Krleža i Andrić

Knjigom u glavu
User avatar
Zekoslawa
Posts: 15792
Joined: 18 Sep 2011, 20:01

04 Oct 2011, 21:23

Blaze, odvedi ga kući, pa neka ti priča o Andriću. :D

Dakle, Hrobi, o Andriću pliz ili na onu drugu temu o hrvatskim piscima, ili otvori novu. Postaje malo teško pratiti sve rukavce ovih rasprava, pa da ne požalimo što smo uopće razdvajali teme, nastojte svakoga na svoju, ili neka koliko-toliko ima veze s Krležom.


User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

04 Oct 2011, 22:30

Hroboatos » wrote: (...) Andrić je pisac bitno manjega dometa, pa nisam o njem pisao, ali eventualno kasnije ...
Nikako mi to ne stoji. Doslovce do sutra mogao bih nabrajati njegove gnomske rečenice koje danas oponaša Jergović, a jučer je to, za deset klasa bolje, činio Meša. Evo ti samo djelić. Izdvojene u nekakvu antologiju, čine konzistentan, cjelovit svjetonazor s kojim se ti možeš ili ne moraš složiti - ali nikako ne možeš nijekati da postoji. I da nije dubok.

Andrić je filozof osobita stila - čitanje franjevačkih ljetopisa strahovito je oblikovalo način na koji pripovijeda; to su odmaknute, analitične, hladne rečenice koje režu ljude i događaje s nemilosrdnošću sudskoga patologa, do kosti. Ali to nije njegova bezosjećajnost nego bezosjećajnost kroničara, povjesničara koji piše o davno mrtvim osobama. Prema kojima je objektivan poput znanstvenika. Usto, obrazovan je pa u toj prozi ima svega, od Kierkegaarda, Manna i Dostojevskog do Stankovića (kojeg, usput, iznimno cijenim).

Ne bih rekao da je "pisac manjeg dometa", ni u kom slučaju. Nego da je svjesno izabrao kulturno-civilizacijski krug o kojem svjedoči, i kojem se obraća.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

04 Oct 2011, 23:32

Hekatonhir » wrote:
Nikako mi to ne stoji. Doslovce do sutra mogao bih nabrajati njegove gnomske rečenice koje danas oponaša Jergović, a jučer je to, za deset klasa bolje, činio Meša. Evo ti samo djelić. Izdvojene u nekakvu antologiju, čine konzistentan, cjelovit svjetonazor s kojim se ti možeš ili ne moraš složiti - ali nikako ne možeš nijekati da postoji. I da nije dubok.

Andrić je filozof osobita stila - čitanje franjevačkih ljetopisa strahovito je oblikovalo način na koji pripovijeda; to su odmaknute, analitične, hladne rečenice koje režu ljude i događaje s nemilosrdnošću sudskoga patologa, do kosti. Ali to nije njegova bezosjećajnost nego bezosjećajnost kroničara, povjesničara koji piše o davno mrtvim osobama. Prema kojima je objektivan poput znanstvenika. Usto, obrazovan je pa u toj prozi ima svega, od Kierkegaarda, Manna i Dostojevskog do Stankovića (kojeg, usput, iznimno cijenim).

Ne bih rekao da je "pisac manjeg dometa", ni u kom slučaju. Nego da je svjesno izabrao kulturno-civilizacijski krug o kojem svjedoči, i kojem se obraća.
Ne ću o Andriću, bar ovdje.

Samo dvije-tri stvari:

1. čini se da miješaš gnomske iskaze s književnom veličinom. Po tom bi Oscar Wilde, autor hrpe bon-mots, bio književna gromada. A znamo, nije. Kao ni Goethe u aforizmima, od kojih ima zgodnih- i besmislenih- ali to nije veće ostvarenje.

2. dobar je dio Andrićevih iskaza obično mudroserstvo. To je nešto što djeluje kao dubina, a nije, nego je samo neki mutež, ja bih to nazvao "kako mali Đokica zamišlja dubinu".

3. Andrić je bio nesporno književno obrazovan, znao je jezike (talijanski, njemački, francuski, španjolski). O njemu ću možda kasnije. No, da se gabariti postave odmah- Krleža je velik pisac, na drugačiji način, ali velik kao što su Conrad, Musil, Faulkner, ..(uza sve razlike). Andrić je dobar autor, poput Verge, Šolohova, Steinbecka,..
User avatar
Zekoslawa
Posts: 15792
Joined: 18 Sep 2011, 20:01

05 Oct 2011, 00:24

Daklem, nakon što sam poslušala glas naroda, ipak smo odlučili da i Andrić ide na ovu temu. Stoga, Hrobi, slobodno ožeži, a ni vi drugi nemojte se suzdržavati.
No, zaista se nastojte držati ovoga dvojca i ne lutati više nego što se mora.
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

05 Oct 2011, 01:30

Hroboatos » wrote:
Samo dvije-tri stvari:

1. čini se da miješaš gnomske iskaze s književnom veličinom. Po tom bi Oscar Wilde, autor hrpe bon-mots, bio književna gromada. A znamo, nije. Kao ni Goethe u aforizmima, od kojih ima zgodnih- i besmislenih- ali to nije veće ostvarenje.
Ne, govorio sam ponajprije o svjetonazoru koji se iz njih može iščitati. A tek onda, posljedično, o vještini oblikovanja tih sličica, koju su mnogi, s više ili manje uspjeha, pokušali oponašati. Jer to jest vještina - evo ti Cesarić kao primjer. Zašto toliki pamte njegove stihove, posve nesvjesno, čak automatski? Pa zato što su jednostavni, i zato što je u njima sublimirana određena mudrost, određeno iskustvo koje ljudi mogu prepoznati, s kojim se mogu identificirati. No najveće majstorstvo, najveća genijalnost krije se upravo u toj jednostavnosti. Lako se skrivati iza velikih riječi. Ali znanje, pravo znanje, uvijek podrazumijeva mogućnost jednostavnog i jasnog prenošenja, kao da objašnjavaš djetetu. Jer je to mnogo teže od komunikacije sa srednjoškolcem.

Andrić je slikovit, on je kao melodija koju možeš zviždati. Zato će ti i ostati u glavi. Ako ne možeš, ako je prekomplicirana da je zapamtiš - piši kući propalo.
Hroboatos » wrote: 2. dobar je dio Andrićevih iskaza obično mudroserstvo. To je nešto što djeluje kao dubina, a nije, nego je samo neki mutež, ja bih to nazvao "kako mali Đokica zamišlja dubinu".
Ne bih rekao, ponajprije zato što je njegova slika svijeta, ponavljam, konzistentna i cjelovita. Ogleda se u dijelovima, i obrnuto. Okej, tebi se ne sviđa. Ali to je stvar ukusa, a ne objektivne književne vrijednosti.
Hroboatos » wrote: 3. Andrić je bio nesporno književno obrazovan, znao je jezike (talijanski, njemački, francuski, španjolski). O njemu ću možda kasnije. No, da se gabariti postave odmah- Krleža je velik pisac, na drugačiji način, ali velik kao što su Conrad, Musil, Faulkner, ..(uza sve razlike). Andrić je dobar autor, poput Verge, Šolohova, Steinbecka,..
Opet stvar ukusa. Po mom sudu, nijedan pak nije napisao toliko dorađeno djelo, i na formalnoj, i na jezičnoj, i na sadržajnoj, i na filozofskoj razini kao što je Prokleta avlija. Dobro, nisam ih čitao u originalu pa se možda mnogo toga izgubilo. Ali Andrić nema arhetipskih junaka, bez obzira na to koliko se s njima možemo identificirati, bez obzira na to koliko su životni, realni. Nema negativaca poput Kurtza, recimo, premda bi se za Karađoza takvo što moglo pomisliti, jer predstavlja određeni sustav i način razmišljanja. Ali on zapravo nikada nije namjeravao isticati likove. Ne, kod njega su glavni junaci neprolazne stvari. Zatvor, most, koji su nepromjenjivi i koji mu služe da istakne plemenitost, dostojanstvo - jednako vječne fenomene.
Potpisi su za budale.
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

05 Oct 2011, 07:13

Kad se kombiniraju pogledi vas dvojice, dobije se prilično dobra kompletna slika. Baš vam hvala. Uživam čitajući vas!
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

05 Oct 2011, 10:47

Dodat ću još nešto, jer mi se čini bitnim to istaknuti: nisam za uspoređivanje Krleže i Andrića niti za biranje tko je od njih dvojice bolji. Za takvo što previše su različiti; Krleža pripada modernijoj struji, onoj u kojoj su Polić Kamov, Marinković i Novak. Andrić nema toliko modernističkih elemenata, više naginje realizmu, onom tipu pripovijedanja koji je ispočetka, sve do Ivana Galeba, njegovao i Desnica. Ali to je namjeran, svjestan izbor koji ima veze s cjelokupnom poetikom, a ne slabost. Gledamo li motivski sklop, tek je Selimović napravio korak naprijed u prikazivanju tog svijeta - no i njemu se može prigovoriti da su Derviš i Tvrđava jedno, a ostatak "ciklusa" drugo. Jer je, nažalost, po kvaliteti neujednačen.

A Krleža vjerojatno jest najveći književnik s ovih prostora; em je ispisao najviše stranica, em je najsvestraniji, em su u njemu možda najbolje ujedinjene dvije suprotnosti koje nismo imali još od Matoša - kreativna (pjesnička) i kritičarska (eruditska). No velim, nisam za pijedestale. Meni su i njegove drame izvrsne, osobito one što se manje navode, herojske (Michelangelo, Kolumbo). Da ne spominjem kasnije, Golgotu i Galiciju. Nije dakle sve u ekspresionizmu i Kraljevu. Tu se Krleža, čini mi se, vrlo površno ocjenjuje. A zašto ih spominjem? Pa i on je svjesno zastao, na stilskoj razini. Mogao je eksperimentirati s Glembajevima i Ledom. A nije, vratio se klasici.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

05 Oct 2011, 13:11

Hekatonhir » wrote:
Ne, govorio sam ponajprije o svjetonazoru koji se iz njih može iščitati. A tek onda, posljedično, o vještini oblikovanja tih sličica, koju su mnogi, s više ili manje uspjeha, pokušali oponašati. Jer to jest vještina - evo ti Cesarić kao primjer. Zašto toliki pamte njegove stihove, posve nesvjesno, čak automatski? Pa zato što su jednostavni, i zato što je u njima sublimirana određena mudrost, određeno iskustvo koje ljudi mogu prepoznati, s kojim se mogu identificirati. No najveće majstorstvo, najveća genijalnost krije se upravo u toj jednostavnosti. Lako se skrivati iza velikih riječi. Ali znanje, pravo znanje, uvijek podrazumijeva mogućnost jednostavnog i jasnog prenošenja, kao da objašnjavaš djetetu. Jer je to mnogo teže od komunikacije sa srednjoškolcem.

Andrić je slikovit, on je kao melodija koju možeš zviždati. Zato će ti i ostati u glavi. Ako ne možeš, ako je prekomplicirana da je zapamtiš - piši kući propalo.
Podebljao sam važniji iskaz. Na to bih odgovorio citatom meni ne baš
simpatičnoga autora, Nabokova (ali se s citatom slažem): "Kaže se da je Tolstoj jednostavan.
Nemojte govoriti takve besmislice. Smrt je jednostavna. Prokletstvo je jednostavno. Tolstoji i Melvillei
nisu jednostavni."

Cesarić je- Krleža je dobro rekao- tambura s dvije žice. Dobro tambura, no žice su max dvije.
On je zapamtljiviji od Ujevića. No Ujević je genijalni pjesnik, a Cesarić- nije. On je dobar, kao
što je Andrić dobar prozaist.

Andrićeve mudrolije su:

a) mudroserstva- dio tih iskaza ima istine, no kad bolje pogledaš,
to su mutne mutljage ne bogzna kakve, realno lažnjaci

b) autentični iskazi melankolika o životu, i ...?

Osobno sam dosta čitao aforističku literaturu, od Heraklita preko
LaRochefoucaulda do Kafke. Najbolji od njih, LaRochefoucauld, moćan je
("Ljubav između muškarca i žene sličnija je mržnji nego prijateljstvu";
"Srce vara razum uvijek"; "Svi se žale na slabo pamćenje, a nitko na slabu pamet";
"Naše u vrline samo zamaskirane naše mane",...).
To je super- no što s tim ?

Dostojevski ima malo, skoro ništa gnomskoga; Tolstoj, Proust, Dante isto.
Pa što onda ?


Ne bih rekao, ponajprije zato što je njegova slika svijeta, ponavljam, konzistentna i cjelovita. Ogleda se u dijelovima, i obrnuto. Okej, tebi se ne sviđa. Ali to je stvar ukusa, a ne objektivne književne vrijednosti.
Ne da mi se ne sviđa, no ona je uska. To je antropologija zolinskoga
biološkoga tipa, bez ičeg modernog. Nema politike - samo bezvremeni
orijentalni despotizam. Nema inteligencije- nego samo fratri mudruju
a sami nisu nešto širih pogleda, nego im je mudrost posljedica "klasne svijesti"-
oni su zarobljenici položaja vjerske manjine među nepismenim stadom
u orijentalnoj despociji. Ostali- muslimani, pravoslavci (osim pokojeg
laskanja pravoslavcima) obična su atavistička stoka. Oni nemaju psihe, nego
su zombiji umnoga i emocionalnoga života paramecija.

Andrić je zastario jer opisuje učmali besperspektivni svijet, ali ne iz šire
perspektive, nego skoro uronjen u njega i njegove idiotizme.

Sumarno- odličan je u pripovijetkama, slabiji u romanima. Ćuprija i
Travnička hronika su spori, dosadni romani u kojima se ne zbiva ništa vrijedno
spomena, u kojima bauljaju istočnjački retardi i despoti, i u kojima je autor potonuo u živi
pijesak zaostalosti, opadajućega IQ-a, slinjenja, antieugeničkoga yebavanja
rasplođujućih se morona, a sve pod pogledom umornih fratara koji o Bogu
nemaju pojma, nego su svedeni na folklorne mudraca koji izriču pravorijeke
o životu iz skučenoga iskustva, iz ograničenoga temperamenta, iz vukojebine
u kojoj ne postoji ni pješčani sat.



Opet stvar ukusa. Po mom sudu, nijedan pak nije napisao toliko dorađeno djelo, i na formalnoj, i na jezičnoj, i na sadržajnoj, i na filozofskoj razini kao što je Prokleta avlija. Dobro, nisam ih čitao u originalu pa se možda mnogo toga izgubilo. Ali Andrić nema arhetipskih junaka, bez obzira na to koliko se s njima možemo identificirati, bez obzira na to koliko su životni, realni. Nema negativaca poput Kurtza, recimo, premda bi se za Karađoza takvo što moglo pomisliti, jer predstavlja određeni sustav i način razmišljanja. Ali on zapravo nikada nije namjeravao isticati likove. Ne, kod njega su glavni junaci neprolazne stvari. Zatvor, most, koji su nepromjenjivi i koji mu služe da istakne plemenitost, dostojanstvo - jednako vječne fenomene.
Nije prigovor taj što nema nekih velikih likova.
Nema ni Čehov, pa su"Jonič", "Kuća s mezaninom", "Stepa",
"Skakavac",.. snažna općeljudska djela (iako je autor isto melankolični
pasivac kao Andrić). Andrić daje dobru atmosferu, nekad i općeljudsku poruku...
i to je sve.
Ukratko, Andrić ima-po meni- premalo univerzalnoga da bi bio velik pisac.
Ako je raspon uži, mogla je biti veća dubina. No, nije ....
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

05 Oct 2011, 14:35

Da ne uvodim nove pisce, Zekoslava će popizditi :cerek: - ali elemente naturalizma imaš i kod pisaca koje toliko hvališ, Conrada i Faulknera. Osobito kod prvoga, on tek navješćuje novu epohu, ali joj ne pripada posve. Što je kod njega priroda ako nije sila koja uništava junake, koja ih dovodi do ekstrema? S tim da taj okoliš djeluje dvostruko, predstavlja i pozitivističku okolinu i egzotičnost još starije, prizemnije vrste - pustolovnih romana. Sve je kod njega pomiješano, i nove i stare tehnike, i moraliziranje i politički pamfleti. Jest da su i Srce tame i Lord Jim odmak od dotadašnjih žanrova jer mu Marlow omogućuje i nelinearnu kronologiju i pripovijedanje sad promatrača, sad aktivnog sudionika, ali štošta ondje pripada tradiciji. A nije, bogme, ni sve napeto i zanimljivo - ima dosta praznoga hoda. Čekanja Godota.

Faulkner je pak mnogo moderniji (već mu je Benjamin genijalan), ali dovoljno je reći Jug da bi se dokazala bliskost naturalizmu. Jasno, to je tek potka, njegova su djela i simbolična, i duhovita, i povijesna, i groteskna - doista ne znam čega tu nema - ali i te kako ima determinizma (onog poznatog bacanja kocke), i te kako ima razvučenosti (općenito mrzim puritance i "velike" poruke), i te kako ima plošnosti. Primjerice, ono što su Conradu kolonizatori i grabežljivci Faulkneru su snobovi, rasisti i vjerski fanatici. Ali dobro, ima seksa pa zna biti (i) zabavan. :D No opet je riječ o ekstremima - nimfomaniji, incestu (Benji bi htio poševiti seku) i sličnim lijepim stvarima. Zastarjelo, brate, a poslije izvjesnoga francuskog markiza nije ni šokantno.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

06 Oct 2011, 01:13

Hekatonhir » wrote:Da ne uvodim nove pisce, Zekoslava će popizditi :cerek: - ali elemente naturalizma imaš i kod pisaca koje toliko hvališ, Conrada i Faulknera. Osobito kod prvoga, on tek navješćuje novu epohu, ali joj ne pripada posve. Što je kod njega priroda ako nije sila koja uništava junake, koja ih dovodi do ekstrema? S tim da taj okoliš djeluje dvostruko, predstavlja i pozitivističku okolinu i egzotičnost još starije, prizemnije vrste - pustolovnih romana. Sve je kod njega pomiješano, i nove i stare tehnike, i moraliziranje i politički pamfleti. Jest da su i Srce tame i Lord Jim odmak od dotadašnjih žanrova jer mu Marlow omogućuje i nelinearnu kronologiju i pripovijedanje sad promatrača, sad aktivnog sudionika, ali štošta ondje pripada tradiciji. A nije, bogme, ni sve napeto i zanimljivo - ima dosta praznoga hoda. Čekanja Godota.
To nema veze s naturalizmom. Conrad je preko pejsaža
ocrtavao moralne dvojbe svojih likova, a na prvi pogled mu se može
prigovoriti Ruskinova "pathetic fallacy", isčitavanje ljudskih značajki iz prirode ("valovi bjesne").
No sve to nema veze s naturalizmom tipa Zole, Franka Norrisa, Dreisera, Arnolda Bennetta.
Faulkner je pak mnogo moderniji (već mu je Benjamin genijalan), ali dovoljno je reći Jug da bi se dokazala bliskost naturalizmu. Jasno, to je tek potka, njegova su djela i simbolična, i duhovita, i povijesna, i groteskna - doista ne znam čega tu nema - ali i te kako ima determinizma (onog poznatog bacanja kocke), i te kako ima razvučenosti (općenito mrzim puritance i "velike" poruke), i te kako ima plošnosti. Primjerice, ono što su Conradu kolonizatori i grabežljivci Faulkneru su snobovi, rasisti i vjerski fanatici. Ali dobro, ima seksa pa zna biti (i) zabavan. :D No opet je riječ o ekstremima - nimfomaniji, incestu (Benji bi htio poševiti seku) i sličnim lijepim stvarima. Zastarjelo, brate, a poslije izvjesnoga francuskog markiza nije ni šokantno.
Ne znam što zapravo pričaš. Naturalizam je književni pravac
u kojem dominira vizura znanosti 19. st., a napose darvinizma shvaćenog
kao borba za preživljavanje, te kao materijalistički determinizam.
Faulkner ima niz značajki kao naturalisti - posebno u opisu "niskih" tema-
no njegova vizura nije nimalo naturalistička. U Faulknerovim djelima se pojavljuje,
uglavnom velikim početnim slovom naslovljeni pojmovi kao Igrač (Player), Ironija
(Irony), sudbina (Destiny), Doom (Kob), Fate (Sudbina, Fatum).
To je bliže starogrčkom shvaćanju iz 6. st. pr.n.e., nego naturalističkom
scijentističko- mehaničkom materijalizmu 19.st.

Andrić je tu neka treća priča. On nema ideje o Kobi- koju Krleža ima, eksplicite u
"Banketu u Blitvi", u prizoru marionetskoga kazališta. Kod Andrića je u pitanju
biološki motivirano ponašanje koje je usadio u kulturni krug, pa su mu likovi orijentalizmom
zapravo spriječeni u mentalnom razvitku, i islamskim civlizacijskim krugom utupljeni u
egzistencije dvolične i moralno nerazvijene, slabe kontrole "nižih" nagona
i minimalne introspekcije.
User avatar
schmokljan
Posts: 2411
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

06 Oct 2011, 01:51

Da sumiram - Andrićevi likovi su predestinirani istočnjačkom im provenijencijom.

Krležini su možda također predestinirani, ali ne odobravaju i nije im svejedno.

A koja je razlika, upitat će lice iz trećeg reda - razlika je u tome što Krleža sumnja da pojedinac nešto može promijeniti, a Andrić ne sumnja da ne može i usto klapće impotentnim mu rukicama.

Krleža vjeruje u "pursuit of happiness", ma koliko ta potraga uzaludna bila, dok Andrić vjeruje u nove tisuće zaklanih u ime vjere, nacije i ideologije.

S Krležom smo u agoniji, s Andrićem nećemo nikad prijeći ćupriju. I toga smo svjesni.
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

06 Oct 2011, 10:16

schmokljan » wrote: Krleža vjeruje u "pursuit of happiness", ma koliko ta potraga uzaludna bila, dok Andrić vjeruje u nove tisuće zaklanih u ime vjere, nacije i ideologije.
Šališ se? Veze to nema s Andrićem. Ali ono, nikakve. Osim franjevcima, on se ruga svima, i Turcima i Vlasima. Jer zastupa sasvim drugu "ideologiju" - ljudskost i poštenje.

Hrobi, negdje smo se mimoišli, nisi me razumio. Objasnit ću kad uhvatim vremena.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

06 Oct 2011, 13:54

Hekatonhir » wrote:
Šališ se? Veze to nema s Andrićem. Ali ono, nikakve. Osim franjevcima, on se ruga svima, i Turcima i Vlasima. Jer zastupa sasvim drugu "ideologiju" - ljudskost i poštenje.

Hrobi, negdje smo se mimoišli, nisi me razumio. Objasnit ću kad uhvatim vremena.
Ne bih htio da ispadne da, eto, ganjam Andrića iz bilo kojih razloga.
Želim da se korektno opišu značajke toga pisca, a tko voli nek' izvoli.

Andrić je regionalni pisac, nu to nije nješto loše. Isto
su i Joyce, Faulkner, ponekad Flaubert, sigurno Hardy.
No, da bi djela bila univerzalnija, potrebno je da umjetnost nadraste dokument.

Kod Andrića je to slučaj, nema dvojbe. I onda dolazimo na sljedeći dio-
koliki je njegov duh ? Kakav je njegov odgovor na izazov svijeta ?
Jer, u konačnici, vrijednost narativnoga prozaista mjeri se veličinom, širinom,
dubinom njegova odziva na izazov života.

Tu bih rekao da Andrić nije velik, nego dobar.
Negdje već rekoh da njegov svijet nije ovaj moderni- ne mislim
naravno na medijske gluposti, nego na ideologiziranu politiku zapadnoga tipa.
To nije 20. st.
On nema ni neki široki prikaz društvenih slojeva, a niti razvijene osobnosti
raskoljene moralnim ili sličnim dvojbama. Sjajan je dočaravanju atmosfere,
no ta je atmosfera uvijek i ista i zagušljiva- orijentalne okamenjenosti.

No, kad ga već natežemo s Krležom (što nisam htio), može s ereći
da je u jednom moderniji od Krleže- Andrićevi su likovi pasivni.
Pasivni su praktički i likovi Faulknera, Prousta, Joycea, Manna, Musila,
...Svi su oni potekli iz Flauberta i paraliziranpoga Frederica iz "Sentimentalnog odgoja".

Krleža je tu u duhu vitalista 19. st., i njegovi se likovi- glavni ili najdojmljiviji- bore
da ostvare sebe, kao i likovi Stendhala, Tolstoja i Dostojevskog, Conrada. Oni su poprište
moralne, a unekoliko i metafizičke drame. Kao protagonisti borbenoga ja, na neki su
način "zastarjeli".

Dok je Andrić u svojoj paralizi osoba koje život živi, a ne koji žive život, više u skladu
s djelima 20. st.
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

06 Oct 2011, 22:01

Hroboatos » wrote:
To nema veze s naturalizmom. Conrad je preko pejsaža
ocrtavao moralne dvojbe svojih likova, a na prvi pogled mu se može
prigovoriti Ruskinova "pathetic fallacy", isčitavanje ljudskih značajki iz prirode ("valovi bjesne").
No sve to nema veze s naturalizmom tipa Zole, Franka Norrisa, Dreisera, Arnolda Bennetta.
Ne samo da je ocrtavao moralne dvojbe nego je znao i nagovijestiti neku radnju, ali to sad nije bitno. Nije bitan ni Zola, jer nije to taj naturalizam.

Kad spominjem okolinu, mislim na suprotstavljanje svjetova. Afrika funkcionira na dvije razine, i kao egzotična podloga koju zahtijeva dobar pustolovni roman, i kao kultura koja donosi drugi sustav vrijednosti. Kojim su pojedinci ipak uvjetovani i koji su stoga u njoj strano tijelo. Otud i Conradov skepticizam i nihilizam. Jer nije mogao pobjeći od činjenice da su mu roditelji bili proganjani, da je živio siromašno i da ga je odgojila trgovačka mornarica. On istražuje čovjekov položaj u svijetu, njegovu duhovnu snagu i izloženost najvećim iskušenjima - kukavičluku i izdaji, ali baš to govori da je pomalo plošan. Unatoč zanimljivoj i razgranatoj fabuli, jasno oblikovanim, aktivnim likovima i čvrstim etičkim vrijednostima kao elementima modernosti.

Koliko god mrzio pozitivizam u književnosti, jasno i glasno moram reći: Conrada je kao pisca umnogome formirala vlastita biografija. :D
Hroboatos » wrote:Ne znam što zapravo pričaš. Naturalizam je književni pravac
u kojem dominira vizura znanosti 19. st., a napose darvinizma shvaćenog
kao borba za preživljavanje, te kao materijalistički determinizam.
Faulkner ima niz značajki kao naturalisti - posebno u opisu "niskih" tema-
no njegova vizura nije nimalo naturalistička. U Faulknerovim djelima se pojavljuje,
uglavnom velikim početnim slovom naslovljeni pojmovi kao Igrač (Player), Ironija
(Irony), sudbina (Destiny), Doom (Kob), Fate (Sudbina, Fatum).
To je bliže starogrčkom shvaćanju iz 6. st. pr.n.e., nego naturalističkom
scijentističko- mehaničkom materijalizmu 19.st.
Govorio sam baš o značajkama, a ne o svjetonazoru. Čim si neka vrsta kroničara, od toga ne možeš pobjeći. Gledaš i bilježiš kako aristokrati stvaraju aristokrate a plebejci plebejce. To je prirodno ljudsko ukalupljivanje. :)

No Faulkner ga je prikazao na mnogo maštovitije načine od Conrada: em mu je svaki roman različit po strukturi i stilu, em katkad pripovijeda logično, s objektivnošću sveznajućeg pripovjedača, a katkad ti uvali takvu struju svijesti da je njezine zakučaste puteljke doista teško pohvatati. Lud je sto gradi, ali u dobrom smislu. :D

A svijet mu je nekakva mitska struktura u kojem vrijeme ne postoji a sudbina uvijek pobjeđuje, koliko se god čovjek trudio da je nadvlada. Tu je sve cikličko, sve se iznova vrti. Magijski realizam, ali na južnjački način. No Svjetlo u kolovozu, recimo, čisti je naturalizam, od početka do kraja. Kritika rasizma, puritanizma, svih predrasuda kojima je dotad svjedočio.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

06 Oct 2011, 22:40

Hekatonhir » wrote:
Ne samo da je ocrtavao moralne dvojbe nego je znao i nagovijestiti neku radnju, ali to sad nije bitno. Nije bitan ni Zola, jer nije to taj naturalizam.

Kad spominjem okolinu, mislim na suprotstavljanje svjetova. Afrika funkcionira na dvije razine, i kao egzotična podloga koju zahtijeva dobar pustolovni roman, i kao kultura koja donosi drugi sustav vrijednosti. Kojim su pojedinci ipak uvjetovani i koji su stoga u njoj strano tijelo. Otud i Conradov skepticizam i nihilizam. Jer nije mogao pobjeći od činjenice da su mu roditelji bili proganjani, da je živio siromašno i da ga je odgojila trgovačka mornarica. On istražuje čovjekov položaj u svijetu, njegovu duhovnu snagu i izloženost najvećim iskušenjima - kukavičluku i izdaji, ali baš to govori da je pomalo plošan. Unatoč zanimljivoj i razgranatoj fabuli, jasno oblikovanim, aktivnim likovima i čvrstim etičkim vrijednostima kao elementima modernosti.

Koliko god mrzio pozitivizam u književnosti, jasno i glasno moram reći: Conrada je kao pisca umnogome formirala vlastita biografija. :D



Govorio sam baš o značajkama, a ne o svjetonazoru. Čim si neka vrsta kroničara, od toga ne možeš pobjeći. Gledaš i bilježiš kako aristokrati stvaraju aristokrate a plebejci plebejce. To je prirodno ljudsko ukalupljivanje. :)

No Faulkner ga je prikazao na mnogo maštovitije načine od Conrada: em mu je svaki roman različit po strukturi i stilu, em katkad pripovijeda logično, s objektivnošću sveznajućeg pripovjedača, a katkad ti uvali takvu struju svijesti da je njezine zakučaste puteljke doista teško pohvatati. Lud je sto gradi, ali u dobrom smislu. :D

A svijet mu je nekakva mitska struktura u kojem vrijeme ne postoji a sudbina uvijek pobjeđuje, koliko se god čovjek trudio da je nadvlada. Tu je sve cikličko, sve se iznova vrti. Magijski realizam, ali na južnjački način. No Svjetlo u kolovozu, recimo, čisti je naturalizam, od početka do kraja. Kritika rasizma, puritanizma, svih predrasuda kojima je dotad svjedočio.
Ovo je sad struja asocijacija u kojoj ima svega.
No, ne bih previše lutao od teme.

Očito je da postoji neka suglasnost da je Krleža dramski temperament koji
jeu matici srednjoeuropske književcnosti, kod kojega dominira esejizam, i
koji je modernistički autor. Domaći pisci za koje je pokazano da su na njega
utjecali su Šenoa, Gjalski i Matoš, a strani, skandinavski dramatici,
Nietzsche i Schopenhauer, Proust i Dostojevski (kojeg je mrzio).

Andrić je pak više tradicionalni pripovjedač, koji je- iako literarno obrazovan- više
u srpskoj književnoj tradiciji realizma, sa za tu tradiciju karakterističnim
antiintelektualizmom,
životnošću i plastičnošću dijaloga i gesti, opisa i sl., te nacionalnom mitomanijom
kosovskoga srbovanja.
Njegove su koordinate Stanković i Kočić, a od stranih ne znam ni za koga -spominjao
se Kierkegaard, ali ne vidim ništa slično.

Nu, da nastavimo o Krleži. O osobnim zapiscima, dnevnicima i memoarima ...
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

07 Oct 2011, 11:05

Hroboatos » wrote: (...) No, kad ga već natežemo s Krležom (što nisam htio), može s ereći
da je u jednom moderniji od Krleže- Andrićevi su likovi pasivni.
Pasivni su praktički i likovi Faulknera, Prousta, Joycea, Manna, Musila,
...Svi su oni potekli iz Flauberta i paraliziranpoga Frederica iz "Sentimentalnog odgoja".
Vratit ću se malo na ovo. Ne znam jesi li čitao Fryea, on u Anatomiji kritike govori o ironijskom modu. Jedno je od osnovnih obilježja moderne proze prikazivanje slabih likova, rastočene svijesti i upitne egzistencije, nad kojima se čitatelj osjeća nadmoćno. Više nema bogova i junaka koji su po svojim duševnim, tjelesnim, etičkim, emotivnim i drugim sposobnostima bolji od nas. Nego suprotno. Pa se prema njima odnosimo s ironijom i prezirom.

Moderna književnost prepuna je, uvjetno rečeno, slabića. No riječ je o fenomenu koji se ciklički ponavlja pa bismo, veli, na početku nekog novog razdoblja opet mogli očekivati nadljude. Prolistaj je ako nisi, meni se svidjela. Em volim enciklopedijsku širinu i akribičnost, em padam na Junga, a ondje se mnogo toga svodi na arhetipsko klasificiranje, od žanrova do likova.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

07 Oct 2011, 13:42

Hekatonhir » wrote:
Vratit ću se malo na ovo. Ne znam jesi li čitao Fryea, on u Anatomiji kritike govori o ironijskom modu. Jedno je od osnovnih obilježja moderne proze prikazivanje slabih likova, rastočene svijesti i upitne egzistencije, nad kojima se čitatelj osjeća nadmoćno. Više nema bogova i junaka koji su po svojim duševnim, tjelesnim, etičkim, emotivnim i drugim sposobnostima bolji od nas. Nego suprotno. Pa se prema njima odnosimo s ironijom i prezirom.

Moderna književnost prepuna je, uvjetno rečeno, slabića. No riječ je o fenomenu koji se ciklički ponavlja pa bismo, veli, na početku nekog novog razdoblja opet mogli očekivati nadljude. Prolistaj je ako nisi, meni se svidjela. Em volim enciklopedijsku širinu i akribičnost, em padam na Junga, a ondje se mnogo toga svodi na arhetipsko klasificiranje, od žanrova do likova.
Pročitao sam ju dva-tri puta. Ima jakih uvida, i one podjele po dobima:
mythos proljeća- romanca
ljeta- komedija
jeseni- satira
zime- tragedija
kao i odlična opaska o tragičnoj ironiji (Faulkner, Kafka,..) koja je 100 puta gora od tragedije jer je u njoj život- pakao.

Inače, više okrjepljujuće su dvije Fryjeove knjige o odnosu Biblije i književnosti (imam obje): The Great Code i Words with Power. Frye je bio pravi mudrac, i ja ga stavljam među omiljene autore u kojima se preklapaju erudicija i pravi uvidi (n.pr. Henry Corbin i Mircea Eliade), za razliku od Umberta Eca koji je informiran, no površan.

Što reći ?

Frye je esencijalno u pravu, ali bih primijetio da je u 19. st. ima likova koji su veći od starih bogova. Mislim poglavito na likove Dostojevskog, koji su veći od junaka iz Tassa, pa i Miltonova Sotone, što je uz gunđanja nevoljko primijetio i Harold Bloom.
http://forum.krstarica.com/showthread.p ... jve%C4%87i

Bloom je primijetio da nakon Conrada sjena svijeta pada preko ega, a to bi značili jako tonjenje
u paralizu i pasivu. Krleže je tu u tradiciji vitalista, nisu njemu bez veze bili ključni autori
i Whitman i Dostojevski i Nietzsche.

Kasnije o dnevnicima ..
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

07 Oct 2011, 18:29

Te dvije o Bibliji nisam čitao, ali zanimaju me. Ako se dobro sjećam, to je prvi put da je netko promatra kroz prizmu teorije književnosti.

No i Frye ima slabosti. Nejasno je primjerice kako se u njegovu dvostruku shemu (po načinu pripovijedanja i po vrsti junaka) uklapaju djela napisana stihom (odnosno poezija). Nema ni opreke duga - kratka djela. A ni usmena književnost - umjetnička književnost. Koliko god temeljit i načitan bio, on zapravo analizira samo autorsku prozu.
Potpisi su za budale.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

07 Oct 2011, 23:10

Hekatonhir » wrote:Te dvije o Bibliji nisam čitao, ali zanimaju me. Ako se dobro sjećam, to je prvi put da je netko promatra kroz prizmu teorije književnosti.

No i Frye ima slabosti. Nejasno je primjerice kako se u njegovu dvostruku shemu (po načinu pripovijedanja i po vrsti junaka) uklapaju djela napisana stihom (odnosno poezija). Nema ni opreke duga - kratka djela. A ni usmena književnost - umjetnička književnost. Koliko god temeljit i načitan bio, on zapravo analizira samo autorsku prozu.
Frye je mudrac, kreativac, misaoni podvižnik. Nije on pisao udžbenike.
To je na profesorima kao što su kod nas- mislim, nisam za to stručnjak- Solar
ili Biti. Ti ljudi razvrstavaju žanrove, daju cjelovit prijegled teorije književnosti, pišu knjige
iz kojih se uči.


Frye je bio inovator, kritik kao mudrac, jer književna je kritika, na najdubljoj razini- mudrosna
književnost.
User avatar
blaze
Posts: 2370
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

12 Oct 2011, 11:41

Hroboatos » wrote: To je na profesorima kao što su kod nas- mislim, nisam za to stručnjak- Solar
ili Biti. Ti ljudi razvrstavaju žanrove, daju cjelovit prijegled teorije književnosti, pišu knjige
iz kojih se uči.
e ovak još nitko nije spustio bitiju :lol:
ne voliš ga baš? politiĆki?
(on i solar, dvije galaktike)

ps. inače, di si? kaj ima? zakaj te nema?
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

22 Oct 2011, 23:31

Zaboravio sam dio Krležinih memoarsko-dnevničkih zapisa, no ugrubo, oni se mogusvrstati u
nekoliko zbirki koje obasežuviše knjiga:

* Djetinjstvo u Agramu
* Davni dani
* Dnevnici
* Zapisi s Tržiča (vjerojatno ima još toga).

Što reći ?

Dnevničko-memoarsko literatura u svijetu je golema, i iniz je istaknutih autora
piao takve stvari- Tolstoj, Baškirceva, Herzen, Musil, Woolfova, Kafku, Gombrowicza,.. ....
Popis širi imate ovdje: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_diarists
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_autobiographies

Naravno, tu brdnu dnevničara nisam čitao jer me nije zanimalo. Neke
glavne jesam (Kafka, Musil, dio Cheevera, Tolstoja,..).

Krleža je majstpr opažanja i komentara, i njegovi su sudovi često
briljantni. Pokriva dosta polja, od rata do politike, od estetike do književne psihologije.
Mislim da je u nizu opasaka iznimno pronicav i oštar.

Što kod njega nema ?

Nema intimnoga života kao kod Tolstoja.
Mi realno ne znamo što je volio i mrzio na osobnoj razini, a kamoli
osobne stvari kao bolesti, strahovi, nade i prepirke s drugim ljudima, prijateljima.
Ti su dnevnički zapisi ponešto "hladni" i pisani očito s nakanom objavljivanja.

Ja bih ih više označio kao esejističke zapise o svijetu općenito, nego kao nešto
privatno. No, kad smo to rekli, mislim da su bolji od Musilovih i još nekih,
a usporedba s Kafkom je bez temelja jer Kafka puno priča o sebi i svom kreativnom procesu,
i i Berdjajev. Krleža nije osoban, i tu je neka slabost jer vidimo samo fasadu njegova ja, a ne intimu-pa
makar i doziranu.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

28 Oct 2011, 11:01

Sumirao bih, ne zadržavajući se na Baladama, esejima i dramama posebice.

Budućnost Krleže kod nas je, mislim, solidna, a u svijetu slaba.
Generalno, čitajući u zadnje vrijeem jeadikovke kritika, čini mi se da su u njekoliko stvari u pravu:

+ malo se čita zbog više razloga
+proza koja je mentalno zahtjevnija- nema prođu. Ja bih dodao da to
posebno vrijedi za ovaj krug srednje Europe, kamo spada i Krleža
+ pisci "maloga jezika" kao hrvatskoga to osjećaju kao svoju sudbinu,
kad i oni "velikih" kao što je njemački bivaju potisnuti zbog "težine" (Musil, Mann, Broch, dio Hessea,..)

Krleža se nije uspio probiti jer nije bio egzotični Balkanac, a Andrić, koji
je bio, odsvirao je svoje jer su došli još veći egzotici kao Latinoamerikanci.
Naši autori, ako vrijede, moraju moći i prevladati neukost i provincijalizam
u tehnici, a opet ako žele da ostave trag, moraju ostati vezani za ovaj kraj. Oni koji
počinju pisati na engleskom ili odu u neku drugu zemlju, trajno, ne će ostaviti traga (osim
što im možda dođe neloše u životu. Time mislim na beznačajne krparije Slavenke Drakulić).

I tako je od Goetheove velike ideje o Weltliteratur ostala karikatura dominirajućih
velikih jezika, s njihovim dosadnim temama- n.pr. za Amerikance ekološka apokalipsa-
dok su ostali marginalizirani ili jednostavno nepoznati.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

17 Dec 2011, 00:09

Kako primozgovi zamišljaju jezik i književnost:
http://www.pecat.co.rs/2010/09/ratko-dm ... -istopiti/

A kakav je Miroslav Krleža bio čovek? Odgovor na ovo pitanje uvek klizne u onaj prostor gde čuči upozorenje da velike stvaraoce nikada ne treba sagledavati i ocenjivati kroz njihove ljudske osobine. To jeste tačno, mada će se kada je Krleža u pitanju, javiti mnogi da ospore i njegovo delo, dajući do znanja da je Krleža izvan svake sumnje bio čovek izuzetnog obrazovanja ali istovremeno, kažu oni, nije bio čovek velikog talenta. Taj nedostatak kompenzovao je marljivošću i erudicijom, „teškim štivom“, velikim brojem stranih reči i konstrukcija, citatima na nemačkom, francuskom, mađarskom… jeziku, skrnavljenjem stila na račun dokazivanja obrazovanja…

http://www.pecat.co.rs/2011/09/petar-mi ... ve-izvore/

Da li su u pi­ta­nju dva jezika?- pi­tam stu­den­te. Vi­de stu­den­ti da ni­je, pa to ja­sno ka­žu. Potom sam či­tao stu­den­ti­ma pe­smu Mi­ro­sla­va Kr­le­že iz Ba­la­de Pe­tri­ce Ke­rem­pu­ha. Pi­tam stu­den­te: da li je to naš je­zik? Od­go­vor je ja­san: Ni­je. Či­tam Kr­le­ži­nu pe­smu na što­kav­skom. Je li to naš je­zik? Od­go­vor je: je­ste! Dakle, kad Kr­le­ža, ro­đe­ni kaj­ka­vac, pi­še kaj­kav­ski, do­bi­ja se kao re­zul­tat Ba­la­de Pe­tri­ce Ke­rem­pu­ha. Kad pi­še je­zi­kom svo­je su­pru­ge Lje­po­sa­ve Kangr­ga, ro­đe­ne Srp­ki­nje, glu­mi­ce po­zna­te pod ime­nom Be­la Kr­le­ža, do­bi­ja kao re­zul­tat Glem­ba­je­ve i Po­vra­tak Fi­li­pa La­ti­no­vi­ća. To su najoči­gled­ni­ji do­ka­zi da po­sto­je stvar­ne i ja­sne raz­li­ke iz­me­đu srp­skog i hr­vat­skog je­zi­ka. A ta­kve do­ka­ze na­la­zi­mo i u delu Kr­le­že. On, me­đu­tim, ni­je hteo da pri­zna da se nje­gov je­zik i je­zik nje­go­ve su­pru­ge Lje­po­sa­ve raz­li­ku­ju. Po­zna­ta je njego­va iz­ja­va, po­sle De­kla­ra­ci­je o hr­vat­skom je­zi­ku (1967) da je on svoj je­zik od­u­vek na­zi­vao hr­vat­ski kao što su ga srp­ski pi­sci na­zi­va­li srpski. Kr­le­ža za­i­sta je­ste srp­ski je­zik, onaj ko­jim je pi­sao Glem­ba­je­ve, nazi­vao hr­vat­skim. Ali je či­nje­ni­ca da ni­ko od Sr­ba nje­gov kaj­kav­ski ni­je na­zi­vao srp­skim.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

08 Feb 2012, 23:25

Prelistao sam danas Vaniština sjećanja, izašla 2010 (ili 2011.). Oko 70 stranica su nabacani razgovori s Krležom, i to je bila pred godinu ili sl. njeka kao frkovita tema, jer je Krleža samo pljuckao i grintao. Srbi su digli dreku da je njih sve popljuvao, i opći je dojam bio napuhanoga skandala oko staroga dripca.

Sad kad sam to nabrzaka pogledao, dojmovi su mi pomiješani. Ti su razgovori razbacani i nisu kronološki, nu većina je iz zadnje godine Krležina života.

Teško je to i mučno štivo.

Možda zato što bijah njekoliko puta svjedokom tjelesnoga i umnoga propadanja i umiranja meni bliskih ljudi, taj mi je dio ostavio gadan okus. Očito je da Krleža nije imao klasičnu demenciju, jer nije pokazivao simptome slabljenja pamćenja, dezorijentacije i sl. No, sigurno bi kakav pristojan psihijatar prepoznao promjene u osobnosti patološkoga tipa, a uzrokovane staračkom nemoći.

Fric je to vidio kod Bele, koja-po njemu- nije o ljudima ružno govorila cijeli život, a kojih je njekoliko tjedana uoči smrti u više navrata ružno i zločesto ogovarala i naklapala. A on sam je totalno skršen, napose poslije njezine smrti, kad je plakao kao ljuta godina, danima.

Kojih 10 ili više godina ranije, Krleža je doista svšta lupao (iako se osobno slažem s nemalim brojem njegovih ocjena). To su bili izrazi zlovoljei prijezira prema praktičk isvim piscima (a tu je Vaništa možda bio i selektivan). Kod Čengića se vidi da je Krleža bio baba- dobro je pamtio neke detalje, ponižavajuće angdote i karikature, i neprestance je tračao o nazoru, Tinu, Cesariću, Andriću,.. svjetsku književnost nije šljivio, a T.S.Eliota je samo pljucnuo, rekavši da nema u svijetu poezije nakon Rimbauda.

Općenito, tako se može obrisati bilo tko.

Ako mi je što novo palo na pamet dok sam to listao, to bijahu dvije stvari:

* već spomenuta staračka izobličenost osobnosti, koja je, mislim, nešto bolesno i ne može se Krležu u zadnjih godinu ili dvije tretirati kao normalnu osobu- ili bar potpuno normalnu

* on, iako je bio načitan, mislim da nije nešto puno dumao o djelima drugih autora ili učio tijekom života. Brzo je našao svoj glas, a odonda nije praktički ništa mijenjao, niti se baš trudio oko preoblike djela(h). Jest za "Balade", no za romane, eseje, pa i drame i pripovijesti- ništa. Mislim da tzv. "lijepu književnost" od svoje, recimo, 30-35 godine nije ni shvaćao ozbiljno na način da može nešto i naučiti ili dopuniti ili se osvrnuti na ovog ili onog. Pojela je i njega politika.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

10 Feb 2012, 14:55

Usput- jebiga, rekoh, stari je genije, možemo ga rastezati iovako i onako..
Kad sam na memoarima listao taj Vaništin "Skizzenbuch", rekoh- d avidimo i starog seronju Frica, tu je blizu, na dohvat ruke s jednom knjigom dnevnika- dio iz 2. svj. rata.

Prelistam... ma nema mu konkurencije, i kad je retoričan i zapjenjen, pa i kad se vidi šupljina. Piše uglavnom o ratu, a onda samo kratko zapiše kako čita Matavuljevog "Bakonju" i d aje to bez veze, jer likovi nisu fratri, nego pravoslavni popovi po opisu.

U tih njegovih 60 svezaka mislim da bi bar 40 dobilo ocjenu 4 i 5.
Post Reply