Koliko se volite?

[blaze]

Uvijek sam se čudila odakle ljudima razlozi zbog kojih me vole. Ja ih ne nalazim.

ja te volim onako, kao neki apstrakt, jer mi vraćaš vjeru u ljude. nisi kiša koja pada kad ne treba, a ne pada kad treba. volim te onako kao što i inače volim dobre pjesnike. imaš balans srca i uma, što je endemska pojava

[Beau]

Volim se. Mislim barem. Odnosno nikad me nije morilo nevoljenje sebe, pa se valjda volim.

Ne očekujem mnogo ni od sebe ni od drugih, osim da zabavljamo jedni drugi, te si ne radimo loše stvari

Volim ljude, volim sebe što volim ljude, trebam ljude oko sebe da bih bila sretna.

Što sam se manje trudila i očekivala, dobivala sam više i bolje.

Kao loše znakove u svom životu prepoznajem: optimizam da će nešto važno ispasti kako treba, prevelik trud da stvari ispadnu kako treba, hvaljenje (ali ne lažno, već istinito i često nevažno).

Ako želim da stvari ispadnu kako treba, potrebno je nešto od ovoga: manje ili više straha, odustajanje, pesimistička prognoza.

Užasno nelogično i nepravdno
Ali kad naučiš kako treba, jednostavno je

Inače, mislim da je za voljenje sebe bitno djetinjstvo u kojem naučimo da je najnormalnija stvar da nas naši bližnji vole, da nas je lako voljeti, i da su sretni oni koji nas vole.
Ako to upijamo kroz život, voljeti sebe je ništa lakše. Ako toga nije bilo, e jebiga, onda je do toga malo teže doći...

[nina williams]

koliko se, dakle volite?

Auuu...puno i još više. I onda sam još sretna što sam sretna. Kvaka 22. Ne može bit, a da nije dobro.
Bez zeze-prezadovoljna sam, nemam se na što požalit.

S druge strane, nikad mi nije trebalo puno za zadovoljstvo.
(Hoćem reć da ga lako ga nalazim u svakodnevici.)

[dimnjak]

evo jedan prilog za ovaj topic

[kuki]

Edit: koliko god zvučalo nelogično, uopće ne mislim da čovjek može dati dobar savjet samo ako je on sâm superduper sretan i ostvaren.

Ako je na putu prema tome, može dati primjer i biti inspirativan, a jedna inspiracija vrijedi zilijun savjeta.

(Sretne ljude ne percipiram kao 24/7 skakutave veseljake koji se cereču ko drogirani većinu budnog vremena. Za takve obično mislim da su duboko nesretni. )

Da bi volio sebe, čovjek mora biti zadovoljan svim važnijim putovim koje je odabrao na važnijim raskrižjima. Kako idu godine i kako je raskrižja sve više, ta je zadaća sve teža.

iMislim da je voljenje sebe usko povezano sa samopouzdanjem, a kako to steći u odrasloj dobi - nisam sigurna - analizom, savladavanjem zadataka, postavljanjem realnih ciljeva (manjih, dokučivih ciljeva, ne odmah osvajanje Himalaje) i dosizanjem do istih

Imate ovako bizarne kriterije za voljenje drugih ljudi, ili to čuvate za sebe?

Samopouzdanje znači da nešto znaš/možeš/... i svjestan si toga. To je dosta debilan razlog za samoljubav, meni to što znam da rasturam matematiku nekako ne bi pomoglo da se volim niti bi mi to što netko drugi rastura matematiku pomoglo da zavolim tog nekoga.

A definitivno ne volim samo one ljude koji su na svim važnijim raskrižjima krenuli dobrim važnim putevima. Hm, nisam sigurna da ikoga takvoga uopće poznajem. Ako se ikoga takvoga sjetim, doći ću napisati ovdje, obećajem.

[dimnjak]

ljudi cesto mijesaju samopouzdanje i samosvjest.

[Lord Byron]

A definitivno ne volim samo one ljude koji su na svim važnijim raskrižjima krenuli dobrim važnim putevima. Hm, nisam sigurna da ikoga takvoga uopće poznajem. Ako se ikoga takvoga sjetim, doći ću napisati ovdje, obećajem.

Tek malo pozornije čitanje i tek malo manja želja za efektnom poantom bili bi dovoljni da uočiš da sam to postavio kao jedan od elemenata za (ne)voljenje sebe, a ne drugih.

[kuki]

Ajd odjebi.

[Lord Byron]

A to je neki "anything goes" smiley?

[blue]

Imate ovako bizarne kriterije za voljenje drugih ljudi, ili to čuvate za sebe?

De elaboriraj

Mogu bez problema voljeti i ljude koji ne vole sebe, ljude koje volim imaju neke osobine i vrijednosti koje vidim u njima, bez obzira što to oni ne vide; al na kraju to je njihov problem, ja nemam taj issue u vezi njih
Doduše, ovdje se ograđujem od partnerskog odnosa, ne bi mogla/htjela biti s nekim tko se ne voli, takva osoba mi ne može biti ravnopravan partner

[kuki]

Ne razumijem kakve veze imaju ljubav i nečija ispravna procjena vlastite spomena vrijedne kompetentnosti u nekom području, a samopouzdanje je to. Samopouzdanje znači da sam dobra kemičarka/govornica/redateljica/u komunikaciji s drugim ljudima i svjesna sam da jesam. Pritom mogu i dalje temeljito se ne voljeti, jer to što je netko dobar kemičar i toga je svjestan mi je nikakav razlog da se tog nekoga i voli. To mi je baš glup razlog za ljubav.

I ne znam kako bi povećanje broja stvari u kojima je dobar, stupnja do kojega je u njima dobar i svijesti da je u njima dobar ikome trebalo pomoći da se zavoli.

Da nekoga ne voliš, a onda se taj netko analizira, postavlja si umjereno teške ciljeve, realizira te ciljeve, i s vremenom postane natprosječno solidan u nekim područjima, ipak bi ga zavoljela? Recimo, ja ne bih.

[Morticia]

Ovako na prvu bih k'o iz topa odgovorila- naravno da se volim. Obožavam se.
Ali onda se sjetim svog alkohola i ostalih opijata koje sam stavila u sebe, svih pizdarija koje sam činila i na taj način si ugrozila zdravlje i život pa shvatim da je u svemu tome ipak zerica autodestrukcije previše da bih mogla govoriti o nekom istinskom samoljublju.
Da, definitivno u meni postoji nešto, neki dio, koji sebe i ne voli pretjerano.
Koji dio i što točno ne voli još nisam otkrila, iako radim na tome.
E sad... Onog bazičnog samopouzdanja koje se pokazuje na van imam na izvoz.
Ako je to ljubav prema sebi onda sam ja definitivno voljena.
Ali kao što rekoh, čeprkam po sebi i dalje, jer osjećam da u nekom grmičku leži neki kurac, nešto crno što me prati cijeli život i tu i tamo me zaskoči. Najviše se to očituje u potpunom izostanku ambicije.

Generalno recept za samopouzdanje ne mogu nikome dati.
Mislim da je dio rješenja u tome da se krene malim koracima. Mali ciljevi koje ispunimo, male borbe koje dobijemo... Sve to nam daje vjetar u leđa.
Zadavanjem sebi preteških i prevelikih ciljeva ustvari se podsvjesno sabotiramo i tražimo izgovor da se ne pomaknemo s mjesta i ne poduzmemo ništa.

[blue]

Ne razumijem kakve veze imaju ljubav i nečija ispravna procjena vlastite spomena vrijedne kompetentnosti u nekom području, a samopouzdanje je to. Samopouzdanje znači da sam dobra kemičarka/govornica/redateljica/u komunikaciji s drugim ljudima i svjesna sam da jesam. Pritom mogu i dalje temeljito se ne voljeti, jer to što je netko dobar kemičar i toga je svjestan mi je nikakav razlog da se tog nekoga i voli. To mi je baš glup razlog za ljubav.

Za ovo boldano, imam dva kratka odlomka u gornjem postu, pročitaj ih, objašnjeno je tamo

I ne znam kako bi povećanje broja stvari u kojima je dobar, stupnja do kojega je u njima dobar i svijesti da je u njima dobar ikome trebalo pomoći da se zavoli.

Ne znam ni ja, nagađam da bi možda moglo - sto ljudi, sto ćudi Možda je nekome bitno da ima osjećaj da je nekog vraga napravio od života, a ako nema samopouzdanja i ako nije pametan da iskoristi što zna neće nikad ništa ni napraviti.
Shvaćam voljenje sebe kao stanje u kojem mi je dobro u mojoj koži - da sam profućkala sve dobivene prilike, ostala stajati na istom jestu, da razmišljam kao prije 10 - 15 godina, da nisam ni pokušala razviti neke svoje strane - ne znam bi li bila ok sa sobom; znajuć sebe - vrlo sumnjam.

A imaš li ti kakvu ideju kako se zavoljeti ili te samo zabavlja kontrirati

Da nekoga ne voliš, a onda se taj netko analizira, postavlja si umjereno teške ciljeve, realizira te ciljeve, i s vremenom postane natprosječno solidan u nekim područjima, ipak bi ga zavoljela? Recimo, ja ne bih.

Ako nekoga ne volim neće pomoć ni čarobni štapić, al ne vidim kakve to veze ima s ičim

Ali onda se sjetim svog alkohola i ostalih opijata koje sam stavila u sebe, svih pizdarija koje sam činila i na taj način si ugrozila zdravlje i život pa shvatim da je u svemu tome ipak zerica autodestrukcije previše da bih mogla govoriti o nekom istinskom samoljublju.

Pa to može proć i pod eksperiment i hedonizam. Ono što te veseli nije uvijek najpametnija stvar u datom trenutku, al šta sad

[Morticia]

Za ovo boldano, imam dva kratka odlomka u gornjem postu, pročitaj ih, objašnjeno je tamo







Pa to može proć i pod eksperiment i hedonizam. Ono što te veseli nije uvijek najpametnija stvar u datom trenutku, al šta sad

Da, tako sam se dugo "opravdavala".
Dok nisam shvatila da sam to sustavno činila i činim godinama, čak i desetljećima.
Samoubilački način hedonizma i nije neki pokazatelj samoljublja, uistinu.
Nije da mi je žao, nemoj me krivo shvatiti. Samo sam (ili pokušavam biti) realna.

[dimnjak]

Da, tako sam se dugo "opravdavala".
Dok nisam shvatila da sam to sustavno činila i činim godinama, čak i desetljećima.
Samoubilački način hedonizma i nije neki pokazatelj samoljublja, uistinu.
Nije da mi je žao, nemoj me krivo shvatiti. Samo sam (ili pokušavam biti) realna.

pa upravo to. cinis ono sto te usrecuje. zadovoljavas sebi. ispunjavas si zelje. dajes si gusta.

meni je to znak ljubavi

[Morticia]

Čuj, po tome se i heroinski ovisnici jako vole.

[dimnjak]

dovraga, srusila si mi kulu od karata

[Morticia]

[Megalodona]

poznajem se ali ne doživljavam se toliko ozbiljno, vrline su nešto čime se nemam potrebu dičit, niti mana sramit. smijem se svojim mušicama i nasmiješim uz fejspalm svojim glupostima.
važnije mi je da me vole oni za koje želim da me vole i koje ja volim.
i to je to

[aisling]

Danas toliko da mi dođe nazvat staru i vrištat da koji kurac nije abortirala. Mrzim, Mrzim. mrzim. Al neću zvat. Mislim da sam ljuta

[Nica]

Danas toliko da mi dođe nazvat staru i vrištat da koji kurac nije abortirala. Mrzim, Mrzim. mrzim. Al neću zvat. Mislim da sam ljuta

Drago mi je što postojiš.

[aisling]

aukurac, sad mi je neugodno

[rh4ps0dy]

Ne volim se nimalo i to mi je najveći životni problem. Da toga nema, bila bih bolja osoba.

[Nica]

aukurac, sad mi je neugodno

Zašto?

[aisling]

Oprosti Nico, ne znam ni ja zašto, al je.