Osim jedne, ali jedna lasta ne čini proljeće.
Još od srednje sam primijetila da ljudi ne vole puno šetati, osim jedne tad, ali jedna lasta ne čini proljeće i ne miožeš uvijek šetati s istom osobom jer imate drukčije planove itd. Nego daj ajmo u prvu birtiju. Jedva iskamčim deset minuta šetnje. Bivši je pizdio ako moramo od Glavnog do Trga prošetati do birtije jer jebiga, ako se nađemo na Glavnom, onda on očekuje da uletimo tamo u prvi kafić, a ne da nedobog prošećemo deset minuta.
Nisam sportski fanatik, daleko od toga, tako da članstvo u planinarima i sl. ne tražim, bar ne zasad, nemam kondicije. Ali ne razumijem kako mi se krug ljudi sveo na ljude koji ne vide dalje od kafenisranja- ovo je bio tipfeler, ali eto, ispalo je ok.
Sad da zovem neke ljude, znam da im se ne bi dalo do Jaruna nego bih ja morala s njima u neki usrani kafić. i ne da mi se. Kavu mogu piti zimi i doma.
I nemojte mi reći- odi sama. Neću. Nije u tome poanta. Ja sam lijena osoba, a čak meni je pun kufer te inertnosti.
Šta da radim, šta? Da stavljam male oglase? Uvijek mi se jave neki pizdopatnici koji se svima jave i koji misle ako odšeću sa mnom par krugova oko Jaruna ili Budenka da će jebat.
Bit je u što bržem zatvaranju u zatvoreni prostor, eventualno terasu kafića, čim se napusti kuća. 
Isto moram osvježit plejlistu 
