Internetska pismenost

[Stitch]

Internetska pismenost ili e-pismenost podrazumijeva spretnost i znanje nužno za iskorištavanje punog potencijala novih komunikacijskih elektroničkih medija (multimedija, hipermedija, socijalni programi, virtualni svjetovi). Obuhvaća kulturne, institucionalne, pedagoške i ideološke implikacije potrebne u tranziciji iz kulture pisane pismenosti u kulturu zasićenu elektroničkim medijima.

E-pismenost mora sadržavati sljedeće elemente:

- sposobnost učinkovitog traženja informacija
- upućenost pri odabiru i vrednovanju informacija
- lakoću i lagodnost upotrebe širokog raspona medija
- svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija
- učinkovitost prenošenja informacija drugima. (link)

Što bismo tomu mogli dodati? Kada govorite o e-pismenosti, na koja se značenja referirate?

[Stitch]

Agencija za elektroničke medije (AEM) pokrenula je nedavno portal o medijskoj pismenosti koji obuhvaća razne teme, od nasilja u medijima do dječjeg razvoja. Kad smo već kod klinaca, odgoj treba započeti što prije, no treba znati i kako opismeniti djecu.

[Stitch]

E-pismenost mora sadržavati sljedeće elemente:

- sposobnost učinkovitog traženja informacija
- upućenost pri odabiru i vrednovanju informacija
- lakoću i lagodnost upotrebe širokog raspona medija
- svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija
- učinkovitost prenošenja informacija drugima.

Provjera podataka nije teška i stane u deset točaka. Ako smo na osnovi pročitanog naslova odlučili podijeliti vijest koja to možda nije, napravili smo prvu pogrešku. Osnovna preporuka za uporabu sadržaja na društvenim mrežama glasi: pročitajte tekst prije nego što ga podijelite. O temi k tomu izrazite mišljenje. Drugi je važan korak provjera tko je članak objavio. Pogleda se naziv stranice, kako izgleda i o čemu piše, koja je domena i lako zaključi je li ili nije riječ o medijskoj kući. Ako i dalje nismo sigurni, pročitamo što piše u impresumu (medij koji drži do sebe prema pravilima struke trebao bi ga imati), koji sadržava informacije o izdavaču, sjedištu, urednicima, novinarima i tome kako do njih doći. Ako impresuma nema, eto razloga za sumnju. U četvrtom koraku provjerava se autor, i to pretraživanjem prijašnjih tekstova, i pokušava se utvrditi je li riječ o stvarnoj osobi. Dobro je provjeriti i datum objave te otkriti je li riječ o prodaji stare informacije pod novu. Treba vidjeti jesu li navedeni izvori i poveznice, pa i kliknuti na njih. Sedmi korak vrlo je važan: provjera pojavljuje li se ta informacija i u drugome mediju. Ako je nema u pouzdanim izvorima, teorijski je riječ o ekskluzivi opskurnoga portala, ali vjerojatnija je lažna vijest. Za svaki slučaj provjerimo i citate ako nam se učine sumnjivima te pretražimo pojavljuje li se uz njih fotografija prije objavljena na internetu, ali u drugom kontekstu. Deveto, važno je ne povjerovati u informaciju samo zato što probuđuje emocije i potvrđuje vaša stajališta. I zaključno, treba zastati i razmisliti prije nego što informaciju brzopleto podijelimo, dijeljenjem podupremo tvorce lažnih vijesti i postanemo širitelj dezinformacija.

[MmeTipfeler]

Zaludu sve te upute ako se ne misli svojom glavom. Vrlo često tekst već u sebi sadrži proturječnosti ili elemente koji su očito nevjerojatni.

Osim toga, kako se vijesti gotovo redovito prenose iz stranih medija, kad god mi je nešto čudno, najprije odšećem na Google.

Neke podatke, doduše, ne može svatko znati pa ih je lako iskoristiti za manipulaciju. Naletjela sam tako na pizdariju pod naslovom Tuđice u hrvatskom jeziku, portal Kamenjar - već je sam naziv dovoljan! - gdje, recimo, stoji ovako: zatočnik je "srbski", a naziv je "proširen tek od 20. stoljeća pod Jugoslavijom, ranije u Hrvatskoj uglavnom nepoznat (osim kod pravoslavnih jekavaca)". Zoranić, Gundulić, Šenoa - sve sami Srbi iz 20. stoljeća! I onda to pročita netko tko u školi nije čitao lektiru pa mu to dođe kao dodatno gorivo za nacionalističku histeriju.

[Stitch]

Dobro, podrazumijeva se opća kultura, neki minimum znanja, nije dovoljno kupiti kompjutor pa surfati. Ako je područje pretraživanja jezik, čitatelju bi trebalo biti jasno da se on ne uči na Wikipediji. Ili na portalima kao što je Narod.hr. Kad sam pisao post, htio sam obuhvatiti osnovne vještine, sigurnosni protokol za dijeljenje vijesti. Dakako da u stručnim člancima svatko može podvaliti dezinformaciju, namjerno ili nenamjerno, računajući da građa nije poznata većini čitatelja. To je politika kratkoga daha, ali posegnut će za njom mediji koji vole mutiti vodu.

[MmeTipfeler]

To je politika kratkoga daha, ali posegnut će za njom mediji koji vole mutiti vodu.

Ta politika kratkog daha kod nas uspješno funkcionira već... koliko ono? Gotovo 30 godina. Svojevremeno smo se izvlačili na "mladu demokraciju" i njezine dječje bolesti, onda smo se počeli pitati kad će ta "mlada demokracija" odrasti. U dobi od gotovo 30 godina to se zove mentalna retardacija. Dobro, teškoće u razvoju.

[Stitch]

Ta politika kratkog daha kod nas uspješno funkcionira već... koliko ono? Gotovo 30 godina.

Prvo smo imali žutilo, onda su došli mamiklikovi. Nije isto iako nalikuje jedno na drugo. Oboje se temelji na senzacionalističkim naslovima, eksplicitnim i pretjeranim grafičkim dodacima, naglasku na trivijalnim vijestima te korištenju glasina i neprovjerenih informacija. No razlikuju se po zločestoći, da tako kažem. Clickbait nije ništa drugo nego lažno oglašivanje, pokušaj prijevare, proračunata manipulacija čitateljem. Žuti tisak može imati stila, Englezi su primjerice uveli duplerice, to je bila novost u medijima. Naš Start slijedio je taj primjer osamdesetih, a bio je to iznimno kvalitetan tjednik, sa sjajnim intervjuima i reportažama. Forma tu nije prevagnula nad sadržajem.

[MmeTipfeler]

Ne zaboravimo Slobodni tjednik i njegove popise. To je posebna kategorija.

[Stitch]

Istina, to jest bilo kurvinski - ljudi su nestajali ili su bili zlostavljani zato što je onom klošaru falilo horsa. Srećom, Božić nije dugo trajao, čitateljima je dopizdilo negdje krajem '91. ili početkom '92.

[MmeTipfeler]

Predugo.

[Stitch]

Istina, to jest bilo kurvinski - ljudi su nestajali ili su bili zlostavljani zato što je onom klošaru falilo horsa. Srećom, Božić nije dugo trajao, čitateljima je dopizdilo negdje krajem '91. ili početkom '92.

Pošteno je dodati da nije bio sam, Robert Pauletić vrijedno je radio za ideju: "Dok je Pauletić bio zamjenik, a potom i glavni urednik ‘Slobodnog tjednika’, objavljeni su huškački popisi s imenima, adresama i telefonskim brojevima najmanje 200 građana. Prokazivani su kao navodni ‘KOS-ovci’, ‘četnici’ i ‘unutrašnji neprijatelji’, što je rezultiralo uličnim nasrtajima, izbacivanjima iz stanova i s radnih mjesta, premlaćivanjem i smrtnim slučajevima." (link)

[admin]

Dio rasprave premješten je na Društvene znanosti.

[MmeTipfeler]

U internetsku pismenost rekla bih da pripada i odabir browsera, pogotovo uzmemo li u obzir da Veliki Brat valjda već zna koje je boje veš što sam ga jutros obukla. Zanimljiv članak i zgodan sažetak: (...) only Mozilla is motivated, first and foremost, to make using the web a pleasurable experience. Google’s main priority is to funnel user data into the enormous advertising engine that accounts for most of its revenue. Apple’s motivation is to ensure that customers continue to buy a new iPhone every couple of years and don’t switch to Android.

Dakako, uvijek se treba zapitati koliko je ovakav članak financijski motiviran, ali zanimljivo je kako su u zaborav pale i stare tražilice, kao što je bila Altavista - sjeća li je se još tko? Ja sam zaboravila i naziv još jedne tražilice s pomoću koje sam mogla naći i neke podatke kojih na Altavisti nije bilo.

Osobno, ne volim Chrome, FF mi je draži, ali se na FF-u Facebook sporije učitava, a često ne prikazuje poruke ili mu treba sto godina da ih otvori. Još jedan način da te navuku na Chrome.

Sa Safarijem nemam nikakva iskustva, i to iz jednostavnog razloga što kupnja Maca nadilazi, a uvijek je i nadilazila moje financijske mogućnosti.

Jasno je da čim se uključiš na internet, a u novije vrijeme čak i ako imaš pametni telefon koji čak ne mora biti spojen na net, možeš zaboraviti na svaku anonimnost. Hrvatski rečeno, privacy. No malo umjerenosti ipak ne bi škodilo.

[Herbicidna]

Kak da naucim ljude stare oko 70 godina da ne klikaju po reklamama na internet portalima dok citaju vijesti?
Instaliranje adblockera ne funkcionira iz vise razloga.
Vec smo potrosili nekoliko penzija jer netko zabrije da moze naucit strani jezik u tri tjedna, da postoje ultimativni ulosci za cipele, da su sprave za ciscenje usiju super stvar, brojne knjizice o zdravlju i prehrani da ne spominjem...

[Stitch]

Nema to veze s internetom, stariji su ljudi osjetljivi na zdravstvene teme, stoga i laka meta oglašivačima i prodavačima smeća. Još ako im ponude popust, kupit će sve: jastuke i madrace, usisivače, antibakterijske krpe i zilijun drugih čuda.

[Stitch]

Dakako, uvijek se treba zapitati koliko je ovakav članak financijski motiviran, ali zanimljivo je kako su u zaborav pale i stare tražilice, kao što je bila Altavista - sjeća li je se još tko? Ja sam zaboravila i naziv još jedne tražilice s pomoću koje sam mogla naći i neke podatke kojih na Altavisti nije bilo.

Koje? Osim AltaViste, postojali su npr. WebCrawler, Lycos, Infoseek... Mislim da se prva tražilica zvala Archie (od "archives").

[MmeTipfeler]

Nema to veze s internetom, stariji su ljudi osjetljivi na zdravstvene teme, stoga i laka meta oglašivačima i prodavačima smeća. Još ako im ponude popust, kupit će sve: jastuke i madrace, usisivače, antibakterijske krpe i zilijun drugih čuda.

Ima veze s inteligencijom i tvrdoglavošću. Prvo s godinama opada, a drugo jača. Mojeg kuma bilo je apsolutno nemoguće uvjeriti da mu je, ako baš nije siguran što znači poruka koju dobije na ekranu, bolje i sigurnije kliknuti no nego yes - taj je sve prihvaćao. Kad sam ga napokon nagovorila da instalira nekakav AV, odmah je stavio dva-tri. Neka se nađe.

Koje? Osim AltaViste, postojali su npr. WebCrawler, Lycos, Infoseek... Mislim da se prva tražilica zvala Archie (od "archives").

Lykos.

[Stitch]

Mojeg kuma bilo je apsolutno nemoguće uvjeriti da mu je, ako baš nije siguran što znači poruka koju dobije na ekranu, bolje i sigurnije kliknuti no nego yes - taj je sve prihvaćao.

Treba katkad kliknuti i yes. Jučer sam susjedi "popravio Facebook". Sve su joj igre, veli, nestale, ne zna kako da ih vrati. Dođem k njoj, a ono Chrome blokirao Flash Player, trebalo ga je samo aktivirati. Da zna engleski, napravila bi to i sama. Ali ne zna. A kako sam joj rekao da ne klika previše, zove mene da klikam za nju.