Trkeljanje.com

Znate ono, možda ste ga morali pročitati za lektiru, ili vam ga je netko preporučio, a ispalo je da je

Meni nikako nije sjelo P.S. volim te

koji bljak roman. nikad više

Nemam takvih iskustava.

Dugo sam se, doista dugo trsio da svaku knjigu koju počnem čitati doista i pročitam. To sam načelo, srećom, poslije odbacio kao bezvezno. Zato nemam najgorih pročitanih knjiga.

Hekatonhir wrote:Nemam takvih iskustava.

Dugo sam se, doista dugo trsio da svaku knjigu koju počnem čitati doista i pročitam. To sam načelo, srećom, poslije odbacio kao bezvezno. Zato nemam najgorih pročitanih knjiga.

ok na kojima si pao?

Slavonska šuma. Još uvijek imam traume.
A ima, koliko, 40-tak stranica skupa s bilješkom o piscu?
Užasno vrijeme za tu lektiru, potpuno promašeno.

Vjerujem da bih ju sad mogla bez problema čitati, vjerojatno čak i uživati. Ali ne usudim se pokušati.

Žerminal.

u srednjoj školi vodili su nas da u kinu gledamo film, sa Gerardom Depardieum.

nikad više.
knjigu nisam ni pogledala.

Teško je odabrati definitivnog pobjednika, ali najfriškije grozno pročitano djelo je Tomićeva "Poskokova Draga".
Osim što je "pokupio" sve što je mogao pokupiti (od Alana Forda do "Ko to tamo peva"), pokazao je neviđeni talent pričanja jednoga jedinog vica na neznamkoliko stranica.
Njegova argumentacija je uvijek ista: ljudi ga kupuju i oduševljeni su. Potpuno istu argumentaciju ima i Lepa Brena.

Pješčana wrote:Žerminal.

u srednjoj školi vodili su nas da u kinu gledamo film, sa Gerardom Depardieum.

nikad više.
knjigu nisam ni pogledala.

I nas su vodili. Ne znam je li u pitanju isti film, ali ovaj koji sam ja gledala je bio stravično dug i stravično dosadan. Naravno, samo se sjećam scene odsjecanja pimpeka.

Jedna od najgorih: Marcel Proust "U potrazi za izgubljenim vremenom".

bliss wrote:
I nas su vodili. Ne znam je li u pitanju isti film, ali ovaj koji sam ja gledala je bio stravično dug i stravično dosadan. Naravno, samo se sjećam scene odsjecanja pimpeka.

da, kastriranje,sa odrezanim svim u krupnom kadru, crno bijeli razvučeni film.

rudarska obitelj gdje se prvo otac rudar kupa, zatim sva ta djeca u toj vodi...

s druge strane, relalizam mi je super( pogotovo ruski), da ne bi ispalo da mi realnost ne paše.


od hrvatskih, zahvalila sam se Eugenu Kumičiću, ne mogu ja to.

Pješčana wrote:ok na kojima si pao?

Ah, evo nekoliko. Naporni su mi bili Budak i Aralica, recimo, nikako ih nisam mogao probaviti. Vidi se da je prvi u stanju napisati roman za 30 dana, a kako s Likom nemam previše veze, nisam mogao progutati tolike tirade o zemlji, vjeri, pizdi materinoj. Ostavih ga na pola, čini mi se. Drugi mi je pak prerazvučen, premitomanski, presvaštanešto. A prošao sam više-manje cijeloga Coelha, onda znaš kakav mi je želudac.

Posljednje dvije superdosadne knjige koje sam pročitao cijele bile su Ogled o ljudskom razumu Johna Lockea i Moby Dick Hermana Melvillea. Jebali ga oni opisi tehnikalija, vrsta kitova i svega ostaloga. Došlo mi da ga ubijem.

Pješčana wrote: rudarska obitelj gdje se prvo otac rudar kupa, zatim sva ta djeca u toj vodi...

Da! Taj detalj sam zaboravila. Ma i meni je realizam dobar, ali Germinal je naprosto dooooosadan.

E da, I kiklop mi je bio stravično dosadan. Pola knjige sam preskočila.

Hekatonhir wrote:. A prošao sam više-manje cijeloga Coelha, onda znaš kakav mi je želudac.

Posljednje dvije superdosadne knjige koje sam pročitao cijele bile su Ogled o ljudskom razumu Johna Lockea i Moby Dick Hermana Melvillea. Jebali ga oni opisi tehnikalija, vrsta kitova i svega ostaloga. Došlo mi da ga ubijem.

Coelho
koji bullshit.
pročitala sam Alkemičara i Petu goru.
ne znam, kužim da ljudi vole takve stvari, ali on je meni pismena verzija Gibonnija, premetanje iz šupljeg u prazno
kamon, svijet se uroti i bla i onda još malo bla i onda predaj roman jer imaš deadline

bliss wrote:E da, I kiklop mi je bio stravično dosadan. Pola knjige sam preskočila.

Uf, svetogrđe.

Hekatonhir wrote:
Uf, svetogrđe.

Stavi me na ignore

Kiklop i pišanje na dalekovod

Pješčana wrote:kamon, svijet se uroti i bla i onda još malo bla i onda predaj roman jer imaš deadline

Ja to velim ovako: ako nešto stvarno želiš, onda se svijet uroti da to ne dobiješ.

Halo, 'ste vi dobro? Germinal dosadan? Kiklop dosadan? K-i-k-l-o-p? Tugo moja...

Inače, Gideovi Krivotvoritelji novca. Bokte, prežvakavala sam je danima, tjednima, produživala dva-tri puta i ne bi to bog. Nisam je završila. Niti ću.

Meni je Germinal bio znimljiv. Sjećam se da sam jako puno jela dok sam čitala tu knjigu, a čini mi se da je to bilo zato što su ti likovi rudara bilo vječno gladni i živjeli u strahovito lošim uvjetima.

Grozne knjige su mi bile "Junak našeg doba", "Dundo Maroje" i "Povratak Filipa Latinovića". Uopće nisam shvatila o čemu se tu zapravo radi od silne dosade.

dejzi wrote:Slavonska šuma. Još uvijek imam traume.
A ima, koliko, 40-tak stranica skupa s bilješkom o piscu?
Užasno vrijeme za tu lektiru, potpuno promašeno.

Vjerujem da bih ju sad mogla bez problema čitati, vjerojatno čak i uživati. Ali ne usudim se pokušati.

Ako se ne varam, najzanimljiviji događaj u toj knjizi je prolazak neke lisice?

Meni je bila draga. :voliknjigeukojimaseništanedogađa:

bliss wrote: Jedna od najgorih: Marcel Proust "U potrazi za izgubljenim vremenom".

Vidi gore. :voliknjigeukojimaseništanedogađa:


Nego, i ja sam polomila zube na školskoj lektiri. Zločin i kazna, prva knjiga koju nisam pročitala do kraja. Ovo ono baba lihvarka sjekira sve super, ali one poslije njegove moralne dvojbe i onaj pandur istražitelj i ona pijandra od Marmeladova i ona glupa Sonječka, ne, nisam to mogla.



Ipak, knjiga koja mi je označila prekretnicu u čitalačkoj karijetri bila je Topli Zrak Davora Slamniga. Pročitala sam je. Nema tog "visi" smajlića kojim se može dočarati taj smor. Zbog toga sam odlučila da više neću imati grižnju savjesti ako neku knjigu ne pročitam do kraja. Divan osjećaj, odbaciti davež od knjige nakon 50 ili 100 stranica. Ma šta, nekad i nakon 17.

Pješčana wrote:Coelho
koji bullshit.
pročitala sam Alkemičara i Petu goru.
ne znam, kužim da ljudi vole takve stvari, ali on je meni pismena verzija Gibonnija, premetanje iz šupljeg u prazno

Ja tebe volim.
Inače, pala sam na Zvonaru crkve Notre Dame. Nisam htjela preskakati stranice (poštena do koske), a nisam nikako uspjela iščitati opis crkve s kojim počinje.

Hekatonhir wrote:
Uf, svetogrđe.

Ali, Kiklop je tako duhovit i ironičan i pun igara riječima. Stvarno je! Iz kojeg god kuta da ga gledaš, on ti bezobrazno namiguje tim jednim okom.

Ma, ja Koelja nikad nisam mogla pročitati više od 12 strana, pa ne mogu reći da mi je to najgore PROČITANO djelo
Poše, kakav je ono proser, to se rijetko viđa
Hm... najgore
A sjećam se jednog romana od kojeg teško da se može pronaći gori, morali ga mi čitati u osnovnoj i u srednjoj, po novoj vlasti i režimu: "Zeleno busenje" Edhema Mulabdića. Dabogda njemu osobno ovo čitali u paklu, naglas!
Drugi je nekakav sroć od užasa, Goran Samardžić, "Šumski duh". Možda zato što znam autora

Od međunarodnih, nemam pojma. Majke mi, eto nek' bude nepročitani Koeljo.

Zekoslawa wrote:Halo, 'ste vi dobro? Germinal dosadan?

Hah, donekle ih i razumijem; kad se pogleda ostatak, što nisu stavili Nanu? Ili Therese Raquin? Tu barem ima seksa, makar u naznakama.

ElliQuinn wrote: Ali, Kiklop je tako duhovit i ironičan i pun igara riječima. Stvarno je! Iz kojeg god kuta da ga gledaš, on ti bezobrazno namiguje tim jednim okom.

Ne moraš to meni govoriti.

Hekatonhir wrote:
Hah, donekle ih i razumijem; kad se pogleda ostatak, što nisu stavili Nanu? Ili Therese Raquin? Tu barem ima seksa, makar u naznakama.

Ekskjuzmi, ima i u Germinalu. Prvo, mater i ćaća se pohvataju dok mu ona pere leđa kad dođe iz rudnika. Drugo, onaj brban, kako se ono zove, ševi se gdje stigne, a ševi i onu malu u travi iza onih njihovih baraka. Treće, tamo pred kraj oni stoje u zatrpanom rudniku i "njemu se počne buditi muškost" (citat po sjećanju), pa se, logično, onako izgladnjeli, odrpani, prljavi i izmučeni poševe prije nego što ona umre.

Nemoj ti meni, znaš, ima tamo scena.

A Therese Raquin je odvratna, blago rečeno.

Hekatonhir wrote:
Ne moraš to meni govoriti.

Ma, sad vidim da nema više ugniježđenih citata.

Zekoslawa wrote:
Nemoj ti meni, znaš, ima tamo scena.
.

sad sam se sjetila da sam čitala nešto hrvatsko s prizorom sexa, i tako mi je loše sjelo na želudac

ne znam je li do pisca ili mi jednostavno naš književni jezik ne sjeda dobro..

Zekoslawa wrote:Nemoj ti meni, znaš, ima tamo scena.

A Therese Raquin je odvratna, blago rečeno.

Dobro, ima ih. Ali ova su dva romana... eksplicitnija. Osim toga, draža mi je bila ljubavn(ičk)a komponenta od socijalne; čini mi se da je Zola Raquinovom stvorio nekakav prototip, arhetip takvih žena i takvih veza. Sve poslije bilo mi je već viđeno, takav sam dojam imao. Upravo zbog te ekspresivnosti.

Drag mi je Zola. Lud je sto gradi, ali drag mi je.

A kako se ovdje multikvota?

Uglavnom, za eksplicitne i prilično pristojne scene seksa u Hrvata vidi pod Borivoj Radaković. A ni Slobodan Novak nije mi bio loš. Ima, ima, nađe se.

A Raquinovu sam nekako predavno čitala, morat ću ponovno. Ostao mi je uglavnom onaj osjećaj gađenja pred truplom i tako to, te ona rečenica kojom je opisana njihova prva ševa: Akt je bio tih i brutalan.

Ja sam dok sam čitala Therese Raquin mislila - to je lektira?

bliss wrote:Ja sam dok sam čitala Therese Raquin mislila - to je lektira?

Dobro si mislila.

Zekoslawa wrote:A kako se ovdje multikvota?

Kvotaš post koji hoćeš, a zatim skrolaš dolje i među prikazanim postovima izabereš one koje trebaš te stisneš Quote na desnoj strani. Kako klikneš na pojedini, tako će ti se pojaviti u editoru.

Hekatonhir wrote:
Kvotaš post koji hoćeš, a zatim skrolaš dolje i među prikazanim postovima izabereš one koje trebaš te stisneš Quote na desnoj strani. Kako klikneš na pojedini, tako će ti se pojaviti u editoru.

Fala. Mislim, komplicirano je, nije da nije.

Brzo ćeš se naviknuti.

Nego, je li Therese Raquin doista bila za lektiru? Nije li bio Novac? I prije toga Germinal?

Hekatonhir wrote: Nego, je li Therese Raquin doista bila za lektiru? Nije li bio Novac? I prije toga Germinal?

Nama nije bilo ništa od navedenog, samo ulomci u čitanci.

Meni je čak bilo oboje. Pa si mogao po izboru ili oboje. U svakom slučaju - o obje se razgovaralo.

Meni su patnje mladog Vertera na ekavici bile noćna mora. Fakat sam patila.

Vodena wrote:Meni su patnje mladog Vertera na ekavici bile noćna mora. Fakat sam patila.

Patnje mladog Werdera (onoga iz Bremena, valjda), štono reče jedan moj učenik.

Jedna moja učiteljica je jednog učenika zvala Denis Penis.

Zekoslawa wrote:štono reče jedan moj učenik.

Opa. Jesi li stroga učiteljica/profesorica? Nosiš li naočale? Što imaš na sebi?

Vodena wrote:Meni su patnje mladog Vertera na ekavici bile noćna mora. Fakat sam patila.

Ja sam ga isto čitao na srpskom, ali nije problem bio u jeziku. Problem je bio u tome što je mladi Werther bio toliko jebeno glup da sam iz stranice u stranicu urlao “UBIJ SE VIŠE PREGLUP SI DA ŽIVIŠ PUCAJ SI U GLAVU I SKRATI MI MUKE!”

Romantičari. Bljeh.

Hekatonhir wrote:
Opa. Jesi li stroga učiteljica/profesorica? Nosiš li naočale? Što imaš na sebi?

Ma to ja onako iz milosrđa. Ne, nemam cvikere, budem u pidžami, duvan u jednoj, fejspalm u drugoj ruci... Niš zanimljivo, ukratko.

Ja sam dva puta produžavala rok u knjižnici jer sam mislila da ću ga moći probavit. Onda sam napravila što nikad nisam, prepisala lektiru iz onog priručnika. užaaaaas.
I da, stolice, preobražaj i ona budala od Godoa nikad mi nisu bili zanimljivi. Nadam se da nije neki poremećaj.
A i ona kurva Bovarijeva....

ovdje je trebao biti kvotan Lastanov post, al eto ...


P.S Al sam zato gutala Egipat i sve vezano uz njega.

Kiklopa načisto obožavam
Coehlo... Dopala me Veronika dok sam bila friška majka s djetetom na cici, pa mi to netko donio da čitam nešto, kao da ne oglupavim totalno.
Pomoglo je oglupljivanju, prestrašno nešto.
Pokušavam se sjetit nekog friškijeg užasa koji sam čitala, ali ne pada mi na pamet. Odustanem na vrijeme.
Od lektira, pamtim da mi je išla na živce Dubrovačka trilogija.
Rusi su mi bili skroz okej.

Edit: Gorski vijenac na ćirilici.
Stranac po Vuku i sad ti bez interneta pogađaj kako se Merso i ostalo piše zapravo.

Nisam ga još dovršio, ali znate onaj osjećaj da je to - to?

Dakle, "O vjerovanju" od Slavoja žižeka mora biti najpretencioznije prodavanje muda pod bubrege ikada. Sam stil, koji je najbliži kuljiševskom, je iritantan. Kada vidite da netko svjesno bira nerazumljivije riječi i neprohodne formulacije kako bi svom tekstu dao na ozbiljnosti i prikrio prazninu ideje - možete odmah znati da se radi o prodavanju maglu.

Jedan je forumaš, na izvorišnom nam forumu na pdf-u film, jednom prilikom napisao da su: "Žižekove kritike filmova glupost, on piše o sebi, a ne o filmovima".

Tako je i s ovim djelom - cijelo vrijeme poručuje: "Nu mene pametna, nu mene virtuozna, nu mene kontoverzna, nu mene originalna..." Naporno, brate mili.

Vodena wrote:Al sam zato gutala Egipat i sve vezano uz njega.

Nije Egipat, ali blizu je - čitala Salambo? Riječ je o Kartažanima i Rimljanima, ima svega, od rata do ljubavi, i šteta je što roman nije završen.

Ako sam išta naučio od Flauberta, onda je to prezir prema ponavljanju riječi. Volim njegov stil, sve u svemu.

schmokljan wrote:Nisam ga još dovršio, ali znate onaj osjećaj da je to - to?

Dakle, "O vjerovanju" od Slavoja žižeka mora biti najpretencioznije prodavanje muda pod bubrege ikada. Sam stil, koji je najbliži kuljiševskom, je iritantan. Kada vidite da netko svjesno bira nerazumljivije riječi i neprohodne formulacije kako bi svom tekstu dao na ozbiljnosti i prikrio prazninu ideje - možete odmah znati da se radi o prodavanju maglu.

Jedan je forumaš, na izvorišnom nam forumu na pdf-u film, jednom prilikom napisao da su: "Žižekove kritike filmova glupost, on piše o sebi, a ne o filmovima".

Tako je i s ovim knjigom - cijelo vrijeme poručuje: "Nu mene pametna, nu mene virtuozna, nu mene kontoverzna, nu mene originalna..." Naporno, brate mili.

Nemaš pojma koliko mi je drago da netko o tom mlatimudanu misli isto što i ja.

O, dečki dragi, pa niste sami. Nemojte se raspitivati među studentima FF-a, pitajte profesore.

nije Žižek, njega nisam imala prilike čitati, ali meni ni Jergović nije sjeo.

valjda je on ta kontroverza, ili ga obožavaš( Coelho mode) ili kužiš da sere.

U jednom od napadaja pražnjenja one rotirajuće police u Algoritmu, zgrabila sam Snagu intuicije, iliti Gut feelings. Tip je, citiram, višestruko nagrađivani istraživač bihevioralne intuicije. Popizdila sam negdje oko 50-te stranice, jer me podsjetilo sve to na Opru i one američke dokumentarne emislije gdje ti deset puta ponavljaju jedno te isto prije i nakon reklama, valjda da uhvatiš nit nakon bombardiranja Perwolom ili Tele2.
A možda sam preglupa da to shvatim

Ja sam sad upravo shvatila da se ja baš bezveze suzdržavam od subjektivnog mišljenja o ikonama književnosti, kakva sumanuta profesionalna deformacija, pogubna za forum!

Dakle, bez obzira što bih vjerovatno mogla objasniti zašto su oni izuzetni pisci, ja ne volim sljedeće, pa redom i sve njihove knjige, i za to ne postoji niti jedan objektivan i prihvatljiv razlog.

Ispričavam se na blaaagom offu, jer ovi (većina, zapravo, njih) mi nisu ni blizu napisali NAJGORE ikad pročitano djelo, ne

- Herman Hesse (izuzimajući Igru staklenim perlama)
- Aldous Huxley (da, da)
- Thomas Mann ( )
- J. W. Goethe
- Miroslav Krleža (:brukica:)
- Milorad Pavić (ok, ne znam bih li mogla za njega nešto dobro reć' )
- Carlos Fuentes (:mama:)
- Nedžad Ibrišimović (umrije čovjek nekidan, ne rekoh mu nikad da mi je pis'o bezveze)
- Abdulah Pobogu Sidran (dude...)

Dvoumim se. Da Vincijev kod ili Dvori od oraha.

esqella wrote:Grozne knjige su mi bile "Junak našeg doba", "Dundo Maroje" i "Povratak Filipa Latinovića". Uopće nisam shvatila o čemu se tu zapravo radi od silne dosade.

Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana



Nisam bila dijete koje je radilo problema oko lektire, dapače, uredno sam gutala sve to

No, na Veli Jože je mene mama TJERALA da čitam. Počinjala sam jedno 5 puta barem. Mislim da se jednom i rasplakala.
Nemam blage o čemu se radi, znam da jesam pročitala do kraja, s prezirom i tu moja sjećanja staju.

No, imam bug, općenito - super mi je dok čitam, ali više blage veze nemam kako vrijeme odmiče, niti što je radnja, niti tko su likovi. Lektire sam odgovarala sa 'ona ženska' i 'onaj lik'.
Pozitivna stvar? Mogu više puta čitati isto, ili gledati isti film da mi svaki put bude novi doživljaj.
Negativna? U pravilu ne mogu sudjelovati u diskusijama ako je prošlo više od 2-3 mjeseca


Actually, lik je Junaka se zove Pečorin. Neke ipak upamtim

Lastan wrote: Ja sam ga isto čitao na srpskom, ali nije problem bio u jeziku. Problem je bio u tome što je mladi Werther bio toliko jebeno glup da sam iz stranice u stranicu urlao “UBIJ SE VIŠE PREGLUP SI DA ŽIVIŠ PUCAJ SI U GLAVU I SKRATI MI MUKE!”

Romantičari. Bljeh.

Sad sam se sjetila scene na satu. Profa: Poljubio je Lottu na kraju.
Ja: Ajde, falim te Bože

Bio je naporan, ali Krleža ipak bere vrhnje što se tiče lektira.
Jer njega ipak ima puno previše, ovo je samo jedno djelo.
Filip Latinovicz
Ta pretencioznost s germanizmima ne može se lako opisati.

Serenità wrote:Bio je naporan, ali Krleža ipak bere vrhnje što se tiče lektira.
Jer njega ipak ima puno previše, ovo je samo jedno djelo.
Filip Latinovicz
Ta pretencioznost s germanizmima ne može se lako opisati.

Ah, još jedan naporan tip za kojeg sam želio da si propuca šuplju glavu. Jebo ga Edipov kompleks da ga jebo.

Ashtaroth wrote:
Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana

Ovog se i ja sjećam. Moji nisu ni izrazili mišljenje, bio je kraj šk. godine, pa ih je zaobišlo.
Meni se svidio, ali ja padam na antijunake.

esqella wrote:Grozne knjige su mi bile "Junak našeg doba", "Dundo Maroje" i "Povratak Filipa Latinovića". Uopće nisam shvatila o čemu se tu zapravo radi od silne dosade.

Ujmeocaisinaiduvasvetoga, puj puj puj

Jedina zanimljiva knjiga iz srednjoškolske lektire dok sam još istu čitala, a što je prethodilo otkriću mog nevjerovatnog talenta za sranje govana na dugačko i naširoko, neimanju pojma unatoč.

Nego, kakonosezvaše ona knjiga gdje je neka časna sestra na trapezu? E taj mi je bio dosadan JAKO.

Herp wrote:

Aukurac, sjećam se toga; gledali smo to u kazalištu.
I nema šanse da se sad sjetim naslova.

http://www.hciti.hr/525/marinkovic-ranko/

Ovo?
Mislim, spominje časnu, trapez i cirkus, valjda ima veze

Krleža, jebo mu tito ženu da je jebo.
Latinovića sam nekako i progutala, uz žgaravicu ali onu baraku i hrvatski bog mars - ma nek si jebe mater i on i njegovo navlačenje crijeva samo da bude kul.
Ponekad mislim da je htio bit Marilyn Manson književnosti al je bio pretup i peglao si je majice kupljene na njegovim koncertima

Herp wrote: Nego, kakonosezvaše ona knjiga gdje je neka časna sestra na trapezu? E taj mi je bio dosadan JAKO.

Ranko Marinković: Glorija?

Melody wrote:Ja sam sad upravo shvatila da se ja baš bezveze suzdržavam od subjektivnog mišljenja o ikonama književnosti, kakva sumanuta profesionalna deformacija, pogubna za forum!

Dakle, bez obzira što bih vjerovatno mogla objasniti zašto su oni izuzetni pisci, ja ne volim sljedeće, pa redom i sve njihove knjige, i za to ne postoji niti jedan objektivan i prihvatljiv razlog.

Ispričavam se na blaaagom offu, jer ovi (većina, zapravo, njih) mi nisu ni blizu napisali NAJGORE ikad pročitano djelo, ne

- Herman Hesse (izuzimajući Igru staklenim perlama)
- Aldous Huxley (da, da)
- Thomas Mann ( )
- J. W. Goethe
- Miroslav Krleža (:brukica:)
- Milorad Pavić (ok, ne znam bih li mogla za njega nešto dobro reć' )
- Carlos Fuentes (:mama:)
- Nedžad Ibrišimović (umrije čovjek nekidan, ne rekoh mu nikad da mi je pis'o bezveze)
- Abdulah Pobogu Sidran (dude...)

Zanemarit ću ispad s Krležom i reći da se s ostatkom slažem, a za jednog kojeg nisam čitao ću ti vjerovati na riječ.

Taj Milorad Pavić je stvarno specifikum. Što bi Pekić rekao "srbnut onkraj pameti".

Čitav Hazarski rečnik je do zla boga dosadno pseudopovijesno djelo, a fascinacija istim mi je i dan-danas jedna od neshvatljivijih stvari.

U intervjuu Village Voice-u, novinar ga pita što je po njemu demokracija.
MP: "Pičkin dim."
Novinar: "Ali to se ne može prevesti."
MP: "Ja ću vam prevesti."

I tako je englesko govorno podrućuje upoznato s pojmom Pussy's smoke.

A evo i osvrta Mirka Kovača na Pavića iz Kovačeva djela "Elita gora od rulje": http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... odina.html

bliss wrote:
Ranko Marinković: Glorija?

Jest, to je to.

Pješčana wrote: Coelho
koji bullshit.
pročitala sam Alkemičara i Petu goru.
ne znam, kužim da ljudi vole takve stvari, ali on je meni pismena verzija Gibonnija, premetanje iz šupljeg u prazno
kamon, svijet se uroti i bla i onda još malo bla i onda predaj roman jer imaš deadline

Najboljii opis Coleha ikad

Jedina knjiga koju sam stvarno pročitala i imala osjećaj da mi oči krvare je od Prosuta, U potrazi za izgubljenim veremenom. Sjećam se beskrajne dosade, ne sjećam se o čemu je uopće bilo riječ u knjizi. Ostale knjige koje mi nisu odgovarale riješila sam Spark Notesima

blue wrote: Jedina knjiga koju sam stvarno pročitala i imala osjećaj da mi oči krvare je od Prosuta, U potrazi za izgubljenim veremenom. Sjećam se beskrajne dosade, ne sjećam se o čemu je uopće bilo riječ u knjizi.

I ja sam ju spomenula iz istog razloga. Ja se, doduše, nečega sjećam. Najviše se sjećam svoje iziritiranosti glavnim likom i njegove kuknjave kad će ga mama doći poljubiti za laku noć. I babe koja mašta kako obitelj spašava od požara i biva herojem, iako je sposobna sama podmetnuti taj požar.

Stalno spominjanje kolačića madelaine kad se govori o toj knjizi mi je, onak, blesavo. Uh, pazi, čovjeku naviru sjećanja kad mu zamirišu ti kolačići. Knjiga je ubibože dosadna. Kako li se samo našla na listi nekakvih klasika?

schmokljan wrote:
Zanemarit ću ispad s Krležom i reći da se s ostatkom slažem, a za jednog kojeg nisam čitao ću ti vjerovati na riječ.

Da, pa, zato sam i stavila onoliki disklejmet, ovo je moj nekako sasvim subjektivan dojam, pa da neko ne pomisli da bildam neke kriterije

U intervjuu Village Voice-u, novinar ga pita što je po njemu demokracija.
MP: "Pičkin dim."
Novinar: "Ali to se ne može prevesti."
MP: "Ja ću vam prevesti."

I tako je englesko govorno podrućuje upoznato s pojmom Pussy's smoke.

Ovo nisam znala, jako je inače bio "rječit" prilikom objašnjavanja pojmova i pojava protiv kojih je bio.
Mada postoji termin "quif" koji je lijepo mogao stajati tu. Democracy is a quif.

A evo i osvrta Mirka Kovača na Pavića iz Kovačeva djela "Elita gora od rulje": http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... odina.html

Oh, ovoga se itekako sjećam, a Kišov test talenta mi je najdraži dio
Unaprijed se ispričavam zbog kopiranja gomile teksta, ali vrijedi pročitati kome je bilo lijeno klikati:

Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova. Znao je baciti knjigu ako naiđe na lošu usporedbu, a proze Milorada Pavića vrve od besmislenih i blesavih usporedbi. Na Kišovu testu inteligencije Pavić je pao. Tek sam letimice i na preskok prelistao Pavićeve romane Hazarski rečnik i Predeo slikan čajem u kojima je upravo Danilo Kiš svojom rukom podcrtao nesuvisle i gotovo vulgarne usporedbe. Pavićev junak trepće "očima maljavim kao muda"; "nehotice oseti sise kao kompot od krušaka". "Mladić je mahao obrvama kao krilima", a neki čovjek "nije imao senku i nosio je plitke oči kao dve izgažene barice". Kod Pavića "peć šeta ko puštena s lanca"; "vetar je pegav kao dalmatinski pas"; "levo oko je kao viljuška, desno kao nož"; "osmeh je zarobljen u bradi kao kukac u ćilibaru"; "žena grize meso iz tanjira kao da ujeda ljubavnika"; "njena su dva oka crna ko jaja kuvana na jevrejski način", a neka je grofica "nosila napomađene brčiće ravne ko šiške i vrane ko zift, imala je dve pameti i tri uha", a "njena baba nosila je u kosi dve majušne ćele kao dukate"; "imala je jedno uho duboko kao puž, drugo plitko ko školjka"; "dupe joj je ko dukat"; "menjala je tabane kao zmija košulju"; "kao sve mudre žene imala je izuzetno glupu pičku"; "imala je sisa koliko guzica", itd. etc. Ne znam je li se Kiš tada zabavljao ili ljutio, ali nakon ovog kratkog listanja možda bih mu malo proturječio, jer sam naišao i na zgodne i otkačene usporedbe.

Ni ja ne volim Pavića. Možda zato što više naginjem drugoj vrsti imaginacije, a kod njega to mi više nalikuje na ekshibicionizam. Poštujem to što radi, ali velim - ne paše mi. Jer mu je diskurz naporan. Koliko god volio pisce erudite. Pekić, Kiš - u cjelini više oni koji slijede Borgesa i u građenju fabule, u minijaturama, a ne samo u simbolizmu i u baroknoj razigranosti jezika - odgovaraju mi bolje od onih koji žele napisati epohalno pametna djela.

Svidjela mi se doduše fora s muškom i ženskom inačicom Rečnika. Vjerojatno je nastala pod utjecajem feminističke kritike. Originalno, u svakom slučaju.

Vodena wrote:Ja sam dva puta produžavala rok u knjižnici jer sam mislila da ću ga moći probavit. Onda sam napravila što nikad nisam, prepisala lektiru iz onog priručnika.

Vodič kroz lektiru. Upoznala sam autoricu tog priručnika. Draga žena i svima nam je puno olakšala u pisanju lektira.

Melody wrote:- Aldous Huxley (da, da)

Evo ja po deseti put uzela čitat njegov "Otok" ovih dana. Pročitam prvo poglavlje, zaključim da su to sve besmislice i zatvorim knjigu.
Još gore iskustvo imam sa "Vratima percepcije" kod koje nisam uspjela ni toliko pročitat, no odličan mi je "Vrli novi svijet" zbog kojeg sam kupila ove dvije dosadne knjige.

Ashtaroth wrote: Actually, volim ono što sam ja izvukla kao poantu ove prve.
Lik kaže ženskoj: ja sam gad, ne želiš petljati sa mnom, iskoristiti ću te i ostaviti
Ženska: a daaaaj, a daaaaj, kmeeek, ma neeećeeeeš, kmeeeek :ljubav:
Lik ju iskoristi i ostavi.

Jedina u razredu sam tvrdila da je lik ok. Lijepo je najavio, upozorio, ženska inzistira, dakle, pristaje. A banana

Hvala na skraćenoj verziji. Sad mi je barem nešto jasnije. Svi muškarci su uobraženi poput Doriana Graya samo nisu baš toliko lijepi.

No, imam bug, općenito - super mi je dok čitam, ali više blage veze nemam kako vrijeme odmiče, niti što je radnja, niti tko su likovi. Lektire sam odgovarala sa 'ona ženska' i 'onaj lik'.

Actually, lik je Junaka se zove Pečorin. Neke ipak upamtim

Meni se isto to događa da zaboravljam imena likova nakon nekog vremena. Tog Pečorina se ne bih sjetila ni da mi netko repetira pištolj u glavu, ali se dobro sjećam da sam se toliko pograbila sa profesoricom radi te dosadne knjige da me je zamolila da napustim njen sat iako sam joj bila draga.
Iz nekog čudnog razloga još uvijek se sjećam imena glavnih likova iz Ane Karenjine.

Herp wrote:Ujmeocaisinaiduvasvetoga, puj puj puj

Jedina zanimljiva knjiga iz srednjoškolske lektire dok sam još istu čitala, a što je prethodilo otkriću mog nevjerovatnog talenta za sranje govana na dugačko i naširoko, neimanju pojma unatoč.

Moš si mislit kak je jedina zanimljiva bila. Nije ti se dalo čitat Zolu i Balzaca, pa zato tako pišeš.

Hekatonhir wrote:Koliko god volio pisce erudite. Pekić, Kiš - u cjelini više oni koji slijede Borgesa i u građenju fabule, u minijaturama, a ne samo u simbolizmu i u baroknoj razigranosti jezika - odgovaraju mi bolje od onih koji žele napisati epohalno pametna djela.

Naravno. Borges je nekako ušće svega što sam u zreloj dobi tražila, očekivala, i od pisanja i od čitanja.
Ali da je barem erudit taj Pavić, ja sam mnogo jačeg dojma da je samo htio djelovati kao erudit, zapravo je nepažljiv, brzoplet, nestrpljiv, entropičan na loš, loš način. Nije lako htjeti biti ovdašnji Markes, što nipošto ne znači da je lako pokušati biti ovdašnji Borges.
A erudiciju postmoderne vrste je mogao mnogo ljepše naučiti od Umberta Eca. Da je taj Pavić išta umio učiti kroz svoje pisanje

Svidjela mi se doduše fora s muškom i ženskom inačicom Rečnika. Vjerojatno je nastala pod utjecajem feminističke kritike. Originalno, u svakom slučaju.

Pa, to ti je to. Ono, pisac od par fora. I kraj

pesma od oskara daviča.
i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.
obje lektire. obje čisto mučenje. tortura. gnjav. ne sjećam se ničega osim vlastite patnje.

kukuriku » wrote:pesma od oskara daviča.
i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.
obje lektire. obje čisto mučenje. tortura. gnjav. ne sjećam se ničega osim vlastite patnje.

Mirisi, zlato i tamjan? Njih dvoje žive između dva njezina sranja ? Divna knjiga. Čudo jedno divna.

kukuriku » wrote: i ono s babom koja se ne može pokakit. ne mogu se sjetiti kako se zove.

Mirisi, zlato i tamjan od Novaka.
Meni je to bilo mučno čitat, ali nakon sata lektire sam ju pročitala ponovno, ovaj put s guštom. Blažena profesorica.

Werthera i Bovary mi svim svojim trudom nije uspjela približit, još uvijek su mi grozne. Iako nisam baš sigurna da bih ih stavila u najgora pročitana djela.

Zekoslawa » wrote: Mirisi, zlato i tamjan? Njih dvoje žive između dva njezina sranja ? Divna knjiga. Čudo jedno divna.

jest, ta.
ah.
sto vještica, dvista bradavica.: sliježe ramenima:

edit: a možda bijah premlada i preplitka, površna i brzopleta? možda bi mi sad dobra bila? hmm.
ne znam.

jel Marinković napisao onu novelu gdje je ona sva krhka i tanka(nije Breza), pa se uda kod nekog momka, a sve druge cure u selu mogu vreću brašna staviti na rame, a ona ne, i ona traži dugu, da potrči ispod nje, i rodi se kao dečko.
tužno.
ne volim hrvatske pisce, tako su bili depresivni

Pješčana » wrote:jel Marinković napisao onu novelu gdje je ona sva krhka i tanka(nije Breza), pa se uda kod nekog momka, a sve druge cure u selu mogu vreću brašna staviti na rame, a ona ne, i ona traži dugu, da potrči ispod nje, i rodi se kao dečko.
tužno.
ne volim hrvatske pisce, tako su bili depresivni

dinko šimunović?

Šimunović, i ne mogu vjerovati da si zamijenila njih dvojicu.

A mislim da si i spojila dvije prićče, jedna je Muljika, druga je Duga.


:traumeizosnovnoškolskelektire:


Ontopic. Iz lektire za osnovnu školu bih izbacila skoro sve. Jebali ih Šimunović i Šenoa.

Brunhilda trči ispod duge da postane dečko, al se ne uda. Utopi se u močvari.
To je Duga od Šimunovića, isto prekrasno djelo.

klonka » wrote:Ontopic. Iz lektire za osnovnu školu bih izbacila skoro sve. Jebali ih Šimunović i Šenoa.

I to u oči krvave.

dejzi » wrote:Brunhilda trči ispod duge da postane dečko, al se ne uda. Utopi se u močvari.
To je Duga od Šimunovića, isto prekrasno djelo.

Ostavio bih Šimunovića; citirao sam ga nedavno na nekoj jezičnoj temi kao primjer pravilne sintakse. On je jedan od rijetkih koji me ne živciraju zbog jezika.

Madame Bovary.

Jako sam se trudila, ali nisam ju uspjela pročitati do kraja.

Hekatonhir » wrote:Ostavio bih Šimunovića; citirao sam ga nedavno na nekoj jezičnoj temi kao primjer pravilne sintakse. On je jedan od rijetkih koji me ne živciraju zbog jezika.

Ma lako za jezik… kod njega je problem cepam-vene stil. Go cry, emo kid.

Lastan » wrote: Ma lako za jezik… kod njega je problem cepam-vene stil. Go cry, emo kid.

Da si živio gdje i on, i ti bi bio depresivan.
Ja ga volim, al ja sam cmoljaroš. I opet pristrana

Bez sumnje, nešto najgore što sam ikad čitao je Terry Goodkind - Wizards First Rule.

O klasičnim djelima hrvatske književnosti ne bih, uspio sam ih izbjeći (osim Krleže, ali on mi je sasvim uredno sjeo, hvala na pitanju).

Ze_Administratum » wrote:Bez sumnje, nešto najgore što sam ikad čitao je Terry Goodkind - Wizards First Rule.

O klasičnim djelima hrvatske književnosti ne bih, uspio sam ih izbjeći (osim Krleže, ali on mi je sasvim uredno sjeo, hvala na pitanju).

O Ze, dugo se ne vidjesmo na bespućima forumske zbiljnosti.

Najgore pročitano djelo? Želim vjerovati da još nisam pročitao svoje najgore pročitano djelo. Budućnost je svijetla.

vrrrlet » wrote:
O Ze, dugo se ne vidjesmo na bespućima forumske zbiljnosti.

Najgore pročitano djelo? Želim vjerovati da još nisam pročitao svoje najgore pročitano djelo. Budućnost je svijetla.

Zip fajl vrli Vrrrle!

Ako želiš biti siguran da jesi, preporučam nešto od Nives Celzijus ili Davida Backhama.

Ja ne znam ništ o jeziku, neć se dirat u to. Mene Brunhilda takla u srce, i mene su tjerali u kalup kečkica i suknjica.

Ze_Administratum » wrote:Ako želiš biti siguran da jesi, preporučam nešto od Nives Celzijus ili Davida Backhama.

Nisam virnuo u Beckhama, a Nivesinu sam knjigu našao jednom kad sam bio u gostima, pogledao predgovor, umro od smijeha na prvu Kuljiševu rečenicu i odustao.

Naime, Kuljiš je u tom predgovoru bio pohvalio ne samo njeno tijelo, već i prekrasno lice i njenu pamet .

Ipak, ne može to biti gore od Bespućâ povijesne zbiljnosti. Recimo.

Kak znaš da Drpićka nije pametna?
Čemu služi pamet?

Vidjela sam i ja taj predgovor, hilarijozno

Evo, ja sam i Nives i Franju čitao. Ne do kraja, doduše. Nives vodi. I to ne samo za prsa.

Ja sam samo Nives. Nisam do kraja, a knjigu sam već vratila. Men' ono bezveze čak i u nekom treš smislu

Jesam trebala dalje čitati?

Coelho. Teško sranje

Iako već odavno ne pokušavam čitati do kraja. Nemam više vremena viška

Zašto ste svi čitali Coelha?

Ja sam zato što mi je netko preporučio .
Na žalost, ne sjećam se tko da mu vratim istim putem

klonka » wrote:Zašto ste svi čitali Coelha?

Čitam i ljubiće iz 24sata ako mi dođu pod ruku.
I to mi došao ne samo Alkemičar, već i ona Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala. O, kako sam plakala.

Jednu njegovu knjigu (Peta gora? ) sam dobila kao poklon. Nisam je pročitala do kraja, nisam mogla.
Alkemičara sam pročitala jer me silno zanimalo što je to toliko posebno u toj knjizi.
Ništa.
Car je gol sindrom.

Jedina koja mi je bila relativno ok je Veronika je odlučila umrijeti.
Mislim da je to ujedno bila i prva njegova koju sam pročitala, slučajno mi je dopala u ruke.

Ne mogu izdvojiti najgoru knjigu od svih. Jednostavno, kad mi nešto ne odgovara pretanem čitati, nisam mazohist.
Od lektire mi se ništa nije urezalo kao "najgore".

klonka » wrote:Zašto ste svi čitali Coelha?

Moje je načelo oduvijek bilo da čitam pisce, a ne djela. Kad se nekoga uhvatim, nastojim pročitati sve što mogu naći. Od početka sam tako čitao, u kompletima. Vjerojatno zato što su se knjige nekad nabavljale preko sindikata pa su moji imali sve živo, od jedan do dvadeset. Samo sam išao po redu.

Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala - za nju sam i dobila preporuku.
Moj Bože

Sjećam se da su nam na tečaju brzog čitanja davali gomile knjiga i da su neke bile loše ali se ne sjećam koje ni o čemu se radilo. To je kao trčanje preko žeravice, toliko brzo da ni ne peče.

klonka » wrote:Zašto ste svi čitali Coelha?

Jedne su nam godine kao nagradu za osvojena mjesta na županijskim natjecanjima iz koječega dijelili knjige.
Ja sam za rezultat na natjecanju iz fizike dobio Beverly Hills 90210. Sadržaj cca. jedne epizode uobličen u knjigu. Mislim da sam čak i tu epizodu vidio, ali ne bih se zakleo.
Kemičari su dobili Alkemičara, za što su više-manje svi govorili da je puno bolja knjiga (što, istina, i nije teško postići) te da je barem vezana uz kemiju (što već nema veze s mozgom, osim u naslovu).
Nešto kasnije mi je Alkemičar pao šapa, pa sam ga i pročitao. Long story short, da me one godine nisu pokrali na natjecanju iz kemije, samo bih imao na polici još jednu knjigu koju ne čitam.

Desetak godina kasnije, moja tada još buduća cura čitala je njegovu Veroniku. Na španjolskom.
Trebalo je nešto raditi na Škarićevim predavanjima.
Mislim da je dobrih mjesec i pol bila na jednoj te istoj stranici; puno smo se dopisivali pod tim predavanjima.

Kada vidim tko sve prezire Kvelja, dođe mi da ga počnem cijeniti.

schmokljan » wrote:Kada vidim tko sve prezire Kvelja, dođe mi da ga počnem cijeniti.

Zapravo, mislim da je najveći razlog što ga danas gotovo univerzalno preziru taj što su ga jedno vrijeme gotovo univerzalno čitali. Ono, u novinama popišu “što čitaju poznati”, a tri od četiri navedu Alkemičara. Jebalo ih čitanje Alkemičara, to riješiš u frtalj popodneva.

A inače, mislim da je netko nekidan rekao da je Gibonni glazbena verzija Coelha. Vrijedi i obratno, očito.

A ne, ne, prošla su ta vremena. Sad nogometaši čitaju Starac i more.

schmokljan » wrote:Kada vidim tko sve prezire Kvelja, dođe mi da ga počnem cijeniti.

Sam se zajebao, nismo mi krivi. Jebala ga hiperprodukcija i glad za lovom. Da je napisao samo Alkemičara, bio bi genijalac. Ovako...

Zekoslawa » wrote:A ne, ne, prošla su ta vremena. Sad nogometaši čitaju Starac i more.

A manekenke Moby Dicka. Oće i one bit kitolovke.

Zekoslawa » wrote:A ne, ne, prošla su ta vremena. Sad nogometaši čitaju Starac i more.

Misliš da su počeli upisivati srednju školu?

Margarita » wrote: Misliš da su počeli upisivati srednju školu?

Sumnjam.

Srećom pa Melville i Hemingway više ne mogu pisati, a kamoli štancati gomile romana sve na isti kalup.

Užasavam se pomisli da su živi pa da počnu takvo što. Ajme.

Veliš, hvala onoj pušci koja je finu kašicu napravila od mozga stargo Ernesta? I'm with you.

Pa meni je on, iskreno, precijenjen. Barem kad ga čitam iz današnje perspektive. Stavim li ga u kontekst, okej. Ali velim, uzmem li štogod - to su uglavnom Snjegovi Kilimandžara, Starac i more, to uvijek mogu listati. Romane ne.

Margarita » wrote: Misliš da su počeli upisivati srednju školu?

Dopisnu, da. Uostalom, tko ti je kriv što ne znaš da ih ima i koji posjećuju izložbe i svašta nešto. Svojedobno je, čini mi se, onaj Vugrinec ukazao na tu činjenicu. I izjasnio se da čita Hemingwaya. I njegova braća nogometaši također.

Hekatonhir wrote:Pa meni je on, iskreno, precijenjen. Barem kad ga čitam iz današnje perspektive. Stavim li ga u kontekst, okej. Ali velim, uzmem li štogod - to su uglavnom Snjegovi Kilimandžara, Starac i more, to uvijek mogu listati. Romane ne.

Jao, jao... Ja recimo jednom godišnje uzmem Kome zvono zvoni da se naplačem ko rosna godina. I onda sam mirna, ne moram kupovati romane iz Glorije i gledati filmove Danielle Steel.

Hekatonhir » wrote:Pa meni je on, iskreno, precijenjen. Barem kad ga čitam iz današnje perspektive. Stavim li ga u kontekst, okej. Ali velim, uzmem li štogod - to su uglavnom Snjegovi Kilimandžara, Starac i more, to uvijek mogu listati. Romane ne.

Hek, s tobom nikad nije dosadno
Ajde, ja to razumijem, i ja sam lijepo pljunula na ovoj temi na brojne književne veličine

Hemingway is not gay
No nije baš ni da ga ukivam u zvijezde i raskivam se od miline

Volim, ali zaista volim, njegove kratke priče i preporučujem.

Hekatonhir » wrote:Pa meni je on, iskreno, precijenjen. Barem kad ga čitam iz današnje perspektive. Stavim li ga u kontekst, okej. Ali velim, uzmem li štogod - to su uglavnom Snjegovi Kilimandžara, Starac i more, to uvijek mogu listati. Romane ne.

Meni je Hemingway zakon. Ne samo zbog toga što se oblokavao i bio cool, nego i zbog koliko je puta mogao uspješno staviti 'and' u jednu rečenicu.

A najgoru knjigu ikad sam počeo čitati prošle godine kad sam bio u fazi čitanja knjiga o heroinskim/meth ovisnicima, A Million Little Pieces od Jamesa Freya. Užasno smeće.
Najbolja iz te faze je bila Junkie od Burroughsa.

Zekoslawa wrote: Jao, jao... Ja recimo jednom godišnje uzmem Kome zvono zvoni da se naplačem ko rosna godina. I onda sam mirna, ne moram kupovati romane iz Glorije i gledati filmove Danielle Steel.

Meni tu nema materijala za plakanje. Suh mi je. Jedino što je poetično u Zvonu jest ono što nije njegovo nego Donneovo.

Melody wrote:
Volim, ali zaista volim, njegove kratke priče i preporučujem.

Pa to i velim, ja u Kilimandžaru imam i priče. U kratkim mi je formama njegov sažet, jednostavan izraz funkcionalan. U romanima nije. Ne mogu se prisiliti da to ponovo čitam. A pokušavao sam, doista.

schmokljan » wrote:Kada vidim tko sve prezire Kvelja, dođe mi da ga počnem cijeniti.

Lastan » wrote: A inače, mislim da je netko nekidan rekao da je Gibonni glazbena verzija Coelha. Vrijedi i obratno, očito.

Ovo je totalna istina. Jebale ga šugave životne mudrosti, pčele u žlici čaja i vrld mjuzik kič.

rh4ps0dy » wrote:Veliš, hvala onoj pušci koja je finu kašicu napravila od mozga stargo Ernesta? I'm with you.

+1

Lako za njega samoga, ali preko činjenice da su na tom suhoparnom stilu odgojene generacije američkih pisaca ne mogu lako prijeći.

Nekom suhoparan stil, nekom suhoparna struktura. Recimo da je Ernst odabrao ovo prvo, da bi radio na drugome, i good job, grandpa. No, to znači da nije mogao izbjeći oboje. Eto, to ja kažem o Hemingwayu i polažem copyright na ovu izjavu.

Ah, nemojte mene slušati, žena sam čudnog ukusa i uživam u Balzacovim opisima tanjura na zidu i sličnim nebulozama koje su neki već ovdje spomenuli da ne mogu probavit.

Ništa ja nemam protiv Balzaca. Ništa efikasno
Ali moraš biti jebeno twisted son of a bitch kao što je bio Balzac da bi onako pisao i o onome razmišljao. A meni se Balzac twisted son of a bitch čisto kao koncept sviđa više od Hemingway math macho minimalist.

Lastan » wrote: Zapravo, mislim da je najveći razlog što ga danas gotovo univerzalno preziru taj što su ga jedno vrijeme gotovo univerzalno čitali. Ono, u novinama popišu “što čitaju poznati”, a tri od četiri navedu Alkemičara. Jebalo ih čitanje Alkemičara, to riješiš u frtalj popodneva.

A inače, mislim da je netko nekidan rekao da je Gibonni glazbena verzija Coelha. Vrijedi i obratno, očito.

Ti si običan čovjekoljubac!

Dakle, tvoje objašnjenje ne daje ni pola istine. Danas ga nekritički preziru, kao što su ga nekritički obožavali. Problem je što većina ljudi ne zna čitati. Konzumiraju sekundarnu literaturu kako bi kompilirali svoje mišljenje o literaturi koju nisu u stanju vrednovati, a to je sva literatura.

Uzgred - tvoje objašnjenje podrazumijeva čitanje Sportskih novosti i Cosmopolitana - jer je Kveljo omiljen pisac fucera i manekenki/prostitutki.

Nije, pobogu, on kriv kao što nisu ni djeca s kolodvora Zoo.

Nije u redu cijeniti, niti prezirati, ljude po obožavateljima.

Da zaključim - danas je u trendu prezirati Kvelja.

Radi se, dakle, o samogađenju.

BTW, nemoj mi krasti analogije!!!

Davno zaključih da je Gibonni hrvatski ekvivalent Kvelja, samo što je vjerojatnost da će se čitav svijet urotiti u tvoju korist beskrajno veća od mogućnosti da pčela drži dah dok dok ja nemam razloga za strah.

Nisam u toku. To što nisam u toku je super - jer ne slijedim tokove. Ima stvari koji su 'in', koje su 'must have', koje su 'kvlt'. I koje ja nisam taknula

Iz jednostavnog razloga - nemam potrebu.

Tako do sad nisam pogledala Titanica, jer fama o DiCapriu mi još nije izbila iz glave povodom tog filma, to su valjda na svakom kutu curice tulile Pogledala sam dokumentarac, utažila znatiželju.
U Inceptionu mi je odličan. Hoću reći - nije do njega

Cohelo (ako se tako piše) po sličnom obrascu - nije došao na red. Kako vrijeme odmiče, vjerojatno ni neće.

No, u nabrajanjima ste me podsjetili na dvije. Koje bi kao, mogla zavoljeti da ih sad pročitam (tvrde generacije), no onomad mi se zgadilo preseravanje oh kako su to super knjige
Mali princ
Galeb Johnatan Livingston

Još uvijek nemam potrebu čitati ih opet, iako su me neki za Malog princa jako uvjeravali. Nekako, svoje vrijeme ipak raspoređujem kako MENI puhne, a ne kako netko smatra da bih mogla vidjeti/čuti/naučiti nešto korisno.

Imam dojam da dotične dvije knjige završe u osnovnoj zato da bi profači mogli svršavati kako su oni spoznali bitak. I kako bi oni koji oponašaju to svršavanje postali omiljeni učenici. Jer, oni koji su se tako glasali - nisu se glasali dok profa nije krenula sa 'savršenom knjigom', a kao, pročitali su ju.

Profa i ja smo se ne podnosile od mog prvog osnovne, pa par knjiga vamo-tamo zbilja nije radio razliku. Ali me tad strašno iritiralo, do te mjere da je iritacija ostala i danas.

Dobila sam za rođendan neku knjigu, (edit: išla sam kopati), Herman Hesse, Stepski vuk. Knjiga je dana uz poruku o tome kako je super, kako te promijeni, kako ovo, kako ono. Ne znam hoće li ikad doći na red. Osoba koja mi ju je dala mi je iskreno bila naporna sa svojim izričajem o promišljanju nad knjigom. Moje opaske da mene to ne zanima - su valjda bile trigger da ona će sad meni dati to pa ću ja vidjeti (svoga boga, valjda )
No, to je ista osoba koja itekako zna da ne volim rezano cvijeće - pa mi je MORALA pokloniti ružu. Da, ozbiljno rekla je 'morala sam'.

Neke knjige mi jel, imaju kontekst. Dok me s jedne strane može inspirirati kad mi jedna osoba priča o knjizi, tako mi može ogaditi knjigu - kad druga osoba priča. Naime, ako je ovu drugu toliko oduševilo, a znam koliko se razlikujemo, to mi je tek motiv da knjigu ni ne uzmem. Možda dok ne naiđe netko sa sasvim drugim pristupom i na drugi način prezentira knjigu, i to netko s kim mogu uspješno diskutirati - tek onda mi preporuka ima težinu.

Hence, ne obazirem se na kritičare. Nisu mi dovoljno bliski. U konačnici stvar svodim na to sviđa li mi se ili ne, meni osobno, a motiv za uhvatiti se nečega - dolazi od osobe kojoj ponešto znam ukus i imam neki orijentir temeljen na prethodnom iskustvu.

Hekatonhir » wrote:Moby Dick Hermana Melvillea.

Meni je Moby Dick bio divan. Kompletno me bio prenio na taj brod i u tu luđačku atmosferu.

Emericzy » wrote: Meni je Moby Dick bio divan. Kompletno me bio prenio na taj brod i u tu luđačku atmosferu.

Moby Dick je toliko ozbiljno djelo da još nema porno glumca tog imena.

schmokljan » wrote:
Moby Dick je toliko ozbiljno djelo da još nema porno glumca tog imena.

Vidiš, to je fakat zabrinjavajuće. Vjerojatno zato jer porno producenti nikad nisu čuli za njega. Inače, volim Gibonnija. Osim one stvari gdje se preserava s nekakvim Afrikancem.

Glupo mi je navoditi općepoznate dosadnjakoviće tipa onih Rusa široke duše i duge brade, pa ću reći da mi je od stvari koje su me svi uvjeravali da će me oduševiti daleko najgore sranje bio Lord of the Rings. Ajmebože, mučio sam se i mučio i mučio negdje do trećine i onda odustao. Katastrofa.

(Ali, film mi se dopao. Baš onako, jakojako dopao. Smetale su m,e tri stvari, ali sam ih podnio. Plamteća pička me raspametila svojom glupošću. Drveće koje priča i baca kamena s ramena bilo mi je kao iz Muppet Showa. Frodo me sa svojom cmizdravošću toliko nervirao da sam intenzivno želio da najebe.)

Očekivao si da će te oduševiti.

Zato ne volim silovite preporuke i uvjeravanja. Volim ne očekivati, već čitati i oktrivati.

Mislim da bi me (u drugoj situaciji) najbolje djelo moglo razočarati da mi ga netko strašno napuhujuje kako je savršeno ovako, kako je savršeno onako

Al da, Frodo je strašno cmizdrav u filmu, taman za nalupati ga nekim kamenom. Ne sjećam se da mi je knjiga ostavila takav dojam, čitala sam ju dosta prije najave da se snima LOTR.

No, pjesme preskačem. Nemam ja živaca za to

Slažem se. Ne volim nikakve preporuke, a isto ih tako i odbijam davati jer se osjećam krivom ako se drugoj strani moja preporuka ne dopadne - kao da sam time okaljala preporučenu stvar.

Ma ono, sasvim je dosta komentirati i reći 'bilo mi je ovo super'.
Ili na pitanje kakvo ti je - reći kakvo ti je. Bez nekakvih velikih 'svršavanja' - ako te se ne pita da elaboriraš, naravno

Ali kad me netko cima 'daj vidi ovo, jesi pogledala ono'... i mir

Ashtaroth » wrote: Zato ne volim silovite preporuke i uvjeravanja. Volim ne očekivati, već čitati i oktrivati.

Mislim da bi me (u drugoj situaciji) najbolje djelo moglo razočarati da mi ga netko strašno napuhujuje kako je savršeno ovako, kako je savršeno onako

Kod mene ista stvar, pogotovo s filmovima. Došlo je do tog da su mi filmovi općenito počeli ići na živce.

Inače, meni najgore (ne)pročitane knjige:
Krleža: Povratak Filipa Latinovicza (pročitana) - JOJ
Tolstoj: Ana Karenjina (do pola, onda sam sklopila knjigu s mišlju "jooooj, koja glupača, nemam ja živaca za ovo" - i vratila ju u knjižnicu). Možda sad kad sam starija... Nemam pojma.
Coelho: Vodič za ratnika svjetlosti (nasumice pročitano nekoliko rečenica, zatvoren uz misao "isss, koji bulšit"). Kad srećem i po fejsu čitam neke napuhanke, točno mogu prepoznati koja je napuhanost pod utjecajem Coelha.
Zolin Germinal kupljen prije 2 god. s ciljem da ga konačno pročitam, zapela sam kod silnih opisa rudnika do u sitne detalje, cijela knjiga mi je mračna, sivo-crna zbog zime, magle, noći, ugljena, čađi... Ali kao, skupljam hrabrost da nastavim, no bojim se da će ostati zauvijek na "to do list".

S druge strane, meni je Proustov Combray nakon prvih 50 stranica muke postao jedna od najdražih knjigâ koje sam ikad pročitala.

Emericzy » wrote: Meni je Moby Dick bio divan. Kompletno me bio prenio na taj brod i u tu luđačku atmosferu.

Nisu ti smetale stranice s opisima tehnikalija? Meni je to uništavalo napetost. I Balzac je znao detaljno opisivati namještaj, ali ne toliko na račun radnje. Sve bih te dokumentarističke dijelove izbacio. Odnosno, skratio ih na minimum.

Inače, da - priča je sama po sebi odlična.

Hekatonhir » wrote:Nisu ti smetale stranice s opisima tehnikalija? Meni je to uništavalo napetost. I Balzac je znao detaljno opisivati namještaj, ali ne toliko na račun radnje. Sve bih te dokumentarističke dijelove izbacio. Odnosno, skratio ih na minimum.

Inače, da - priča je sama po sebi odlična.

Evo, ja mogu reći da mi je više uništavalo napetost što sam primjećivao biološke netočnosti u svemu tome. OK, ne čudi; knjiga je izdana prije Darwinova Porijekla vrstâ. Ali ipak.

Mene su iritirali šekspirijanski dramski dijelovi. Ajd, ispadnu kao izravni prozor u sjećanje umjesto da pripovjedač posreduje, no ne čini mi se da je to toliko bitno za te scene. Da ne govorim o tome da mi djeluju izvještačeno.
No tehnikalije mi nisu smetale, ne. Zapravo pomažu ne samo razumijevanju teksta, već i dočaravanju iščašenog Ishmaela koji ti pokušava ispripovijedati sve što je doživio, nešto kao Coleridgeov Ancient Mariner.

Hekatonhir » wrote:
Nisu ti smetale stranice s opisima tehnikalija? Meni je to uništavalo napetost. I Balzac je znao detaljno opisivati namještaj, ali ne toliko na račun radnje. Sve bih te dokumentarističke dijelove izbacio. Odnosno, skratio ih na minimum.

Inače, da - priča je sama po sebi odlična.

Ne, nisu mi smetale te stranice. Dapače. Ali gle, razgovaraš sa čovjekom koji je jedno ljeto veselo proveo čitajući na plaži Industrial Archeology Arthura Raistricka.

Dobila sam (valjda za rođendan ) knjigu E. Griffin "Bez djece, molim". Kao, darivatelju je bilo skroz zabavno kako se, vidjevši naslov, sjetio mene, jer ja, kao nisam neki fan djece. Hilarijozno, uistinu

Uglavnom, grozan, grozan, GROZAN chick-lit ono, mogu ja prožvakat i takvu vrstu zanimacije, nije da svaki dan gutam Prousta srčući čaj, ali ovo je "djelo" toliko loše da sam nekoliko puta počinjala s čitanjem. Uglavnom, žena je prilično čvrsta u odluci da nema djecu, nađe partnera koji dijeli njezin stav, vjenčaju se i prožive nekoliko sretnih godina braka, e da bi se on, pizda li mu strinina, predomislio i sad bi on, kao dijete onda se isposvađaju i ode sve u vražju mater, ali vrhunac i rasplet vam ne mogu ispričat, ne jer sam dobra i neću spojlat, nego jer zbilja ne znam. Naime, uza sav trud, knjigu nikad nisam pročitala do kraja

Mali oftopik: znam da je grijeh prodavat poklone ali jel manji grijeh ako si darivatelj i darivani više međusobno ne priznaju postojanje?

Almost Rosey » wrote: Mali oftopik: znam da je grijeh prodavat poklone ali jel manji grijeh ako si darivatelj i darivani više međusobno ne priznaju postojanje?

onda je u redu

jevgenija » wrote:Krleža, jebo mu tito ženu da je jebo.
Latinovića sam nekako i progutala, uz žgaravicu ali onu baraku i hrvatski bog mars - ma nek si jebe mater i on i njegovo navlačenje crijeva samo da bude kul.
Ponekad mislim da je htio bit Marilyn Manson književnosti al je bio pretup i peglao si je majice kupljene na njegovim koncertima

Ja sam od Krleže odustala kad je mala P. čitala ulomak na satu, a ja sam imala začepljene uši da se ne ispovraćam. Bila sam silno senzibilna.

A Prousta nisam čitala, ali planiram, imam dojam da bi mi se svidio.

Madame Bovary sam čitala i svaki put zaspala nakon par stranica. Sjedeći. Došla sam do kraja, koliko se sjećam.

Ne znam koja mi je bila najgora, senilna sam.

Almost Rosey » wrote:Dobila sam (valjda za rođendan ) knjigu E. Griffin "Bez djece, molim". Kao, darivatelju je bilo skroz zabavno kako se, vidjevši naslov, sjetio mene, jer ja, kao nisam neki fan djece. Hilarijozno, uistinu

Uglavnom, grozan, grozan, GROZAN chick-lit ono, mogu ja prožvakat i takvu vrstu zanimacije, nije da svaki dan gutam Prousta srčući čaj, ali ovo je "djelo" toliko loše da sam nekoliko puta počinjala s čitanjem. Uglavnom, žena je prilično čvrsta u odluci da nema djecu, nađe partnera koji dijeli njezin stav, vjenčaju se i prožive nekoliko sretnih godina braka, e da bi se on, pizda li mu strinina, predomislio i sad bi on, kao dijete onda se isposvađaju i ode sve u vražju mater, ali vrhunac i rasplet vam ne mogu ispričat, ne jer sam dobra i neću spojlat, nego jer zbilja ne znam. Naime, uza sav trud, knjigu nikad nisam pročitala do kraja

Ja pročitala, meni i nije bila tako loša - mogla je biti i gora.

Beta ženka » wrote:Ja pročitala, meni i nije bila tako loša - mogla je biti i gora.

Šta bude na kraju? može i na PM da ne spojlaš potencijalnim čitateljima meni je zbilja bila nečitljiva.

Almost Rosey » wrote:
Šta bude na kraju? može i na PM da ne spojlaš potencijalnim čitateljima meni je zbilja bila nečitljiva.

Ma može i ovdje Ako može? Sad i mene zanima kraj
Al nisam potencijalni čitatelj, ovako kako je opisano uopće me ne vuče da tako nešto čitam, samo u tim slučajevima pogotovo volim znati kako završava.

Oprez: spojleri



Dakle, oni se razdvoje, tj. rastanu na neko vrijeme i oboje intenzivno razmišljaju o svom odnosu, s tim da mi pratimo iz njezinog ugla. Ona na kraju zaključi da ga toliko voli da bi mu učinila i tu "uslugu" i rodila dijete, iako ju ne oduševljava ta ideja. Pomire se, a on joj izjavi da ju toliko voli da ne može bez nje, pa makar i bili bez djece. I hepi end.

Lastan » wrote:... da sam iz stranice u stranicu urlao “UBIJ SE VIŠE PREGLUP SI DA ŽIVIŠ PUCAJ SI U GLAVU I SKRATI MI MUKE!”
[/color]

isto ovo, samo u zenskom rodu, sam ja ocajnicki vikala citajuci 'anu karenjinu'.
bozeisuse, kako sam se nervirala!

rose madder » wrote: isto ovo, samo u zenskom rodu, sam ja ocajnicki vikala citajuci 'anu karenjinu'.
bozeisuse, kako sam se nervirala!

I ti isto?!
Ja sam ju pročitala do pola i onda vratila u knjižnicu.

Beta ženka » wrote: I ti isto?!
Ja sam ju pročitala do pola i onda vratila u knjižnicu.

ooo, itekako. samo, ja sam je uspjela procitati do kraja.
i to samo iz jednog razloga: htjela sam se uvjeriti da glupaca ipak krepa na kraju :misn akomplist:

rose madder » wrote: ooo, itekako. samo, ja sam je uspjela procitati do kraja.
i to samo iz jednog razloga: htjela sam se uvjeriti da glupaca ipak krepa na kraju :misn akomplist:

Ja sam to znala i bez čitanja pa sam mogla mirne duše vratiti.

Beta ženka » wrote: Ja sam to znala i bez čitanja pa sam mogla mirne duše vratiti.

ma znala sam i ja (iz kusanove 'ljubav ili smrt': ana karenjina se bacila pod vlak, ali ono... ziher je ziher.
a i kad sam vec krenula... ne volim prestati na pola. jedina knjiga koju nisam do kraja mogla procitati je 'rat i mir'.
a inace jako volem ruse

Žmegač je u knjizi o njemačkoj kulturi (Od Bacha do Bauhausa) dobro primijetio
da glazba-klasična ima izgrađen kriterij, dok literatura to nema.
Netko tko bi osporavao Mozarta, Bacha i Beethovena kao bezvrijedne, ne bi
bo držan za osobu koja, eto, ima svoj stav- nego za običnog luđaka.

U književnosti toga nema, pa ni kod najnačitanijih i najempatičnijih kritika,
a kamoli kod običnih čitatelja. Možda je- osim samoga izražavanja vlastitoga stava-
najkorektnije navesti sve pluseve i minuseve navedenih djela, kako
ih vide informirani i analitički čitatelji, i prepustiti ljudima da sami odluče.

Postoji taj njeki kanon velike literature, ali tu ima toliko ograda da se teško nešto
može navući na dulje staze. A bitnim mi izgleda mogućnost empatije, uživljavanja u nešto što
čitatelj esencijalno nije po temperamentu i doživljaju zbilje.

Naravno, tu je ograničenja koliko hoćeš.

Da navedem slobodnoasocijativno njekoliko stvari, bez nekoga reda

+ osobe bez ili slabijega osjećaja za retoriku, napose proze, ne mogu doživjeti kao
valjana djela - ili dijelove djela- u kojima je ona ključna. Padaju mi na pamet neki dijelovi
romana Faulknera ili Conrada.

+ osobe nesposobne za izlaz iz racionalnoga uma ne mogu doživjeti arhajsku, primitivnu snagu
u djelima Homera ili Staroga zavjeta, a od kronološki bližih autora Whitmana, možda i Tolstoja

+ čitateljicama je uglavnom dosadna tematika heroizma i časti

+ muškarcima je, uz iznimke, dosadna problematika ženidbe -udaje, n.pr u romanima
Jane Austen

+svjetovnim je ljudima dosta teško osjetiti veličinu vjerskih autora- Dantea, Miltona, ..

+ apoliticima pak fenomen političkoga romana (Conrad, Koestler, Krleža, Malraux,..)

+ ili dopustiti da se bude uvjeren u svijet za koji se zna da je znanstveno prevladan,
a potka je književnom djelu (romani Zole, Dreisera, Maughama,..)

Itd. etc.

camusova mučnina... ironično, trebala sam držati referat na temu tog čuda, s još 2 kolegice iz razreda. ja sam najdalje stigla s čitanjem - odustala sam negdje oko 10. stranice. (inače, onda smo se dogovorile, jedna je surfala, druga čitala vodič kroz lektiru i preglede svjetskih književnosti, treća udžbenik iz filozofije - i na kraju držale referat 75 minuta, i dobile petice ).
isto tako, nisam pročitala proljeća ivana galeba do kraja. ni kiklopa. sram me bilo. - to su knjige koje su me ubile. lakše mi je bilo čitati faulknera nego ovu ekipu.

ali definitivno najgora stvar koju sam ikada čitala - a čitala sam svakakvih treševa, uključujući i bakine ljubavne vikend-romane, i one iz glorije, i one iz nedjeljnog izdanja 24 sata... no sve to nadmašuje "kuća noći". takav treš od vampirskog teen romana vidjeli niste sramota me i priznati javno da sam to pročitala

Kako svi ne vole Anu Karenjinu, meni je baš bila ok - knjiga, ne ona, ona je sjebana. Jedino su mi dijelovi s Levinom (ako nisam mašila ime) bili nevjerojatno dosadni - kao da čitam poljoprivredni priručnik


Jel se kroz Mučninu proteže ideja da je glavnom liku ovo suvišno i ono i sve; i jel se glavni lik gleda iz velike blizine u ogledalo, tj. gleda svoje okoi svoju kožu na ruci i komentira kako je ružno, oko i koža iz neposredne blizine?
Ako nisam pomiješala knjige, što je moguće - ovo sa suvišnošću mi je bilo naporno čitat, ono i ti si suvišan daj se ubij ali mi je dalo ideju da uzmem mamino povećalo i promatram svoju kožu i oko u onom ogledalu koje povećava, to me zabavljalo ali ne djelim mišljenje glavnog lika, nije mi odvratno, zanimljivo je

blue » wrote:Kako svi ne vole Anu Karenjinu, meni je baš bila ok - knjiga, ne ona, ona je sjebana. Jedino su mi dijelovi s Levinom (ako nisam mašila ime) bili nevjerojatno dosadni - kao da čitam poljoprivredni priručnik

oooo, kakav potpis!

Nije najgore al je najdosadnije Rat i mir, nosim ga uvijek kad cekam u redovima.

Najgore je sestricnin dnevnik.

Hroboatos » wrote:Žmegač je u knjizi o njemačkoj kulturi (Od Bacha do Bauhausa) dobro primijetio
da glazba-klasična ima izgrađen kriterij, dok literatura to nema.
Netko tko bi osporavao Mozarta, Bacha i Beethovena kao bezvrijedne, ne bi
bo držan za osobu koja, eto, ima svoj stav- nego za običnog luđaka.

U književnosti toga nema, pa ni kod najnačitanijih i najempatičnijih kritika,
a kamoli kod običnih čitatelja.

Da pokušamo? Ili da se pravimo da znamo? Hrobi, imaš što protiv da izdvojimo ovo pitanje u zasebnu temu? Takvu još nemamo, a pitanje je šire od same lektire, za koju imamo temu.

Zekoslawa » wrote: Da pokušamo? Ili da se pravimo da znamo? Hrobi, imaš što protiv da izdvojimo ovo pitanje u zasebnu temu? Takvu još nemamo, a pitanje je šire od same lektire, za koju imamo temu.

Ne znam koliko to ima smisla. Godinama ne čitam
fikciju, ali dosta često čitam književnu kritiku esejističkoga tipa-
dakle manje "teoretičare" kao Bahtina (iako sam i njega..)

Rezultat je, glede ocjena- kaos. I najeminentniji kritici na kraju
kažu- hja, meni je leglo ili nije, i tu je kraj priče.

Mogu eventualno nasvesti neke primjere, kao ilustarciju, no
to može max proširiti horizonte da ljudi ne gledaju crno-bijeloi, ali ne i odlučiti
o nečem bitnijem. Nije ni kod mene, koji sam pokuašo biti max korektan
prema svim autorima, a ispalo je da je osobno iskustvo i temperament ipak presudno.

Ajde, prije spavanja (stavio sam neki napitak, pa dok se malo ohladi...)

Širina duha je vjerojatno ključna za uspješnoga čitatelja. Značajni engleski pisac E. M. Forster (Put u Indiju) autor je više knjiga o raznim predmetima, a pritom i utjecajne zbirke predavanja "Aspects of a Novel", održane 1920-ih. Forster je bio liberalni humanist, i generalno- ali ne tvrdokorno- nije vjerovao u Boga ili bogove. No, u djelovima o Melvilleu i Dostojevskom (odjeljak "Prophecy") piše o njima s divljenjem i uvažavanjem kao o religijskim piscima, a kod Dostojevskog citira i talijansku mističarku Katarinu od Sijene. Dakle, agnostik koji je realno bio ateist, najviše cijeni autora kojem je borba za i oko Boga glavna stvar u životu i pisanju.

No, isti Forster istinito-ali i zločesto- sahranjuje Henryja Jamesa kao perfekcionističku picajzlu koja je komponirala savršene romane, ali mu je izmakao- život. To je jedna od opasaka koja i jest i nije istinita. Točno je da je James ograničen u nizu stvari (društveni milje, stalna međunarodna scena,..), ali je i prodoran u uvidu u ljudski život, što je - ironija je ovdje savršena- Forster briljantno i prikazao i nahvalio, pa ga opet- sa'ranio kao sterilnu picajzlu.

I, gdje smo onda ?

Tu su bili spominjani neki romani koje jesam, ai oni koje nisam čitao. Karenjinu sam čitao, i tu se slažem s Dostojevskim, Thomasom Mannom, Faulknerom, Nabokovim...da je to remek djelo. No, Conradu je to treća liga- iako baš nije obrazložio. Mogu se navesti teze po čemu je to veliko ostvarenje, a i one po čemu je zastarjelo, ili slabije itd. No, konačnica nije zbroj pluseva ili minuseva, nego konačni "klik" ili dojam djela u cjelini.

Coelha nisam čitao, samo sam prelistao "Alkemičara", i izgleda mi kao dubina za plićak, kako mali Đokica zamišlja spiritualiju. Od vrjednijih djela tu spadaju velika djela Dantea, Miltona, pa "San smiješnog čovjeka " Dostojevskog, te neki drugi, a vrhunac epske mimeze "svega" u literaturi su "Vlati trave" Whitmana, sa slabijim nasljednikom u Tagoreu i Halilu Džubranu i -koliko vidjeh- karikaturom u Coelhu.

kuki » wrote:Prousta nisam čitala, ali planiram, imam dojam da bi mi se svidio.

Bi. Možda manje kao literatura, a više kao primjer nevjerojatne vještine pisanja.

Meni u tu klasu spada i Nabokov. Recimo, njegove Ade se uopće ne sjećam o čemu je. Ama baš ništa od sadržaja nije mi ostalo u glavi. Ali se sjećam da je to valjda najljepše napisana knjiga koju sam ikada pročitao. A Nabokov najveći umjetnik engleskog jezika. Iako je bio Rus.

Hroboatos » wrote:Da navedem slobodnoasocijativno njekoliko stvari, bez nekoga reda

+ osobe bez ili slabijega osjećaja za retoriku, napose proze, ne mogu doživjeti kao
valjana djela - ili dijelove djela- u kojima je ona ključna. Padaju mi na pamet neki dijelovi
romana Faulknera ili Conrada.

+ osobe nesposobne za izlaz iz racionalnoga uma ne mogu doživjeti arhajsku, primitivnu snagu
u djelima Homera ili Staroga zavjeta, a od kronološki bližih autora Whitmana, možda i Tolstoja

+ čitateljicama je uglavnom dosadna tematika heroizma i časti

+ muškarcima je, uz iznimke, dosadna problematika ženidbe -udaje, n.pr u romanima
Jane Austen

+svjetovnim je ljudima dosta teško osjetiti veličinu vjerskih autora- Dantea, Miltona, ..

+ apoliticima pak fenomen političkoga romana (Conrad, Koestler, Krleža, Malraux,..)

+ ili dopustiti da se bude uvjeren u svijet za koji se zna da je znanstveno prevladan,
a potka je književnom djelu (romani Zole, Dreisera, Maughama,..)

Itd. etc.

Odličan insight!

Mogu sa zadovoljstvom reći da mi različitost svjetonazora nikad nije bila problem pri uživanju u književnosti. Recimo, premda agnostik, jako volim iskreno pobožne autore koji vješto i s čvrstim uvjerenjem pišu o vjerskim problemima.

Jedino što nikad nisam mogao provariti je voajerizam. Ne mislim pritom na virkanje kako se ljudi jebu, nego na naslađivanje onim Drugim, a bez umjetničkog razloga. Na primjer, 98% sve recentne književnosti, filma i TV-a bavi se ljudima čiji su životi za 98% gledalaca irelevantni.

Na primjer, bogataša. Kad ste zadnji put gledali neki razvikaniji film u kojemu ljudi ne posjeduju 148 puta više od vas? I s vama dijele ukupno 0,5% životnih problema. OK, shvatio sam da i bogati pate. Još 1969. Odjebite više s time.

Golemi postotak recentne umjetnosti bavi se irelevantnim bizarnostima poput serijskih ubojica, mahnitih homoseksualaca i ljudi s tri noge. OK, postoje i o takvim ljudima relevantne priče, ali najvjerojatnije su već davno ispričane. Hvala, ne treba nam to više. Znamo ih.

Priče o normalnim ljudima kao da su kompletno nestale. Zanimljivo, danas ih najviše nađem u kazalištu. Kauboji, Leda, Garaža, Od Trnja do Zvijezde... sve jedno bolje od drugoga i sve o normalnim svakodnevnim ljudima oko nas.

Emericzy » wrote: Bi. Možda manje kao literatura, a više kao primjer nevjerojatne vještine pisanja.

Meni u tu klasu spada i Nabokov. Recimo, njegove Ade se uopće ne sjećam o čemu je. Ama baš ništa od sadržaja nije mi ostalo u glavi. Ali se sjećam da je to valjda najljepše napisana knjiga koju sam ikada pročitao. A Nabokov najveći umjetnik engleskog jezika. Iako je bio Rus.

Njegovu stilističku majstoriju nisam baš uočio jer sam ga čitao
na hrvatskom- a teško da i bih, jer mi je temperamentalno stran.

Pročitah, davno, pradavno..Adu, Pnina, Poziv na smaknuće, Lolitu, Kameru obskuru (neki
drugi naslov ima), Sjećanje, govori (autobio), Gogoljevu bio, predavanja o ruskim piscima..

Vrijedni-iako se ne slažem s dobrim dijelom- su ti uradci o literaturi, no romani
su beznačajni.

Eto primjera neslaganja- velik dio tvrdi da su remek djela, a Kiš kaže da je to krasno, ali sterilno.
Za mene je samo sterilno.

Emericzy » wrote: Odličan insight!

Mogu sa zadovoljstvom reći da mi različitost svjetonazora nikad nije bila problem pri uživanju u književnosti. Recimo, premda agnostik, jako volim iskreno pobožne autore koji vješto i s čvrstim uvjerenjem pišu o vjerskim problemima.

Jedino što nikad nisam mogao provariti je voajerizam. Ne mislim pritom na virkanje kako se ljudi jebu, nego na naslađivanje onim Drugim, a bez umjetničkog razloga. Na primjer, 98% sve recentne književnosti, filma i TV-a bavi se ljudima čiji su životi za 98% gledalaca irelevantni.

Ovo ne razumijem najbolje.

Na primjer, bogataša. Kad ste zadnji put gledali neki razvikaniji film u kojemu ljudi ne posjeduju 148 puta više od vas? I s vama dijele ukupno 0,5% životnih problema. OK, shvatio sam da i bogati pate. Još 1969. Odjebite više s time.

Aha, OK. Pa...što reći ?

+ ne daju se njemačke, ruske,... serije, nego samo američke
+Amerikanci su fascinirani plutokracijom i novcem, pa i oni pametniji.
Scott Fitzgerald je napisao uistinu dobar roman, Gatsbyja, o tom, ali se vidi
i njegova očaranost temom bogatuna. Kod Rusa, Nijemaca, Francuza,pa i
Engleza, ima bogataša, ali da su baš tako važni i zanimljivi-e, pa nisu.

Golemi postotak recentne umjetnosti bavi se irelevantnim bizarnostima poput serijskih ubojica, mahnitih homoseksualaca i ljudi s tri noge. OK, postoje i o takvim ljudima relevantne priče, ali najvjerojatnije su već davno ispričane. Hvala, ne treba nam to više. Znamo ih.

Opet Amerikanci kod kojih su to goruće teme (iako su najveći masovni
ubojice Latinosi po srednjoj Americi).

Priče o normalnim ljudima kao da su kompletno nestale. Zanimljivo, danas ih najviše nađem u kazalištu. Kauboji, Leda, Garaža, Od Trnja do Zvijezde... sve jedno bolje od drugoga i sve o normalnim svakodnevnim ljudima oko nas.

Amerikanizacija.
Mene ne toliko iritira, koliko me jednostavno ne zanima američko nagurivanja
tema koje jesu njima zanimljive i važne, ali drugima nisu. Npr.

+ sport, i to baseball i američki nogomet koji nitko ne zna i
nikoga briga

+ nijanse rasnih odnosa nezanimljive za nas

+ klima krupnoga biznisa možda vrijedeća za njih, ili dio, ali
nama totalno nezanimljiva. Mislim da to samo Nadan i slični gledaju
kao klinci u školi

+ droge, droge,...

+ nijanse prijevara u politilkom sustavu specifične za njih i
odnosi snaga sudaca, kongrsnika, utjecaja medija ...

+ dominantni antiintelektualizam- svi muškarci
su sportski tipovi koji nisu "osjećajni". Shematizirano i dosadno.

+ neideologiziranost društva. Amerikanci su nesposobni za ideologiju
(komunizam, fašizam), kod njih je religija još uviek glavna

Da je više domaćih i uvoznih stranih, druga bi bila priča ..

i, ne treba zaboraviti, glavni američki bauk u zadnjih 10 godina: zločesti bradati talibanski teroristi. koji su svuda oko nas i samo čekaju da se zabiju avionom u još koju zgradu. (a provlači se kroz sve umjetničke medije i sve sfere života)
meni se, iskreno, već sere kada u vizualnim medijima (što se književnosti tiče, u zadnjih 10 godina sam se preorijentirala na sf&f, pa ne susrećem toliko određene teme tamo) svako toliko iskače neko naricanje za wtc-om onako, usput, ili teroristički napad kao dominantna tema.

Hroboatos » wrote:
Njegovu stilističku majstoriju nisam baš uočio jer sam ga čitao
na hrvatskom- a teško da i bih, jer mi je temperamentalno stran.

Pročitah, davno, pradavno..Adu, Pnina, Poziv na smaknuće, Lolitu, Kameru obskuru (neki
drugi naslov ima), Sjećanje, govori (autobio), Gogoljevu bio, predavanja o ruskim piscima..

Vrijedni-iako se ne slažem s dobrim dijelom- su ti uradci o literaturi, no romani
su beznačajni.

Eto primjera neslaganja- velik dio tvrdi da su remek djela, a Kiš kaže da je to krasno, ali sterilno.
Za mene je samo sterilno.

Ja se, eto, a da to i ne znadoh, slažem s Kišem. Krasno ali ne ostavlja trag.

Najgore od lektire...Sutjeska. Pisca više ne znam, nit ga želim znat. Majko mila, osnovna škola, a oni prvih 30-ak stranica samo hodaju i umiru od tifusa. 9 mojih godina, a oni se raspadaju, guše se, sve puno krvi i gnoja...strava.
Prava knjiga za čeličenje malih pionira. Nakon tog i sličnih tretmana obogaćenih terenskom nastavom u vidu posjeta Jasenovcu, nekih 8 godina kasnije, Germinal je bilo luk i voda.

I Londonov Bijeli očnjak. Znam da će me mnogi popljuvat, al valaj tu se prvih 50 stranica samo priroda i snijeg opisuju. Predosadno za mene u 10-oj, bemti nisam Eskimica da mi tolko snijega treba.

Inače, osim tih "dječjih" koje sam morala pročitat za lektiru, nemam baš "najgorih" knjiga. Neke razočaraju, ali čini mi se da kad nema pritiska da se "mora pročitati", sve to podnošljivije izgleda. Htjedoh reć da mi ništa drugo nije bilo grozno loše.

I Francuzi se kvare. Znam, nije književnost, ali je tipično: Krasno napravljen film Partir, s Kristin Scott Thomas u odlično odglumljenoj glavnoj ulozi, priča je o preljubu iz tuposti građanske egzistencije. Sve je izvrsno napravljeno.

Ali, ne lezi vraže. Ona je (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) žena vrlo imućnog muža i na kraju, frustrirana, tog muža (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) ustrijeli. Zašto, pitam vas?

99,9 posto takvih preljuba događa se ljudima koji nisu bogati i 99,9 posto ih ne završi ubojstvom. Zašto je scenarist mislio da je 0,01 posto ljudskih sudbina u preljubu umjetnički relevantnije od 99,9 posto? Zbog podmuklog uplitanja američkog pogleda na svijet. OK, film je i dalje izvrstan -- ali mogao je bez ikakvih problema biti i bolji.

Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.

MadnessInMethod » wrote:i, ne treba zaboraviti, glavni američki bauk u zadnjih 10 godina: zločesti bradati talibanski teroristi. koji su svuda oko nas i samo čekaju da se zabiju avionom u još koju zgradu. (a provlači se kroz sve umjetničke medije i sve sfere života)
meni se, iskreno, već sere kada u vizualnim medijima (što se književnosti tiče, u zadnjih 10 godina sam se preorijentirala na sf&f, pa ne susrećem toliko određene teme tamo) svako toliko iskače neko naricanje za wtc-om onako, usput, ili teroristički napad kao dominantna tema.

Nisam to baš primijetio, nego više
neke mumljave Ruse koje glumi Rade Šerbedžija i slični.

Srbi su bili više ružni i zli u serijama i filmovima, i ispadoše gori od Arapa.

nina williams » wrote:Najgore od lektire...Sutjeska. Pisca više ne znam, nit ga želim znat. Majko mila, osnovna škola, a oni prvih 30-ak stranica samo hodaju i umiru od tifusa. 9 mojih godina, a oni se raspadaju, guše se, sve puno krvi i gnoja...strava.
Prava knjiga za čeličenje malih pionira. Nakon tog i sličnih tretmana obogaćenih terenskom nastavom u vidu posjeta Jasenovcu, nekih 8 godina kasnije, Germinal je bilo luk i voda.

I Londonov Bijeli očnjak. Znam da će me mnogi popljuvat, al valaj tu se prvih 50 stranica samo priroda i snijeg opisuju. Predosadno za mene u 10-oj, bemti nisam Eskimica da mi tolko snijega treba.

Inače, osim tih "dječjih" koje sam morala pročitat za lektiru, nemam baš "najgorih" knjiga. Neke razočaraju, ali čini mi se da kad nema pritiska da se "mora pročitati", sve to podnošljivije izgleda. Htjedoh reć da mi ništa drugo nije bilo grozno loše.

Ja sam kao mali čitao dosta te partizanije iz biblioteke Lastavica (Bosanci)
no dobar sam dio zaboravio.

Mutno, vrlo mutno mi je ostao neki roman Tone Seliškara o obračunu na moru,
i nešto o Igmanskom maršu i malom kuriru Jovici koji hoda, hoda kroz snijeg, hoda, spava, hoda, spava...

Nije mi bilo dosadno, nego nekako više žao kurira Jovice.

Emericzy » wrote:I Francuzi se kvare. Znam, nije književnost, ali je tipično: Krasno napravljen film Partir, s Kristin Scott Thomas u odlično odglumljenoj glavnoj ulozi, priča je o preljubu iz tuposti građanske egzistencije. Sve je izvrsno napravljeno.

Ali, ne lezi vraže. Ona je (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) žena vrlo imućnog muža i na kraju, frustrirana, tog muža (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) ustrijeli. Zašto, pitam vas?

99,9 posto takvih preljuba događa se ljudima koji nisu bogati i 99,9 posto ih ne završi ubojstvom. Zašto je scenarist mislio da je 0,01 posto ljudskih sudbina u preljubu umjetnički relevantnije od 99,9 posto? Zbog podmuklog uplitanja američkog pogleda na svijet. OK, film je i dalje izvrstan -- ali mogao je bez ikakvih problema biti i bolji.

Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.

E sad, alo bi se... ali ću kratko.
Mislim da je to Chabrolov utjecaj koji je pretjerao u mržnji
na buržoaziju i obitelj. Realno, francuska je kinematografija propala.

No, Rusi imaju odlične filmove, pa i serije. Ako tko ima ćirilicu- ako ne, neka ode na wiki,
pa na rusku wiki i copy na stranici o Solženjicinu "U prvom krugu" (V kruge pervom), pa na jubito
i tamo ima cijela serija -i za one koji ne znaju ruski- od 13 ili više epizoda, po odsječcima od
10-15 min. Također je tu ponuda niza ruskih filmova koji su ili sjajni, ili bar gledljivi.

Ne znam zašto se ne otkupi ta serija u kojoj je sam rahmetli Solženjicin bio narator,
nije to neki novac, nego se daju po 100 puta američki filmovi koji su praktički isti,
a serije isto- jedna kao druga.

N.pr.









Nek' se da, pa da se vidi žito od kukolja ...

A evo od 24:40 vođe svjetskoga proletarijata, najvećeg genija čovječanstva bla bla

Emericzy, Hroboatos, ja bih samo upala kao padobranac i rekla kako vas je krasno citati.

Nije najgore pročitano djelo ali mene je nepodnošljiva lakoća čitanja Nepodnošljive lakoće postojanja zaobišla.

Nikolajevna » wrote:Nije najgore pročitano djelo ali mene je nepodnošljiva lakoća čitanja Nepodnošljive lakoće postojanja zaobišla.

Čudno, to je baš lagana, pa i prelagana literatura ...

Hroboatos » wrote:
Čudno, to je baš lagana, pa i prelagana literatura ...

Lagana ili lako čitljiva?

Emericzy » wrote: Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.

Slažem se.

U nekom od davnih Tragova Pavao Pavličić je rekao da su kriminalistički romani nastavak žanra realizma. Kriminalno djelo i zaplet oko njega nisu uvjerljivi ako nisu uspješno smješteni u realno okruženje.

I tako ja uzmem prvu knjigu trilogije Millennium, pročitam je i ne steknem nikakav dojam o švedskom društvu jer je autoru bilo najbitnije imati jezivog serijskog ubojicu i pomaknutu junakinju. To ima praktički svaki roman Stephena Kinga. Druge dvije knjige ne namjeravam pročitati.

Nikolajevna » wrote:
Lagana ili lako čitljiva?

Pa oboje. Ne marim baš Kunderu, ali meni je "Šala" bila naporna.
Ovo je bilo dobro, ta okupacija, špijuniranje, totalitarizam,
srozavanje doktora, njegova ljubav i na kraju besmislena smrt u prometnoj.

"Filozofski" vid romana baš nije uvjerljiv, ali onaj češki, realistični- ne dobiješ
posao, pa te vozaju, pa se debljaš i stariš, pa na selu mijenjaš gume..to je dobro.

Roman mi je ostavio svjež okus...čega ?
Nije ovo doba heroja, nemoj se s rogatim bosti, život je u malim stvarima,
ali čuvaj integritet ako možeš, koliko možeš. Nije možda veličajno, ali
je dobro.

rose madder » wrote:Emericzy, Hroboatos, ja bih samo upala kao padobranac i rekla kako vas je krasno citati.

Kundera mi je nepodnošljiv. Čini mi se da je on od onih pisaca koji napišu deset stranica, a da bi davno smišljenom rečenicom / mišlju mogli poentirati.

Eli, ne shvaćam, jesmo li mi čitali isti roman? Muškarci koji mrze žene je društvena kritika kamuflirana u krimić. Švedski Zločin i kazna.

schmokljan » wrote:Kundera mi je nepodnošljiv. Čini mi se da je on od onih pisaca koji napišu deset stranica, a da bi davno smišljenom rečenicom /mišlju mogli poentirati.

Eli, ne shvaćam, jesmo li mi čitali isti roman? Muškarci koji mrze žene je društvena kritika kamuflirana u krimić. Švedski Zločin i kazna.

Ja ti tu društvenu kritiku nigdje nisam osobito uočila, ali jesam površno moraliziranje. I stvarno nisam stekla dojam da autor progovara o nekim dubljim problemima društva. Pokušava to kad govori o Lisbeth, no, ne znam - uopće nemam neku sliku društva o kojem govori. Imam sliku uskog kruga ljudi s kojima se glavni junak druži, no i to mi je uvjerljivo poput hrvatskog dramskog filma.

Hm, kao da nismo čitali istu knjigu.

Hroboatos » wrote: "Filozofski" vid romana baš nije uvjerljiv, ali onaj češki, realistični- ne dobiješ
posao, pa te vozaju, pa se debljaš i stariš, pa na selu mijenjaš gume..to je dobro.

Baš tako, ali vjerujem da je upravo taj filozofski dio ono što većinu oduševljava. I izgleda mi kao da su svi osim mene shvatili tu nepodnošljivost te lakoće tog postojanja. A ne priča bezveze, pretpostavljam, Kundera; jer se zaista trudi objasniti (mi), kao malom djetetu. Čitatelj stiče dojam da je piscu stvarno stalo da ovaj shvati pa gotovo da osjeća grižnju savjesti kad ne uspije.

Schmokljane, i ja sam cijelo vrijeme imala dojam kao da je baš forsirao napisati "veliki" roman (kao što je Šajeta na silu htio stvoriti jedan evergreen) ali sad to pripisujem tome što sam veliki roman i očekivala nakon toliko oduševljenih preporuka mojih prijatelja.

ElliQuinn » wrote: Ja ti tu društvenu kritiku nigdje nisam osobito uočila

pridružujem se šmokljanu, kao da nismo čitale istu knjigu

nevezano uz tu primjedbu, navodno je u švedskoj postala hit zato što je "roman s ključem". društvo je opisano tako da sam čitajući (pogotovo drugu knjigu), zahvaljivala bogu što ne živim u švedskoj

a moje malo fanatično društvo izvelo je teoriju da je larsson doživio infarkt zbog prekomjerne količine kave. njegov alter ego na svakoj stranici pije, kuha, spominje ili namjerava kafenisati (iako nam ni teorije urote nisu bile strane. umro prirodnom smrću maj-es )

(skandinavski mrak u društvu upotpunila mi je vijest o nestanku redatelja koji je trebao ekranizirati žensku larssonicu, camille lackberg. mislim stvarno...)

blaze » wrote:nevezano uz tu primjedbu, navodno je u švedskoj postala hit zato što je "roman s ključem".

Nije baš navodno, između Blomkvista i Larssona je hrpetina sličnosti, po onome što sam ja pročitala o Larssonu i pri rivjuovima knjiga. Nu i ovo, iako je vrlo kratko


E da, to njihovo ispijanje kava mi nije jasno. Da pijem toliko kava, krepala bih od anksioznosti i kronične neispavanosti

vjerovatno ne piju turske, nego ono beskofeinsko skandinavsko smeće

A.P. » wrote:
Nije baš navodno, između Blomkvista i Larssona je hrpetina sličnosti, po onome što sam ja pročitala o Larssonu i pri rivjuovima knjiga. Nu i ovo, iako je vrlo kratko

ma za alter ego je jasno, nego ključ nosi i industrijska obitelj

A.P. » wrote:
Nije baš navodno, između Blomkvista i Larssona je hrpetina sličnosti, po onome što sam ja pročitala o Larssonu i pri rivjuovima knjiga. Nu i ovo, iako je vrlo kratko

No, to objašnjava zašto mi se činilo kao hvalisanje autora to što junak dopusti da ga svaka zainteresirana žena u romanu poševi. Nije on macho Balkanac pa da naganja žene, on pusti da one ulove njega.

Junaku je ime Lord?

blaze » wrote: ma za alter ego je jasno, nego ključ nosi i industrijska obitelj

To mi je jasno sad. Ali tu ne znam tko je "ključ", tako da jebiga

Hroboatos » wrote:
E sad, alo bi se... ali ću kratko.
Mislim da je to Chabrolov utjecaj koji je pretjerao u mržnji
na buržoaziju i obitelj. Realno, francuska je kinematografija propala.

No, Rusi imaju odlične filmove, pa i serije. Ako tko ima ćirilicu- ako ne, neka ode na wiki,
pa na rusku wiki i copy na stranici o Solženjicinu "U prvom krugu" (V kruge pervom), pa na jubito
i tamo ima cijela serija -i za one koji ne znaju ruski- od 13 ili više epizoda, po odsječcima od
10-15 min. Također je tu ponuda niza ruskih filmova koji su ili sjajni, ili bar gledljivi.

Ne znam zašto se ne otkupi ta serija u kojoj je sam rahmetli Solženjicin bio narator,
nije to neki novac, nego se daju po 100 puta američki filmovi koji su praktički isti,
a serije isto- jedna kao druga.

N.pr.









Nek' se da, pa da se vidi žito od kukolja ...

A evo od 24:40 vođe svjetskoga proletarijata, najvećeg genija čovječanstva bla bla

Solženjicina sam s užitkom čitao. Svidjelo mi se kod njega -- između ostalog -- razumijevanje komunističke svijesti. On je shvaćao svoje protivnike i neprijatelje; nije ih demonizirao slijepo, kao što su komuniste demonizirali Amerikanci. Čak je do neke mjere uspijevao suosjećati s nekima od njih. I političko pisanje kroz koje se provlači želja za promjenom nije ga smetalo da piše dobro. m Poruka nije progutala književnost.

rose madder » wrote:Emericzy, Hroboatos, ja bih samo upala kao padobranac i rekla kako vas je krasno citati.

ElliQuinn » wrote: Ja ti tu društvenu kritiku nigdje nisam osobito uočila, ali jesam površno moraliziranje. I stvarno nisam stekla dojam da autor progovara o nekim dubljim problemima društva. Pokušava to kad govori o Lisbeth, no, ne znam - uopće nemam neku sliku društva o kojem govori. Imam sliku uskog kruga ljudi s kojima se glavni junak druži, no i to mi je uvjerljivo poput hrvatskog dramskog filma.

Možda je to sublimiranje ideje da Šveđanima treba nešto loše da postanu normalni?

Meni oni nikako nisu legli. Sve je tamo prelijepo i sve fenomenalno funkcionira i ljudi su dobri i neočekivano veseli i ljubazni. Nakon tjedan dana u Švedskoj obično iskačem iz kože. Nepodnošljivo je sve dobro, naprosto nasilno dobro. Ne može normalno društvo biti takvo. Nešto tu ne štima. A grozno nesavršena Engleska ili Francuska ili Italija ili Austrija sasvim mi dobro pašu. I u Americi mi je sasvim dobro, bar u onim dijelovima u kojima sam bio. Mogao bih na svim tim mjestima živjeti. U Švedskoj samo kad bih baš morao.

ElliQuinn » wrote:Nije on macho Balkanac pa da naganja žene, on pusti da one ulove njega.

Što tome fali?

Puno je manje komplicirano.

Emericzy » wrote: Što tome fali?

Puno je manje komplicirano.

Ništa. Meni na živce ide hvalisanje time.

ElliQuinn » wrote: Ništa. Meni na živce ide hvalisanje time.

Aha. Krivo sam shvatio

slafko » wrote:Kafka - Proces. Najgora lektira koju sam dobio. Dosadno i naporno do bola.

Meni je Zamak još gori. Kafka je meni briljantan u kratkoj prozi, ali romani su bolno naporni, a nema u njima ništa više štofa nego u pripovijetkama.

slafko » wrote:Kafka - Proces. Najgora lektira koju sam dobio. Dosadno i naporno do bola.

Napetije i teže za čitanje od bilo kojeg hororca koji sam uzela u ruke. Odahunla sam kad sam stigla do kraja što je bilo lako kao i prtiti stazu kroz dva metra snijega. No, da nije Procesa nikad ne bih shvatila svoju radnu okolinu, ali nikad. Još uvijek bih joj pokušavala dati smisla.

ElliQuinn » wrote:da nije Procesa nikad ne bih shvatila svoju radnu okolinu, ali nikad. Još uvijek bih joj pokušavala dati smisla.

Hroboatos » wrote:
Ne znam zašto se ne otkupi ta serija u kojoj je sam rahmetli Solženjicin bio narator,
nije to neki novac, nego se daju po 100 puta američki filmovi koji su praktički isti,
a serije isto- jedna kao druga.

ako ćemo o nedržavnim televizijama, otkupljuje se ono što ima veliku gledanost na već poznatom tržištu, a što će privući sponzore na našem tržištu. misliš da bi se neki hrvatski brandovi mogli pronaći u ovome što si naveo? kolika bi bila gledanost toga?
ako ćemo o državnoj televiziji, pitanje je tko bira materijale za program i što sve smatra neprihvatljivim za emitiranje

Pješčana » wrote: ako ćemo o nedržavnim televizijama, otkupljuje se ono što ima veliku gledanost na već poznatom tržištu, a što će privući sponzore na našem tržištu. misliš da bi se neki hrvatski brandovi mogli pronaći u ovome što si naveo? kolika bi bila gledanost toga?
ako ćemo o državnoj televiziji, pitanje je tko bira materijale za program i što sve smatra neprihvatljivim za emitiranje

Ne gledam baš TV, no:

* na "nedržavnima" se prikazuju američki filmovi prikazivani nekoliko puta (da ih ne nabrajam).
Ne vidim što je komercijalno u dosadi koju nitko i ne gleda. Osim tog, serije poput turskih sapunica- kretenske- gledane su iako nije baš bilo nekog ispitivanja mnijenja bi li to bilo gledano ili ne.
Ako se već podilazi kiču- postoje daleko bolje ruske serije, isto gadljivo sentimentalne, no
vizualno raskošne, nešto kao Delaacroix prema Mondrianu.

* na državnima se u načelu daje bolji program i trebale bi pokrivati kvalitetna djela. No, tu vidimo
isto ponavljanje američkih filmova do u besvijest, a vrjednije njemačke, ruske i sl. serije jedva da se provuku- n.pr njemačka mini-serija o obitelji Mann pred koje 3 godine. Argumenti "ljudi to ne bi gledali" nemaju špuno smisla. Dobra- iako ponešto prehvaljena- američka serija "Žica" se daje u terminu kad mali broj ljudi to gleda, a u razni bi terminima, kad bi bilo dobrih filmova i serija, i ovakvi atelevizični tipovi kao ja pogledali ili bar zirnuli na nešto što nije beskrajno davljenje američkih tema. Ovako, po n-ti put- Se7en, Brodolom života, Terminator, Kum x,y,z, Shawshank, .....previše je.

Emericzy » wrote: Solženjicina sam s užitkom čitao. Svidjelo mi se kod njega -- između ostalog -- razumijevanje komunističke svijesti. On je shvaćao svoje protivnike i neprijatelje; nije ih demonizirao slijepo, kao što su komuniste demonizirali Amerikanci. Čak je do neke mjere uspijevao suosjećati s nekima od njih. I političko pisanje kroz koje se provlači želja za promjenom nije ga smetalo da piše dobro. m Poruka nije progutala književnost.

Rusi su uglavnom takvi, pa i režimlije kao Aleksej Tolstoj (Hod po mukama).
Jedino je Šolohov u poznim djelima znao izljigaviti, kao u "Čovjekovoj sudbini".
U konclogiru za sovjetske vojnike u 2. svj.ratu špija za Nijemce postane neki Rus
koji- kaže nam se- oduvijek je bio sumnjiv kao osoba jer nije htio ući u Partiju.

Ostali ga zadave da ne odkucava, ali ostaje ono glupo objašnjenje-
"kvaran karakter", a to se vidi jer nije htio u Partiju.

Aferim.

Hroboatos » wrote:
Ne gledam baš TV, no:

* na "nedržavnima" se prikazuju američki filmovi prikazivani nekoliko puta (da ih ne nabrajam).
Ne vidim što je komercijalno u dosadi koju nitko i ne gleda. Osim tog, serije poput turskih sapunica- kretenske- gledane su iako nije baš bilo nekog ispitivanja mnijenja bi li to bilo gledano ili ne.
Ako se već podilazi kiču- postoje daleko bolje ruske serije, isto gadljivo sentimentalne, no
vizualno raskošne, nešto kao Delaacroix prema Mondrianu.

* na državnima se u načelu daje bolji program i trebale bi pokrivati kvalitetna djela. No, tu vidimo
isto ponavljanje američkih filmova do u besvijest, a vrjednije njemačke, ruske i sl. serije jedva da se provuku- n.pr njemačka mini-serija o obitelji Mann pred koje 3 godine. Argumenti "ljudi to ne bi gledali" nemaju špuno smisla. Dobra- iako ponešto prehvaljena- američka serija "Žica" se daje u terminu kad mali broj ljudi to gleda, a u razni bi terminima, kad bi bilo dobrih filmova i serija, i ovakvi atelevizični tipovi kao ja pogledali ili bar zirnuli na nešto što nije beskrajno davljenje američkih tema. Ovako, po n-ti put- Se7en, Brodolom života, Terminator, Kum x,y,z, Shawshank, .....previše je.

ovo nije baš istina.
određeni film se, kad se kupi, ima pravo nekoliko puta emitirati u određenom vremenskom periodu. zato se događa da se neki film ponavlja. ista stvar je sa serijama. povrh toga, postoji još niz kriterija kad se neki film može puštati, s obzirom na cijenu za koju je kupljen, pa ti se može činiti da vidiš iste filmove jer se obično puštaju u određenim vremenima. isto tako, jedan The Wire ima oznaku 15, ako se ne varam, i ne smije ići prije određenog sata navečer, što znači da nema šanse da bude ranije na tvu, kada se vrte neki tebi poznati i nezanimljvi filmovi.
što se tiče turskih sapunica, naravno da se uzimala u obzir gledanost, jer su te sapunice pokorile dosta zemalja prije nego su došle na hrvatsko tržište. misliš da su trebali pitati Hrvate? zar su ikad pitali Hrvate za neki film/seriju?
za Ruse ne znadem, stvar je u tome da serija i film trebaju odgovarati određenim uvjetima, trajanje, broj epizoda, trajanje epizoda, zaplet, bla, da bi nekom upali u oči. isto tako, trebaju postojati distributeri toga koji reklamiraju proizvod. isto tako, postoje pravila kad i zašto nešto ne smiješ kupiti, na primjer ako je neka tv kuća u državi kupila, nijedna druga ne može dok ne istekne rok, ili kupila prava za regiju, pa moraš preko te kuće..uglavnom, ima dosta začkoljica.
mene bi zanimale ruske serije, jedina koja mi pada na pamet je ona Anastazija od pred miljon godina koja se vrtila.
i za kraj, američke serije su u pravilu povoljnije

Pješčana » wrote:što se tiče turskih sapunica, naravno da se uzimala u obzir gledanost, jer su te sapunice pokorile dosta zemalja prije nego su došle na hrvatsko tržište. misliš da su trebali pitati Hrvate? zar su ikad pitali Hrvate za neki film/seriju?

Neki je dan Šprajc na svom blogu zanimljivo pisao o tim turskim sapunicama. Kako je bar prva i udarna Šeherezada praktički poklonjena od strane producenata. I izvršila udar na predrasude Hrvata. Da bi par mjeseci kasnije vlasnik konglomerata puno moćnih turskih kompanija došetao ovamo na investicijski forum i objašnjavao ljepote turskih investicija i kako bi one Hrvatskoj lijepo 'sjele'. I svi su se topili od miline. Prije toga, na Turke se gledalo kao na prljave divljake.

Kako je lijepo vidjeti kad netko zna kako se pravi ozbiljan posao! Ponosan sam na braću Turke.

Pješčana » wrote: ovo nije baš istina.
određeni film se, kad se kupi, ima pravo nekoliko puta emitirati u određenom vremenskom periodu. zato se događa da se neki film ponavlja. ista stvar je sa serijama. povrh toga, postoji još niz kriterija kad se neki film može puštati, s obzirom na cijenu za koju je kupljen, pa ti se može činiti da vidiš iste filmove jer se obično puštaju u određenim vremenima. isto tako, jedan The Wire ima oznaku 15, ako se ne varam, i ne smije ići prije određenog sata navečer, što znači da nema šanse da bude ranije na tvu, kada se vrte neki tebi poznati i nezanimljvi filmovi.
što se tiče turskih sapunica, naravno da se uzimala u obzir gledanost, jer su te sapunice pokorile dosta zemalja prije nego su došle na hrvatsko tržište. misliš da su trebali pitati Hrvate? zar su ikad pitali Hrvate za neki film/seriju?
za Ruse ne znadem, stvar je u tome da serija i film trebaju odgovarati određenim uvjetima, trajanje, broj epizoda, trajanje epizoda, zaplet, bla, da bi nekom upali u oči. isto tako, trebaju postojati distributeri toga koji reklamiraju proizvod. isto tako, postoje pravila kad i zašto nešto ne smiješ kupiti, na primjer ako je neka tv kuća u državi kupila, nijedna druga ne može dok ne istekne rok, ili kupila prava za regiju, pa moraš preko te kuće..uglavnom, ima dosta začkoljica.
mene bi zanimale ruske serije, jedina koja mi pada na pamet je ona Anastazija od pred miljon godina koja se vrtila.
i za kraj, američke serije su u pravilu povoljnije

1. to su sve opravdavanja neopravdivoga. U zlatnoj dobi HTV-a, 1990-ih,
prikazivane su serije različitih zemalja, američke, njemačke, ruske, ....
i to uglavnom kakovosti za ove sad nedostižne.

2. ruske serije, kad smo kod njih, sigurno nisu skupe. Ni filmovi, Pa
oni ih i na youtube daju praktički cijele, besplatno. Isto se odnosi i na
produkciju Njemačke i ostalih zemalja.

Kad je Kurosawa umro, nije bilo retrospekcije. Ni kasnije.
Kolik ose sjećam, bar 10 godina nije bilo nijednoga Kurosawinog filma na TV.
A Stevena Segala i Arnieja Schwarzeneggera u 100 poza 100 puta

3. TV, govorim o HRT, treba imati kulturnu i odgojnu ulogu, među inim.
A to znači da ako tko čezne za glupim kičem, neka ide na komercijalne postaje.

Ova invazija američkih produkata je obična ideološka, poput brda sovjetskih filmova u FNRJ
prije raskida sa Staljinom. Ništa više.

Posljednji stipancici.
Na njenoj strani.
Veganska kuharica.

Zašto veganska kuharica? Isprobala / isprobao si je?

Od lektira vidim da ne smijem spomenuti Krležu. Hmmm, onda Proust - htjela sam da se udavi onim jebenim kolačićem i Kafka - Proces, jednostavno nisam mogla skužit zašto moram čitat i pravit se da uživam u nedovršenom djelu, za kojeg je sam autor zatražio da se spali.

Od knjiga koje nisu bile lektirske:
1. Howard's end
Ovo je jedina knjiga koju nisam dovršila. Prestrašno nešto. Kraj 19. stoljeća, dvije sestre i brat kojima umru roditelji, hodaju malo od društva do društva i pričaju tako s društvom o društvu tog doba. Pa onda upoznaju tako neku ženu i njenog muža, pa se jedna spetlja s njihovim sinom (i bar sam pomislila evo napokon nešto se događa) pa se oni raspetljaju jer nisu istog staleža, pa umre žena, pa starija sestra se odluči udat za tog tipa kojem je umrla žena jer eto, ima već godina pa bi se mogla i udat malo... Ostalo mi je nekakvih 20 stranica te knjige, al mislim da nisam ništa propustila.

2. Ken Follett - Bogatstvo
O britanskim bankarima u 19. stoljeću i njihovim "zanimljivim" životima

3. Lesley Downer - The courtesan and the samurai
Najklišejastiji čiklit ljubić je osvježenje nakon ovoga. Imala sam dojam da je roman napisala neka tinejdžerica koja tek ulazi u Teen godine i pri tom sve što je znala o Japancima, pazite sad - DEVETNAESTOG STOLJEĆA - je da su tu bili neki samuraji

Da ne mislite da imam nešto protiv stoljeća, evo recimo voljevam jako Anchee Min

ElliQuinn » wrote:Zašto veganska kuharica? Isprobala / isprobao si je?

Nou, dosla mi je prijateljica u goste na par dana.
Inace radi u biobio ducanu i odlucila me preobrlatiti u biljoždera.
Servirala mi je nesto grilano svijetlosmeđe i prelila sa svjetlozelenim umakom.
A knjiga recepata... A sto da kazem?
Ne da mi se procitati drugu stranicu, nezanimljivo mi i drugo poglavlje, promašena tema meni barem.
Ili ukratko, sadrži sve što mene u knjiga ne zanima.

Moment » wrote: Ili ukratko, sadrži sve što mene u knjiga ne zanima.

Celulozu?

Ae.
I podatke o hrani koja okusom podsjeća na celulozu.

Dvije knjige koje sam morala prožvakati sa potpisom: Paulo Coelho.

Vjerojatno su i sve ostale navedenog autora takva prodana, prostituirana kvazi duhovnost bez glave i repa. Neka me netko ispravi ali nisam pročitala jednu pametnu u svoj silini njegovog razvikanog štiva, sve je nekako truć-buć iskombinirano ne bi li se čim bolje prodalo klijenteli gladnoj duhovnog smisla.

Coelho na prvom mjestu. Zola. Milorad Pavić. Hugo. Dobar dio Prousta.

Međutim, neke stvari se mijenjaju s godinama.
Kao curica znala sam se zadubit u E. M. Remarquea jer mi je bio fascinantan način na koji on (u svakoj knjizi isto) opisuje gdje su jeli, kako su jeli, što su jeli (i pili), te kakvog je mirisa i ukusa to jelo/piće bilo. Danas to ne bih mogla ponovit.

Edit: I da, najdosadniji autor ikad - Dževad Karahasan.

Coelha se čita s desna na lijevo, nije ni čudo da ga ne razumijete.

Lako za Coelha, zanimljivije je navesti djelo koje samo vama iz nekog razloga nije sjelo.
Npr. Norwegian Wood Harukija Murakamija prekrasna je knjiga za koju vjerujem da je nikad više neću čitati. Kosti su me boljele nakon nje, morala sam posegnuti za ljudima u čamcu, a da ne govorim o njihovom psu, da se izvučem iz tog tužnog stanja.

Nikolajevna » wrote:Coelha se čita s desna na lijevo, nije ni čudo da ga ne razumijete.

Lako za Coelha, zanimljivije je navesti djelo koje samo vama iz nekog razloga nije sjelo.
Npr. Norwegian Wood Harukija Murakamija prekrasna je knjiga za koju vjerujem da je nikad više neću čitati. Kosti su me boljele nakon nje, morala sam posegnuti za ljudima u čamcu, a da ne govorim o njihovom psu, da se izvučem iz tog tužnog stanja.

mislim da sam ja to već spomenula. Norveške šume leže negdje, na pol pročitano. ne bih , hvala

Pješčana » wrote: mislim da sam ja to već spomenula. Norveške šume leže negdje, na pol pročitano. ne bih , hvala

Nisam vidjela.
Meni nije bilo tako, ja je nisam ispuštala od prve do zadnje stranice. Samo, taj neki tugaljivi osjećaj... predaleko je to od mene.

Nikolajevna » wrote:
Nisam vidjela.
Meni nije bilo tako, ja je nisam ispuštala od prve do zadnje stranice. Samo, taj neki tugaljivi osjećaj... predaleko je to od mene.

Norveške šume? Pročitala i pogledala film, dobro je i jedno i drugo. Ali to nije knjiga kojoj se vraćaš, barem ja ne.

ja se nisam mogla nositi s tom knjigom, a još sam ju i kupila.
previše tuge, osjećaja bespomoćnosti, depresije.
a nahvalili su je toliko...

Probaj od Ishigura Never let me go.
Nakon nje sam se osjećala bespomoćno i depresivno, zapravo sasrano, ali to je u biti ugodan osjećaj i toj knjizi ću se vratit kroz neko vrijeme.

Dok Norveške šume... dobra je, ali jako distancirana. Ne da prići i čitat iznutra, kako ja to volim.

Pješčana » wrote:ja se nisam mogla nositi s tom knjigom, a još sam ju i kupila.
previše tuge, osjećaja bespomoćnosti, depresije.
a nahvalili su je toliko...

Murakami je meni odličan.
I jest depresivan.
Ni ja mu se još nisam vratila, odnosno, ne ponovo bilo kojoj knjizi, iako sam pročitala sve što je prevedeno.
S druge strane, ne sumnjam da ću se vratiti. Ja se uvijek svima koje volim vraćam.
Ali Murakami svakako ne spada na ovu temu. OK, da budem korettna, meni ne.

Polina Belilowsky » wrote:Coelho na prvom mjestu. Zola. Milorad Pavić. Hugo. Dobar dio Prousta.

Međutim, neke stvari se mijenjaju s godinama.
Kao curica znala sam se zadubit u E. M. Remarquea jer mi je bio fascinantan način na koji on (u svakoj knjizi isto) opisuje gdje su jeli, kako su jeli, što su jeli (i pili), te kakvog je mirisa i ukusa to jelo/piće bilo. Danas to ne bih mogla ponovit.

Edit: I da, najdosadniji autor ikad - Dževad Karahasan.

? De gustibus ..no Karahasan je najbolji pisac na gulašu kojeg zovu bhs jezikom.
Njegov roman "Sara i Serafia"- valjda jedan od zadnjih romaan kojeg sam čitao-
vrijedi više od sabranih sočinjenija Selimovića i Andrića zajedno.

Proust.

Hroboatos » wrote:
? De gustibus ..no Karahasan je najbolji pisac na gulašu kojeg zovu bhs jezikom.
Njegov roman "Sara i Serafia"- valjda jedan od zadnjih romaan kojeg sam čitao-
vrijedi više od sabranih sočinjenija Selimovića i Andrića zajedno.

Vjerovat ću na riječ, odustala sam od njega.
Andrić je emotivni škrtac, ne da prići bliže te ući u djelo. Onoliko koliko ti on podijeli, to ti je sve. Poput nekakvog rigidnog, autističnog admina.

Drag mi je Mirko Kovač.

Polina Belilowsky » wrote: Andrić je emotivni škrtac, ne da prići bliže te ući u djelo. Onoliko koliko ti on podijeli, to ti je sve. Poput nekakvog rigidnog, autističnog admina.

A, vidiš, ja bih rekla da je upravo u tome ljepota njegovog stila, ta emotivna distanca.

Tea Tree » wrote: A, vidiš, ja bih rekla da je upravo u tome ljepota njegovog stila, ta emotivna distanca.

Meni je teško prihvatiti emocionalnu distancu kao lijepu. Na objektivnosti moramo stajati kao na čvrstoj podlozi, ali nema ljepote, osim one sasvim tehničke, poput matematičke elegancije, bez emotivnosti. Kako kaže motto The Economista: vrela srca i hladne glave. Tako valja pisati. To je umjetnost, ako mene pitaš.

Freedom, Jonathan Franzen

Je li moguće da nitko nije čitao američkog Tolstoja?

schmokljan » wrote:Je li moguće da nitko nije čitao američkog Tolstoja?

Tko ima toliko vremena

"Fools Rush In- A True Story of War and Redemption" Bill Carter
Samom sebi se divim kako sam taj shit uspio da pročitam do kraja. A bila mi je sumnjiva još od naslovne korice sa kritikom Bona Voksa, multimedijalnog supermena.
Knjiga je inače na Amazonu dobila pet zvjezdica od 14 čitalaca, koji su bili jednoglasni da je knjiga
..one of the greatest books I have ever read. After reading the first chapter, I couldn't put the book down and had to read the entire book in one sitting..i tako nešto..

Julijana Matanović, Zašto sam vam lagala. Nikad nisam saznala zašto. Odustala sam nakon dvadeset stranice čiste, kondenzirane dosade. Negdje kad je zarila treći prst u vaginu maštajući o Pavličiću.

Leteća » wrote:Julijana Matanović, Zašto sam vam lagala. Nikad nisam saznala zašto. Odustala sam nakon dvadeset stranice čiste, kondenzirane dosade. Negdje kad je zarila treći prst u vaginu maštajući o Pavličiću.

Kako je to jedna dosadna babuskara, strašno nešto.

Leteća » wrote:Julijana Matanović, Zašto sam vam lagala. Nikad nisam saznala zašto. Odustala sam nakon dvadeset stranice čiste, kondenzirane dosade. Negdje kad je zarila treći prst u vaginu maštajući o Pavličiću.

Čitala sam. Naslov je potpuno bezveze. Ne bi saznala zašto ni da si pročitala do kraja knjigu.
Drugu knjigu je nazvala Bilješka o piscu, a taj bi naslov puno bolje išao uz tu prvu knjigu.

Dosadna je Matanovićka malo, al kamo sreće da nema gorih od nje.

Ja obožavam Matanovićku mene njezino pripovijedanje uvijek uspije uvući, nasmijati, rasplakati, zamisliti, štogod je naumila, to s mojim umom uspije učiniti

Naslov "Zašto sam vam lagala" objašnjen je u "Kao da smo otac i kći", gdje opisuje kako je tetka (koji ju je odgojio) na samrtnoj postelji pred liječnikom nazvala ocem. Pa je, kao, lagala. Iako zapravo nije.

lee child, cijena života

jedan od najglupljih krimića koji su mi ikad došli u ruke

junak, jack reacher navodno se provlači kroz cijelu seriju krimića. opisan je kao brdo visok, težak, plavooki grubijan, na koricama se hvale da će ga u ekranizaciji tumačiti tomica cruise

nešto sam upala u razgovor o onom iranskom filmu koji mi se jako dopao (nadir i simir se rastaju), onda mi je rastumačeno kako i zašto ameri seru po irancima, e a onda sam shvatila da u tom krimiću koji jedva dočitavam postoje dva iranca - kad god se pojave uz njih idu pridjevi: prljavi, primitivni, zadrti, ružni, podmukli čak i arapi uz njih djeluju kao prava gospoda

majkobožja, koje smeće od knjige

blaze » wrote:...onda mi je rastumačeno kako i zašto ameri seru po irancima, e a onda sam shvatila da u tom krimiću koji jedva dočitavam postoje dva iranca - kad god se pojave uz njih idu pridjevi: prljavi, primitivni, zadrti, ružni, podmukli

Malo off topic ali u vezi s Irancima - što misliš o Goniču zmajeva? Tamo ih ima svakakvih. Meni fora knjiga. Ali i pisao je Iranac. Imamo Iranku u firmi, pa nemam nekih predrasuda prema njima.

Zapravo, Afganistanac odrastao u SAD-u.


Nije mi baš.

klonka » wrote:Zapravo, Afganistanac odrastao u SAD-u.


Nije mi baš.

Kaj joj fali? Ima negativce, pozitivce, dvije različite kulture, dječačku zaluđenost, odrasli skepticizam. Možda je meni više fora jer poznajem Irance. I radili smo tamo svojedobno.

E da. Malo mi je kasno upalilo da sam pobrkao Afganistan i Iran. Godine. Krečana. Treba tko vreću vapna?

Ne znam, stilski mi nikako nije sjela. Čitala sam je i živcirala se.

Tja, ukusi su različiti. Meni je bila dobra.

Meh. Ja inače imam problema s dosta velikim dijelom američke literature. Jednostavno mi stilski ne leži i gotovo. Imam dojam kao da su su svi išli u istu školu pisanja, neki manje uspješno, neki više. Način na koji lijepe rečenice, na koji upotrebljavaju epitete... nemam živaca za to.

Ako ćemo o piscima u narodima općenito, meni se najviše sviđaju Česi. Baš su zajebanti, još od Hašeka.

klonka » wrote:Meh. Ja inače imam problema s dosta velikim dijelom američke literature. Jednostavno mi stilski ne leži i gotovo. Imam dojam kao da su su svi išli u istu školu pisanja, neki manje uspješno, neki više. Način na koji lijepe rečenice, na koji upotrebljavaju epitete... nemam živaca za to.

Možda ih jednostavno sve prevode ista dva prevoditelja, za kunu po kartici?

Heh, sad. Prijevodi su često užas, ali bilo bi prelako sve svaliti na njih. Ne valja mi ni kad uzmem djelo u originalu. Imam dojam kao da svi žele kopirati stil velikana, a budući da meni ni neki od njih nisu legli (npr. Salinger, drag mi je kao pisac novela, ali čim dođe do romana, ja dobijem živčani slom; zatim Roth, pročitala dvije knjige i zaključila da mi je to čisto mučenje, pa onda Pynchon...), njihovi nasljednici mi leže još manje, čak i kad ih hvali kritika i publika. Naravno, ima pisaca koji su mi fantastični, ali hrpa te američke literature mi djeluje kao školska zadaćnica ili sinopsis namijenjen ekranizaciji. Recimo, spomenuti Gonič zmajeva: zanimljiva tema, zanimljiva radnja, ali stil, jao i stil, nakon pet pročitanih stranica dođe mi da zašamaram pisca. S druge strane, s ostalim anglosaksonskim književnostima kao što je to britanska ili kanadska, nemam tih problema.

klonka » wrote:Heh, sad. Prijevodi su često užas, ali bilo bi prelako sve svaliti na njih. Ne valja mi ni kad uzmem djelo u originalu. Imam dojam kao da svi žele kopirati stil velikana, a budući da meni ni neki od njih nisu legli (npr. Salinger, drag mi je kao pisac novela, ali čim dođe do romana, ja dobijem živčani slom; zatim Roth, pročitala dvije knjige i zaključila da mi je to čisto mučenje, pa onda Pynchon...), njihovi nasljednici mi leže još manje, čak i kad ih hvali kritika i publika. Naravno, ima pisaca koji su mi fantastični, ali hrpa te američke literature mi djeluje kao školska zadaćnica ili sinopsis namijenjen ekranizaciji. Recimo, spomenuti Gonič zmajeva: zanimljiva tema, zanimljiva radnja, ali stil, jao i stil, nakon pet pročitanih stranica dođe mi da zašamaram pisca. S druge strane, s ostalim anglosaksonskim književnostima kao što je to britanska ili kanadska, nemam tih problema.

Ja zavolio Johna Irvinga baš zato što mi je bio skroz drukčiji.

BoDerek » wrote: Dosadna je Matanovićka malo, al kamo sreće da nema gorih od nje.

Ma i to što veliš, ima puno gorih. Bilo mi je bezveze spominjati očito smeće kao što je Coelho. Onog Alkemičara sam pročitala misleći da je to neki fantasy o životu na dvoru Tužnog Kralja Rudolfa.
A onda mi frend uvalio Veroniku. Ajme užasa i ispraznosti.
Ubio je prijateljstvo i prije nego što je počelo.

Pa onaj divni Dan Brown još divnije preveden. Nikada neću zaboraviti onu "časnu koncepciju". Katafakinstrofa.

Jednom sam počela čitati i neko apokaliptično sektaško sranje. Ne znam ni kak se zvalo... otpisani, odjebani, uzdignuti, nadignuti... neki američki hit koji fala kurcu kod nas nije imao prođu.

Pa je bio tu neki domaći roman, "Navučen na narkićku". Opčinio me je nesuvislim egotripanjem da ga od puste iživciranosti nisam mogla ispustiti iz ruke.

Uglavnom, konkurencija je stvarno žestoka.

Leteća » wrote:
Ma i to što veliš, ima puno gorih. Bilo mi je bezveze spominjati očito smeće kao što je Coelho. Onog Alkemičara sam pročitala misleći da je to neki fantasy o životu na dvoru Tužnog Kralja Rudolfa.
A onda mi frend uvalio Veroniku. Ajme užasa i ispraznosti.
Ubio je prijateljstvo i prije nego što je počelo.

Pa onaj divni Dan Brown još divnije preveden. Nikada neću zaboraviti onu "časnu koncepciju". Katafakinstrofa.

Jednom sam počela čitati i neko apokaliptično sektaško sranje. Ne znam ni kak se zvalo... otpisani, odjebani, uzdignuti, nadignuti... neki američki hit koji fala kurcu kod nas nije imao prođu.

Pa je bio tu neki domaći roman, "Navučen na narkićku". Opčinio me je nesuvislim egotripanjem da ga od puste iživciranosti nisam mogla ispustiti iz ruke.

Uglavnom, konkurencija je stvarno žestoka.

Uff, čitala sam mnogo glupih i dosadnih knjiga (tojest, barem započela čitat), ali me malo koja raspizdila kao Da Vincijev kod. Valjda zato što su mi tu knjigu preporučivali naizgled normalni ljudi, ponešto i načitani (u svakom slučaju načitaniji od mene) i nisam imala pojma da se radi o takvom smeću od knjige. Trebalo je mjesec dana proć da prestanem javno hračkat po toj knjizi

A što se tiče Kvelja....Da se odmah opravdam, davnih sam dana to čitala, al Veronika i 11 minuta su mi se tada, ekšli, svidjele. Onda sam uzela čitat Alkemičara koji mi je bio za izrigat se. Pa sam dala još jednu šansu Kvelju i počela čitat Na obalu rijeke... i na tu se izrigala. Nisam ga više čitala.

I ona sranja od one Cecilie Ahern. P.S. Volim te i tako to. Stoputa bljak.
P.S. Volim te sam čitala, ja mislim, dvije godine (imala sam ju doma), u razdobljima kad mi se jako čitalo a nisam imala šta. Grozno nešto.

Leteća » wrote:
Jednom sam počela čitati i neko apokaliptično sektaško sranje. Ne znam ni kak se zvalo... otpisani, odjebani, uzdignuti, nadignuti... neki američki hit koji fala kurcu kod nas nije imao prođu.

Hm, mene to asocira na "Preživjele" Chucka Palahniuka. A to mi je bilo dobro.

da Vincijev kod je sranje od knjige. Dan Brown i ja smo tad i tamo zauvijek raskrstili

Ja sam to pročitala bez po muke, čak su me zabavljali oni dijelovi u kojima sve skužiš 50 stranica prije likova u knjizi. Npr. ono kad ugledni simbolog s Harvarda nema pojma da je Da Vinci pisao zrcalno što otprilike zna svako dijete odraslo u osamdesetima koje je jednom u ruke uzelo Mikijev Zabavnik. Zato su me Anđeli i demoni toliko naživcirali u prvih 50 stranica da nisam imala volje za nastavak. Naravno da glupi Amer na prvo spominjanje Ženeve misli na neku prčvarnicu u Americi. I naravno da je dovoljno glup da ne kuži foru s ionskim stupom nego se okolo pravi važan kako je dorski. Tu je pukla moja snošljivost, a na plažu sam zbilja znala nositi i gluplje naslove.

meni je cijela ta ideja da je Isus imao djecu, kao, "uuuu", ovo nikome još nije palo na pamet, išla nakurac.
i sve uz to, sve teorije koje postoje već toliko dugo, dođe jedan pisac i prezentira američkoj publici, i to postane hit. to smeće od knjige.
što se tiče filma, teško mi ga je bilo pogledati nakon knjige. a kad sam vidjela da onaj glumi glavnog lika, samo sam odustala. ne mogu ja to. on i Amelie, jebote

Pročitala sam samo prvu knjigu, slažem se da je bezveze no, s obzirom da ništa nisam očekivala od toga, nisam se ni razočarala, čitala sam i gluplje knjige u životu.

Margarita » wrote: Hm, mene to asocira na "Preživjele" Chucka Palahniuka. A to mi je bilo dobro.

Ne, nije Palahniuk, njega obožavam. Survivor mi je bio jebeno dobar, mogla bih sad pola sata oftopičariti o njemu.


U međuvremenu sam uspjela izguglati ono sektaško sranje - roman se zove Ostavljeni, a zločinac koji ga je napisao Tim LaHaye. Počela sam čitati misleći da je to neki horor/sf/fantasy. Jok. Neka brija na biblijsku apokalipsu. Totalno fuj. A gad je naštancao cijelu seriju tih majmunarija.

meni je čak besmisleno pričati o dosadnim lektirama jer je većina lektira dosadna, izuzev možda 20.stoljeća.
ono čega se trenutno mogu sjetiti, a što me je razočaralo i ubilo od dosade bilo je 'sto godina samoće' od margueza. mada su mi se recimo neke njegove pripovjetke svidjele.
probala sam čitati johna updikea, ali mi je isto bio razvodnjen, patetičan i dosadan (mislim da se roman zvao 'udaj se za mene')
također sam probala čitati murakamija, da vidim zašto je toliko popularan, ali mi je vrlo loše sjela njegova njonjkavost. mada me uvijek njegove naslovnice i nazivi knjiga mame iz nekog razloga.

ajde, da se još kratko osvrnem na jednu jako popularnu knjigu koju svi s kojima sam pričala vole, a koja je meni (unatoč eksperimentalnom stilu kojim je pisana) zamorna. radi se o golom ručku w. burroughsa. šta da se radi, ne volim drogeraška naklapanja. a i knjiga je jednostavno bizarna i suluda. ne sviđa mi se i gotovo.

vohu » wrote:meni je čak besmisleno pričati o dosadnim lektirama jer je većina lektira dosadna, izuzev možda 20.stoljeća.
ono čega se trenutno mogu sjetiti, a što me je razočaralo i ubilo od dosade bilo je 'sto godina samoće' od margueza. mada su mi se recimo neke njegove pripovjetke svidjele.
probala sam čitati johna updikea, ali mi je isto bio razvodnjen, patetičan i dosadan (mislim da se roman zvao 'udaj se za mene')
također sam probala čitati murakamija, da vidim zašto je toliko popularan, ali mi je vrlo loše sjela njegova njonjkavost. mada me uvijek njegove naslovnice i nazivi knjiga mame iz nekog razloga.

ajde, da se još kratko osvrnem na jednu jako popularnu knjigu koju svi s kojima sam pričala vole, a koja je meni (unatoč eksperimentalnom stilu kojim je pisana) zamorna. radi se o golom ručku w. burroughsa. šta da se radi, ne volim drogeraška naklapanja. a i knjiga je jednostavno bizarna i suluda. ne sviđa mi se i gotovo.

Sve ovo potpisujem

Ja potpisujem samo ovo za Goli ručak. Degutantno.

meni nikad nije sjela Paklena naranča a svi ju hvale

Emericzy » wrote: Sve ovo potpisujem

stvarno? baš sam iznenađena

blaze » wrote: stvarno? baš sam iznenađena

Je li?

Ne pašu mi ni Marques ni Updike niti Murakami. A ni Burroughs. Od njega mi je jedino Tarzan dobar.

Bezvezna knjiga koju pamtim kao takvu,bila je "Nula Nemo".
Naslov je odličan,ali radnja je avaj..
Skroz mi je nezanimljiva.Bila je na sniženju pa sam je kupio,pa sam je opet kasnije vidio u paru sa nekom drugom knjigom koja je također bila na akciji..
Naslovme privukao.Na tome je ostalo..

Emericzy » wrote: Je li?

Ne pašu mi ni Marques ni Updike niti Murakami. A ni Burroughs. Od njega mi je jedino Tarzan dobar.

Ja sam voljela Karla Maja. Osim Kapitala. Nigdje indijanaca.

Leteća » wrote:
Ja sam voljela Karla Maja. Osim Kapitala. Nigdje indijanaca.

Da, šteta. A to mu je najdeblja knjiga i najveći bestseler.

Ja od njega najviše volim Kaubojski manifest. : old suptrahend i old minuend :

judolino » wrote:Ja od njega najviše volim Kaubojski manifest. : old suptrahend i old minuend :

A nisu loše ni Teze o Old Feuerhandu.

Kauboji su bizone različito tumačili, radi se o tome da se oderu.

Margarita » wrote:Kauboji su bizone različito tumačili, radi se o tome da se oderu.

Tata ti je kauboj...