Dakle, evo mojega problema. Završila sam golem i težak prijevod, osjetljiv u najmanju ruku. I dobila prva dva poglavlja od redaktora. Uvijek sam zahvalna kad mogu surađivati s redaktorom kada je u pitanju stručni tekst, pa makar bio i iz područja društvenih znanosti. Jezik znam, točnije oba jezika - i francuski i hrvatski, a o filozofiji, sociologiji, psihologiji i sličnome imam nemalo znanje, no daleko je od mene pomisao da sam u bilo čemu od toga stručnjak. Međutim... dobila sam sto i jedan ispravak koji je povezan s prijevodom, ne sa stručnom terminologijom, nego s ostatkom teksta, onim dijelom, i to najvećim, u kojemu autor priča svoju priču, iznosi svoje viđenje problematike. Kao i svaki Francuz, vrlo je pričljiv i tekst mu je pun kulturnih referencija. Francuskih. Gdje sam ja doma. I u to ne dam da mi se dira.
Evo vam primjera. Izvorna rečenica glasi: Mais d'autre part, Machiavel sait bien qu'aux yeux du peuple la raison du plus fort est toujours la meilleure. Doslovce prevedeno: "No s druge strane Machiavelli dobro zna da su u očima puka razlozi jačega uvijek najbolji razlozi." (Redaktorova varijanta.) Dobro, razlog je u jednini, ali moglo bi proći. Moglo bi, ali ne prolazi. Zašto? Zato što je la raison du plus fort est toujours la meilleure prvi stih La Fontainove basne Vuk i janje - znate ono, kad janje pije na potoku nizvodno od vuka, a vuk tvrdi da mu mališa muti vodu. Rečenica je poslije postala dio opće kulture, upotrebljavaju je i mnogi koji nemaju pojma odakle dolazi, a njezin je ekvivalent naša izreka "tko jači, taj kvači". Pa je Slavko Ježić, ne baš tako neznatan prevodilac, prvi stih spomenute basne preveo ovako: Poslovica veli: "Tko jači, taj kvači." Morao je nešto i dodati da sačuva stih, ali bit je sačuvao.
I tako ja gore navedenu rečenicu prevedem kao: No s druge strane Machiavelli dobro zna da u očima puka vrijedi pravilo „tko jači, taj kvači“, a redaktor mi to prepravi.
Ne dam!
Ima još nekih sitnica koje ukazuju na točnost tvrdnje da je lektura opismenjavanje akademika, ali neću vas daviti.
Moj je problem sljedeći. Uz oba poglavlja napisala sam po tri stranice napomena i objašnjenja. Tekst je dugačak, a meni se ne da svako poglavlje detaljno pregledavati, uspoređivati s izvornikom te ispisivati stranice i stranice napomena i objašnjenja. S druge strane ne mogu ni čovjeku koji jest stručnjak za svoje područje, nije neobrazovan, dapače, nije umišljen, otvoren je za razgovor, jednostavno skresati u brk da hrvatski i francuski ipak zna slabije od mene, a da s pravilima prevođenja nije na ti. Baš kao što ni ja nisam na ti s njegovom strukom.
Za koji dan poslat ću mu poglavlja i napomene u final version, no željela bih mu napisati i općenito pisamce u kojemu ga upozoravam da se ne petlja u moj dio posla. I nemam pojma kako da to pisamce sročim.
Pa ću još malo prespavati i završiti kazalo, a to će mi biti izlika da spomenem kako ne znam ima li smisla da mu uopće šaljem kazalo dok ne utvrdimo neka pravila... bla-bla-bla.
