kuki » wrote:Pa pišeš o ovima koji u datom trenutku nisu imali vremena ili znanja da postupe drugačije. Kljucati ih u mozak zauvijek zbog toga nema smisla, naravno.
Štajaznam, silno mi je teško pojmiti da čovjek kojem je normalno udariti malo dijete može misliti da mu ništa ne fali. Kvaka 22, valjda. I silno mi je teško pojmiti da netko unaprijed odluči da će nanositi svom djetetu bespotrebnu bol jer mu se ne da drugačije.
I što kad je dijete veće i pec po prstima ni udarac po guzi više ne djeluju? Udarati jače?
smatram da će većina ljudi, za stvari koje smjestilo pod normalno u vlastitom djetinjstvu, ponoviti to u odgoju vlastite djece. bez neke zle namjere, nego jer smatra da je to dobar način odgoja, jer su oni sami dobro ispali.
ne mogu sad govoriti uime sviju. moji potječu sa sela. u obitelji mog oca troje djece je umrlo dok su bili još djeca. mislim da im se jednostavno, djeci na selu u to vrijeme, nije posvećivalo toliko dok nisu vidjeli da će zaživjeti. ako bi preživjeli prvih par godina, super. dalje, život na selu nije bio lagan. nije baš bilo vremena za odgajanje djece. i djeca su vrlo rano počela pomagati svojim radom. po pričama starijih, moj dida bio je iznimno blag čovjek, koji je volio djecu i pričao s njima. ali kad su ovi ipak uspjeli napraviti velke pizdarije, dobili su po guzici.
ići sad sve ljude koji su živjeli ovim životom proglastit zlostavljačima nema smisla. niti vidim razloge za to.
ako bih prebacila ovakav primjer negdje u današnje vrijeme, u neku obitelj koja nema uvjete da se roditelji posvete svoj djeci dovoljno, a djeca su znatiželjna i razigrana, u godinama kad još ne znaju složiti zavisno složenu rečenicu kojom bi objasnili zašto su se popeli na balkon a rečeno im je stoput dato ne čine, ali znaju da je vrag odnio šalu kad ih se klopi po guzici, da, smatram da roditelji postupaju ispravno.
s tim da klopanje po guzi ne smatram da uzmete dijete, prevalite preko koljena i mlatite.
ako misliš da je ovo pokazatelj fizičke nadmoći roditelja, slažem se. djeca od nekoliko godina ne znaju rezonirata kao odrasla bića. ne mislim da razgovorom možeš riješiti sve.
isto kao što razgovorom nećeš umiriti dijete kad je gladno nego ćeš mu dati da nešto prigrize jer mu rečenica da će ručak biti za sat vremena ne znači baš nešto
kuki, pitaš što kad udaranje ne pomaže. što kad razgovor ne pomaže?
što kad sve riječi potrošiš na dijete koje je odraslo bez klopanja u delikventa, koje ne zna granice, kojemu nitko ništa ne može? obavijestiti roditelje da se nisu dovoljno trudili? možda su koristili krive riječi?
ili za početak prihvatiti činenicu da nisu sva djeca ista. netko možda nikad neće morati povisiti glas na dijete. to ne znači da su sva djeca takva, niti da bi se tako roditelj mogao postaviti prema bilo kojem djetetu
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.