OliverZG » wrote:
A odluku o budućnosti treba biti donesena sa 13 i 14 godina. Krasno.
Ne bih se složila. Mislim da je obrazovanje više od toga. Mislim da se razne odluke (koje tvore cijeli put, u konačnici) donose od začeća.
Jer, ono, možda ružno zvuči, ali ako rodiš treće dijete prije osamnaeste, živiš od socijalne pomoći kao samohrana majka, sumnjam da će to dijete imati sjajne šanse. Da, ono će možda biti fantastičnih sposobnosti, ali većinu će resursa onda ulagati u ono za što se netko drugi ne mora truditi.
Pa će onda izbor osnovne škole, pa vannastavnih aktivnosti, pa interesa i hobija, biti uvjetovan socioekonomskim prilikama. Na to se nadovezuje i srednja škola, a onda i fakultet. Ne zalažem se za "prve tri su najvažnije", ali nije netko isisao tinejdžera iz vakuuma i natjerao ga da odjednom, ni kriv ni dužan, donosi neke odluke, nego u većini slučajeva to bude logičan nastavak puta.
Da, može se dogoditi da nekome dođe iz dupeta u glavu, ali to znači tekd a se radilo o motivacijskim problemima što znači da je nekakva kompenzacija moguća točnije, ako klinac u drugom srednje skuži da ne pripada u obrtničku, i da može/hoće bolje uvjerena sam da mu sudbina nije zapečaćena (doduše, to je do sustava, o kojem ne znam previše, pa ću se ostaviti ćorava posla).