Re: Dop.
Posted: 22 Mar 2013, 23:11
Kad te čovjek čita, poželi to uzeti.
Rekoh na drugom mjestu: znam s riječima, čarobnjak sam. Nemoj da te to zavara.ex anais » wrote:Kad te čovjek čita, poželi to uzeti.
Neće, kukavica sam.Stitch » wrote:
Rekoh na drugom mjestu: znam s riječima, čarobnjak sam. Nemoj da te to zavara.
ne znam na sto ex misli, ali bogami, ja sam se usro od straja dok sam citao sto pises..Stitch » wrote:
Rekoh na drugom mjestu: znam s riječima, čarobnjak sam. Nemoj da te to zavara.
Kako znaš kad je dosta? Ni meni umjerenost nije jača strana.Stitch » wrote:
Mah, to je iluzija. Ne možeš ti ništa suvislo napraviti na tome. Ljudi koji govore o dopu "kad imaju dedlajne" u životu nisu vidjeli dobar hors. To odgovorno tvrdim. Doduše, ja nikad nisam bio umjeren, uvijek sam bio na nokat od overdoza.
Ti se ne bi htio tako osjećati? Zašto? Čega te strah? :dr phil:..a unda » wrote: ne znam na sto ex misli, ali bogami, ja sam se usro od straja dok sam citao sto pises..
ma ne znam. jednostavno, sta bilo da bilo, to je jace od mene,a sve sta je jace od mene, niej dobro.Stitch » wrote:
Mah, to je iluzija. Ne možeš ti ništa suvislo napraviti na tome. Ljudi koji govore o dopu "kad imaju dedlajne" u životu nisu vidjeli dobar hors. To odgovorno tvrdim. Doduše, ja nikad nisam bio umjeren, uvijek sam bio na nokat od overdoza.
Može ti glava biti puna ideja, melodija, riječi - ali zadnje na što misliš jest rad. Puca ti prsluk. Ne treba ti ništa osim vlastite glave. Može netko umirati kraj tebe - i opet ti puca prsluk. Svejedno ti, brate. Onkraj si ovog svijeta.
Ja sam uglavnom svirao. I, objektivno, nemam pojma kako je to zvučalo. Meni je bilo super, bio sam stopljen s tom gitarom, bili smo jedno, imao sam osjećaj da mogu odsvirati što god poželim - ali tko zna, možda je sve to bilo za kurac. Vjerojatno jest. No meni je bio bitan taj osjećaj. Povezanosti, harmonije, apsolutnog. Znaš onu Schopovu - glazba je izravno općenje s Bogom. E, to je bilo to. Razumijem Jimmija, koji je umro zbog toga. Ali ja nisam Jimmi.
Znao sam i pisati. No imao sam tek natuknice. Luđačku salatu. Da ih uobličim u štogod smisleno, morao sam biti potpuno čist, savršeno priseban. Inače nema vajde.
Znao sam štošta raditi. I ne mogu reći da sam išta kvalitetno napravio. Jest, otvorili su mi se kanali, metaforički rečeno. Jest, proširile su mi se spoznaje. Ali da bih došao do vrijednosti, morao sam biti svoj, morao sam to oponašati, prisjećati se, na neki način falsificirati. Ne znam razumiješ li me.
No ponavljam, meni je bio bitan osjećaj, a ne proizvod. Uostalom, ne smatram se dovoljno talentiranim za umjetnika. Ali brijač sam... samo takav.
E, to, to. Ja se navučem na jebenu kolu ako je pijem dva dana zaredom, ubila bih treći dan za kolu, ukrala, razbila... ok, ne baš, ali ono, craving je jak...a unda » wrote: ma ne znam. jednostavno, sta bilo da bilo, to je jace od mene,a sve sta je jace od mene, niej dobro.
ja sam slab karakter, strasiv samog sebe.. na sve bi se lako dao navuc. da polizem tri marke za redom, mislim da bi se navukao na lizanje maraka..
Ja se poslije ne bih htjela osjećati nikad više drugačije.ex anais » wrote:
Ti se ne bi htio tako osjećati? Zašto? Čega te strah? :dr phil:
Ovo.Margarita » wrote: Ja se poslije ne bih htjela osjećati nikad više drugačije.
Pa ne znam. To je ruski rulet. Dvaput sam... pa skoro umro. Već su me htjeli izbaciti iz kuće, da ne skviknem unutra. Ne zajebavam se. Nisu to lijepe priče. Svašta od ljudi vidiš kad ih dovedeš do ruba. Ali ne krivim ih, stavio sam ih u nemoguću poziciju.Margarita » wrote: Kako znaš kad je dosta? Ni meni umjerenost nije jača strana.
kako osjecat?ex anais » wrote:
Ti se ne bi htio tako osjećati? Zašto? Čega te strah? :dr phil:
Zar i ti?..a unda » wrote: ja sam od onih koji nikada niej pao u nesvijest jer ga je strah past u nesvijest.
a jos pojacala cvakavat.. brcko banovici prugu bi sam iskopao i jos bi u slobodnim danima moj brigadni tim od nas jedanajst igrao na balun protiv mog brigadnog tima od nas jedanajst..
cuj, ne znam kolko ce ti ovo skromno izgledat, ali ta neka, jel, genijalnost plahti..nema katalizatora za to razumjet. jednostavno sve ce bit kristalno jasno i sasvim normalno, negenijalno, ako neko to bude citao za..ne znam..dvjesto godina.ex anais » wrote:Men se čini da ćemo svi s ovog topica izać navučeni, a unda će jedino ostat čist. I tad ćemo možda, ali možda, uspjeti razumjeti do kraja genijalnog njegovih plahti.
Odgovorit ću ti. Zna se dogoditi da razmišljam o dopu. Zna se dogoditi i da ga sanjam. Probudim se prestrašen, podijeljenih osjećaja. Mislim da sam pička jer mi je u tom snu bilo tako lijepo - a znam što sam sve vidio i što sam sve prošao. Znam koju sam cijenu platio. A onda si u malu crnu bilježnicu upišem plus jer nisam pogazio riječ i nisam pokleknuo. Život je borba, i ja se borim. I čist sam već skoro 13 godina.elma » wrote:
Ovo.
Htjedoh pitati Stitcha pozeli li opet uzeti samo za taj osjećaj, ali ne znam bi li to bilo korektno pitanje
pa jebote, kako to vec? pa to je ono..bilo u pretproslom zivotu. ti si sad ko zna koja inkarnacija vec. ja da sam toliko cist od neceg, ja bih mislio da se to nekom drugom sve desavalo.. ono, ko mu jebematej..Stitch » wrote:
Odgovorit ću ti. Zna se dogoditi da razmišljam o dopu. Zna se dogoditi i da ga sanjam. Probudim se prestrašen, podijeljenih osjećaja. Mislim da sam pička jer mi je u tom snu bilo tako lijepo - a znam što sam sve vidio i što sam sve prošao. Znam koju sam cijenu platio. A onda si u malu crnu bilježnicu upišem plus jer nisam pogazio riječ i nisam pokleknuo. Život je borba, i ja se borim. I čist sam već skoro 13 godina.
Bokte unda, pa ljudi školu sanjaju do penzije, kamoli neće nešto gdje su se lijepo osjećali...a unda » wrote: pa jebote, kako to vec? pa to je ono..bilo u pretproslom zivotu. ti si sad ko zna koja inkarnacija vec. ja da sam toliko cist od neceg, ja bih mislio da se to nekom drugom sve desavalo.. ono, ko mu jebematej..
Česta zabluda. Jednom ovisnik, uvijek ovisnik. Nikad se s toga ne skidaš, vrag uvijek čuči u tebi. Uvijek. Nema bijega, nema zaklona. I nema zaborava. Svaki dan ista priča, uvijek iznova. I da stotinu godina prođe, uvijek te oholost može vratiti. Ono, pa pobijedio sam, ništa mi neće biti. Neće klinac, mrtav si. Tupane...a unda » wrote: pa jebote, kako to vec? pa to je ono..bilo u pretproslom zivotu. ti si sad ko zna koja inkarnacija vec. ja da sam toliko cist od neceg, ja bih mislio da se to nekom drugom sve desavalo.. ono, ko mu jebematej..
pa kako nece sanjat od toliko drila. jos uvijek sanjam latinske konjugacije.ex anais » wrote:
Bokte unda, pa ljudi školu sanjaju do penzije, kamoli neće nešto gdje su se lijepo osjećali.
ma sad bi ti ja rekao dvi tri, ali me straj..Stitch » wrote:
Česta zabluda. Jednom ovisnik, uvijek ovisnik. Nikad se s toga ne skidaš, vrag uvijek čuči u tebi. Uvijek. Nema bijega, nema zaklona. I nema zaborava. Svaki dan ista priča, uvijek iznova. I da stotinu godina prođe, uvijek te oholost može vratiti. Ono, pa pobijedio sam, ništa mi neće biti. Neće klinac, mrtav si. Tupane.
I zaljubljenost fali svaki božji dan.Pješčana » wrote: znam sebe. ja sam racionalna dok god ne grmi. ali znam kakva sam na primjer, kad se zaljubim. nosi me. radim gluposti. svjesna sam da radim gluposti, i svejedno ih radim. a tu kao racio ima pravo veta.
uzeti nešto što toliko nosi..strah me same sebe takve.
Stitch » wrote:Sve to stoji. Razumijem što hoćeš reći, i u pravu si. Za civila.
ma, recimo da razumijem, dobra prica. i nije apsurdno, ne znam zasto ne bi bio normalan..ili cak..normalniji od normalnog.To je rat, Unda. Rat do istrebljenja. Nema spuštanja oružja. Evo ti sličice, za ilustraciju.
Pijem tako u birtiji s nekim društvancem, i priđe nam tip. Svi ga znaju, ja ne, ali nema veze. Upoznamo se, on sjedne, naruči cugu. I tako, spikamo. Skužim ja njega, po nekim znakovima. Po nekim pričama. Bivši. Vuk se ne može sakriti pred drugim vukom taman da se stoput preruši u ovcu. Ali šutim. I pijemo mi, vrte se runde, u nekom trenutku dižem se ja, diže se on, idemo na vece.
I pišamo jedan kraj drugoga. On je spominjao neke ljude koje obojica znamo, neke događaje - i ja iznebuha, u tom veceu, u čudnoj situaciji: "Čuj, stari, sori što te pitam ovako, s tintilinićem u ruci, ali htio sam biti diskretan - fali li ti ikad hors?"
Velim, malo se popilo, ni sam ne znam zašto sam to rekao, valjda sam htio biti siguran da sam ga dobro procijenio. I odmah klizeći, na prepad.
A on me pogleda, otrese tintilinića, nasmije se i kaže: "Svaki božji dan."
Vratili smo se unutra, nastavili piti i tu i tamo pogledali se, onako zavjerenički. Tko zna zašto, ali bilo mi je lakše. Zaključio sam, koliko god to apsurdno bilo - da sam posve normalan.