dinjo,

. drzim fige da svi budete jaki. ja s tatom nisam bila bliska (tek smo si pred kraj uspjeli reci neke stvari), ali jao kako mi bude tesko kad ga se sjetim ili kad mi kao neki sirocic dodje u snovima. zadnjih dana sam ga njegovala, bila sam sama i iscrpljena od spavanja u fotelji i na podu i jedan dan otisla na kat leci samo na pet minuta, neopisivo sam se zazeljela kreveta i malo tisine (on je jadan stalno kasljao i hripao, imao je rak pluca). on je sjedio u fotelji i imao kraj sebe mobitel na speed dialu da me pozove, ali postao je dezorijentiran i cim sam gore legla, cula sam kako se srusio: lupio je glavom o rub kamina, na totalno drugom kraju sobe. do tada sam umirala od straha jer znam da umire i da se jako muci, a onda jos dodatni strah i krivnja sto sam se okrenula na par minuta. vjerujem da ti je jako tesko. samo cu ti jedno reci: nemoj previse trckarati i lickati oko njega, najbitnije mu je da si mu bliska. ali to sada vidis i sama, koliko bi te mucilo da je vas zadnji kontakt bio uistinu zadnji.
oprostit cete mi, ali ja si ne mogu pomoci pa cu se vratiti u povrsnije sfere

:
jos nisam kupila branike, a vrag mi nije dao mira pa sam otisla van (kao, ma, osusilo se to vec). i zablatila se do ociju. a pazila sam kuda vozim. :Serek: (gdje je serek?

) srecom pa je vesmasina opet u funkciji, ne znam sta bih s tom robom da je moram prat' na ruke.
edit: opet curi iz masine. a nista, tri krpe ispod i nek' pere, nadam se da cu se ponoviti u neku koja mi nece kidati zivce.