Pustaju. Ako su ekstra zreli i pametni.Pješčana » wrote:ne znam kao je danas, ja imam prijateljicu koja je krenula u školu s nepunih 6, i nitko nije prigovarao.
puštaju li danas kikiće prije šeste u školu?
Kada u školu?
- klonka
- Posts: 2801
- Joined: 17 Sep 2011, 22:00
Zašto? Ja sam sa šest znala da želim u školu. Da su roditelji procijenili bez razgovora sa mnom da trebam ostati još godinu dana u vrtiću, bila bih najnesretnija šestogodišnjakinja u gradu. I zato što ne idem u školu iako za sebe mislim da sam dovoljno napredna i zato što mi roditelji ne vjeruju dovoljno da bi me išta pitali o planovima koji se tiču mog života. Mislila bih da me kažnjavaju time što me tjeraju da "ponavljam" predškolsku grupu i to bi me jako povrijedilo.Lord Byron » wrote: Pitati 6-godišnje dijete osjeća li se emocionalno i socijalno zrelo za školu, nipošto nije najbolji savjet .
Ma pusti sad teoriju, govorimo o praksi. Nije da autorica želi dati dijete ranije, ona se pita kad ga može dati što kasnije. Dakle, pitanje je kad ide većina djece, a ne kad idu vunderkindi ili oni malo tupaviji.blaze » wrote: klonka, pa jel čitaš ti što pišemo?
može je dati, u teoriji. preda molbu, odvede na koju stručnu procjenu više nego "zakonske" i dobije pristanak. sličnu proceduru prolaze i oni koji traže odgodu
Da, nisu sva djeca ista i da, razlike postoje, ali godinu dana prije potencijalnog upisa u školu pretpostavljati da će normalno razvijeno dijete od 6 i po godina biti previše balavo za upis u školu, ne znam, na to mogu staviti samo fejspalm.
Pa ako ide u vrtić i druži se s vršnjacima umjesto s bakom, onda je valjda normalno socijalizirana. Čega se točno bojiš? Da nisi malo previše zaštitnički nastrojena?dimnjak » wrote:ja uopce ne mislim da je pitanje jel mentalno vec jel emocionalno.
to je moje misljenje.
koliko je emocionalno i socijalno na skali da joj taj odlazak bude plus, a ne minus.
gonj špadi
- dimnjak
- Posts: 2430
- Joined: 17 Sep 2011, 23:24
nije pitanje kad ide vecina djece.klonka » wrote:
Ma pusti sad teoriju, govorimo o praksi. Nije da autorica želi dati dijete ranije, ona se pita kad ga može dati što kasnije. Dakle, pitanje je kad ide većina djece, a ne kad idu vunderkindi ili oni malo tupaviji.
Pa ako ide u vrtić i druži se s vršnjacima umjesto s bakom, onda je valjda normalno socijalizirana. Čega se točno bojiš?
jer je to individualno.
da je rodjena za novu godinu ne bi uopce dvojila treba li ici ove ili sljedece godine. iako neki dvoje, pa u skolu krenu sa 7 godina i 9mj.
rodjena je na samoj granici. onoj granici kada ide vecina.
nekoj djeci, makar bila u vrticu, potrebno je vise vremena da se uklope. neka se nikad ni ne uklope pa se povlace u sebe i pate. ili pak divljaju. dok se druga, koju cuvaju bake, savrseno stope s okolinom.
koliko je dijete emocionalno zrelo nosit se s tim odskakanjem. bez da ostavi traga na njegovo samopostovanje.
kako su tete rekle: u vrticu se bazira sve na individualnom pristupu. pokusavamo za svako dijete na individualan nacin pristupiti u prilagodbi i ukomponiravanju u cjelinu. u skoli toga nema. prestaje se gledat na razlicitost i pokusava se sve ukalupiti u neki prosijek gdje su oni koji su granicni u tom prosjeku, ako nisu spremni, kolateralne zrtve.
onako kako je blesava jako dobro napisala:
Problemi nastaju kad dijete (bilo najstarije, najmlađe ili negdje u sredini) zaostaje za ostatkom razreda, a samo i jedino zato jer ne moze sjediti 45 minuta, jer bi radije po klupi vozilo autice ili oblacilo lutke nego li ucilo slova a sve bi to mogao godinu dana kasnije.
Onda se dijete proglasi hiperaktivnim, zlocestim, neodgojenim, ovakvim i onakvim...pa se malisa na kraju tako pocne i ponasati
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
- klonka
- Posts: 2801
- Joined: 17 Sep 2011, 22:00
Nije ovo baš istina. Uvelike ovisi o učitelji(ca)ma. Moj učitelj je meni bio kao treći roditelj. Otiđi u školu, raspitaj se o pristupu, razgovaraj s ravnateljem, s učiteljima i vidi koliko su ti strahovi osnovani, a koliko nisu.dimnjak » wrote: kako su tete rekle: u vrticu se bazira sve na individualnom pristupu. pokusavamo za svako dijete na individualan nacin pristupiti u prilagodbi i ukomponiravanju u cjelinu. u skoli toga nema. prestaje se gledat na razlicitost i pokusava se sve ukalupiti u neki prosijek gdje su oni koji su granicni u tom prosjeku, ako nisu spremni, kolateralne zrtve.
U vezi ovoga što je napisala blesava, ti svoje dijete najbolje poznaješ, a i razgovaraš s tetama u vrtiću koje je vide u nekim situacijama koje su dosta slične školi pa za ono za što nisi sigurna možeš pitati njih. Valjda znaš kako podnosi autoritet, kako se slaže s vršnjacima, kako surađuje i je li emocionalno i socijalno manje ili više zrela od njih. Ako joj je sad vrhunac koncentracije 20 minuta, dogodine će biti veći. Uostalom, upisi u školu su kad ono, u svibnju? Imaš još puno vremena za promatranje, za razgovor i za eventualne pripreme na ono što je čeka.
Uz to, danas su ti skokovi između vrtića i škole manji nego prije 20 godina, čini mi se. Predškolski i je priprema za školu, a i učitelji su svjesni da im dolaze vrtićka djeca koja nisu navikla na to da po cijele dane sjede u klupi pa se prilagode situaciji. Radi se o ljudima obučenima za rad s djecom tog uzrasta. Prošla su vremena kad su učitelji red i disciplinu u razredu provodili prijetnjama šibom i klečanjem na kukuruzu. Nekakav blagi šok ne može izbjeći kad god da krene. Bit će joj i u prelasku iz 4. osnovne u 5. osnovne, iz osnovne u srednju i iz srednje na faks.
Da se razumijemo, ne zagovaram da je daš u školu sa šest i po godina, ali ne zagovaram ni to da je daš u školu sa sedam i po. Tvoje dijete ne poznajem i ne bih si davala toliku slobodu da kategorički tvrdim da će za godinu dana biti spremna. Zagovaram to da je daš u školu onda kad uzmeš u obzir više faktora i kad kroz pažljivo promatranje i razgovor procijeniš da može. Iz svega što si dosad napisala, čini mi se da to ne radiš nego da samo tražiš izgovore da je ne daš dogodine. Davanjem odgode od godinu dana joj isto možeš učiniti medvjeđu uslugu kao i preranim upisom. Žao mi je ako ovo zvuči preoštro, tako mi to izgleda.
p.s. I nemojte se šaliti s ADHD-om, to je ozbiljna stvar i suprotnom uvriježenom mišljenju, ne dijagnosticira se baš svakom razigranom djetetu.
gonj špadi
- Lastan
- Posts: 2702
- Joined: 17 Sep 2011, 22:32
- Location: Out of the blue
- Contact:
Da, druga bi opcija mogla biti bolja. No ako djetetu objasniš što je škola, odgovoriš mu na sva pitanja i pitaš ga što želi, vjerojatno će ti moći reći što želi. Nije bitno kakvi su mu razlozi; kao da odrasli donose svoje odluke iz jasnih, racionalnih razloga.Blesava » wrote:To nije nuzno najbolja opcija za svako dijete. Cak i ako dijete donse odluku, njegovi su razlozi i argumenti puno prizemniji od argumenata odraslih osoba koji (cak i kad su naoruzani svim mogucim zasto-da i zasto-ne) tesko donose odluke. Poput one TV-igre u kojoj Hugo govori igracima "izaberi jedan broj, sigurno ces pogrijesiti ", i roditeljima je prilicno jasno da bi upravo opcija koju ne odaberu mogla biti bolja.
Nadalje, nije da dijete odluku treba donijeti odmah sutra. Ima vremena.
A ima i daleko manje opterećenja od roditelja; kad nemaš sve informacije, ešto je lakše donijeti odluku.
Uostalom, riječ je o važnoj stvari. Dijete će ovako em sudjelovati u odlučivanju o vlastitu životu, em naučiti nositi se s posljedicama vlastitih odluka. Tako se odrasta.
Nije djetetova isključiva odgovornost. Uostalom, prije ili kasnije u školu će morati; pitanje je samo u kojem trenutku. A u tom smislu rekao bih da je djetetovo mišljenje ipak vrlo važno.Zato treba pitati vrticke tete (koje uz malo iskustva lako mogu procijeniti odskace li dijete od svojih vrsnjaka u bilo kojem smjeru) i strucni tim te komisiju za upis u skolu. U krajnjem slucaju, cak i ako dijete u jednom dahu ispali "zelim", "ne zelim", to je prevelika i preozbiljna stvar da bi se odgovornost za odluku uvalila djetetu.
Da. Nedajbože da bi se svako dijete pitalo želi li još godinu dana vrtića ili ipak želi u školu.To si bio ti, i tvoji su te pitali s razlogom, ali to nije nesto sto smije biti mjera za svako dijete.
Kamo bismo došli kad bi se i djecu pitalo takve stvari. Još će odlučivati i kad će na spavanje.
Kao što već više puta rekoh, bitan je faktor može li dijete pratiti nastavu. Nešto sam trubio o mentalnim sposobnostima, ali vidim da je to praktično zanemariti kad me želiš pobiti.Naravno da nije. To je fakat najmanji problem. Problemi nastaju kad dijete (bilo najstarije, najmlađe ili negdje u sredini) zaostaje za ostatkom razreda, a samo i jedino zato jer ne moze sjediti 45 minuta, jer bi radije po klupi vozilo autice ili oblacilo lutke nego li ucilo slova a sve bi to mogao godinu dana kasnije.
Onda se dijete proglasi hiperaktivnim, zlocestim, neodgojenim, ovakvim i onakvim...pa se malisa na kraju tako pocne i ponasati
Govorio sam iz dječje perspektive.E, da je bar tako. Nisu bas sva skolska djeca pametna. Ja bih prije rekla "kad ides u skolu, znaci da si (dovoljno) velik".
- Blesava
- Posts: 779
- Joined: 27 Sep 2011, 20:10
klonka » wrote: Uz to, danas su ti skokovi između vrtića i škole manji nego prije 20 godina, čini mi se. Predškolski i je priprema za školu, a i učitelji su svjesni da im dolaze vrtićka djeca koja nisu navikla na to da po cijele dane sjede u klupi pa se prilagode situaciji.
To je zaista tocno. Hm, ili sam prestara pa zato ne pamtim da smo i mi prve dane i tjedne smjeli sjediti na podu i setati po ucionici pod satom.
Sedam i pol godina nije po defaultu lose - svi oni koji su rođeni u travnju (a nemaju prijevremeni upis) krecu u skolu sa 7 i pol ili brzo sustignu tu famoznu dob.Da se razumijemo, ne zagovaram da je daš u školu sa šest i po godina, ali ne zagovaram ni to da je daš u školu sa sedam i po.
Davanjem odgode od godinu dana joj isto možeš učiniti medvjeđu uslugu kao i preranim upisom.
Meni se ipak cini da je kudikamo manja moguca steta uz mozebitne dugotrajnije posljedice ako dijete krene godinu dana prerano, nego godinu dana prekasno.
Naravno, samo ja ne pricam o dijagnozi. Pricam o etiketi koju dijete moze dobiti i koja ga, a sasvim nepotrebno, moze pratiti godinama. Budimo realni, ni druga djeca se ne vole previse druziti s "divljom" djecom koja rade nemir i nered u razredu. Najcesece se na njih naljepe takvi isti.p.s. I nemojte se šaliti s ADHD-om, to je ozbiljna stvar i suprotnom uvriježenom mišljenju, ne dijagnosticira se baš svakom razigranom djetetu.
- Blesava
- Posts: 779
- Joined: 27 Sep 2011, 20:10
Pa, kad su vazne stvari u pitanju, trebali bi. Dob odlaska u skolu i odlazak u skolu jesu vazne stvari.Lastan » wrote: Da, druga bi opcija mogla biti bolja. No ako djetetu objasniš što je škola, odgovoriš mu na sva pitanja i pitaš ga što želi, vjerojatno će ti moći reći što želi. Nije bitno kakvi su mu razlozi; kao da odrasli donose svoje odluke iz jasnih, racionalnih razloga.
Ja samo zelim naglasiti da to ne moze svako dijete. Imas djece koja su u stanju 30 minuta birati hoce li zelenu ili crvenu majicu, a kad odluku donesu, onda jos narednih 30 minuta razmisljaju i predomisljaju se. I onda placu jer su pogrijesili. Ne, naravno da nisu sva djeca ni takva, ali ima ih.Nadalje, nije da dijete odluku treba donijeti odmah sutra. Ima vremena.
Koja moze, bas zbog toga, biti losija.A ima i daleko manje opterećenja od roditelja; kad nemaš sve informacije, ešto je lakše donijeti odluku.
Naravno, ali ja i dalje mislim da neke odluke, u nekoj djecjoj dobi, ne trebaju donositi djeca nego roditelji.Uostalom, riječ je o važnoj stvari. Dijete će ovako em sudjelovati u odlučivanju o vlastitu životu, em naučiti nositi se s posljedicama vlastitih odluka. Tako se odrasta.[/color]
Samo ti daj...Da. Nedajbože da bi se svako dijete pitalo želi li još godinu dana vrtića ili ipak želi u školu. Kamo bismo došli kad bi se i djecu pitalo takve stvari. Još će odlučivati i kad će na spavanje.
Da, nedaj boze da svako dijete o odlasku u skolu odlucuje samo.
Tocno da je bitno dal moze pratiti nastavu, ali to, osim o IQu, koncentraciji, pozornosti, okolinskim uvjetima, kojecemu...ovisi i o emocionalnoj zrelosti.Kao što već više puta rekoh, bitan je faktor može li dijete pratiti nastavu. Nešto sam trubio o mentalnim sposobnostima, ali vidim da je to praktično zanemariti kad me želiš pobiti.
- Herp
- Nikki Gauda
- Posts: 2239
- Joined: 18 Sep 2011, 22:42
Nisam ni jedno ni drugo, ali sam dijete koje je jako rano poslano u školu (nepunih 6 ) i iskreno, ne bih to mijenjala nizašto. Meni je bilo zakon.dimnjak » wrote: koja su vasa iskustva? koja su vasa misljenja? bilo kao roditelj, bilo kao djelatnik u prosvjeti.
It's always darkest just before the dawn so stay awake with me, let's prove them wrong
- Lord Byron
- Posts: 2972
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Nisam govorio o djetetovoj želji, nego o djetetovoj (ne)spremnosti. Dijete može "željeti" u školu i s puno manje od 6 - "škola" mu je pojam odraslosti i svakojakih šarenih čuda (a vrtić je za bebe male popišane ). Ali, to nema nikakve veze s djetetovom (ne)spremnošću.klonka » wrote:Ja sam sa šest znala da želim u školu.
Osim toga, svatko tko počne raspravu o "općoj" preporuci s "evo, na primjer, ja..." trebao bi u uvodu posta napisati "smatram se po svemu prosječnim pripadnikom populacije mojih vršnjaka". Ne samo to: trebao bi to iskreno i misliti .
- klonka
- Posts: 2801
- Joined: 17 Sep 2011, 22:00
- dimnjak
- Posts: 2430
- Joined: 17 Sep 2011, 23:24
ima puno postova na koje zelim odgovoriti, ali se na brzinu zelim osvrnuti na "pitaj dijete, neka dijete odluci".
od uvijek sam se zalagala da se djecu tretira kao ravnopravna ljudska bica i da imaju pravo na svoje misljenje. takodjer da im se prakticki od rodjenja (ok, ne bas odmah jer ni nemas odmah sta im dati) daje pravo odluke i odgovornosti, da im se vjeruje da su sposobni donjeti neke odluke i iza njih stajati i s njima se nositi. no te odluke trebaju biti na nivou tog djeteta.
roditelji niposto ne bi trebali svoju odgovornost i svoj teret prebaciti na dijete.
da, razgovoaram s njom o svemu, pa tako i o skoli. pricamo o njenim zeljama i pri odlucivanju uzet cu u obzir i njenu zelju. no ona nece biti glavna, njena odluka nece biti konacna jer ne moze. to bi, po meni, od mene roditelja bilo neodgovorno, jer dijete ne moze poimiti sveobuhvatnost pitanja i odluke poput polaska u skolu. dovraga, ja imam problem s time, kako bi onda ona mogla.
zapravo ni ne vjerujem da su roditelji koji su pitali svoje dijete (lastan, klonka?) donjeli odluku samo i iskljucivo na temelju njihove zelje.
inace, jucer smo razgovarale i rekla je kako bi ostala jos jednu godinu u vrticu.
vjerujem da ce za par dana izjaviti drugacije kad opet osvjesti da joj najbolja frendica ipak ide us kolu jer je ona ove godine vec odgodila. i kad joj sjedne informacija da s njom nece ici u skolu, kada god krenula, jer ne zivimo vise u istom kvartu.
od uvijek sam se zalagala da se djecu tretira kao ravnopravna ljudska bica i da imaju pravo na svoje misljenje. takodjer da im se prakticki od rodjenja (ok, ne bas odmah jer ni nemas odmah sta im dati) daje pravo odluke i odgovornosti, da im se vjeruje da su sposobni donjeti neke odluke i iza njih stajati i s njima se nositi. no te odluke trebaju biti na nivou tog djeteta.
roditelji niposto ne bi trebali svoju odgovornost i svoj teret prebaciti na dijete.
da, razgovoaram s njom o svemu, pa tako i o skoli. pricamo o njenim zeljama i pri odlucivanju uzet cu u obzir i njenu zelju. no ona nece biti glavna, njena odluka nece biti konacna jer ne moze. to bi, po meni, od mene roditelja bilo neodgovorno, jer dijete ne moze poimiti sveobuhvatnost pitanja i odluke poput polaska u skolu. dovraga, ja imam problem s time, kako bi onda ona mogla.
zapravo ni ne vjerujem da su roditelji koji su pitali svoje dijete (lastan, klonka?) donjeli odluku samo i iskljucivo na temelju njihove zelje.
inace, jucer smo razgovarale i rekla je kako bi ostala jos jednu godinu u vrticu.
vjerujem da ce za par dana izjaviti drugacije kad opet osvjesti da joj najbolja frendica ipak ide us kolu jer je ona ove godine vec odgodila. i kad joj sjedne informacija da s njom nece ici u skolu, kada god krenula, jer ne zivimo vise u istom kvartu.
Last edited by dimnjak on 07 Oct 2011, 11:02, edited 2 times in total.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
-
- Posts: 1121
- Joined: 18 Sep 2011, 15:26
Apsolutno. S djetetom treba razgovarati o njegovim željama i razmišljanjima, ali barem u ovom slučaju konačna odluka treba biti na roditelju. Kako dijete može znati je li spremno kad zapravo ni ne zna što ga čeka i kako to izgleda ići u školu i koje obaveze idu u paketu sa školom? Tu roditelj treba procijeniti je li dijete spremno.dimnjak » wrote:no te odluke trebaju biti na nivou tog djeteta.
roditelji nisposto ne bi trebali svoju odgovoros i svoj teret prebaciti na dijete.
- klonka
- Posts: 2801
- Joined: 17 Sep 2011, 22:00
Ne znam odakle to tumačenje. "Pitaj dijete" znači "nemoj donositi odluku koja se tiče njegovog života isključivo na svoju ruku". Mislim da nitko nije toliko lud da tvrdi da bi šestogodišnjak mogao odlučivati sam o svom životu (barem se nadam da nije, ne čini mi se da ovdje ima rodzilla).dimnjak » wrote:ima puno postova na koje zelim odgovoriti, ali se na brzinu zelim osvrnuti na "pitaj dijete, neka dijete odluci".
gonj špadi
- Lord Byron
- Posts: 2972
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Možda zato što "pitaj dijete" nije isto što i "razgovaraj s djetetom"?klonka » wrote: Ne znam odakle to tumačenje.
- blaze
- Posts: 2370
- Joined: 20 Sep 2011, 23:00
i "isključivo na svoju ruku" može značiti odgovorno, pouzdajući se u poznavanje svoga djeteta (želja i mogućnosti)klonka » wrote: Ne znam odakle to tumačenje. "Pitaj dijete" znači "nemoj donositi odluku koja se tiče njegovog života isključivo na svoju ruku". Mislim da nitko nije toliko lud da tvrdi da bi šestogodišnjak mogao odlučivati sam o svom životu (barem se nadam da nije, ne čini mi se da ovdje ima rodzilla).
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
- klonka
- Posts: 2801
- Joined: 17 Sep 2011, 22:00
Ako dijete ima šest godina i nije blago retardirano, onda ne.blaze » wrote: i "isključivo na svoju ruku" može značiti odgovorno, pouzdajući se u poznavanje svoga djeteta (želja i mogućnosti)
Naravno da nije. Pitaj dijete znači "saznaj što želi", a razgovaraj s djetetom znači "razgovarajte o prednostima i manama koje bi ispunjavanje njegove želje moglo imati za posljedicu". Valjda ćeš učiniti i jedno i drugo.Lord Byron » wrote: Možda zato što "pitaj dijete" nije isto što i "razgovaraj s djetetom"?
gonj špadi
- Lord Byron
- Posts: 2972
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Ne.klonka » wrote: Ako dijete ima šest godina i nije blago retardirano, onda ne.
Pitaj dijete znači "saznaj što želi"
Kad pitaš dijete hoće li sladoled, nisam baš siguran da nakon potvrdnog odgovora imaš opciju reći "Ma je li? Oćeš klinac, pa da te poslije mjesec dana liječim od prehlade".
- dimnjak
- Posts: 2430
- Joined: 17 Sep 2011, 23:24
meni "razgovaraj s djetetom" znaci sve ovo sto si nabrojala.klonka » wrote:
Naravno da nije. Pitaj dijete znači "saznaj što želi", a razgovaraj s djetetom znači "razgovarajte o prednostima i manama koje bi ispunjavanje njegove želje moglo imati za posljedicu". Valjda ćeš učiniti i jedno i drugo.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti