Knjige mog djetinjstva

[Ashtaroth]

To su dvije knjige? Ma nisu. Samo je neki zajeb s mjernim jedinicama valjda.

Ekšuli, mislim da je 40k bila deblja (no, to može biti kriv format, font, starost i to). I ne znam jesam li halucinirala da je bilo više opisa ribetina

[Stitch]

To su dvije knjige? Ma nisu. Samo je neki zajeb s mjernim jedinicama valjda.

Dvije knjige. U prvoj je Nemo oplovio i Sjeverni i Južni pol, istražio Atlantidu i ostalo, a u drugoj se zaljubio u samoga sebe, pa su ih rastavili, a onda je otkrio da je taj drugi ustvari žensko - i njegov davno izgubljeni otac.

[klonka]

Petar Pan i Mary Poppins.
Poše kako je PP imao ružnu naslovnicu, nekakav deformirani dječak među zvijezdama, uopće me nije privlačilo čitat.

Ovu?

Meni je baš super. Zvončica mi je krasna. (Uvijek mi je bila krasna. Nekoliko puta sam se čak oblačila u nju za maškare.)

Moraš to pročitat. Imaš sad izdanje sa Zimonićevom ilustracijom, a ako ni to ne pomogne, evo ti neki lijepi maloljetni tuzlanski penisić, omotaj ga oko knjige i baci se na čitanje!

[Emericzy]

Voljela sam Jules jako, kao mala... a onda sam nešto krenula čitati u ovim poznim godinama...
Ostalo je nepročitano, zastravilo me koliko mi nije pitko, koliko se moram tjerati čitati, čak ni ne znam više koja je to knjiga nagrabusila, imam feeling da 15togodišnji kapetan, da završih prvi i sad ostao drugi dio...

I uvijek me zanimalo koja je razlika između 20 i 40 tisuća milja pod morem, čitala sam obje, ali nisam skužila razliku senilna

Mislim da je u originalu leagues, a to su dvije milje. Znači, 20000 liga ili 40000 milja.

[dejzi]

Ovu?

Meni je baš super. Zvončica mi je krasna. (Uvijek mi je bila krasna. Nekoliko puta sam se čak oblačila u nju za maškare.)

Moraš to pročitat. Imaš sad izdanje sa Zimonićevom ilustracijom, a ako ni to ne pomogne, evo ti neki lijepi maloljetni tuzlanski penisić, omotaj ga oko knjige i baci se na čitanje!

Pa naravno da sam pročitala, nekoliko puta.
Al bih ju uvijek brzo izvukla s police i odmah otvorila, samo da ne vidim naslovnicu.
Gle kako su mu noge grozne.

[Stitch]

Mislim da je u originalu leagues, a to su dvije milje. Znači, 20000 liga ili 40000 milja.

Aha, stvar je samo u mjerama. Francuska liga imala je od 3,25 do 4,68 kilometara.

[klonka]

edit: Lord mi se ubacio.

Lanya, a to. Znam. Imala sam Pčelicu maju s prekokrasnim ilustracijama u boji i nestala je prilikom neke selidbe. I jedini prijevod koji postoji kod nas je neko Henino izdanje iz 2002. s ilustracijama Ivana Viteza. Pčelica Maja uopće nije pčelica, frajer je nacrtao djevojčicu. I ljude umjesto kukaca. Ružno dozlaboga, a k tome još i glupo. Da mi je znati kome je palo na pamet da bi to mogla biti dobra ideja.

[dejzi]

To bi se moglo otvorit u novu temu, sudite li knjigu po naslovnici i ilustracijama.
Hek, ti si taj za traktate, ajd da ne spamamo tu.

[Stitch]

Otvori je ti, ja trebam raditi. Samo sam na pauzi.

[klonka]

Može. Kad sam već krenula drviti po ilustracijama, spomenut ću par ilustratora bez kojih mi dječje knjige uopće ne bi bile to što su bile.

Quentin Blake. Ilustrirao je Dahlove dječje romane. Sigurno znate njegovog Willyja Wonku ili mišonje iz Vještica.

Ernest H. Shepard. Ilustrirao je Milneovog Winnie the Pooha i Grahameov Vjetar u Vrbama. Oba djela nažalost pate zbog poznatije Disneyeve kičaste adaptacije.

Pauline Baynes. Znate je po Lewisovoj Narniji i Tolkienovim pripovijetkama.


Hek, ne s***, otvaraj!

[dejzi]

Otvori je ti, ja trebam raditi. Samo sam na pauzi.

Ja učim, ne stignem mislit uz to.

[Ashtaroth]

Dvije knjige. U prvoj je Nemo oplovio i Sjeverni i Južni pol, istražio Atlantidu i ostalo, a u drugoj se zaljubio u samoga sebe, pa su ih rastavili, a onda je otkrio da je taj drugi ustvari žensko - i njegov davno izgubljeni otac.

Nije li druga nekakav Otok ili tako nešto?

[Zekoslawa]

Recite, što treba otvoriti i /ili premjestiti?

[Stitch]

Zekoslava, ne treba ništa, možemo nastaviti.

Nije li druga nekakav Otok ili tako nešto?

Ali nije ti to nastavak. Riječ je o Tajanstvenom otoku, u kojem se opet pojavljuje kapetan Nemo. No te se knjige komotno mogu čitati odvojeno.

[Hroboatos]

Ne da mi se dugo pisati, pa samo one koje su mi bile dobre ili sjajne kao klincu (kasnije možda i bez veze):

Felix Salten: Bambi
Rudyard Kipling: Knjiga o džungli; Riki Tiki Tawi
Jens Sigsgaard: Robin Hood
Karl Bruckner: Sadako hoće živjeti
isti Nijemac: Kozorog (ili tako nešto)
Jack Schaeffer: Shane
Henryk Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu
Karl May: sve prevedeno, pa i romani smješteni u Crnoj šumi
Zane Grey: sve prevedeno, osim "Betty Zane"
A. Dumas: Tri mušketira/Poslije 20 godina
Jules Verne: prevedeno, osim "Carevog glasnika"
Mato Lovrak: uglavnom sve, osim "Vlaka u snijegu"
Milivoj Matošec: većina djela
Branko Ćopić: Orlovi rano lete
J.F.Cooper: Jelenoubojica
Arkadij Fiedler: nešto s tajgom
Mark Twain: Kraljević i prosjak
R. Daumann: Propast Dakota
E.R. Burroughs: Tarzan (komplet)
više autora: Buffallo Bill
više autora: Davy Crockett

Djela-nedjela koja su mi bila odbojna ili dosadna:

Anđelka Martić: Pirgo
?: Igmanski marš (neki mali kurir Jovica)
?: Pinocchio
G. Rodari: Cippolino
?: Heidi
Prežihov Voranc: Kekec
Vladimir Nazor: Brundo, Loda
Erich Kaestner: Sabrana djela (Tonček i točkica, Emil i detektivi,..)
H.Beecher Stowe: Čiča Tomina koliba
Mark Twain: Tom Sawyer
Lewis Carrol: Alica u zemlji čuda
M. Barry: Petar pan
............

[kuki]

"Pirgo" Anđelke Martić!

Iz te sam knjige ukrala neki izraz koji je vrlo oduševio moju učiteljicu kad sam ga puknula u neki sastavak u drugom razredu. Nisam joj rekla otkud mi.

Doktor Jojboli. To sam obožavala.

Pročitala sam cijelu školsku knjižnicu prije kraja četvrtog razreda. Bila je izuzetno bijedno opskrbljena.

Plakala sam abnormalno na Pirga, na Winnetoua, na Tebi, moja Dolores (nju nisam ni pročitala do kraja, previše sam plakala, mama me jednom usput priupitala jesam li došla do dijela u kojem je Dolores umrla, poplavila mi je lubanja od plakanja na unutra i nije mi išlo u glavu da me to pita tek tako), na jednu priču iz knjige Srce ili tako nekako neke talijanske autorice, i rečenicu "Ti svoju mamu grliš a ja svoju više nikada neću vidjeti", bila sam, čini se, jako cmoljavo dijete i plakala kad god bi nekome umro mali braco, on sam, kćer ili mama.

Kako se zove ona knjiga s rečenicom "Milo Dijete nije da se rve"? Čitala sam to "nije da se reve".

Obožavala sam Biblioteku Ljiljan.

Pa sam čitala Agathu Christie pa, ajme, Prosenjakovog Divljeg konja, pa Patriciu Cornwell i Grishama, a kad sam čitala Divljeg konja mi je jedna defektologica koja nije meni bila defektologica nego smo samo jednom pričale o knjigama preporučila Priču bez kraja i pamtila sam tu preporuku godinama i u nekom trenutku pročitala i sad je imam na polici, i povijesne romane, Kraljicu Margot i Bartolomejsku noć i Put u prostranstvo i Egerske zvijezde, Carski uznik mi je bio stravično dosadan i nisam hga uspjela pročitati do kraja, i Zanea Greya sam voljela, sve su djevojke imale ljubičaste oči i obožavala sam njegove pejzaže i čitala knjige jednu po jednu dok nisam pročitala sve do kojih sam mogla doći, a prva je bila, mislim, Loganovo krdo, voljela sam Kroz pustinju i prašumu i crtala put po karti svijeta u atlasu, kuda bih ja išla, i s nekih 12 sam otkrila tu ženu koja je napisala Mistralovu kći, to je bio moj youporn, Betsy sam omalena našla u nekom ormariću doma i čitala potajno, hrpu sam puta počela čitati Belog očnjaka, na ćirilici, i hrpu puta odustala jer sam je čitala presporo, prva rečenica je "Mračna jelova šuma mrgodila se s obe strane zamrznute reke". S 13 sam čitala Doriana Graya u originalu i prepisivala u mali rokovnik žutih stranica sve riječi koje nisam razumjela, a jako puno ih je bilo.

I, ajme, Ptice umiru pjevajući, to sam čitala i voljela dovoljno malena da sam Agnes i Dane čitala po Vuku.

Prilično sam rano zamrzila lektire i počela ih eskivirati kad god je bilo moguće, i mislim da dobre knjige nipošto ne bi smjele biti lektira jer se na taj način stvara otpor prema njima, a nekako mi se čini, kad gledam unazad, da bi mi neka količina lektire za srednju školu sasvim fino bila sjela pred kraj osnovne. Tada mi je profesorica iz hrvatskog prigovarala što čitam Jane Austen.

I sjećam se knjige Malena je ime tanga, iako nemam pojma je li bila dobra, i narančastih i crvenih markica na levisicama, i ničega se više iz te knjige ne sjećam.

[Stitch]

Kako se zove ona knjiga s rečenicom "Milo Dijete nije da se rve"? Čitala sam to "nije da se reve".

Družba Pere Kvržice Mate Lovraka.

[kuki]

Družba Pere Kvržice Mate Lovraka.

Mozak otišao na pauzu. Hvala.

[Lord Byron]

Ako govorimo o istom "Srcu", meni uz tu knjigu ide ime Edmondo de Amicis (? : lijen guglati:).

U biti se radi o teškokičastim i iber moralizirajućim pričama - onako, Mato Lovrak na desetu potenciju. Idealno za naivno emotivno dijete. Čitao sam to, naravno (ne sjećam se više nijedne priče), znam da me jako pogađala svjecka nepravda, glad, siromaštvo, ozonske rupe i preskupi Internet... Ili sam nešto opet pomiješao?

[Nica]

I ja sam čitala Srce u mlađim razredima osnovne, čini mi se trećem. Da, Amicis, i navodno ju je napisao kao dječak uz pomoć svog oca.

[Emericzy]

Mozak otišao na pauzu. Hvala.

Nek ti to češće radi. Tvoj je post meni bolji od 2/3 lektire. Piši nam još.

[kuki]

U biti se radi o teškokičastim i iber moralizirajućim pričama

Sve u svemu, odlično što se ne sjećam ničega osim da je imala plave korice i da sam jako plakala?

Onda, slikovnice. Imala sam neke o medi. Tada sam bila jako malecka i imala sam problema s malim štampanim b i d. Čitala sam "da nam bude bolje" kao "da nam dude bolje" i nije mi uopće smetalo što u istoj riječi imam dva različita slova. Nisam se davno prije odvikla od dude, riječ duda mi je bila lijepa, i eto.

Onda Sladoledgrad. To sam jako voljela. Kad god sam trebala složiti slikovnice, završila sam na podu čitajući Sladoledgrad. Ne sjećam se priče, ali kad sam vidjela onaj arhitektonski zločin počinjen nad Baškom, sjetila sam se te slikovnice.

I Palčica. Ta mi se knjiga užasno zamjerila. Slikovnica. Naime, isti dan sam ja dobila vražju Palčicu, a brat kamijon. Ja sam Palčicu pročitala odmah i htjela da je idemo zamijeniti, a on se s kamionom igrao još dugo.

I dobila sam Pisca i princezu jednom i nešto mi je u toj knjizi išlo na živce svaki put dok sam je čitala.

[Nica]

Onda, slikovnice.

Ja nisam imala slikovnice, meni ih roditelji nisu kupovali, baš kao ni knjige. Tete u vrtiću su nam ponekad čitale bajke i to je bio moj sav susret s njima u ranom djetinjstvu.

Dozvolu da kupim knjigu prvi put u životu dobila sam u starijim razredima osnovne škole kad nam je doma došao letak u poštanskom sandučiću, ali ne sjećam se od koga, znam da nije bio Svijet knjige.

I kad sam napokon dobila zeleno svjetlo za kupovinu jedne knjige bila sam strašno uzbuđena i nisam znala koju bih naručila pa mi se najzanimljivijom učinila "Tajna tajlandskih žena" jer sam mislila da se radi o istočnjačkoj kulturi. Na kraju se ispostavilo da je knjiga erotsko-pornografsko-pedofilska i valjda ne moram naglasiti kako je nastala uzbuna doma uz razno razne povike, prijetnje raznih vrsta te oduzimanje knjige. Srećom, pročitala sam je prije nego je nestala iz mog vidokruga, a dugo sam je i skrivala.

Mislim da sam jedino dijete koje poznajem koje baš i nije imalo svojih knjiga i kojem se nije pričalo ni čitalo.

Ispravak zadnje rečenice: Ljetos sam čuvala susjedinu kćer. Oni u kući nemaju niti jednu knjigu, priču ni bilo što slično, čak ni časopise. Mi smo barem imali partizanske knjige pa sam imala što čitati.

[kuki]

Meni se nije pričalo ni čitalo, ja sam to Morala Sama. Ne sjećam se toga, ali po onome što mama priča, pokušaj da se meni nešto pročita sam doživljavala kao tešku osobnu uvredu. Tada još nisam znala čitati u sebi pa sam čitala na glas, to mi je bilo jako naporno i u nekom trenutku bih plakala od iscrpljenosti, ali nije bilo šanse da mi netko drugi pročita.

Knjige sam počela slušati prije par mjeseci. Koje sam tupavo derle bila, slušanje priča je tako lijepo.

A u mom vrtiću ja sam čitala priče, ne tete.

[Nica]

Tada još nisam znala čitati u sebi pa sam čitala na glas, to mi je bilo jako naporno i u nekom trenutku bih plakala od iscrpljenosti, ali nije bilo šanse da mi netko drugi pročita.

Ja sam također čitala na glas, i to Novi list jer je to jedino što smo imali osim knjiga, a njih u nekoj mlađoj dobi nisam mogla dohvatiti. Ja ne bih stigla biti iscrpljena jer je moj glas ukućanima išao na živce pa bi me ušutkivali i branili mi da čitam na glas. Tako da sam zapravo vrlo brzo naučila čitati u sebi jer je to bio jedini način na koji sam smjela čitati uopće.

Da, nisam smjela ni pjevati.

A u mom vrtiću ja sam čitala priče, ne tete.