možda ste primjetili da virnem i tipnem tu i tamo. ne, još uvijek to ne radim na sjedeći

ali smo se priviknuli svi na sve.
moram pohvaliti sina. s obzirom na to da je moj sin, očekivala sam dijete iz pakla (genetika je kurva, izvin'te me što psujem

). a dobila sam jednog umiljatog i nezahtjevnog dječaka koji većinu vremena spava - u blokovima od 2,5 do 4 sata, plače samo kada je gladan ili ima grčeve (ili neku drugu neugodu), a kada ne spava onda sisa ili broji svoje prstiće/proučava okolinu. i sav je ozbiljan i potpuno ufuran u ono što radi u datom trenutku, bilo to sisanje, kakanje, plakanje...
e, da... sve vi koje još niste rodile, znate one priče kako "kad primiš bebu u ruke sve zaboraviš"? NE zaboraviš NIŠTA!!! još uvijek se živo sjećam svake mučne i bolne minute... znaš zbog čega si se napatila ko isus na križu i zašto imaš ptsp, ali da, sjećaš se svega... eventualno, ako te dobro zdroksaju dolantinom, dio priče ti bude malo fuzzy i zbrčkan, ali NIŠTA ne zaboraviš. (i dalje odlučno tvrdim da fore o zaboravljanju mogu sipati samo žene koje su se porodile za max. 4 sata, i nemaju više šavova nego sati na stolu za uspomenu i dugo sjećanje)
"Madness in method, that's genius." F. Herbert