Donna Sole wrote: ↑06 May 2018, 17:19
Bojim se da me ne napadne nešto od tog karcinoma glazbe.
Više od cajki mi smeta ovakav šovinizam. Glazba treba zadovoljiti različite potrebe, i ako dobro zadovoljava određenu potrebu, onda možemo reći da se radi o kvalitetnoj glazbi, kakva god to potreba bila. Himne su često totalni trash od glazbe po svim uobičajenim kriterijima, a opet služe svrsi. Budnice, koračnice (marševi), filmska ili klubska glazba...
Ono što ljudima u Hrvatskoj obično smeta jest potreba za cajkama. Ne same cajke, naravno. Možda im smeta i to što oni sami imaju potrebu za cajkama, a odgojeni su da mrze određene glazbene smjerove, pa tu potrebu ne mogu zadovoljiti. Kao gej koji mrzi gejeve, pa u toj mržnji nastoji biti glasniji od onih koje to uopće ne zanima. Tako u Hrvatskoj recimo nitko za navijačku pjesmu neće reći da je karcinom od glazbe, neće nas uvjeravati kako "on to ne sluša, majke mi" nego će se ili pridružiti navijanju, ili gledati neki film dok na ulici ori pjesma navijača. Ali sa cajkama, uvijek mora biti neka politička pozadina. Ne možeš jednostavno produžiti dalje dok netko pored tebe sluša.
Ima u Rijeci neki stari roker, lud 100 gradi. Duga kosa, brada, na ramenu starinski stereo na baterije, šeta Korzom amo-tamo i pušta stari rock. Zna biti toliko glasno da ne možeš razgovarati dok ti je na 10 metara. I to ljudi promatraju sa smješkom. Jednom sam tu pojavu komentirao sa nekim poznanikom, a on kaže "ma, bolje i to nego cajke". Hmm, kako prepoznati šovinizam? Bolje i to nego da pušta klasiku? Bolje i to nego da šeću cigani?
U Hrvatskoj je, po meni, prisutna potreba za povezivanjem sa balkanskim podnebljem. Proteklih 30-ak godina nas na silu vuku u nekakvu europu, na zapad, ali ljudi nisu mrtav komad prirode. Imaš svoje korijene, kulturu, povezanost sa ljudima, i to sve pati kada te vuku negdje. Makar i na bolje mjesto, svejedno. Pa tako u Hrvatskoj nemaš baš mnogo izbora ako želiš osjetiti neku vezu sa balkanom, ex-yu zemljama tj. ljudima... Upališ narodni radio, slušaš Rozgu, Severinu, Aleksandru Prijović, Šabana Šaulića... Neka od te glazbe po raznim kriterijima možda izlazi iz stroge definicije cajki, ali poanta je u povezivanju ljudi. Tekstovi su lake teme, ljubav, pijanke, zafrkancija... I vjerujem da autori te glazbe, osim što rade bilo što da zarade, ugrađuju i neke elemente povezivanja ljudi.
Prije par godina sam upoznao klinca iz USA. Došao u Hrvatsku da nauči jezik i širi svoju LDS religiju. Kad se vraćao kući, kupio je raznu hrvatsku muziku na CD-ima. Kaže, da ne zaboravi jezik. Pa to je isto jedna moguća funkcija glazbe. Sad zamisli kada bi amerika zabranila hrvatsku (ili hispano?) muziku, kakav ti to efekt imalo. Da umjesto "ovdje ne primamo crnce" netko stavi "ovdje ne slušamo hispano cajke". Mislim da sličan efekt ima i ta "tiha" zabrana balkanske muzike u Hrvatskoj. Muziku možeš puštati i iz protesta, samo da šovinističkim susjedima vadiš mast.
što idu na cajke, to mi je već draže oku 
. Zaista kad popiješ 2-3 pivice, ne možeš nikako skužiti tko je muško a tko žensko. Pa onda klubovi sa elektroničkom glazbom, rave, svatko stoji u svom kutku i trese se kao zombie... 
