Studentsko-penzionerski topik

[Bara huda]

Ma ko ima? Karl nema, ti nemaš, Bara je isto online, Majti doduše možda ima, a Zec vjerojatno spava dok joj se toča blitva.

Procitala to o virtualnom zivotu, i ono emino i tvoje i ovo tu.
Da, kuzim sto hoces reci, da nekad djelujes sam sebi blesavo jer trcis na stroj koji ce te povezati s istim takvim strojem. Ok, na njegovim krajevima su ljudi koji pisu ali je ipak izmedju velika udaljenost.
Koja nije samo fizicka, ono, ne vidis se, ne cujes, ne poznajes pa je u neku ruku lakse komunicrat, nego je tu velika mogucnost selekcije onog sto ti odgovara i dilejtiranja onog sto ti se nece citat. Cak i onih koji ti se cine dobrima pa ti radi neceg pocnu ici na zivce i tu se onda puno lakse maknut.
A jebiga, u direktnom kontaktu to ne ide tako lako, kad zivis u grupi moras postovati pravila grupe cak i kad ti se nece ako zelis biti prihvacen. Da ni ne govorim kako ti i oni najblizi i najdrazi znaju ic na zivce, idem sama sebi nekad, a di ne bi drugi. samo sto se od njih ne mogu maknut kad zazelim nego cekat da me prodje.

Ali, ono sto se meni cini veci problem te virtuale je sto ona postaje zanimljivija od direktnog kontakta. Gledam moju djecu koja se druze sa svojim prijateljima najvise preko neta u slobodno vrijeme. Kad bi skolovanje postalo virtualno, od doma, kao oni sastanci preko kompa, pa se ujutro ukljucis na net u svoj razred, imas profesora koji tumaci ili pita, vidis li ne vidis druge, mislim da bi ljudi postali jos osamljeniji i asocijalniji. Danas broj takvih sve vise raste, mozda je to moj pogresan dojam, ali kao da se teze danas druziti uzivo nego sto je nekad bilo. Stovise, kao da se ne zna druziti uzivo.

Privatnost se strasno cijeni, na zivce ide bilo kakvo interesiranje o nekome, stav je ...sta te briga kako netko zivi, gledaj sebe i svoje posle, sve to dovodi do vece otudjenosti koja ne izaziva zadovoljstvo, prije frustraciju.
Nadjes se sjeban izmedju zelje za ugodom koju proizvodi druzenje i nelagode koju isto to druzenje s ljudima izaziva.

Kazu da je kreativan rad dobar za dusu, da se treba baviti necim sto mozes vidjeti kao konkretni rezultat svog rada, sasijes nesto, napravis stol, nanizes perle, posadis vrtal pa gledas kako raste ili vec nesto sto te veseli.
Samo sto je vecina stvari ljudima dosadna, oni bi zadovoljstvo bez ulozenog truda a cini mi se da to ne ide.

[..a unda]

Kako...

Ne znam, moram donit neke odluke, mislim da srljam. Mislim, normalnom čovjeku je to ništa, ali meni je kao otoj kolegici pa ono

srljas sa slikom?

kakve sad odluke? kakve sad drame?

mora bit da se radi o frizuri..

[Eks]

Baro, da, recimo ja vidim po sebi da ako danima provedem samo s virtualnim kontaktom, postajem depresivna dok recimo kad odem vani i ako bude dobro onda imam više volje i za virtualu. Sad je ovo malo čudno, ali oću reć, ne može me virtuala sama po sebi usrećit ma koliko se puta u njoj nasmijala. Čudno zvuči, ali ne može, nije toliko potpun osjećaj. Iako, dakako da ima slučajeva gdje je bolja od RL-a i puta kad je bolja od RL-a. Ali strašim se te tanke linije gdje je ista RL-u, jednakovrijedna, ili čak zamjena.

Nekad imam osjećaj da vodim paralelan život i da to nije baš normalno. Ne znam. Mada sam oprezna i s pretakanjem virtuale u realu, nisam baš sigurna više u to. Dragi ste vi meni jako, ali bojim se ja sebe pomalo. Svoje percepcije i sl. A opet, ne mogu reći da ljude koje vidim rijetko ili koje čak nisam nikad vidjela, a tipkamo se godinama, ne smatram prijateljima. Zajebano je to. Sve skupa je zajebano. Ne znam.

[Eks]

srljas sa slikom?

kakve sad odluke? kakve sad drame?

mora bit da se radi o frizuri..

Ma nije nego o nekim putima, putovanjima i to. Nakrcalo se koješta, a meni je jedan put drama, di neće više. Nekom je to ko otić na kavu.

[..a unda]

Ma nije nego o nekim putima, putovanjima i to. Nakrcalo se koješta, a meni je jedan put drama, di neće više. Nekom je to ko otić na kavu.

pa nemas kondicije. a di mislis ic? u nin?

[Eks]

pa nemas kondicije. a di mislis ic? u nin?

Ma svuda.
Ma, ne znam. Previše je toga. Kako normalni ljudi hendlaju obaveze...

[Zekoslawa]

Jutro!

[Bara huda]

Baro, da, recimo ja vidim po sebi da ako danima provedem samo s virtualnim kontaktom, postajem depresivna dok recimo kad odem vani i ako bude dobro onda imam više volje i za virtualu. Sad je ovo malo čudno, ali oću reć, ne može me virtuala sama po sebi usrećit ma koliko se puta u njoj nasmijala. Čudno zvuči, ali ne može, nije toliko potpun osjećaj. Iako, dakako da ima slučajeva gdje je bolja od RL-a i puta kad je bolja od RL-a. Ali strašim se te tanke linije gdje je ista RL-u, jednakovrijedna, ili čak zamjena.

Nekad imam osjećaj da vodim paralelan život i da to nije baš normalno. Ne znam. Mada sam oprezna i s pretakanjem virtuale u realu, nisam baš sigurna više u to. Dragi ste vi meni jako, ali bojim se ja sebe pomalo. Svoje percepcije i sl. A opet, ne mogu reći da ljude koje vidim rijetko ili koje čak nisam nikad vidjela, a tipkamo se godinama, ne smatram prijateljima. Zajebano je to. Sve skupa je zajebano. Ne znam.

Kad osjetis bliskost s nekim, u stavovima, razmisljanjima, njegov dozivljaj svijeta ti je poznat i sl. , onda tu osobu ne dozivljavas kao stranca. Makar ga ne poznas osobno. Barem je meni tako s nekim virtualnim ljudima. Cim ti netko nije stranac, odnos prema njemu je drugaciji, onaj moj odnos u glavi

Znali su me zaokupiti problemi nekih potpuno nepoznatih ljudi, ja sam svojim "savjetnickim sklonostima " takodje znala u nekim ljudima pobuditi osjecaj razumjevanja pa se to znalo prenjeti u dopisivanje, razglabanje o problemu, tjesenje, hrabrenje....ma nekad je dosta samo da mozes napisati sto mislis i da znas da ce to netko procitati i posvetiti ti malo vremena. Ljudi trebaju ljude, je, i smrdi medju ljudima, ali nitko nije umro od smrada.

Samo, nije to isto kao kad se nadjes s nekim uzivo, pogotovo ako tog nekog znas dugo godina i znas kako dise i on tebe zna.


Sto se tice osjecaja nezadovoljstva nakon dana provedenog na netu, i meni je znalo tako biti. E sad, da li je to neka unutrasnja griznja savjesti da mi je dan prosao besposleno i nekorisno ili radi negativnog zracenja kompa , ne bih znala.
Obzirom da na odmoru nemam taj osjecaj iako mi dan moze proci vrlo neradno. Ali ne neradno uz komp, nastojim na moru ne ici uopce na net. Nemam net tamo gdje ljetujem i bilo mi je bas super provesti odmor bez neta. Cak sam vidjela da mi treba neko vrijeme da se ponovo ustekam u forum, kao da mi postane naporno sve ispocetka.
A nije da se pretrgnem od posla na moru, samo sto je sasvim drugi osjecaj ako citam na plazi ili rjesavam sudoku ili samo gledam okolo i ne radim nista nego da sam to vrijeme provela na istoj plazi uz net.

Da, mozda su to prelazni periodi generacija koje su ipak odrasle u krdu, taj osjecaj nezadovoljstva pretjeranim virtualnim svijetom, moze bit da ce se za koju stotinu godina ljudi osjecati tako kad se budu morali druziti uzivo.

Ne bih ja sad da ispadne kako omalovazavam taj virtualni svijet, ali mi je cudno koliko ljudi pise da im drugi ljudi idu na zivce i glupi su i dosadni a gro slobodnog vremena provode druzecii se na netu.

[ali]

Šta je bagro trkeljaška, ne slavite osmi mart

[ali]

Imal zaostataka?
Di mi je Majti i oti mu kolega?

[Karlinjo]

Jutro!

Je je. Dobro jutro. Sad si spala paš cijelu noć rondat.

[Eks]

Kad osjetis bliskost s nekim, u stavovima, razmisljanjima, njegov dozivljaj svijeta ti je poznat i sl. , onda tu osobu ne dozivljavas kao stranca. Makar ga ne poznas osobno. Barem je meni tako s nekim virtualnim ljudima. Cim ti netko nije stranac, odnos prema njemu je drugaciji, onaj moj odnos u glavi

Znam. Imam prijatelja kojeg nikad nisam vidjela uživo, a volim ga kao brata i ne mogu reći da je taj odnos nerealan, jednostavno ga volim, godinama pričamo, znali smo sate i sate i dane i dane provest pričajući i iako su okolnosti takve da se nismo dosad mogli vidjeti, on je moj prijatelj. A opet, znam i varljivu stranu virtuale, znala sam kliknut i istom brzinom odkliknut i to više puta. I takve stvari me plaše. U RL ipak imam kočnice i neki odnos mogu usporiti na vrijeme.

Sto se tice osjecaja nezadovoljstva nakon dana provedenog na netu, i meni je znalo tako biti. E sad, da li je to neka unutrasnja griznja savjesti da mi je dan prosao besposleno i nekorisno ili radi negativnog zracenja kompa , ne bih znala.
Obzirom da na odmoru nemam taj osjecaj iako mi dan moze proci vrlo neradno. Ali ne neradno uz komp, nastojim na moru ne ici uopce na net. Nemam net tamo gdje ljetujem i bilo mi je bas super provesti odmor bez neta. Cak sam vidjela da mi treba neko vrijeme da se ponovo ustekam u forum, kao da mi postane naporno sve ispocetka.
A nije da se pretrgnem od posla na moru, samo sto je sasvim drugi osjecaj ako citam na plazi ili rjesavam sudoku ili samo gledam okolo i ne radim nista nego da sam to vrijeme provela na istoj plazi uz net.

A da, to je logično. Ja kad negdje otputujem isto baš ne visim na netu.

Da, mozda su to prelazni periodi generacija koje su ipak odrasle u krdu, taj osjecaj nezadovoljstva pretjeranim virtualnim svijetom, moze bit da ce se za koju stotinu godina ljudi osjecati tako kad se budu morali druziti uzivo.

Moguće lako.

Ne bih ja sad da ispadne kako omalovazavam taj virtualni svijet, ali mi je cudno koliko ljudi pise da im drugi ljudi idu na zivce i glupi su i dosadni a gro slobodnog vremena provode druzecii se na netu.

[

Ma ja je ujedno i omalovažavam i uzdižem i koješta, al štaš... nisam pametna oko toga zapravo uopće.

U ostalim vijestima
Rastrgana sam opet između nekih stvari i ne znam dal da pišem, imam li više snage pisat

[ali]

Nisam pila.
Već mi se čini da sumnjate

[ali]

Opet kukate

Idem čitat zaostatke

[Eks]

Opet kukate

Idem čitat zaostatke

Aj, nismo dugo.

Ajmo o Soldu radije. Bacit brigu na veselje. ;ona dva šta loču:

[Bara huda]

Ma nije nego o nekim putima, putovanjima i to. Nakrcalo se koješta, a meni je jedan put drama, di neće više. Nekom je to ko otić na kavu.

Meni su putovanja super. Bilo gdje, bilo kad, samo da se ide. Nije mi uvijek bilo tako, na pocetku mi je bilo sve to....komplicirano. Toliko da mi se nije islo. I sad ne gustam u pripremama ali volim kad je sve gotovo, kad odem i kad se vratim.

Ali ja imam srece, muz puno putuje pa me nekad povede da vidim kako jebu odlikasi. A to nisu losa putovanja. Dobri hoteli, dobra hrana, dobro vino, drustvo se malo pretrpi i sve na kraju bude bas

Sta ti fali razbit rutinu, bit ce ti gust kad se vratis i odes gledat trkeljanje da vidis sto je bilo. Kad skuzis da nisi nista propustila, bit ce ti drago sto si isla.

[Bara huda]

U ostalim vijestima
Rastrgana sam opet između nekih stvari i ne znam dal da pišem, imam li više snage pisat

samo daj. :zedna krvi i cerecenja, ups...savjetovanja:

[Eks]

Meni su putovanja super. Bilo gdje, bilo kad, samo da se ide. Nije mi uvijek bilo tako, na pocetku mi je bilo sve to....komplicirano. Toliko da mi se nije islo. I sad ne gustam u pripremama ali volim kad je sve gotovo, kad odem i kad se vratim.

Ali ja imam srece, muz puno putuje pa me nekad povede da vidim kako jebu odlikasi. A to nisu losa putovanja. Dobri hoteli, dobra hrana, dobro vino, drustvo se malo pretrpi i sve na kraju bude bas

Sta ti fali razbit rutinu, bit ce ti gust kad se vratis i odes gledat trkeljanje da vidis sto je bilo. Kad skuzis da nisi nista propustila, bit ce ti drago sto si isla.

Ma ja ih volim, zbilja volim, ali malo je to kompliciranije od voljenja. Nebitno sad zašto.
Recimo to samo tako da istovremeno jako želim i jako mi trenutno to nikako nije potrebno jer stavljam na kocku bitnije stvari koje ne smiju bit stavljene na kocku.
Istina, ovo se više neće ponovit, ali neće bome ni ovo drugo.
Da ja mogu garantirat da mi neće biti previše, riskirala bih.
Može ispasti super.
A može ispasti kao prošle godine, ne baš super.
A ja nisam gambler.
I ne smijem sad ni biti.
Ovo me malo podsjeća na one situacije "ne smiješ se ić igrat dok ne napišeš domaći" a kad završiš domaći skužiš da je pao mrak i da su svi pošli doma.
A opet, bit će još nekih drugih igara valjda i možda, a domaćeg zasigurno neće.

A opet, žao mi ko psu.

A problem je također što to sve mjerim tuđim metrom i smatram da bi netko stabilniji mogao to ko od šale odradit sve da ga ne ponese niti deprimira/stresira ili previše euforizira i onda se sjebem što sam sjebana i onda mi još više žao. I vjerojatno da točno kažem o čemu se radi, netko bi se smijao, kao oko čega ja pravim frku, ljudi svaki dan lete svijetom, a ja pizdim.

[ali]

Imaš fobiju od puta ili samo grižnju savjesti

[Euklid]

Ja nista vise pod milim bogom ne razumijem navovij temi

[Bara huda]

Ma ja ih volim, zbilja volim, ali malo je to kompliciranije od voljenja. Nebitno sad zašto.
Recimo to samo tako da istovremeno jako želim i jako mi trenutno to nikako nije potrebno jer stavljam na kocku bitnije stvari koje ne smiju bit stavljene na kocku.
Istina, ovo se više neće ponovit, ali neće bome ni ovo drugo.
Da ja mogu garantirat da mi neće biti previše, riskirala bih.
Može ispasti super.
A može ispasti kao prošle godine, ne baš super.
A ja nisam gambler.
I ne smijem sad ni biti.
Ovo me malo podsjeća na one situacije "ne smiješ se ić igrat dok ne napišeš domaći" a kad završiš domaći skužiš da je pao mrak i da su svi pošli doma.
A opet, bit će još nekih drugih igara valjda i možda, a domaćeg zasigurno neće.

A opet, žao mi ko psu.

A sta, skola bi ti patila ako ides? Ne bi stigla spremiti ispite ili ti je prerizicno da stignes oboje?

A ne znam, obaveze bi trebale doc prije uzitka.
Ja isto nisam nikakav kockar.
Ali mi se jako dopalo u kockarnici, bila jednom i to je za gledat bolje nego kino.
Kakvih tamo ima....svakakvih.

[Bara huda]

Imaš fobiju od puta ili samo grižnju savjesti

E, ovako bi i ja pitala da znam jednostavno i pametno pitat.

[ali]

Pardoniram, nešto mije uletilo sinoć...

Nego, ima li još galaxy 2 u ponudi? Mislim, ako ne želiš davati te novce za trojku, nema neke prevelike korisničke razlike.
Samsungu, za razliku od windows i iOS telefona ne treba nikakav posebni program za komunikaciju s računalom i ima utor za mem. karticu i solidan fotić i možda možeš jednom rukom prpati po njemu, a da ne pogaziš pješake na nogostupu...

Još jedan od jeftinijih aparata koji mi pade na pamet je i Prestigio MultiPhone 4500 Duo. Ima hardver koji odgovara puno skupljim modelima, a android u njemu bi se trebao nadograditi s novijim Jelly Bean "modelom", ako već i nije u seriji s tim jer je ovo bilo kad se pojavio na tržištu - prošle godine.
Cijena mu je oko 2 soma kuna, tu negdje.
I ima vrlo dobru kameru od 8 mpx i snima u HD-u...pa ti vidi...

Nema tog Prestižnog u vipu
Ma ne znam. S3 me vuče nekako najviše. Mislim, ako ću za komad plastike dat 2000 onda mogu i 3
Mislim, ne daje mi se toliko love, daleko od toga ali šta da radim kada mi je sve to potrebno

A danas me srce zabolilo kad sam u auto uspjela utankirat preko 500 kuna
Mislila sam da je greška, nemoguće da mi toliko uopće stane...

Tako da možda pustim mobitel za sad i posvetim se kupnji novog auta

[elma]

Meni se putuje, ali me isto strah zeznut faks (al mogla sam vec obići europu koliko ne učim, a mislim da ću učiti...sutra ), a i nekako mi ljudi koji se obicno skupe na pasu Najradije bih sama putovala, ali s nekom agencijom pa da obilazimo stvari i tako

Ne znam,ex, nešto mi govori da je ovo tvoje vezano uz nešto što radiš

[MightyMe]

Majti je bia vanka i ima je RL.

I opet spektakularno otvorija semestar.

Ex, nisi hajdana, šta ti se dogodilo?