Vjerojatno nije u redu da upadam tekar tako u njeku diskusiju- nije me dosta dugo bilo.Zekoslawa » wrote:Evo su sad u Trećoj rundi bili Samardžija i Kapović, tema je bio dakako objasnidbeni rječnik. Ja nisam stigla na početak, pa nisam sve pohvatala, al bit će valjda na netu na zahtjev.
Uglavnom, čini mi se da Samardžijina namjera nipošto nije bila napisati monstruoznu pizdariju poput Brodnjakova rječnika kojoj je cilj istrebljivanje srbizama i identifikacija hrvatskoga kao nesrpskoga, ali je Kapović u pravu kad kaže da još jedan priručnik ove vrste može imati dalekosežne posljedice na neuku raju i da je tema legitimna, ali je pristup sporan. Samardžija je sa svoje strane opet u pravu kad kaže da neukom puku ne treba podilaziti time što će se izbjegavati svaki spomen odnosa između srpskoga i hrvatskoga ili pak standardnoga i nestandardnoga.
I dakako, cijeli je projekt sporan zato što Samardžija sam priznaje da nije imao adekvatnog konzultanta sa srpske strane, nego je sve skupa napravio na temelju vlastitih opažanja kao neizvorni govornik srpskoga.
Nu:
Brodnjakov rječnik nije nikakva monstruozna pizdarija. To je vrlo kakovosan rječnik razlika, samo dosta težak za porabu. Auktor je upotrijebio zamršen sustav oznaka kako bi odredio što je natuknica koja uopće ne spada u hrvatski leksik, što je pak stilem, što ... Zamjerke rječniku su poznate: Brodnjak je ispisao dosta riječi koje nisu u javnoj porabi u modernom srpskom kulturnom prostoru, budući da je crpio građu u priličnoj mjeri iz starijih srpskih književnih djela.
Samardžijin je podhvat drugačije naravi. Ako je Brodnjak bio poglavito zainteresiran za kulturnocivilizacijske razlike i nije posjedovao neki emocionalni naboj prema Srbima kao takvima, Samardžija je, čini se, kroz ova desteljeća prošao katarzu. On je bio dosta mlaki jezični Hrvat, nješto kao Silić, no izgleda da mu se ogadila politika jezičnoga unitarizma raznih Goldsteina, Mandića, Popovića, Jergovića... , kao i poslušnika i uvlakača u IHHJ, pa mu je prekipjelo nakon Jovanovića, ukidanja Vijeća, medijske kampanje.... i onda je svoj hladni bijes ukoričio.
Točno je da se radi o objasnidbenom rječniku, da ga je radio godinama vidjevši da mlađi govornici hrvatskoga jednostavno ne znaju ili miješaju srpske riječi- prema tomu, postoji potreba za takvom knjigom. Nu, rekao bih da se ta potreba ne bi kristalizirala da nije bilo jugoslovenske jezične politike koja je kulminirala u pravopisu Jovanovcu i općoj sramoti od IHJJ-a, institucije koja je uspjela i izgubiti parnicu i mora platiti sudske troškove zbog povrijeđenih taština raznijeh babaca.
Mladež (i "mladež") ne zna srpski na više razina, tog jezika nema u lektiri ni općoj kulturi (zavladao je njeki odurni anglokrobotski), pa je Samardžija objelodanio knjigu koja bi vjerojatno ostala za neka druga vremena - ili ne bi ni bila objavljenja- da nije bilo ovih društvenih okolnosti.