Podsjetila me Marsovac7 na ovu sjajnu skladbu.

Hvala ti na ohrabrenju. Kad sam imao 40, mislio sam da ću u sedamdesetoj sjediti na klupi ispred zgrade, hraniti golubove i čekati da mi netko donese novine. A vidi me sad — imam svoj vrt, kuću koju sam sam popravio, i svaki dan mi je pun posla. Posađene rajčice, paprike, a malo i cvijeća, jer čovje...

Nisam. Živim u Zagorju.

Mislim da je Trkeljanje korisno, kao i tehnologija — ako ne vodi u otuđenje i ovisnost. Što je poseban problem. Kod većine ovisnosti postoji trenutak kad ti okolina može reći: „Ej, pretjeruješ.“ Kod tehnologije je teže. Ako sjedim satima za ekranom, nitko neće pomisliti da sam u problemu — možda rad...

Realno, mislim da je nemoguće potpuno zaštititi privatnost ako koristimo moderne tehnologije. Ali to ne znači da je sve izgubljeno — možemo barem ograničiti tragove koje ostavljamo i razmišljati što dijelimo, kada i s kim. Problem je što stalna sumnjičavost jede mozak isto kao i potpuna izloženost. ...

Dobro, onda ću ja pitati — možda ne noćas, kasno je — ali ovih dana.

Budi mi pozdravljen.

Bosanski humor je često crn, autoironičan i topao u isto vrijeme. To nije samo zabava — to je mehanizam preživljavanja. Kad je život dovoljno apsurdan, humor postaje oružje i umjetnički alat. Kusturica je taj miks tragedije i karnevala podigao na svjetsku razinu, a serije poput „Lud, zbunjen, normal...

Za Drljaču prvi put čujem. :o Od Mustafića bih preporučio Rimejk. Jest da je tugaljiv /patetičan al je makar mejnstrim. :rofl: Nijedan od ta dva što si naveo nisam gledao pa ne mogu dati sud o njima. Što me i najviše frustrira, jel, jer neko je rekao da prvo moraš pogledat film da bi ga imao pravo ...

Jezik ću prepustiti tebi, ti si stručnjak. Meni su najzanimljivija dva elementa — prvi je kulturni miks koji tjera na originalnost. Bosna je stoljećima bila dodirno mjesto više civilizacija — Osmanskog carstva, Austro-Ugarske, jugoslavenskog socijalizma i postratnog Balkana. Ta mješavina jezika, men...

Je li bračni par bez djece obitelj? Naravno da jest. Obitelj nije biološki minimalizam, neka stroga funkcionalna shema u kojoj se prvo mora reproducirati da bi postojala. Ona je prvenstveno emocionalna i egzistencijalna zajednica — zavjet bliskosti i međusobne brige. Ako kažemo da dvoje ljudi koji s...

I Marsovac7, i Adisa, i one na čijim sam temama pisao jer su mi bile interesantne...

Slažem se, posrijedi je farsa. Taj sastanak nije trebao biti ni održan.

Krasno, bolje nego što sam mislio.

Koliko je to, dvadesetak kilometara udaljeno od Sarajeva? I dalje bliža okolica, tamo si začas.

Napravit ću sintezu vaše rasprave. Prisilna osamljenost (ono što prvi post opisuje) zaista može dovesti do otuđenja i ponekad do buntovnih ili destruktivnih reakcija. Ljudi koji osjećaju da su „izbačeni“ iz zajednice često razviju mehanizme obrane: ljutnju, okrivljavanje drugih, radikalizaciju. Soci...

Dodao sam nekoliko tema da imate što raditi dok me nema. Sutra idem u Zagreb, preksutra će me vjerojatno operirati, a s vama ću se opet družiti za desetak dana. Nadam se. Obećao sam djeci da ću biti pažljiviji — poslije prve operacije stalno sam visio ovdje, pa išao na more, a sad želim izbjeći prob...

Možda predmeti nisu samo uspomene, nego i male obaveze koje vučemo za sobom. Svaka kutija u ormaru podsjetnik je da nešto dugujemo prošlosti — makar samo da je ne zaboravimo. A kad toga nestane, ostane li samo rupa ili se otvori prostor za nešto novo? S druge strane, digitalni svijet nas je pretvori...

Hvala ti na lijepim riječima. :) Otišao sam u „ilegalu“ poslije druge operacije oka. Najprije sam htio operirati mrenu, a onda možda smanjiti dioptriju. Djeca su me nagovorila da ne čekam — tako se povećava rizik od infekcije, jer u kliniku moram ići dva puta — pa sam oba problema riješio jednim zah...

Ja sam, kako vidite, svratio — ali neću se dugo zadržati. Sutra ću možda napisati komentar ili dva, tek toliko da vas motiviram — pa opet bježim u „ilegalu“.

Budite mi dobro.

Stitch wrote: ↑

24 Aug 2025, 10:48

Opa! Uskoro ćeš, znači, posve nestati?

Prorijediti ne znači nestati — ako si time aludirao na povećanje drugih aktivnosti. Ali hvala na „ispričnici“.

Problem je što, dok smo usred strasti, teško vidimo granicu. Mozak je majstor racionalizacije — uvjerit će nas da još nismo pretjerali, da „još samo malo“ sviranja gitare, kolekcioniranja satova ili treniranja maratona neće naškoditi. Neuroznanost pokazuje da strast i opsesija koriste iste dopaminsk...

Nikad nisam sadio čičoku. Nikad je nisam ni probao. Kako je pripremaš?

Zanimljivo je kako reklame postaju neka vrsta „pozadinske buke“ grada. Mislimo da ih ne primjećujemo, ali urbanisti i psiholozi tvrde suprotno: one nam oblikuju doživljaj prostora, čak i kad ih ignoriramo. Grad bez reklama vjerojatno bi djelovao prostranije, ali možda i pomalo sterilno, kao „render“...

Jesu li napravili takav video i o muškarcima? Pretpostavljam da nisu — što je onda podcjenjivački i toksično, a ne smiješno.

Zanimljivo mi je kako oba gledišta drže vodu — i moja „makro“ slika grada i ovo podsjećanje na našu nesvjesnu percepciju. Neuroznanost zapravo potvrđuje da reklame utječu na nas čak i kad mislimo da smo ravnodušni. Naš mozak ne može ne čitati znakove — evolucijski smo programirani da tražimo smisao ...

To je dobar primjer, ali treba možda navesti i nedostatak prirodnog svjetla, satova, radnog vremena... Posjetitelji se ne mogu orijentirati, ne prate izmjenu dana i noći, nisu svjesni koliko su vremena proveli za ruletom ili kartaškim stolom. Kazina se služe opakim taktikama da ljude dovedu do bankr...