Kako ne. Dan danas imam traume i od srednje i od faxa. Trik s djecom je u tome što stvari shvataju ili neozbiljno ili preozbiljno, a dok ti pohvataš konce problem se već razvije.
YU školstvo je imalo jednu sadističku crtu koja je i danas prisutna na ovim prostorima. Možda je osnovni problem ukucana tvrda patrijarhalnost koje se oslobađamo generacijama i još nismo...
Ona gore pomenuta profesorka je stavova tipa "strahopoštovanje prema nadređenima" i sl. jbte ko da živimo u 19. vijeku.
Zdravlje joj je već narušeno, ali o takvim stvarima ne govorim. Svi imamo svoje muke.
Gledam da joj skinem teret. U najkraćem: njeno je da se organizuje, kad radi da radi ozbiljno, kad se zeza - raspašoj.

U vezi upisa: nek ode na faks, nek se upozna sa studentima, razgovara, vidi šta i kako, ono, druga je to fela ljudi. A ako i ne upiše iz prve - ok, sljedeći put će biti spremnija i to je to.
Svi stignemo tamo gdje smo naumili - problem je što stignemo razjebani. Dosta više i toga.