Umro je Slobodan Šnajder

[Pastir]

Vijest je, čini mi se, prošla pomalo „ispod radara“ jer je Šnajder posljednjih godina bio više važan svjedok i polemičar hrvatske kulture nego autor koji bi bio u središtu književnog života. Umro je 30. kolovoza 2026., u 78. godini.

Meni je njegov život zanimljiv upravo zato što ga je teško svesti na jednu etiketu — „lijevi pisac“, „politički dramatičar“, „antimiloševićevac“, „jugonostalgičar“ ili nešto slično. Bio je prije svega izrazito politički pisac, ali ne i pisac koji je književnost podređivao dnevnoj politici. Šnajder je pripadao generaciji koja je još šezdesetih pokušavala napraviti nešto drugo od socijalističkog kazališta. Bio je među pokretačima Prologa, a već su mu prve drame oblikovale izrazito političku poetiku, pod snažnim utjecajem Brechta.

https://www.enciklopedija.hr/clanak/snajder-slobodan

[Stitch]

Meni je njegov život zanimljiv upravo zato što ga je teško svesti na jednu etiketu — „lijevi pisac“, „politički dramatičar“, „antimiloševićevac“, „jugonostalgičar“ ili nešto slično.

Njegov odnos prema komunizmu ne bih opisao kao običnu nostalgiju. Mislim da bi bilo pogrešno reći: "Šnajder je bio komunist pa je cijeli život branio komunizam." To je prejednostavno. On je bio proizvod europske nove ljevice, šezdesetosmaš, brehtovac, čovjek koji je politiku shvaćao kao temeljni problem društva... Njegova je kritika kapitalizma, nacionalizma, fašizma i autoritarizma proizlazila iz iste intelektualne matrice. Upravo zato bilo mu je teško potpuno prihvatiti postjugoslavensku tranzicijsku priču o tome da je 1990. jednostavno nastao svijet u kojem je sve prije toga bilo pogrešno, a sve poslije toga normalno. Tu ga mogu razumjeti čak i kad se s njim ne bih složio.

Kako god, Šnajder je bio vrlo dobar polemičar, ali polemičar nije nužno isto što i dobar analitičar. Njegove kolumne u Novom listu i drugdje znale su biti briljantne, duhovite i otrovne. No često su patile od boljke od koje pate mnogi intelektualci snažno određeni političkim svjetonazorom - krasila ih je sposobnost da vrlo precizno uoče tuđu ideološku slijepu pjegu, uz nešto slabiju sposobnost da vide vlastitu.

[Pastir]

Čitam na Facebooku da su „Hrvatski Faust“ i „Doba mjedi“ razgrabljeni u knjižarama u Njemačkoj i Austriji. Je li to znak da je Šnajder bio popularniji u inozemstvu nego kod nas?

[Pastir]

Kako god, Šnajder je bio vrlo dobar polemičar, ali polemičar nije nužno isto što i dobar analitičar. Njegove kolumne u Novom listu i drugdje znale su biti briljantne, duhovite i otrovne. No često su patile od boljke od koje pate mnogi intelektualci snažno određeni političkim svjetonazorom - krasila ih je sposobnost da vrlo precizno uoče tuđu ideološku slijepu pjegu, uz nešto slabiju sposobnost da vide vlastitu.

On je znao biti iznimno lucidan prema hrvatskom nacionalizmu, Tuđmanu, Crkvi, desnici, ratnoj politici itd. Ali kada bi se približio vlastitoj političkoj genealogiji — komunizmu, Jugoslaviji, socijalističkom nasljeđu — znao je postati manje kritičan ili barem manje zainteresiran za simetriju vlastitog kriterija. To ipak ne znači da je bio neinteligentan ili nepošten. Prije bih rekao da je bio čovjek vrlo čvrsto oblikovan jednom političkom kulturom.

I sam je, zanimljivo, odbijao jednostavno svrstavanje. U jednom razgovoru rekao je da ga smatraju političkim piscem, ali da je smisao njegovih djela zapravo u tome da politika i politička klasa jednom nestanu iz ljudske povijesti. To je zapravo dosta dobar ključ za razumijevanje Šnajdera.

https://strane.ba/knjizevni-leksikon-slobodan-snajder/

[Stitch]

Čitam na Facebooku da su „Hrvatski Faust“ i „Doba mjedi“ razgrabljeni u knjižarama u Njemačkoj i Austriji. Je li to znak da je Šnajder bio popularniji u inozemstvu nego kod nas?

Možda i jest, nemam pojma. Tema je Doba mjedi sudbina jedne njemačke/folksdojčerske obitelji od doseljavanja na prostor Habsburške Monarhije do Drugoga svjetskog rata i poraća. Raspon je dakle nekoliko stoljeća, što podrazumijeva mnoštvo škakljivih događaja koji bi mogli zanimati strance.

[Pastir]

Otišao je pisac i intelektualac svjetskog kalibra. Dug je popis onog što je ostalo iza Slobodana Šnajdera

https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ ... -snajdera/

Slobodan Šnajder, istaknuti hrvatski književnik, dramatičar, prozaik i publicist, preminuo je u 78. godini, objavila je njegova kći Tena Šnajder na društvenim mrežama. Od svog uglednog člana oprašta se Hrvatsko društvo pisaca, koje podsjeća da je Šnajder rođen u Zagrebu 8. srpnja 1948. godine. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i glavni urednik teatrološkog časopisa Prolog te urednik edicije izdavačke kuće Cekade. Prozu, eseje, kritike i drame objavljivao je od 1967. godine.

Pozornost kazališta i kritike privukao je već prvim dramama (»Minigolf«, 1968.; »Histerična bajka«, 1969.; »Vrtuljak ljubavi«, 1974.; »Metastaza«, 1974.; »Shocking«, 1977.) i dramoletima (»Neki Jona«, 1973., i »Juraj se bori protiv Svetoga Zmaja«, 1974.), kojima je utvrdio politički angažiranu književnu poetiku, s Bertoltom Brechtom kao glavnim uzorom.

Dramom »Metastaza« navijestio je niz »drama biografije« koje prikazuju živote povijesnih ličnosti, osobito iz književnosti i kazališta, buntovne intelektualce i umjetnike u oporbi prema vladajućoj ideologiji (»Kamov. Smrtopis«, 1977.; »Držićev san«, 1979.; »Hrvatski Faust«, 1981.; »Confiteor«, 1983.; »Dumanske tišine«, 1986.; »Gamllet«, 1987.; »Draga Tilla«, 1991.; »Nevjesta od vjetra«, 2003.). Pisao je i drame ratne tematike (»Utjeha sjevernih mora«, 1992.; »Zmijin svlak«, 1994.).

Tekst se nastavlja navođenjem proznih djela, drama i kolumni u novinama, a donosi i objavu Velimira Viskovića, koju sam pročitao na Facebooku, Snježane Banović, ministrice Nine Obuljen Koržinek itd. Opsežan je i informativan.