Izdvojit ću najvažnije iz tog prijedloga:
Ili, za one koje zanima cijeli tekst prijedloga, ovoga upućenog prije mjesec dana, mogu ga naći ovdje.
- Ne postoji sustavna zakonska regulativa i obveza uporabe hrvatskoga jezika u različitim područjima društvenog života u Republici Hrvatskoj.
- Svjedoci smo situacije da tvrtke registrirane u Republici Hrvatskoj kao jezik unutarnje
komunikacije i službeno koriste strani jezik (već prema porijeklu vlasnika tvrtke), pa čak i u
komunikacijama s vlastitim uposlenicima, hrvatskim državljanima, kojima je hrvatski
materinji jezik. Tako su hrvatski državljani dovedeni u situaciju da se na vlastitom radnom
mjestu, u vlastitoj suverenoj i samostalnoj državi, ne mogu služiti svojim vlastitim jezikom.
- Poslodavci često kao jedan od uvjeta zapošljavanja traže i poznavanje nekog stranog jezika,
što je pohvalno, ali istovremeno uopće ne brinu o poznavanju hrvatskoga jezika kod svojih
uposlenika, čak ni onih koji rade sa strankama.
- Svjesni smo da je globalizacija nezaustavljiv proces i isto smo tako svjesni da u tom velikom
topljenju nacija i kultura mogu preživjeti samo oni koji su veliki i jaki (a to Hrvatska nije) i
oni koji brinu o sebi (a to možemo i moramo). Brojne male europske i druge nacije zakonskim
su propisima pokušale osigurati položaj svog jezika, svjesne opasnosti i svjesne da se
gubitkom jezičnog i kulturnog identiteta nepovratno gube svaki pojam o suverenosti.
Naša jezikoslovna zlatna...gerijatrija o ovome se prijedlogu očitovala uglavnom pozitivno. Tako i Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika još 2010.
Onaj kome je pješak uvijek u pravu, Kapović Mate, dakle, nazvat će pak to »ekstremističkim pokušajem suzbijanja slobode u jeziku« i »utjelovljenjem svih nazadnih ideja o društvu i jeziku«. Takav pokušaj reguliranja jezika, prema njegovu mišljenju, treba »odbiti u startu i sasjeći u korijenu«.
To bi bila nekakva dva pola kada govorimo o ovakvim stvarima. Istina je možebitno negdje u sredini.
Da se ne zadržimo samo na zakonskom prijedlogu, možemo i općenito o izazovima globalizacije i sudbini hrvatskoga jezika u EU. A i o pitanju kako zakonski zaštititi nešto što se migolji ko jegulja, što je danas ovako, sutra onako, i što intuitivno postoji i opstoji, ali poprima drugo obličje dok prođe saborsku proceduru.
(Možebitno sam malo pospana sada, evo vam kost dok ne budem štogod rječitija )