Pero u čaši – ili šprici

[Stitch]

Slika umjetnika danas se bitno promijenila; oni su pristojni, sređeni ljudi, sveučilišni profesori čak (Pavličić, Slamnig, Tribuson, Stamać, prije njih Pupačić, Milićević, Kaštelan, Eliot, Segal, da ne nabrajam). No ostala je fama, u nas najviše zbog Ujevića, da književnik mora biti boem, buntovnik - sukladno tomu i alkoholičar ili narkoman. Od svega na svijetu, najdugovječnije su očito - predrasude. Opet, trebaju li umjetnicima poticaji, intravenozni, umotani u papirić, u obliku pilule ili tablete? Što im to donosi, a što oduzima?

Baudelaire i Gautier pušili su hašiš, njima dugujemo prve opise svijesti pod utjecajem halucinogena; Huxley je eksperimentirao s meskalinom (Vrata percepcije) i napisao roman u kojem stanovnici dane krate "mokšom" (Otok); Castaneda je u sagi o don Juanu govorio o psilocibinu a Crowley (u Dnevniku uživaoca droge) promicao racionalnu uporabu heroina i kokaina.

Dakako, postoje i potresni dnevnici bivših ovisnika (Mi djeca s kolodvora ZOO), Watersovi stihovi natopljeni su LSD-om, Ramonesi su pjevali I Wanna Be Sedated a Dylan napisao dilersku odu Mr. Tambourine Man. Koliko su puta Jagger i Richards mijenjali krv? Eno, Shane McGowan više ne pije - i svi se odmah tuže. A bio sam na Poguesima - i sjajno mi zvuče.

Primjera je bezbroj i ispada da nema umjetnosti bez dopinga. Čak mi i pisci s kojima se družim vele da vole popiti ili zapaliti kako bi im se "otvorili drugi kanali". Kako bi dobili inspiraciju. Što mislite o tom fenomenu?

[Lastan]

Slika umjetnika danas se bitno promijenila; oni su pristojni, sređeni ljudi, sveučilišni profesori čak (Pavličić, Slamnig, Tribuson, Stamać, prije njih Pupačić, Milićević, Kaštelan, Eliot, Segal, da ne nabrajam). No ostala je fama, u nas najviše zbog Ujevića, da književnik mora biti boem, buntovnik - sukladno tomu i alkoholičar ili narkoman.

Danas taj stereotip ponajbolje utjelovljuje Jergović.

Od svega na svijetu, najdugovječnije su očito - predrasude. Opet, trebaju li umjetnicima poticaji, intravenozni, umotani u papirić, u obliku pilule ili tablete? Što im to donosi, a što oduzima?
<snip>
Primjera je bezbroj i ispada da nema umjetnosti bez dopinga. Čak mi i pisci s kojima se družim vele da vole popiti ili zapaliti kako bi im se "otvorili drugi kanali". Kako bi dobili inspiraciju. Što mislite o tom fenomenu?

Za razliku od brojnih ovisnika koji svoje bijedno propadanje opravdavaju time da su i mnogi veliki umjetnici bili ovisnici, ispada da je realnost obrnuta: umjetničke duše sklonije su opijatima. Nije da umjetnosti nema bez opijata, ma što Coleridge mislio, već mnogi umjetnik isproba svašta, pa se nakači.

[Stitch]

Za razliku od brojnih ovisnika koji svoje bijedno propadanje opravdavaju time da su i mnogi veliki umjetnici bili ovisnici, ispada da je realnost obrnuta: umjetničke duše sklonije su opijatima. Nije da umjetnosti nema bez opijata, ma što Coleridge mislio, već mnogi umjetnik isproba svašta, pa se nakači.

To stoji. Opet, previše sam džointova popušio i previše limenki ispraznio s etabliranim piscima - uključujući i spomenutoga Jergovića, s kojim sam se pred kvartovskim kioskom noću družio dok se nije odselio - da bih u to tako lako povjerovao. Da ne bih postavio pitanje iz naslova. Jer, kužiš, ispada da mit ipak nije mit i da predrasude nisu samo predrasude. Zbunjuje me to.

[Zekoslawa]

A kad sam ja svojedobno pitala ne čini li ti se da su društvenjaci općenito skloniji porocima. Raznima, da se razumijemo, reče ti meni da to nema previše veze s tim.

[Stitch]

A kad sam ja svojedobno pitala ne čini li ti se da su društvenjaci općenito skloniji porocima. Raznima, da se razumijemo, reče ti meni da to nema previše veze s tim.

To je zato što se družim i s fizičarima, matematičarima, napose kemičarima... Ne diskriminiram kad je droga posrijedi.

No šalu na stranu - mislim da je ključ u psihi, a ne u zanimanju.

[Zekoslawa]

To je zato što se družim i s fizičarima, matematičarima, napose kemičarima... Ne diskriminiram kad je droga posrijedi.

No šalu na stranu - mislim da je ključ u psihi, a ne u zanimanju.

Ili pak o zanimanju koje pretežno privlači ljude takve i takve psihe.

[Stitch]

Ili pak o zanimanju koje pretežno privlači ljude takve i takve psihe.

Pa da. Jer će slikar, kipar, književnik, fotograf... nerijetko biti osjećajna, introvertirana osoba koja će se najlakše izraziti nekom umjetnošću. To dakako ne znači da će biti umjetnik.

I otići će na fakultet koji se bavi "njegovim" područjem, uglavnom je tako.

[Melody]

Primjera je bezbroj i ispada da nema umjetnosti bez dopinga. Čak mi i pisci s kojima se družim vele da vole popiti ili zapaliti kako bi im se "otvorili drugi kanali". Kako bi dobili inspiraciju. Što mislite o tom fenomenu?

Hm. Pa osobno ja, ne mogu niti čitati niti pisati (barem ne na koristan način) kad sam pod utjecajem nečeg. Mnogi, naprimjer, uživaju uz čašu vina čitati. Ja to ne volim, ja čitam uz čaj, sok, ili ni uz šta
O napušavanju da i ne govorim.

Isto tako, ne volim to raditi niti kad sama pišem, bez obzira šta pišem. Želim svijest, punu svijest, uživam u toj svijesti i mojom obuzetošću tim što radim i o čemu pišem ili čitam, ne želim tu hemiju talasati. Što ne znači da nisam vrlo narkofil U umjerenim granicama

A što se tiče imidža umjetnika, pa mislim da to danas jeste prilično drukčije nego nekad, iz više razloga.
Pa, prvi je da nekoć nije bilo baš lako i nije bilo baš poželjno biti mnogo različit. Poznavajući karakter pisaca sklonim drogama i alkoholu, i raznim sabstans abjusovima, mislim da su kroz to ne samo pokušavali šokirati okolinu (što je oduvijek bilo visoko na ljestvici boemskih prioriteta, i ja to cijenim ), nego i podnijeti činjenicu da si faktički izopćenik. Nama to zvuči tako romantično danas, ali nije bilo nimalo romantično biti outcast. Nije ni danas.

No, danas imamo tako puno barijera koje nam štete puno manje. Imamo net, na kojem sve djeluje manje jezivo i kripi, pa čak i otpadnici Mnogo se lakše komunicira mailom nego licem u lice i telefonom. Ako si zavađen s cijelim izdavačkim svijetom, uvijek možeš pokrenuti blog.
Uostalom, toliko je puno ljudi koji se čudno oblače i drogiraju danas, da to nije bogzna kakva boemština

[Stitch]

Pa i ja kad pišem volim biti priseban i koncentriran. No to ne znači da mi napušenom na pamet ne padaju genijalne ideje.

Često se, dakako, sutra pokaže da nisu bile toliko genijalne. No opet, jesam maštovitiji, na neki način.

I kad već spominješ informacije - bez obzira na internet i sve knjižnice ovoga svijeta, piscima su osim činjenica važna i iskustva drugih ljudi. Oni skupljaju priče. Upijaju ono što su drugi proživjeli. Ne druži se Jergović s pijancima samo tako. Jest, voli popiti. Ali zanimaju ga sudbine. Vidim to iz aviona, valjda zato što i sam tu i tamo nešto napišem. Ili zapišem, kako hoćeš.

[rh4ps0dy]

Pretpostavljam da su umjetnici ljudi povećanog senzibiliteta za svijet s jedne ili pak teški cinici s druge strane, pa im trebaju određena stredstva da se nekako nose sa svojom "drugčijošću". Priznajem da ne znam jesam li čula za pisca koji je bio "čist" i potpuno bez poroka...

[Stitch]

Svi su veliki pjesnici bili dobri ljudi. To ne znači da su bili otvoreni, ali znači da su bili iskreni i u duši topli. Mislim da je cinizam nespojiv s vrhunskom umjetnošću. Jer je sam po sebi bijeg. Najlakše je biti cinik. A najteže skloniti kaput sa srca i živjeti.

Umjetnost ti je isto to - moraš imati muda. Kukavice nisu umjetnici.

[ElliQuinn]

Pretpostavljam da su umjetnici ljudi povećanog senzibiliteta za svijet s jedne ili pak teški cinici s druge strane, pa im trebaju određena stredstva da se nekako nose sa svojom "drugčijošću". Priznajem da ne znam jesam li čula za pisca koji je bio "čist" i potpuno bez poroka...

Evo ja.

[rh4ps0dy]

Meni Krleža djeluje ko nepopravljiv čangrizavi cinik, pa da me na glavu okreneš.

[Melody]

Pa i ja kad pišem volim biti priseban i koncentriran. No to ne znači da mi napušenom na pamet ne padaju genijalne ideje.

Često se, dakako, sutra pokaže da nisu bile toliko genijalne. No opet, jesam maštovitiji, na neki način.

E, a fakat te ozbiljno pitam, jesi ikad imao koristi od tih ideja, eto makar bile i manje genijalne? Ono, neke konkretne koristi, nešto s tim napraviš?

I kad već spominješ informacije - bez obzira na internet i sve knjižnice ovoga svijeta, piscima su osim činjenica važna i iskustva drugih ljudi. Oni skupljaju priče. Upijaju ono što su drugi proživjeli. Ne druži se Jergović s pijancima samo tako. Jest, voli popiti. Ali zanimaju ga sudbine. Vidim to iz aviona, valjda zato što i sam tu i tamo nešto napišem. Ili zapišem, kako hoćeš.

Voli Jerga i podimiti', ali loše podnosi
Hm, istina je to što kažeš, no droziranje i alkoholiziranje je pokušaj istraživanja po sebi samome, ali ne po drugima.
A pravo da ti kažem, budući su svi pisci mahom alkosi, ne znam s kim bi se Miljenče imalo drugim družiti
Inače, on kad ti piše, uglavnom o sebi piše. Svi uglavnom pišu o sebi. Voajeri jesu među najboljim piscima, ali ako malo obratiš pažnju, tek su postali dobri kad su počeli istraživati sebe. Svoje mogućnosti. Herman Hesse je to napravio samo jednom, ako već pričamo o narkofilima. Pa i Pijani brod je takvo jedno putovanje, ako ćemo se vraćat tako jako daleko u prošlost

[Stitch]

E, a fakat te ozbiljno pitam, jesi ikad imao koristi od tih ideja, eto makar bile i manje genijalne? Ono, neke konkretne koristi, nešto s tim napraviš?

Da. Dobijem građu koju poslije svjesno, racionalno, trijezno, pragmatično oblikujem. Dobijem natuknice, ako ti je tako lakše razumjeti. Dobijem riječ koju tražim danima ili tjednima ako govorimo o poeziji.

Ali ništa vrijedno ne mogu napisati ako nisam savršeno priseban. To je druga razina, obrtničko modeliranje.

[Margarita]

Pa da. Jer će slikar, kipar, književnik, fotograf... nerijetko biti osjećajna, introvertirana osoba koja će se najlakše izraziti nekom umjetnošću. To dakako ne znači da će biti umjetnik.

Slikar, kipar, književnik, fotograf će nakon noći u kojoj se napije, napljuga moći prespavati dan. Osjećajni sistem inženjer bi se također rado urokao da bude maštovitiji ali ujutro mora biti na poslu i to pri punoj intelektualnoj snazi. Moje je mišljenje da umjetnici piju jer mogu.

[Pješčana]

Slikar, kipar, književnik, fotograf će nakon noći u kojoj se napije, napljuga moći prespavati dan. Osjećajni sistem inženjer bi se također rado urokao da bude maštovitiji ali ujutro mora biti na poslu i to pri punoj intelektualnoj snazi. Moje je mišljenje da umjetnici piju jer mogu.

slažem se.
netko tko kroz "poroke" dolazi do muze, oživljava društvo svojim djelima i živi boemski, uglavnom ne mora iduće jutro biti na poslu u 8, trijezan i sposoban raditi.

[Eks]

Moje je mišljenje da umjetnici piju jer mogu.

Ja mislim da je to u današnje vrijeme više poza i isfuravanje. Kao, nu me boema. Teško mogu povjerovati da netko pijan može napisati išta suvislo. A što se tiče ovih, već umrlih pisaca, ne znam koliko je to pretjerivanje, a koliko istina.

[Melody]

slažem se.
netko tko kroz "poroke" dolazi do muze, oživljava društvo svojim djelima i živi boemski, uglavnom ne mora iduće jutro biti na poslu u 8, trijezan i sposoban raditi.

Ja ih znam masu koji nakon urokavanja cijelu noć idu ujutro nekamo raditi. Rijetko koji umjetnik danas može priuštiti na ovim prostorima (pa i na bilo kojim) život samo od svog rada.
O osobno znam novinara-pisca koji je producirao masu tekstova pijan. I dobri su. Bilo bi prejednostavno zajedljivcima jednostavno diskvalificirati ljude zato što su pisali pijani. I napisal nešto dobro

[Pješčana]

Ja ih znam masu koji nakon urokavanja cijelu noć idu ujutro nekamo raditi. Rijetko koji umjetnik danas može priuštiti na ovim prostorima (pa i na bilo kojim) život samo od svog rada.
O osobno znam novinara-pisca koji je producirao masu tekstova pijan. I dobri su. Bilo bi prejednostavno zajedljivcima jednostavno diskvalificirati ljude zato što su pisali pijani. I napisal nešto dobro

čekaj, onda u bit znaš jednu osobu koja tako živi, i masu koja samo pije i idući dan ide na posao?
pojaviti se na poslu iduće jutro ne znači da si trijezan, sposoban raditi i/ili sposoban napraviti umjetničko djelo, nego samo znači da možeš provući karticu koju nisi noćas izgubio

[Beta ženka]

Slika umjetnika danas se bitno promijenila; oni su pristojni, sređeni ljudi, sveučilišni profesori čak (Pavličić, Slamnig, Tribuson, Stamać, prije njih Pupačić, Milićević, Kaštelan, Eliot, Segal, da ne nabrajam).

Kud Stamaća u pristojne i sređene?

Btw, svojedobno je Lennon izjavio nešto u stilu - da bi mogli i dalje biti produktivni i ispuniti očekivanja publike/fanova, morali su uzimati opijate.

[ElliQuinn]

Slikar, kipar, književnik, fotograf će nakon noći u kojoj se napije, napljuga moći prespavati dan. Osjećajni sistem inženjer bi se također rado urokao da bude maštovitiji ali ujutro mora biti na poslu i to pri punoj intelektualnoj snazi. Moje je mišljenje da umjetnici piju jer mogu.

Zvučiš mi poznato.

[Stitch]

Kud Stamaća u pristojne i sređene?

A ne pije ti on poodavno. Ima neki opaki karcinom. Pluća, mislim. Žao mi ga.

[Melody]

čekaj, onda u bit znaš jednu osobu koja tako živi, i masu koja samo pije i idući dan ide na posao?
pojaviti se na poslu iduće jutro ne znači da si trijezan, sposoban raditi i/ili sposoban napraviti umjetničko djelo, nego samo znači da možeš provući karticu koju nisi noćas izgubio

Ne, ne, dakle, desetak ljudi koje znam, a koji piju i droziraju se ovim našim "radnim danima", jesu u toj nekoj umjetničkoj branši, ali imaju i job. Pa, sad, kolilko su sposobni raditi, ja to ne znam u detalje za svakog od njih, ali većina njih su radili izvrstan posao i s nekim sam imala čast surađivati. Jako dobri radnici.

Znaš, ja sam ti mišljenja da nema razlike između umjetnika koji ima day job, a počesto se odluči urokati navečer, od radnika koji piju kafu do jedanaest, onda dva sata rade, pa idu na pauzu za ručak, pa piju opet kafu, pa malo ovako forumaju ili chataju, pa tako ode radno vrijeme Dakle, stvar je u tome koliko su sposobni.

Ljudi o kojima govorim brutalno su radili. To je tako. Ne podržava stereotip i ne ide na ruku određenim tezama, ali je tako. Jebiga, ili si sposoban ili nisi. Kraj

Sad, normalno da ovdje ne ubrajam hardkor ovisnike tipa heroin.

Predrasude su gadne stvari. Čak i ja, koja kad je posao i kad je vrijeme radit' nikad ne pijem i ne duvam, znam to

[Emericzy]

Svi su veliki pjesnici bili dobri ljudi. To ne znači da su bili otvoreni, ali znači da su bili iskreni i u duši topli. Mislim da je cinizam nespojiv s vrhunskom umjetnošću. Jer je sam po sebi bijeg. Najlakše je biti cinik. A najteže skloniti kaput sa srca i živjeti.

Umjetnost ti je isto to - moraš imati muda. Kukavice nisu umjetnici.

Ovo boldano... štajaznam... poznajem tek dva-tri pjesnika i svi su totalna suprotnost svojim stihovima -- ukočeni i asocijalni. Više poznajem likovnjaka i glazbenika.

Ako bih nešto trebao navesti kao zajednički nazivnik umjetničke osobnosti, to je pizdunstvo. Jedva da znam umjetnika koji nije egoistična pizda.

Ni ja ne cijenim cinizam; smatram ga jeftinim i nespojivim s pravom umjetnošću.

Mislim da te dvije tvrdnje, o pizdunstvu i cinizmu, nisu kontradiktorne.