Rulja očekivala ustašu, dočekala hrvatskog generala!

[Eks]

To je jako, jako, jako dobar znak.

Moglo bi značiti da Gotovinin gard nije trik. A ja sam se cijelo vrijeme bojao da jest.

Nisam nikad mislila da ću to reći, ali meni je na neki način tih ljudi žao. Prvo ti rat nepovratno usere život i nemaš više ništa osim ratnih halucinacija i ptsp-a i sve što te drži je mržnja prema neprijateljima jer nikad nisi i nećeš izaći iz onog rova u kojem si bespovratno psihički ranjen i trebaju ti neprijatelji da se koliko toliko osjećaš normalnim, treba ti heroj i vođa kao nekakva sigurnost, treba ti "istina-voda duboka" da te ne bi izjeli crvi sumnje da ti je život propao zakurac i čekaš godinama da ti život dobije neki smisao, da se general vrati i pozove te u boj, da opet budeš koristan jedino tamo gdje možeš biti i gdje ikad jesi bio, a ono, bojeva više nema, general je normalan čovjek i ti ostaješ lud i upropašten. I kog će ti vraga onda i istina jer to više nije tvoja istina. I onda se okrećeš pokojnima i tako polako i postaješ pokojan za života. Zapravo si život ostavio u onom rovu i to je sva priča. Ta skupina koja je očekivala poklič, to je bila skupina zombija.

Nazovite me patetičnom i naivnom, ali tako to meni izgleda. Na stranu sad sve one izjave od kojih se meni ježi kosa na glavi, na stranu njihova mržnja, ali eto, nekako mi je to sve užasno tužno. Kao da mu ne mogu oprostiti što je on našao svoj mir. Jer oni nisu i znaju da nikad neće.

[Pješčana]

baš sam danas naiššla na članka u kojem desnica, što god da desnica znači u tom kontekstu, izjavljuje kako je Gotovina bešćutan i da ih je izdao.
jer on je, naime, zbog "desnice" živio zatvoren godinama
o isuše. slažem se s ex, meni ih je žao, jer ako ih je Gotovina držao s ove strane života dosad, dobili su junaka koji sam ruši svoju famu.
je, teško je prihvatiti daneki junak želi živjeti normalan život i da je više od njih svjestan situacije.

[Eks]

baš sam danas naiššla na članka u kojem desnica, što god da desnica znači u tom kontekstu, izjavljuje kako je Gotovina bešćutan i da ih je izdao.
jer on je, naime, zbog "desnice" živio zatvoren godinama
o isuše. slažem se s ex, meni ih je žao, jer ako ih je Gotovina držao s ove strane života dosad, dobili su junaka koji sam ruši svoju famu.
je, teško je prihvatiti daneki junak želi živjeti normalan život i da je više od njih svjestan situacije.

S druge strane, Markač im od prvog govora na trgu pa nadalje, govori ono što žele čuti, ali on nije taj čovjek. Nešto kao kad roditelji vole samo jednog sina pa ih od ovog drugog ništa ne može utješiti.

[Emericzy]

Nisam nikad mislila da ću to reći, ali meni je na neki način tih ljudi žao. Prvo ti rat nepovratno usere život i nemaš više ništa osim ratnih halucinacija i ptsp-a i sve što te drži je mržnja prema neprijateljima jer nikad nisi i nećeš izaći iz onog rova u kojem si bespovratno psihički ranjen i trebaju ti neprijatelji da se koliko toliko osjećaš normalnim, treba ti heroj i vođa kao nekakva sigurnost, treba ti "istina-voda duboka" da te ne bi izjeli crvi sumnje da ti je život propao zakurac i čekaš godinama da ti život dobije neki smisao, da se general vrati i pozove te u boj, da opet budeš koristan jedino tamo gdje možeš biti i gdje ikad jesi bio, a ono, bojeva više nema, general je normalan čovjek i ti ostaješ lud i upropašten. I kog će ti vraga onda i istina jer to više nije tvoja istina. I onda se okrećeš pokojnima i tako polako i postaješ pokojan za života. Zapravo si život ostavio u onom rovu i to je sva priča. Ta skupina koja je očekivala poklič, to je bila skupina zombija.

Nazovite me patetičnom i naivnom, ali tako to meni izgleda. Na stranu sad sve one izjave od kojih se meni ježi kosa na glavi, na stranu njihova mržnja, ali eto, nekako mi je to sve užasno tužno. Kao da mu ne mogu oprostiti što je on našao svoj mir. Jer oni nisu i znaju da nikad neće.

Onako kršćanski, da, u pravu si; treba ih žaliti.

Praktičnije gledano, tko je kao idiot izašao iz rata jako je vjerojatno da je kao idiot u njega i ušao. Možda sam u krivu, ali čini mi se da, Kao i alkohol, rekao bih ga PTSP ne mijenja karakter; samo ga čini ekstremnijim.

Tako da mi je teško pronaći za njih suosjećanje. Više mi je žao ljudi koji su osuđeni s njima živjeti.

[Emericzy]

S druge strane, Markač im od prvog govora na trgu pa nadalje, govori ono što žele čuti, ali on nije taj čovjek. Nešto kao kad roditelji vole samo jednog sina pa ih od ovog drugog ništa ne može utješiti.

Pa kad on kao da je ispao iz Mejaša. A Gotovina je jebač; vidi se na njemu, po svemu. Zrači time.

Divno je vidjeti koja ekipa je razočarana Gotovinom: Trusić, Marijačić, Thompson... Još im fale zavjeraši -- Tuđman Junior, Domazet-Lošo...

[Eks]

Onako kršćanski, da, u pravu si; treba ih žaliti.

Praktičnije gledano, tko je kao idiot izašao iz rata jako je vjerojatno da je kao idiot u njega i ušao. Možda sam u krivu, ali čini mi se da, Kao i alkohol, rekao bih ga PTSP ne mijenja karakter; samo ga čini ekstremnijim.

Tako da mi je teško pronaći za njih suosjećanje. Više mi je žao ljudi koji su osuđeni s njima živjeti.

Znam. I to su ljudi kojih se inače grozim i ne volim im biti u blizini, uznemiruju me i prezirem njihove stavove. Ali nekako sam na tren skužila koliko su pored sve svoje krkanštine i mržnje ranjeni. To ne umanjuje i ne alibira ni jedno ni drugo, naravno. Uspjela sam emocionalno ubrati taj moment u kojem su doživjeli izdaju. Nad tim sam uostalom i likovala tad, ali eto, tužno je s jedne strane. No za sve nas je dobro da je tužno jer neki drugi epilog bi bio grozan.

[Eks]

Pa kad on kao da je ispao iz Mejaša. A Gotovina je jebač; vidi se na njemu, po svemu. Zrači time.

Meni je on misterij. I dalje se pitam što se to u njemu promijenilo i zbog čega je točno tako nastupio. Ako je istina ono što govore da ih je pozivao 2000-e da glasaju za HDZ.

Vrlo diplomatski od njega, ali ne mogu dokučiti koliko je iskreno. Voljela bih da jest.

Divno je vidjeti koja ekipa je razočarana Gotovinom: Trusić, Marijačić, Thompson... Još im fale zavjeraši -- Tuđman Junior, Domazet-Lošo...

Thompson mu nije svirao ni na jednom dočeku.

[Emericzy]

Znam. I to su ljudi kojih se inače grozim i ne volim im biti u blizini, uznemiruju me i prezirem njihove stavove. Ali nekako sam na tren skužila koliko su pored sve svoje krkanštine i mržnje ranjeni. To ne umanjuje i ne alibira ni jedno ni drugo, naravno. Uspjela sam emocionalno ubrati taj moment u kojem su doživjeli izdaju. Nad tim sam uostalom i likovala tad, ali eto, tužno je s jedne strane. No za sve nas je dobro da je tužno jer neki drugi epilog bi bio grozan.

Da. Tužno je čim ne možeš stajati na svojim nogama, nego te mora pridržavati i pridizati nešto izvan tebe. I onda te to nešto ispusti iz očinskog zagrljaja i ode drugim putem.

[Emericzy]

Meni je on misterij. I dalje se pitam što se to u njemu promijenilo i zbog čega je točno tako nastupio. Ako je istina ono što govore da ih je pozivao 2000-e da glasaju za HDZ.

Možda jest; stvarno ne vjerujem da mu je išta vezano uz SDP simpatično, ali imao je kada shvatiti da je HDZ, ako išta, još lošiji. Po svjetonazoru, vjerujem da mu je jedino Crkva ostala kao kakav-takav autoritet. A bogami je i on Crkvi valjda još zadnja nada za nekakvog uvjerljivog svjetovnog vođu po njihovom ukusu.

Tko zna hoće li doći do kakve sprege među njima (ako već nije) i čime će to rezultirati.

[Eks]

Možda jest; stvarno ne vjerujem da mu je išta vezano uz SDP simpatično, ali imao je kada shvatiti da je HDZ, ako išta, još lošiji. Po svjetonazoru, vjerujem da mu je jedino Crkva ostala kao kakav-takav autoritet. A bogami je i on Crkvi valjda još zadnja nada za nekakvog uvjerljivog svjetovnog vođu po njihovom ukusu.

Vjerujem ja da on nije za SDP, to sto posto, samo sam očito i ja ostala iznenađena očekujući utjelovljenje svega onoga što se godinama ugrađivalo u njegov lik. Nekako mi je prosto nevjerojatno da netko tko je hranio tu gomilu govori na taj način i to iskreno misli. Još uvijek mi to sve djeluje previše bajkovito. Jer praktički on sad jest heroj. Onako nešto kao good guy u westernu. Ono što se u meni sukobljava jest sumnja da je HDZ i ovaj rat uopće mogao iznjedriti takvog čovjeka i potreba da vjerujem da je moguće. I zbog svega toga se osjećam malo naivnom. Kao što Unda reče da bi mu Gotovina glumio glavnu ulogu u filmu, ako dobro parafraziram.. pa se pitam, jel to sve gluma... I je li ovaj današnji Gotovina isti čovjek kakav je bio u ratu ili se u zatvoru promijenio.

[Eks]

Vrag mi ne da mira. Čitam Politiku tamo (ne mislim tamo zasigurno komentirati ) i kao da gledam neku paralelnu stvarnost. Sad se odjednom svi oni koji su dojučer ispisivali stavove iz dotičnog članka, ograđuju od tih par paranoidnih budala, marginalaca, profitera i kakvim ih sve nazivima ne nazivaju. O čemu oni to? Na koji je način Gotovina uspio ostati heroj u njihovim očima kad oni imaju identične (ili su jučer za vrijeme drugog vjetra imali) stavove kao i ti koji ga napadaju.

Ili im tako očajnički treba heroj da su spremni sve progutati. Ne razumijem. Naprežem se da shvatim i ne kužim.

Dakle, opet ostaje ta moja teorija da oni zapravo između diplomatskih redaka čitaju ono što je Gotovina zapravo htio reći, a nije smio, mogao, znao da nije primjereno, nije mu odgovaralo i dalje gaje tu sliku, potajno zadovoljni i pritom se obrušavaju na svoje pajdaše po stavovima koji viču "Car je gol".

Ili su jednostavno očajnici.

Ili im je dovoljna satisfakcija da je Tuđman opran od sve krivnje.

[Emericzy]

kao da gledam neku paralelnu stvarnost

Upravo to. Ali ne ti, nego ti ljudi o kojima govoriš, žive (i uvijek su živjeli) u nekoj paralelnoj stvarnosti. U kojoj "u Jugoslaviji nisi smio biti Hrvat" i u kojoj su sada u Hrvatskoj "branitelji izloženi progonu", a Oluje je bila "bez mrlje", Stepinac je bio svetac, Tito krvožedni zločinac, a borci za ljudska prava u Hrvatskoj su nacionalne izdajice.

Zar je u taj galimatijas gluposti teško dodati još jedni ili dvije?

[Eks]

Upravo to. Ali ne ti, nego ti ljudi o kojima govoriš, žive (i uvijek su živjeli) u nekoj paralelnoj stvarnosti. U kojoj "u Jugoslaviji nisi smio biti Hrvat" i u kojoj su sada u Hrvatskoj "branitelji izloženi progonu", a Oluje je bila "bez mrlje", Stepinac je bio svetac, Tito krvožedni zločinac, a borci za ljudska prava u Hrvatskoj su nacionalne izdajice.

Zar je u taj galimatijas gluposti teško dodati još jedni ili dvije?

Valjda sam tek sad shvatila prave razmjere tog teatra apsurda.

[Pero]

I je li ovaj današnji Gotovina isti čovjek kakav je bio u ratu ili se u zatvoru promijenio.

Nije isti. Nisam ni ja isti kakav sam bio prije 17 i više godina. Ne mislim da bilo tko može ostati isti toliko dugo. Da li ga je zatvor promijenio? U međuvremenu je više bio na slobodi, iako dio toga u bijegu. Za mene je on emocionalno inteligentna osoba.

[Euklid]

Da je ostao još 7 godina duže taman bi ova pesma legla:

Ratnik paorskog srca


Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je večeri prič'o na šoru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.

[blaze]

Upravo to. Ali ne ti, nego ti ljudi o kojima govoriš, žive (i uvijek su živjeli) u nekoj paralelnoj stvarnosti. U kojoj "u Jugoslaviji nisi smio biti Hrvat" i u kojoj su sada u Hrvatskoj "branitelji izloženi progonu", a Oluje je bila "bez mrlje", Stepinac je bio svetac, Tito krvožedni zločinac, a borci za ljudska prava u Hrvatskoj su nacionalne izdajice.

Zar je u taj galimatijas gluposti teško dodati još jedni ili dvije?

bravo!

[judolino]

A sad vi recite da guzda ne zna ko je pravi dečec...

Raspada nam se krezuba ognjištarska desnica, izdali ih prijatelji, izdao ih brat... žeži:

[Euklid]

izgubili sve su bitke
al jos vode rat...

[judolino]

A kad ne umeju da karaju, bar umišljaju da umeju da se biju...

[Emericzy]

A kad ne umeju da karaju, bar umišljaju da umeju da se biju...

Eto, pogodi ravno u živac.