Re: Život bez ljubavi
Posted: 03 Jun 2013, 19:40
..ide.Emericzy » wrote: Teško. Jesi li kad letjela? Mislim, ne u avionu, nego slobodno, zmajem, padobranom, jedrilicom? Ili bar skakala u vodu s velike visine? Ne ide to bez stresa.
..ide.Emericzy » wrote: Teško. Jesi li kad letjela? Mislim, ne u avionu, nego slobodno, zmajem, padobranom, jedrilicom? Ili bar skakala u vodu s velike visine? Ne ide to bez stresa.
Mirkoviću, ti si meni nešto kao Jamie Oliver. Iako radi s uvijek istim tikvicama i šniclima i sve je to zapravo isto - hrana - on se svaki put iznova razveseli tim tikvicama i šniclama (ili bundevama, ipak smo na forumu).Emericzy » wrote:
Da, ne bih to ni ja tako nazvao. Ovo što ti opisuješ prije liči na banalne kućne nesporazume. Za to ne moraš biti osobito impresivna osoba. Dovoljno je biti nervozan i tankih živaca.
Ako nikakvog drugog sadržaja u odnosu nema, da, naravno da ne vodi ničemu. Samo beskrajni napor.
Ne, one su cijena koja se plaća.
Gle, problematičan ti je, od auta, bio i ruski Zaporožec i rumunjska Tavria. Vlasnici su pizdili na njih više nego što su ih vozili. Jer su jednostavno bili loši.
Ferrari nije loš. Nimalo. On čuda na cesti radi. Čuda. A ova dva koja sam spomenuo rade samo sranja. Je li ti ta razlika jasna? Ali da je lako s njime, nije. Samo da svjećice promjeniš treba ti puno radno vrijeme. Štelanje ventila dva dana. Svaka glava jedan dan. I to ti mora raditi jedan od ukupno dvadeset ljudi na svijetu koji znaju. Prije nego kreneš, moraš ga pustiti pola sata da se grije bez opterećenja, da se sva ta masa njegove mehanike dovede na radnu temperaturu. Ako ga potjeraš bez toga i bez razmišljanja, posljedice znaju biti jako, jako skupe. I tak. Kompliciran stroj da te bog sačuva. Ali kad jednom krene na cestu, kad se zajuri... Poezija. Čista cestovna poezija začinjena orgazmima. Naravno, ako voliš vožnju. Tko ne voli, nema pojma o čemu govorim.
A žene su puno kompleksnije i pružaju puno raznovrsnija zadovoljstva od auta. (I puno više kompliciraju.) Ne znam odakle bih uopće počeo opisivati. Gle, svaka žena s kojom sam imao intenzivniju vezu, promijenila mi je život. Drukčije mi je usmjerila razmišljanje. Otkrila nove svjetove. Nova zadovoljstva. Poslije nje bih bio drukčiji čovjek. Takvi zemljotresi nikad nisu bezbolni ni emocionalno besplatni.
(Nadam se, naravno -- i čini mi se -- da sam i ja njima promijenio mi je život, preusmjerio razmišljanje, otkrivao svjetove i nova zadovoljstva. A da im nisam baš totalno pretjerano komplicirao.)
Nije forum za te priče; to je za umjetnost. Za literaturu i slikarstvo i glazbu, za takve stvari. A treba i iskusiti. Kako ćeš užitak plivanja objasniti nekome koga nisu nosili valovi? Kako nevinome objasniti seks? Gluhome glazbu? Ako te nikad nitko nije zavrtio tako da nisi znala strane svijeta i od tebe učinio nešto drugo nego što si prije bila -- nešto bolje -- onda ti to nije moguće uvjerljivo objasniti. A po tvojim pitanjima javlja mi se dojam da nije. Da nisi imala posla s partnerom koji bi te totalno impresionirao i potresao.
Eno ti je unda rekao, ali mogu i ja. Naravno da ide, stres je početnicima. Svaki sljedeći put je sve manji stres, kao i za sve drugo.Emericzy » wrote: Teško. Jesi li kad letjela? Mislim, ne u avionu, nego slobodno, zmajem, padobranom, jedrilicom? Ili bar skakala u vodu s velike visine? Ne ide to bez stresa.
Nisam ja ništa doživjela jer mi je nisi uspio dočarati ni uz brojne metafore. Od rukometa, trapeza, skakanja s padobranom do Ferrarija, nema čega nije bilo, a nisam sve ni nabrojala. Zapravo i dalje nisi rekao o čemu pričaš, što je žestina, što je zajebanost, a nije da nisam pitala.Ne čudi me. 'Žestina' o kojoj govorim očito nije za tebe. Teško da ju onda, gledajući sa strane, možeš doživjeti pozitivno.
Koji je moj stil?Ne želim time reći da je 'tvoj' ili 'miran' stil loš. Onome tko ga voli dobar je. Svakome svoje.
Nemoguće. Ja mislim da on mene dobro razumije, a i ja njega. Samo što se on stalno izvlači i nikako da kaže.BoDerek » wrote:Meni se čini da se Emer i Tea ne sporazumijevaju baš najbolje
Eh, da je tako jednostavno za reći, misliš da on to ne bi rekao?Kao prvo, žestinu o kojoj Emerici priča ne shvaćam kao nešto gdje nužno mora bit puno dinamike, akcije i dramaturgije.
Više kao da mu žena, i veza uopće, mora na neki način bit izazovna. Izazovna možda u intelektualnom smislu, u osvajačkom..i količini uloženog truda. Tako nešto.
Dakle, da je žena izraženog karaktera.
Ali to je opet sasvim subjektivan doživljaj. Žena koju Emer smatra žestokom, netko drugi bi možda smatrao prepotentnom, dosadnom, gnjavatoricom, čangrizavom il kajaznam.
Pa svi smo više manje takvi. Svi volimo zanimljive karaktere i poželjno je da tako doživljavamo partnere. Jer ako ne, ne čini mi se da će tu bit puno sreće...
A kao drugo, Tea mi se i sama čini kao žestoka žena
Barem ovako u životu, ne znam kakva je u vezama.
Pa sad...ni nju baš ne mogu zamislit u nekoj mlakoj vezi.
Ne znam, tako se samo meni čini.
Kakva je to žestoka žena?Perzefona wrote: I meni.
Skoro, skoro da je tako, ali opet nije.I mislim da se tu krije odgovor: ono što drugima izgleda kao temperament i žestina, njoj je podrazumijevajuće i obično.
Volim u takvim slučajevima spomenut svoje starije mladunče, koje me jednom jako nasmijalo, ali i zamislilo kad je izjavio da je sve do škole bio uvjeren da je sluh svima svojstven i da svi ljudi znaju pjevati. Kaže da ga je jako iznenadilo kad je u školi otkrio da mnoga djeca nemaju sluha. Jer on sebe nije doživljavao kao osobu s vrlo osjetljivim sluhom. I, kaže, ni danas se ne doživljava. To je njemu normalno, obično.
mislim da imam ideju..
A, jel se žestio? Onako tompsonovski?..a unda » wrote: mislim da imam ideju..
..jednom sam prisustvao sceni dok je jedan, onako krsan i brkat muz, stamen, radeci nesto u vezi gradjevine neke, neke puntizele je brokvama spajao, nesto takvo, dakle, dok je radio, pjevao je, sto je, ono, sasvim uobicajeno, toliko uobicajeno da nisam bio odmah svjestan sto pjeva, a najvjerojatnije i on dok je sasvim solidnim basom i sluhom odjekivao susjedstvom..ja sam zenaaaaa kojaa voliiiiii..
nije. ali je pjevao ono..sa strascu.Tea Tree » wrote: A, jel se žestio? Onako tompsonovski?
E, ali se ne smiju odmah odati. On se prvo treba s njima hrvati, a one pružaju otpor. Što više pružaju otpor, to je njemu napetije. Uh, vid' male što je zajebana!..a unda » wrote: nije. ali je pjevao ono..sa strascu.
apropo, vizavi, ja mislim da emerici hoce rec da voli zene koje su prepoznale svoju emericijevsku stranu..
Da, možeš to i tako reducirati. Ali gle, to je kao da kažeš da sam kao pisac. Radim uvijek s istim riječima, gramatikom i pravopisom; sve je to zapravo isto -- jezik. A svaki se put iznova razveselim tim riječima, gramatici i pravopisu, kad god se dohvatim tipkovnice.Gazda » wrote:Mirkoviću, ti si meni nešto kao Jamie Oliver. Iako radi s uvijek istim tikvicama i šniclima i sve je to zapravo isto - hrana - on se svaki put iznova razveseli tim tikvicama i šniclama (ili bundevama, ipak smo na forumu).
Ja tebe baš ne razumijem. Vuče mi da si slijepa, a teško da jesi. Onda mi vuče da ja ne znam pisati. A to isto teško da je istina. Pa mi se onda ne da dalje. Glupo mi je da ti sad pišem case studies kao u poslovnim školama, iz kojih ćeš vidjeti kako ono što ja zovem temperamentni i žestoki odnos izgleda u praksi. Probali smo si razjasniti; nije nam uspjelo. Nema veze.Tea Tree » wrote:Nemoguće. Ja mislim da on mene dobro razumije, a i ja njega. Samo što se on stalno izvlači i nikako da kaže.
Mislim da se tako more jedino preživjeti, proživjeti je već puno teža kategorija.ex anais » wrote:
Biste li mogli/htjeli tako proživjeti život?
Da bi reč rekel...nina williams » wrote:
Mislim da se tako more jedino preživjeti, proživjeti je već puno teža kategorija.
Fali puno toga ljudovima koji nisu imali partnera, kako da to velim...nisu kompletne osobnosti, bar ne za moj ukus. Recimo, sebičniji su, bar naizgled, jer nikad nisu naučili odustat od svog kad je tuđe bilo bitnije. Navikli su bit komotni, jelte. Što u teoriji zvuči super, bar iz njove perspektive, al onda to prenose u sve druge socijalne kontakte koje ostvaruju.
Razmazito je to na naopak način. Sami sebe su razmazili. A puno si bolji čoek kad te razmaze drugi. Jer je najčešće uvjet za to da i ti njizi razmaziš. Pa to ispočetka radite na smjenu, a da bi nauičili i unisono.
Što fali imati "the best fucking cookie you've ever had"?Tea Tree » wrote:Jadan li je kome je tako zaljubljenom.
Pa, moram priznati da mi taj sam kraj nije sasvim jasan.Perzefona » wrote:Pa fali taj keksić, ne. Jer on prestane jednog dana izlaziti dok ti i dalje stišćeš gumb. Čak i da ne zanemarimo što i dalje svako stistkanje gumba donosi hrpu ptičjeg dreka koji si spreman podnijeti.
Dakle, fali keks.
Osim toga, ta priča bi se mogla uz određene ograde ispričati i o bilo čemu drugome što ti je u životu važno, a ne samo o ljubavi. To jest nekakav prirodni ciklus mnogih stvari. Često je, na primjer, posao takav. A o poslu, o profesiji, ovisi ti golem dio života. Zna i s obitelji u kojioj si rođena biti tako. Zna tako biti i s prijateljima. Puno zna biti tih kolačića koji ti u životu fale. Jebiga.Perzefona » wrote:Pa fali taj keksić, ne. Jer on prestane jednog dana izlaziti dok ti i dalje stišćeš gumb. Čak i da zanemarimo što i dalje svako stistkanje gumba donosi hrpu ptičjeg dreka koji si spreman podnijeti.
Dakle, fali keks.
Ovako sam i ja to shvatila.Perzefona » wrote:Dakle, kako god uzmeš priču, bilo kao niz ljubavi u životu (što meni nije palo na um), bilo kao priču o jednoj ljubavi, ispada da je ljubav gomila ptičjeg dreka kompenzirana povremenim kolačićima, koji izvjesno na kraju posve izostanu. Nema.
Prilično porazno, kako god da gledaš. Zato mi i nije jasno bilo kako ta priča može ilustrirati vrijednost ljubavi, a činilo se da si ju s tom namjerom stavio.
Ako je -- da sad krajnje karikiram -- život serija ptičjih drekova, onda kolačić ljubavi znači enormno puno. E, sad dodaj još pedeset drugih faktora (drekova različitog intenziteta, raznih drugih kolača razne slatkoće) i sve zakompliciraj, i opet će ti ljubav ostati kao sladak otok u moru manje slatkih stvari. Po meni, izuzetno vrijedan pažnje.Perzefona » wrote:Dakle, kako god uzmeš priču, bilo kao niz ljubavi u životu (što meni nije palo na um), bilo kao priču o jednoj ljubavi, ispada da je ljubav gomila ptičjeg dreka kompenzirana povremenim kolačićima, koji izvjesno na kraju posve izostanu. Nema.
Prilično porazno, kako god da gledaš. Zato mi i nije jasno bilo kako ta priča može ilustrirati vrijednost ljubavi, a činilo se da si ju s tom namjerom stavio.
Ili u blažoj verziji govori ogorčeno, cinično, crnohumorno, razočarano.Perzefona » wrote:Al sranja dolaze istim putem kao i kolačići - stiskanjem gumba. Ti govoriš o nekim drugim sranjima, na koja ne utječeš voljno, pretpostavljam. Dok ova prizivaš stiskanjem gumba, nadajuć se kolačiću, znajući da su sranja obavezna, a kolačić neizvjestan. Čak i gore: kolačić jednog dana zadnji put izađe. Kolačići su izbrojeni, konačni, a sranja beskonačna.
Da skratim: ova slika govori po meni protiv ljubavi. Protiv stiskanja tog gumba. Ljubav prikazuje kao ovisnost i glupost. Posprdno o njoj govori.
Pa, da. Jer cijelo vrijeme govorimo unutar karikature. Ljubav nije kolačić niti su životna razočaranja i teškoće ptičji drek, zaboga. Moram li opet objašnjavati što je metafora? metafora nije stvarnost, nego karikatura stvarnosti.Perzefona » wrote:Al sranja dolaze istim putem kao i kolačići - stiskanjem gumba. Ti govoriš o nekim drugim sranjima, na koja ne utječeš voljno, pretpostavljam. Dok ova prizivaš stiskanjem gumba, nadajuć se kolačiću, znajući da su sranja obavezna, a kolačić neizvjestan. Čak i gore: kolačić jednog dana zadnji put izađe. Kolačići su izbrojeni, konačni, a sranja beskonačna.
Da skratim: ova slika govori po meni protiv ljubavi. Protiv stiskanja tog gumba. Ljubav prikazuje kao ovisnost i glupost. Posprdno o njoj govori.