Stitch wrote: ↑31 Oct 2018, 08:09
Koliko je uopće produktivno pisati satiričke tekstove, crtati karikature, na društvenim mrežama rugati se političarima, pa i prosvjede organizirati? Na njih ionako nitko ne dolazi, ništa se ne mijenja što god tko rekao ili učinio - ova je zemlja toliko utonula u apatiju da se isplati jedino otići, što dalje.
Imamo ministre koji nižu aferu za aferom, lopovluk za lopovlukom - i ostaju na položaju. Dokad ćemo tako, doista?!
Ovo je pitanje o kojemu svako toliko razmišljam i ne mogu reći da znam odgovor na njega.
Najprije riječ-dvije o ovome što si napisao u drugom pasusu. Osim što nam je ekonomija dijelom uništena, a dijelom rasprodana (uz onih 10%, naravno), od 1991. sustavno upropaštavamo pravni sustav. Zakoni su sve lošije sastavljeni, nedorečeni su i ostavljaju mnogo mjesta proizvoljnom tumačenju. O postupnom nestajanju trodiobe vlasti mislim da ne treba posebno ni govoriti. No najgora je u svemu potpuna odsutnost kontrole, što možemo zahvaliti Tuđmanovu egu: Ris s Pantovčaka sve je najbolje znao pa je zaključio i da je predsjednički sustav najbolji na svijetu. Onda smo opet malo mijenjali Ustav pa su premijer i predsjednik zamijenili uloge, sve u nadi da ćemo sad malo nalikovati na Njemačku, baš kao što smo se prije šminkali na francuski način. Međutim, glavnu facu u državi zapravo nitko ne kontrolira odnosno iznimno je kompliciran način da se ta osoba pozove na odgovornost za sve što zbrlja.
I to onda ide naniže, odgovornosti nestaje, a svi zbijaju redove i prave se kako u zemlji teče med i mlijeko.
A sad se vraćam na početak. Udaranjem u rodoljubne žice - terminologiju već znamo - održava se ratna i huškačka atmosfera: tko nije s nama, taj je protiv nas. Domovinski rat još traje i svi ima da budemo kuš. No s druge strane, sve se odvija kao u onome vicu o više ne znam kojem jugoslavenskom kralju koji je pitao ministra policije buni li se narod protiv njega. Ma kakvi, svi ćute, nigdje ni glasa, dobro sam ih stisnuo. Ajde, popusti malo taj stisak. Ministar posluša. Kako je sada? Jel nešto rogobore? Počeli su malo. Eh, dobro je, sad više nema opasnosti!
Tako je u Hrvatskoj danas. Štoviše, postalo je sasvim normalno da vlast radi pizdarije, da tu i tamo netko napiše koju oštru na taj račun, a da se na to nitko i ne osvrne. Uspjeli su nas uvjeriti u nov sustav vrijednost, sustav u kojemu je važnije mahati zastavom na dočeku nogometne reprezentacije nego razmišljati o školovanju i hitnoj pomoći... da ne idem dalje. Sutra se, čini mi se, priprema nekakav skup u vezi sa zaštitom životinja: vidjet ćete da će biti dostojno popraćen u medijima, kao i da će se okupiti više ljudi nego sveukupno na nekoliko nedavnih prosvjeda o ozbiljnim životnim pitanjima. Ono, koliko ljudi izlazi na te prosvjede, više ih ne treba ni prijavljivati.
Već se 30-ak godina nama emocionalno manipulira, a mi i dalje pušimo. Očito smo blesavi, kao što sam oduvijek tvrdila, pa nam tako i treba. Samo ne znam što je meni bilo da se ovdje rodim.