Kad ljudi tuku djecu

[blaze]

Kakav je to svijet u kojem jedni imaju pravo udarati, a drugi nemaju pravo ni govoriti?

ma imaju svi pravo govoriti, samo meni je problem taj što npr. za kuki i byrona imam osjećaj da su bili debelo nezadovoljni odnosom svojih roditelja prema njima samima. drugim riječima, da neprestano govore o svojim roditeljima i sebi kad se referiraju na imaginarne a zle roditelje i imaginarnu a savršenu djecu

djeca nisu savršena, to je svakom normalnom jasno. dobro šmokljan kaže, ona su potencijal. zanemarivati činjenicu da će dijete ispitivati granice jednako je smatrati ih retardiranima. meni je užasno žao djece čiji su (zdravi) potencijali uništeni dopuštanjem da se pretvore u velike manipulatore. tim više što je samo trebalo uključiti malo zdravog razuma, na vrijeme, a ne nekakve batine

to što je netko sjeban prestrogim roditeljima ne znači da u svakom razmaženom derištu može gledati savršeno biće ja bih mu dala da vozi dvoje takvih, već formirano razmaženih klinaca barem 300 kilometara. pa da vidi koliko pomažu pregovori ili filozofski osvrt na pogreške roditelja

prije nekoliko dana frendica mi je rekla da je dala po guzi svojoj trogodišnjakinji. ja sam se zgrozila, ali na prvi dio priče. išlo se u vrtić, tražila se igračka. ljubičastog dinosaura nigdje nije bilo. deračina. tražilo se, tražilo i napokon našlo. opet deračina. pokušaj razgovora. trogodišnjakinja zavitlala dinića u zid. pa kako pa zašto, opet pregovori. zatim slijedilo opet nekoliko faza koje nisam upamtila jer sam već počela zamišljati svoju inače inteligentnu frendicu kako pleše, puzi i zabavlja malu. rekla sam joj da je stvarno idiotski što joj je dala po guzici. tu se mogu apsolutno složiti i s kuki i s dimnjak i s bajom, sa svima bez ikakve ironije

ali gledati u djetetu nekakvog ravnopravnog partnera, u startu je promašaj. u nekim slučajevima može odvesti u pravu katastrofu

ps: bio mali u vrtiću (isto trogodišnjak ) koji je lupao igračkama drugu djecu. nitko njegovu mamu nije mogao uvjeriti da se dijete tako ponaša. ni tete, ni ostali roditelji, a kamoli druga djeca. mama stvarno inače draga, ne čini se glupa. zato su i pokušaji realnog prezentiranja činjeničnog stanja bili diplomatski i uvijeni . to ju je samo dodatno uvjerilo da svi lažu osim njezinog sunašca. pa zar nije zdravije prihvatiti činjenicu da nitko nije savršen?

[Lord Byron]

za kuki i byrona imam osjećaj da su bili debelo nezadovoljni odnosom svojih roditelja prema njima samima. drugim riječima, da neprestano govore o svojim roditeljima i sebi kad se referiraju na imaginarne a zle roditelje i imaginarnu a savršenu djecu

Svoju frizeraj-psihologiju si možeš zataknuti u javnosti nedostupno mjesto.

Sasvim si mirno uzimam pravo na ovakav reply nekome tko podlo posloži jednu uz drugu rečenice
"imam osjećaj da su bili debelo nezadovoljni odnosom svojih roditelja prema njima samima. drugim riječima, da neprestano govore o svojim roditeljima i sebi" i "to što je netko sjeban prestrogim roditeljima..." . Naravno, ona ni najmanje ne govori o mojoj sjebanosti, ja sam kriv što sam se prepoznao. Ma vidi vraga.

[vrrrlet]

ps: bio mali u vrtiću (isto trogodišnjak ) koji je lupao igračkama drugu djecu. nitko njegovu mamu nije mogao uvjeriti da se dijete tako ponaša. ni tete, ni ostali roditelji, a kamoli druga djeca. mama stvarno inače draga, ne čini se glupa. zato su i pokušaji realnog prezentiranja činjeničnog stanja bili diplomatski i uvijeni . to ju je samo dodatno uvjerilo da svi lažu osim njezinog sunašca. pa zar nije zdravije prihvatiti činjenicu da nitko nije savršen?

Meni se ovdje brišu postovi jer zagovaram moderne metode odgoja, ali ova situacija je vrlo lako rješiva: malog treba snimiti mobitelom kako tuče igračkama drugu djecu, a majka bi morala biti luđa od Tuđmana da i tada tvrdi da je u pitanju podmetanje UDBE.

Čini mi se da je klik mobitelom lakši za učinit' nego riječima dokazati majci da joj je dijete vražji okot.

Pretpostavljam da ne bih smio napisati da bi trebalo to dijete staviti malo u mikrovalnu? Ok, ok, shvaćam. Niš, onda bi na drugu djecu trebalo pometati spužve, pa nek' ih lupa do mile volje.

[bliss]

Vrrrlet, ako ne prestaneš trolati, neću ti više brisati postove nego ću te banati.
Ako se ne možeš pridržavati pravila ovog pdf-a, nećeš po njemu ni pisati.

[rh4ps0dy]

BTW, nema mi goreg od slijepih roditelja koji nemaju djecu nego prinčeve i princeze kojima se ne smije ništa reći.

[MadnessInMethod]

Meni se ovdje brišu postovi jer zagovaram moderne metode odgoja, ali ova situacija je vrlo lako rješiva: malog treba snimiti mobitelom kako tuče igračkama drugu djecu, a majka bi morala biti luđa od Tuđmana da i tada tvrdi da je u pitanju podmetanje UDBE.

Čini mi se da je klik mobitelom lakši za učinit' nego riječima dokazati majci da joj je dijete vražji okot.

osim što je, ako se ne varam, protuzakonito snimati djecu i maloljetnike bez pristanka roditelja.

[Lord Byron]

osim što je, ako se ne varam, protuzakonito snimati djecu i maloljetnike bez pristanka roditelja.

U toj bih se situaciji, na mjestu teta u vrtiću ili roditelja druge djece, rado izložio riziku da me luđakinja koja ne vjeruje usmenim prijavama o nasilnom ponašanju svog djeteta, tuži zbog neovlaštenog snimanja.

Tek usput bih joj spomenuo da joj je, valjda, jasno da usporedo s tom tužbom ide prijava CZSS-u zbog zanemarivanja djeteta - naime, poricanje djetetovog nasilnog ponašanja jednako je zanemarivanje koliko i nevođenje liječniku zbog procianja simptoma "fizičkog" poremećaja.

[vrrrlet]

osim što je, ako se ne varam, protuzakonito snimati djecu i maloljetnike bez pristanka roditelja.

Onda bih ljubazno zamolio majku dopuštenje.

[dimnjak]

ali gledati u djetetu nekakvog ravnopravnog partnera, u startu je promašaj. u nekim slučajevima može odvesti u pravu katastrofu

Citat od blaze, tesko mi je na mobu editirati.

Djeca nisu ravnopravna u pogledu odgovornosri. Kad kazem ravnopravna mislim na to da imaju pravo na zadovoljavanje potreba svojstvenih zivim bicima, da imaju pravo na emocije, sve, da imaju pravo na zelje, pravo na smijeh i pravo na plac, pravo na dobar dan i pravo na los dan, bas kao i mi. Neravnopravni smo i u pogledu duznosti jer je na nama da.onu ravnopravnost dvosmjerno postujemo no i da dijete usmjeravamo i ucimo kako da se s njom nosi te da djetetu prepustamo odredjenu odgovornost primjerenu uzrastu.

Najbolje je kad kazem svojoj ne zelim sada u setnju. A ona kaze, ali ja zelim. I cija je zelja sada tu "jaca"? Ne mislim da je moja samim time jer sam roditelj vec da smo u startu u zeljama ravnopravni bas kao sto bi bila ravnopravna s nekom drugom odraslom osobom, npr. Muzem.

Ne znam jel me kuzis, sta ja smatram ravnopravnoscu

I mislim da su savrsena kad se rode. Nama. Kad ih drzimo u narucju dok jos udisu prve udahe zraka ne vidimo im mane i nemamo zahtjeve niti prohtjeve.
A onda krece, eh da spava, eh da jede, eh da ne place... i lagano se udaljavaju od onog savrsenstva proporcijalno nasim ocekivanjima i prohtjevima koji rastu.

I ne vidim tekst koji pisem pa se nadam da nema puno previse tipfelera :d

[Stitch]

ali gledati u djetetu nekakvog ravnopravnog partnera, u startu je promašaj. u nekim slučajevima može odvesti u pravu katastrofu

Ne ravnopravnog partnera nego partnera s kojim se može razgovarati. To baš nije isto.

[klonka]

s ovim zadnjim odlomkom se slazem, no tema je o fizickom ne o emocinalnom ili psihickom. zbog toga taj ograniceni pogled, jer je tema tako postavljena da se fokusira na samo jedan, a ne sve oblike.

Tema je o fizičkom zato što se koncentrirate na formu, a ne na sadržaj. Trebalo bi se raspravljati o dobrom ili lošem odgoju, odnosno, o svrhovitosti kazne. Umjesto toga, u raspravama koje su ovako postavljene nerijetko se poistovjećuje odgojni udarac po guzi ili po prstima s cipelarenjem i gašenjem opušaka po tijelu. Krivo, krivo i opet krivo.

Valjda se sad svatko kome se fizičko kažnjavanje djece gadi, mora k'o u Staljinovo vrijeme, izjasniti po pitanju psihičkog nasilja, što li. Pa evo: psihičko nasilje je jednako tako odvratno. Ali, to ni na koji način ne umanjuje odvratnost i nepotrebnost fizičkog nasilja.

Ne umanjuje, to se slažem. Samo, propuštaš uvidjeti da postoji razlika u stupnju, učestalosti i opravdanosti jednoga i drugoga. Je li svaka kazna nasilje?

[blue]

Dok roditelj udari dijete u afektu, to je znak njegove nemoći. Ne podržavam, ali vjerujem da se svakome može dogoditi.

Dok roditelji udari dijete proračunato i s namjerom da ga "odgoji", to je znak njegove nesposobnosti, a počesto i nestabilnosti .

Potpis na ovo


A ovo što Bo Derek piše za šlapu, ako kaže da joj je smiješno, valjda je
Moja baba se znala prijetit, ako nešto napravimo ili ne napravimo, da ide otkinut šibu; nije to nikad napravila, bila je divna, strpljiva žena To je jednostavno bio njen izraz ako je zbog nečeg bila ljuta ili kao ljuta. Takve njene "prijetnje" su mi danas jedna simpatična sličica iz djetinjstva.

Doduše, ja sam dosta dugo mislila da je šibanje i batinjanje pojava u nekim prošlim vremenima ili filmovima o Oliveru Twistu


klonka, kakav je to odgojni udarac?

[Lord Byron]

Možeš li opisati jednu konkretnu situaciju u kojoj je "odgojni udarac", što god se krilo iza tog pojma, opravdan i jedini moguć?

Nadalje, ako je "odgojni udarac" nužan, opravdan i tako to - zato što navodno ništa drugo ne pomaže, što kad (ne "ako" nego "kad", jer to se mora dogoditi) ni taj udarac ne pomogne?

[Maleficent]

Daleko sam od majčinstva i nemam pojma o djeci, ali pratila sam onu njemačku emisiju o dadiljama koje dolaze ukrotit zločestu djecu. Zapamtila sam da je bitno ne udariti dijete niti se derati na njega nego ignorirati loše ponašanje i nagrađivati dobro. I sve uvijek jako smireno i strpljivo i kul. Znači, dok vrišti i radi nered, praviti se da ne čuješ i da te ne dira.

[blaze]

Najbolje je kad kazem svojoj ne zelim sada u setnju. A ona kaze, ali ja zelim. I cija je zelja sada tu "jaca"? Ne mislim da je moja samim time jer sam roditelj vec da smo u startu u zeljama ravnopravni bas kao sto bi bila ravnopravna s nekom drugom odraslom osobom, npr. Muzem.

Ne znam jel me kuzis, sta ja smatram ravnopravnoscu

to kužim. ja čak svojoj i ne kažem da ne želim u šetnju. idem i kad se raspadam. nikad joj nisam rekla ja ne želim u šetnju. šetnja je njezino pravo i potreba, a problem što mi se ne ide je samo moj

zato se i ne igram ravnopravnosti. na toj razini ona, moja mala, je daleko jača. ja sam nevidljiva i potpuno nevažna

[blaze]

Meni se ovdje brišu postovi jer zagovaram moderne metode odgoja, ali ova situacija je vrlo lako rješiva: malog treba snimiti mobitelom kako tuče igračkama drugu djecu

genijalna ideja. a tako jednostavna. vrrrlet, ti si moj idol

[dimnjak]

Aha, ti govoris o onoj drugoj neravnopravnosti, odnosno utezima na vagi... uf da

[blaze]

Svoju frizeraj-psihologiju si možeš zataknuti u javnosti nedostupno mjesto.

tvoje si postove printam i čitam u frizeraju. naglas. već me par frizerki pitalo za tvoj broj i tko te šiša

[Lord Byron]

tvoje si postove printam i čitam u frizeraju. naglas. već me par frizerki pitalo za tvoj broj i tko te šiša

Ono što si napisala je u rangu da netko svaku tvoju nadrkanu rečenicu "protumači" osjećajem da se odavno nisi pošteno pojebala jer se zakonitom ne diže na tebe, pa, etojeli, projiciraš.

Takvoga nekog bih obdario posve istim komentarom. Valjda se može i bolje raspravljati.

[bliss]

Sve ću vas banat ako ne prestanete. Sve

Al' ozbiljno, zar se stvarno barem ovdje ne možete suzdržati od ovih četerskih upadica i provokacija?

[klonka]

Možeš li opisati jednu konkretnu situaciju u kojoj je "odgojni udarac", što god se krilo iza tog pojma, opravdan i jedini moguć?

Nadalje, ako je "odgojni udarac" nužan, opravdan i tako to - zato što navodno ništa drugo ne pomaže, što kad (ne "ako" nego "kad", jer to se mora dogoditi) ni taj udarac ne pomogne?

Neću raspravljati izvan konteksta bilo koje kazne. Kad riješimo pitanje treba li kažnjavanje uopće, kada i zašto, što sve spada u nju i govorimo li uvijek i nužno o nasilju ili o odgojnoj metodi, onda možemo i o odgojnim udarcima. Ne zastupam fizičko kažnjavanje djece, ne u smislu "mlatiti djecu je super i treba biti dio standardnog roditeljskog repertoara", ali pobogu, ne vidim i ne sjećam se što je to bilo toliko strašno u pokojoj packi po mojem dupetu ili prstićima da se sad nad time zgražam kao da su me roditelji maltene zatvorili u kavez i ne dali mi jesti tjedan dana.

[vrrrlet]

Naš kaj Klonka, tebe treba dobro nalupati po guzici. Odgojno.



Kako se postaviti prema djetetu koje ima kalašnjikov i upotrebljava ga protiv tebe? Mislim da lupanje po guzi nikako nije opcija.

[kuki]

S druge strane - roditelji koji mlate svoju djecu - neće ni biti na ovoj temi niti ih boli džon što netko govori.

Hajde, molim te, prije nego prozoveš ikoga za tupost, pogleda ili bilo čega drugoga, pročitaj uvodni post. Zanima me kako hendlati situaciju u kojoj znam da netko s kim sam u dobrim odnosima ponekad udara ili namjerava udarati svoje dijete, a ne preodgajanje tih ljudi putem topika na trkeljanjima. K tome, uopće ne pričam o mlaćenju, pričam o "fizičkom kažnjavanju", a ako ista osoba koja kaže da udara svoje dijete kaže i da joj digne tlak kad viče nemoj me nemoj me, onda njenom djetetu to očito nije zabavna igra.

Ljudi koji se kronično i očito ponašaju kao govna prema svojoj djeci ionako nisu netko tko se pojavi u mom širem užem krugu ljudi. I može mi se srce stisnuti kad vidim glupaču kako šamara malo dijete jer ne želi obući jaknicu u shopping centru u kojem je vruće, ali to nije draga mi osoba s kojom se vidim privatno.

Ono što mi predstavlja problem je kad su ljudi na hrpu načina divni prema djeci, vidim ženu kakva je sa svojom djecom, vidim kakve stavove ima o njima i odgoju i rekla bih da bi si prije odrezala ruku nego je digla na dijete, a onda napomene da ih tuče.

Ili mi netko drugi kaže da ti-i-ti divni roditelji (kojima sam dva dana prije sjedila na podu dnevnog boravka jer su mi okej ljudi) isto tuku svoju djecu kad djeca zasluže, i ne bi oni to radili da je to za djecu loše.

Nisam otvorila topik o psihičkom zlostavljanju jer, eto, ljudi koji su mi u širem užem krugu ljudi ne zlostavljaju psihički svoju djecu, koliko vidim.

Nisam otvorila topik ni o fizičkom zlostavljanju jer ljudi koji su mi u širem užem krugu ne zlostavljaju svoju djecu fizički.

Suprotno uvriježenim mišljenjima o meni, ne mislim da je svaki udarac odmah zlostavljanje. Ali mislim da je nasilje.


Ne vidim ni čemu raspravljanje o dobrom ili lošem odgoju - nekom općem dobrom ili lošem odgoju - od ljudi za koje smatram da su općenito loši roditelji mogu kupiti kruh u pekari i to će nam biti sav kontakt.

Ono što me muči su oni koji mi inače djeluju kao više nego okej ljudi i više nego okej roditelji, vidim kako s djecom rješavaju problem ovaj problem onaj, i onda izjave da ih lupaju ili mi to napomene neka treća osoba koja pozna i mene i njih.


Da, tragično je vrlo kad ljudi svoju djecu zanemaruju, kad ih vrijeđaju, kad ih omalovažavaju, kad ih ignoriraju, kad ih puštaju da rade sve što žele, kad im je uobičajena komunikacija s djecom u obliku prijetnji (ako ne sjedneš mirno pobacat ću ti sve autiće u smeće), ali oni mi ionako nisu simpatični pa nisam u dilemi kako se ponašati kad saznam da je netko tko mi je inače drag i super kronično oduran prema svom djetetu.

Ali jesam u dilemi kako se ponašati kad saznam da netko tko mi je inače drag i super udara svoje dijete.

[rh4ps0dy]

Naš kaj Klonka, tebe treba dobro nalupati po guzici. Odgojno.



Kako se postaviti prema djetetu koje ima kalašnjikov i upotrebljava ga protiv tebe? Mislim da lupanje po guzi nikako nije opcija.

Ako je dijete uzelo kalašnjikov, to je posljedica nagomilanog lošeg odgoja.

[Lord Byron]

ne sjećam se što je to bilo toliko strašno u povredi integriteta mojeg dupeta ili prstića da se sad nad time zgražam kao da su me roditelji maltene zatvorili u kavez i ne dali mi jesti tjedan dana.

Vjerujem da to ne radiš uopće, ili ne radiš namjerno - ali, nitko razuman ne stavlja na istu razinu dvije stvari koje opisuješ.

Radi se o nečemu drugom: tvrdim da opravdavanje prstića i guze (zanimljivo, uvijek deminutivi) daje legitimitet kasnijem šamaru. Mehanizam je jednostavan: ako je to neizbježno i korisno odgovjno sredstvo, zašto bi ga se roditelj odrekao? Ozbiljno i bez sarkazma i pasivne agresije: teško će se roditelj jednog jutra probuditi i reći "OK, to je bio to, 'ko je mlatnuo, mlatnuo je" i preći na čisti psi'ološki pristup.

O tome čemu služi svaka kazna (puno šire od konteksta roditeljstva) previše su pisali puno pametniji od mene a da bih ja sada otkrivao toplu vodu. Međutim, mislim da u toj stvari priča s roditeljstvom izgleda drugačije nego kažnjavanje nas "odraslih" - u smislu da ne vidim razloga za kaznu kao nekakvo "odrađivanje duga zajednici".

Ono što mi se čini jedinim istinski bitnim je da dijete shvati zašto je neki postupak loš - i to ponajprije loš za njega samog. Onog trenutka kad se nasluti to razumijevanje (a lako se skuži kad dijete fakat razumije, a kad glumata u nadi da će mu upaliti), nema nikakvog razloga za nekakvo posebno kažnjavanje.