojim do toliko. Veliki broj puta. Po onome što znam, a neka mi oproste istoričari ako nije tačno, neki efekat ruske politike na srpsku mi nije poznat, a još manje se može govoriti o nekoj vjekovnoj povezanosti običnih srpskih seljaka sa ruskom braćom. Srpski seljak je znao taman o Rusima koliko ja znam o..dobro ja znam o svemu..ali nije znao ništa..znao je da obuče vunene čarape kad jave da je rat i to je to. Ono što se meni čini je da ta priča o Rusima kao braći ili ne nije starija od devetnaestog vijeka.
Kako bilo, ne vjerujem da bi Bogdanović mogao nešto značajno da mi kaže o tome, više od ovih veoma neinteresantnih & gomilu puta prežvakanih ocjena o tome.

Odgovor je jako prost: ruska prica. Karadjordje je trazio inkorporiranje Srbije u Austriju, ali ona to nije prihvatila iz geopolitickih razloga, jer nije htjela da nacinje Tursku ispod Save i Dunava. Taj negativni arhetip prema Austriji gradila je Rusija. A Rusiji nikada u njenoj istoriji nije bilo stalo do Srba i Srbije, Rusija je uvijek iznevjeravala Srbiju.

Srbi su od Rusa do sada bili pet puta ostavljeni. Rusija je ostavila na milost i nemilost Srbiju s Karadjordjem, a docnije je htjela da napravi veliku Bugarsku, do Paracina. To samo lud narod moze da ne vidi. Ne osudjujem Ruse: kad imas budalu pred sobom, tretiraj ga kao budalu. Sad ce Rusi tek Srbe da sutnu, jer vide da su sve upropastili, da je stvar definitivno izgubljena.

Kakav shit mili brate. Ako ikad poželiš da se uključiš u ovakvu vrstu diskusije, samo mi reci, mogu te uputiti na.. veoma veliki broj srpskih foruma na kojima se Srbi glože jesu li Rusi braća ili šta su.

Crno-bijela retorika je kao slaganje torte, jedan red crnoga, pa onda bijelo, pa sve tako. Ide bijeli dio, i ovaj kliše sam čuo više puta nego što znam da brojim:

Srbija koja se javila pocetkom devetnaestoga vijeka bila je jedna mala simpaticna seljacka zemlja, izisla iz revolucije i prihvacena u Evropi sa romantizmom i odusevljenjem. Srbiju su tad voljeli Nijemci, narocito njemacki romanticari. Rankeova knjiga Die serbische Revolution najljepsa je himna srpskim ustancima, pa Herder, pa Göthe i njegovo navodno ucenje srpskoga. Pazite, jedna mala evropska nacija koja je primljena u Evropu sa toliko paznje i ljubavi da zavrsi ovako kako je danas zavrsila, da cio civilizovani svijet okrece od nje glavu kao od cudovista i monstruma. Srbija je samu sebe izdala.

Srbija je nakon 500 godina turske vladavine bila simpaticna&romantična kao pizda Mice Trofrtaljke. To što je izašla kao pobjednik u tim ratovima to je druga stvar, pa pobjednik je uvijek bolje biti nego poraženi. Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti. Naučno dokazano.

Ja znam Kosovo, jer sam tamo sedamnaest godina boravio u Mitrovici, jer sam ga obisao uzduz i poprijeko, a Dobrica Cosic je tamo bio svega dva dana u lovu, iako je Cosic (Cosja, Qosja) porijeklom Albanac.

Ovo dokazivanje porijekla robe prema etimologiji imena..to je brate da se usereš kako je banalno. A i rečenica po sebi ne valja jer spaja dvije nepovezane ideje. I govori o nekoj opsjednutosti sa Ćosićem sa ovim dva dana u lovu i ovo sa Cosja i to. Hiperbolu dosta koristi kad je ovaj u pitanju:

U srpskoj varijanti to je smijesno i groteskno. Kakva jadna inteligencija! Kakav je inteligent, naprimjer, spomenuti Cosic, koji ne umije na srpskome dvije suvisle recenice da sastavi? Slusao sam nedavno ovdje, u Becu, jednog mladog Albanca koji se bori za svoju kozu i svoj albanski svijet, koji je strog u onome sto trazi, slusao sam ga kako sjajno na srpskom artikulise te svoje zahtjeve. Shvatio sam, zapravo, da taj mladi Albanac govori srpski jezik pravilnije i bolje nego Dobrica Cosic. A Cosic je danas signum srpske inteligencije. Akademik, knjizevnik, srpski Tolstoj, kako sam sebe naziva, nije savladao akcente, a i sa padezima se tesko hrve. U tome se krije katastrofa i pad Srbije. Srbija vise nema svoj jezik.

Mislim da fakti govore da je netačno da Ćosić ne umije da sastavi dvije suvisle rečenice na srpskom. Odje je nesuvislo uporedjenje sa nekim mladim Albancem koga je sreo i to.

Ostatak ovog intervjua je sličan i zaista bih morao da iskidam čitavi tekst u kvote i da sad to analiziram. Valjda je ovo dovoljno bajo? Ako nije, bogami dalje ćeš morati sam da istražuješ, ja sam se umorio.

[klonka]

To da priča o Rusima i Srbima kao braći nije starija od 19. stoljeća, vjerojatno i nije, ni nacije u smislu u kojem ih danas poznajemo ni nacionalne države nisu postojale prije 19. stoljeća. To što se ljudi glože na forumima je li istinita ili nije nema veze sa službenom politikom. Kad Bogdanović govori o Srbima i Rusima zapravo govori o njihovim vođama i elitama, a ne o seljacima, ne trebaš čak biti ni previše pismen da uvidiš kontekst. To da je Srbija bila simpatična Nijemcima romatičarima pa i Rusima u nekom periodu je fakt, isto kao i to da u nekom periodu nije. Vidi kod Todorove kako je tko u pojedinim razdobljima pisao o balkanskim narodima. A to što netko sere po Ćosiću, iskreno, toga nikad dovoljno. To govno od čovjeka nije bolje ni zaslužilo pa neka i sve što se o njemu napiše od sada nadalje bud čista laž.


Što se prvog odgovora na moj post tiče, karambol ti je sve lijepo napisao. Prvo počisti u svom dvorištu pa onda pljuj na susjede jer od loptanja sa smećem nema nikakve vajde. Ne zanimaju me argumenti srpskih nacionalista, zanimaju me oni hrvatskih, ali o njima ne namjeravam raspravljati na način na koji si ti započeo. Načelno se mogu složiti s onim što si napisao o hrvatskoj politici, ali pazi - time se dovodim upravo u onu poziciju koju zamjeraš Bogdanoviću. Kritika "svojih" nacionalista naizgled ide u korist "tuđim" nacionalistima, no potencijalna šteta se anulira upravo onima koji to isto čine s druge strane granice. Zato Bogdanoviću svaka čast na hrabrosti i volji da o tome progovori.

[ostruznicadonja]

Moram da se vratim još jednom na samoupravni sistem, za koji opet kažem da žalim što se raspao. Ne što je bio dobar, nego što je bio najbolji za svijest ljudi koji u tom sistemu treba da žive. A raspao se zato što nije mogao da se promijeni. Vrijeme je išlo a žvaka je ostajala ista.
Jedini način na koji je taj sistem mogao da se promijeni je afričkim pučevima, ili nekim sranjem svjetskih razmjera. Mi smo godinama polako tonuli u ekonomski besmislene šeme, nije to odjednom puklo.Ljudi su dobijali stanove i poslove po piramidalnom sistemu, i kad se lanac sreće prekinuo na nekome došlo je do zajebancije. Tu su manijaci prirodno isplivali, da zadovolje potrebu onih koji su ostali kratki u svemu da svale krivicu na nekoga. Ogrebalo se ono malo što je ličilo na civilizacijski napredak kod Balkanaca i počeo je dans macabre dje je vaš Averel otprilike bio Džon Travolta. Jebene ustaše, četnici, šiptari ili koji su već su bili odgovarajući, sad ću da im se najebem majke. To smo već pričali šta i kako.

Ono što sam htio da kažem je da bi ti upravo Bogdanović, za koga Emeritzy tvrdi da je u to vrijeme bio liberalni demokrata, lijeve provenijencije, da si se usudio da kažeš da tonemo, obezbijedio šupicu u nekom zatvoru da te niko ne ometa u tim tvojim razmišljanjima. Zato smiješno izgleda ovo njegovo nevješto šminkanje svoje biografije, i vraćanje ne na 1988u nego još ranije, na 1981u kad je on kako veli prvi "kukuriknuo". To što je posle postao gradonačelnik, uprkos svojih antipartijskih stavova je bila puka slučajnost. Meni to djeluje baš sci-fi, jer po onome što sam čitao o tom sistemu, socijalizam se drugačije obračunavao sa partijskim otpadnicima.

Možda je Bogdanović bio napredniji od prototipa druga iz komiteta, kojem je borba protiv raspirivanja bio posao around the clock, ali bio bih blesav da vjerujem da je član centralnog komiteta saveza komunista Srbija bio liberalni demokrata lijeve provenijencije. On je morao biti ideolog tog sistema, po prirodi stvari. Zato mi je taj lament nad sopstvenim statusom izdajnika malo neprikladan kad dolazi od čovjeka takvog sistema u kojem se tutnjalo od jutra do sjutra o domaćim izdajnicima, neprijatelju iznutra i sa strane. Koji nikad ne spavaju. I logično je da takvog neprijatelja nismo mogli dobiti, kad smo mi svi ostali bogami spavali i to svaki dan.

I sad, kad smo svi vidjeli da može mnogo gore od onoga, hrli se u zagrljaj Bogdanoviću i Latinki Perović, liberalnim demokratama lijeve provenijencije, valjda da narodu objasne kako je rat u stvari imao veze sa reakcionarima, i povampirenim neprijateljima države sa Golog otoka. Volio bih da su ti ljudi umjesto Miloševićevih izvadili vlastite govore iz tog vremena, čisto da vidimo još jedan angle.

Zato, za kakve god da je ideje bio u prošlosti nije trebao da negira da je vjerovao u to i da sebe izdiže iznad drugih ljudi koji su vjerovali u isto. Pogotovo ne jer je u tim idejama bilo dosta dobrog, i dosta ljudi je iskreno vjerovalo u njih. Na kraju ljudi griješe i ljudi uče, i ljudi se mijenjaju, oni koji mogu. Neki ne mogu to je tačno, što odje kažu, zlo goveče dovijeka june. Ali većina može ako iskreno želi da uči i da napreduje. Niko se nije rodio naučen, osim ja naravno, svi drugi su morali da uče. Zakleću ti se Karambol evo sad ako oćeš na ikoni svetog Alojzija Stepinca da je to istina.