Pa zapravo jedno veliko ništa.Tea Tree » wrote: Što ako je negacijska ekipa u pravu i ako su ti tekstovi (poezija) samo hrpa otrcanih fraza namijenjena podilaženju i prodaji širokim (mediokritetskim) narodnim masama i padanju u razna stanja na koncertima?
Neka te pjesma dira ovako ili onako, doživiš je ovako ili onako. Može imati ona svoj cilj i svrhu, al mislim da je to u ovoj priči manje bitno. Da li je nastala sasvim slučajno, da je produkt nečije ljubavi, nečije boli, nečije besparice, nečije ludosti ili nečeg desetog ne mijenja činjenicu da je sad tu. I sad kad je tu takva gotova kakva je i ti i ja je imamo priliku doživjeti ili ne. I doživjeti je na svoj način.
Sasvim je moguće da nešto predivno nastane slučajno ili čak iz nekih ne baš divnih motiva. Ne postoji baš nepogrešiv recept ili formula koja će odrediti koji su sve sastojci za to potrebni, a s kojima to nikako nije moguće.
Vrsan umjetnik koji pliva u ljubavi može biti u stanju napisati pjesmu iz koje nitko drugi (ili jako malo njih) tu ljubav neće uspjeti osjetiti. Isto tako najveći fejker može biti u stanju proizvesti nešto što će mnogi stvarno i voljeti. Nema strogog i nepogrešivog pravila.
Na kraju ono što ostaje je naš osobni doživljaj nečega. Koliko to govori o nama samima i što govori nije nešto što bi se trebalo svrstati u strogo razdvojene kutije u koje ćemo trpati ovu ili onu ekipu. Ako ja nešto doživim ili ne doživim to može nešto reći o meni nekome, ali sigurno nije nešto što me uzdiže ili spušta ispod razine nekog tko je tu istu pjesmu doživio drugačije. Ne određuje me u cjelini i nije jedino što me određuje. I dobro je da je tako.
Svi mi ipak imamo nešto više slojeva i podslojeva da bi samo na temelju toga kako smo na jednu pjesmu reagirali netko mogao reći tko smo.
Svejedno, meni je bilo interesantno pričati o tome, malo se šaliti, malo i razmišljati o svemu tome. I dalje je