A avion?
I ostala sam dužna par crtica iz Portugala ali kako sam htjela ubaciti i koju fotku a mobitel mi krepao odmah nakon puta, tako sam i skroz zaboravila.
Da ne duljim puno jer ovdje o Portu i Lisabonu (a i onom između njih
) već svi sve znate, pa da samo podijelim svoje oduševljenje ovom zemljom. Počevši od hrane, koja mi je istisnula s trona dotadašnji numero uno Kretu, preko porta i sangrije pa do arhitekture i atmosfere i svega ostaloga što ide uz Portugal. Mozak mi kuha od ove vrućine pa nemam inspiracije za pisanje tako da ću samo preporučiti par stvari: najprije najbolju konobu u Lisabonu i šire, Santa Rita u ulici Sao Mamede u kvartu Baixa/Alfama. Jao majko moja. <3
Jela su po 5-6 eura i što god probaš s menija, nema šanse da fališ. Mi smo ju slučajno otkrile prvi dan i doslovno više nismo zašle nigdje drugdje. Cijeli dan u Sintri smo gladovale samo da bi mogle kod Babe na večeru.
(po zidovima vise fotografije jedne bakice pa smo pretpostavile da je ona Alfa i Omega u konobi ili je bila pa je više nema a ostavila je za sobom recepte u amanet). Uglavnom, obavezno odite barem jednu večer ili za ručak i ne dajte da vas gužva pokoleba, ako je bude. Isplati se pričekati. Klijentela je miks domaćih i turista a mi smo tri popodneva naletile i čitavu policijsku postaju za kasnim ručkom.
Zbog Babe mi je propao i odlazak u restoran Ponto Final kojeg su mi preporučili a nalazi se u Almadi, druga strana Teja, tako da mi to ostaje za drugi put.
Almada mi se inače baš dopala, točnije njen dio pod imenom Pragal. Ako netko nije bio, to je dio prije onog kipa Cristo Rei. Izgleda kao malo španjolsko selo s malim bijelim kućicama. Putem ima i jedna simpatična konobica u hladu vinove loze i iako smo bile gladne a iz nje je i više nego fino mirisalo, opet nismo htjele zabiti Babi nož u leđa pa smo postile do povratka natrag u grad.
Vidikovac ispred kipa ima brutalan pogled na most 24 de Abril i sam Lisabon pa svaka preporuka ide za njega.
Do njega se može busom 753 koji ide s jednog od polazišta na Marques de Pombal, smjer Centro Sul. I prelazi most, što je meni svakako bila želja. Izlazi se odmah nakon mosta i onda još pjehe desetak minuta kroz Pragal do kipa i vidikovca. Povratak istim putem ili busem 101 odmah s vidikovca pa do pristaništa u Cacilhasu i onda brod do Cais do Sodre.
Za sada toliko, idem umrijet malo.
inače samo hodam i ne vozim se uopće javnim prijevozom, tako da će to biti sve ok, samo da vrijeme posluži (Čitaj: da ne pada kiša)
imam valjda 100 slika do sad 
pogledal sam grad iz svih perspektiva osim iz zraka. Gore s kule, pa s mosta, druga strana mosta, cruz po vodi 50 min, žičara...