Dakle ovako.
Točno u toj dobi (ona sad ima cca 10 mjeseci, je li tako?) smo i mi primjetili određene... khm... promjene?
kod bube.
I kad sam krenula čitati ispalo je da tad počinje odgoj.
Naime, po svemu što sam saznala, dijete u toj dobi otkriva moć "manipulacije", tj. postaje istinski svjesno da roditelj pada na suze, čak i osmjehe.
E sad... Kako se tu postaviti?
To je, barem meni, bilo jako teško.
Pronaći optimalnu mjeru "ignoriranja" i udovoljavanja njihovim željama.
Nažalost, nema univerzalnog savjeta.
Radi po osjećaju i intuiciji, ali ne dozvoli da te u odgoju, ni sad ni kasnije, vodi isključivo srce.
U nekom trenutku treba uključiti i zdrav razum (to ćeš sve više vidjeti u budućim mjesecima) i prisiliti samog sebe da (uistinu za njihovo dobro) odreagiraš na način da im daš do znanja da svijet (pa čak ni roditelj) neće uvijek i svugdje biti podređeni isključivo njihovim potrebama i prohtjevima.
Na koji način ćeš to postići ne mogu ti reći, to ovisi prvenstveno o djetetu i onome što kod njega/nje kao individue pali.
Ignoriranje nije uvijek najlošija opcija.
Što se tiče ljutnje kad joj nešto ne pođe za rukom...
U toj dobi je i buba bila ista takva.
Izuzetno nestrpljiva i jako se loše nosila sa frustracijama.
Mislim da je to svojstveno svoj djeci te dobi i to je normalno.
Međutim, roditelj je tu da ne da im čini medvjeđu uslugu i sve rješava za njih nego da im olakša put kroz tu "borbu".
Znači, pomozi joj, ali ne na način da umjesto nje riješiš problem nego na način da joj pomogneš da sama dođe do rješenja.
Ljutit će se, bacati igračke, nervirati se plakati.
Ali to joj je nužno potrebno da bi razvila zdrav stav prema frustraciji i neuspjehu.
Također, u trenutku kad nešto sama (uz tvoju pomoć, ali sama) riješi osjećaj zadovoljstva zbog uspjeha će biti daleko, daleko veći nego da si ti umjesto nje to učinila.
Plus što na taj način razvijaju kreativnost i sirovi intelekt.
Buba još uvijek zna imati takve trenutke, ali trebaš joj vidjeti ozareno lišce kad sama skuži da npr. treba nešto okrenuti kako bi mogla gurnuti ili izvući iz neke rupe.
Sve u svemu, od sad pa nadalje vas čekaju tzv. FAZE.
Stalno će biti u nekoj fazi.
Kad prohoda ćete joj vi biti nešto manje zanimljivi, a ostatak svijeta će biti "wow", to je faza kad su strašno aktivni, kad su kompletno u tom otkrivanju.
Onda će doći 15 mjeseci i tu kreće šou program.
Kod nas taj šou traje još uvijek i imam osjećaj da je sad na vrhuncu.
Tu ti trebaju sve moguće diplomatske vještine, pun klinac strpljenja i živaca, ali utješno je to da kao kompenzaciju u tom periodu dobiješ najslađeg malog dinosaurusa kojeg je neopisivo fantastično promatrati kako se iz bebe pretvara u dijete.
Uglavnom... Ono što sam shvatila jest da ne postoji savršen odgoj.
Teorija je jedno, praksa nešto sasvim drugo, to mi je postalo jasno tek negdje oko njezinog prvog rođendana, do tad sam imala totalno idealiziranu sliku toga kako ću je "odgajati".
Sad mi je potpuno jasno da je sve što mogu učiti odgoj paralelno s njezinim sazrijvanjem.
Ali sve od ovog što sam ti ja napisala ćeš i sama uvidjeti u hodu.