A sada dopusti da ti nešto objasnim kao bivša nastavnica, iako je u srednjoj školi tada to zvalo profesorica, koja je u MIOC-u predavala latinski. Između ostaloga. Možeš li zamisliti kako je klipanima koje društvene znanosti, a pogotovo jezici, uopće ne zanimaju predavati nešto što im "nikad u životu neće trebati". Anegdotu s genijalcem koji je pod satom latinskog pisao domaću zadaću iz matematike i na digitronu množio 1 × 10 mislim da sam već ispričala.
A moraš ih pošto-poto natjerati da se zainteresiraju inače niti će što naučiti, a nisam nikome namjeravala poklanjati ocjenu, pa makar to bila i dvojka, niti ću imati mir i tišinu u razredu.
Ono što fali u ovoj virtualnoj nastavi jest mogućnost da, dok predaješ, šećeš po razredu. Nisam još smislila čime bi se to moglo zamijeniti, ali to više i nije moj posao: mogu se pozabaviti tom idejom čisto intelektualne radoznalosti radi. Sve ostale elemente imaš na raspolaganju: uvod i okvir, a zatim razradu. Ovisno o tome što smo koji sat imali "na programu", moja je priprema izgledala ovako: 1. gramatički dio (morfologija odnosno sintaksa: deklinacija, konjugacija, sintaksa padeža, sintaksa rečenica bla-bla) - nemaš pojma koliko se uz malo mašte i volje obična blesava deklinacija, samo singular i plural, svaki sa samo šest padeža, može učiniti zabavnom; 2. pitanja:
Je li vam sve jasno? Jest. Super, a zašto onda... Muk. Hajde da malo razmislimo... Pa, recimo, nije li vam čudno što...?, 3. iznimke:
sad smo naučili pravilo, ali jasno je da u jeziku nije sve uvijek pravilno - taj su štos vrlo brzo naučili, već me na trećem satu u pravom trenutku dočekao povik: "A sad iznimke!" I na kraju im zadaš zadaću za sljedeći put i ne obazireš se na "ufff" i "joooj". Prvi i treći dio najkraći su, pretpostavlja se da i sam znaš gradivo, ali pamćenje u svakom trenutku može otkazati pa pripremu stavljaš na papir: II. ili o-deklinacija - muški rod, srednji po mogućnosti ostavljaš za sljedeći sat; iznimke u rodu - ima ih i u oblicima, ali to im napomeneš kad u tekstu slučajno naletite na to; ako radiš mušku deklinaciju na
-us istodobno sa srednjom na
-um - meni se to pokazalo nespretnim, napišeš zabilješku tipa: množina sr. r. u nom., ak. i vok. završava na
-a - pitanje:
Poznajete li još koji jezik u kojem imamo isti takav slučaj? Hrvatski, jasno.
(Radiš li pak paralelno muške imenice na
-us i imenice na
-er pa dođeš do nepostojanoga
e, podsjetiš ih da u hrvatskome postoji nepostojano
a.) Pišeš u kraticama, ali ih lako možeš pretočiti u rečenice.
Tako da, pretpostavimo li da je odradila pripremu, ova nastavnica mora sva pitanja koja postavlja klincima negdje imati zapisana, mora imati fotke, mora imati zabilježene podatke. Jedino je za virtualni prikaz morala to sve strpati u filmić. Što danas znaju već i petogodišnjaci.
Dosadna je u vražju mater, a vjerojatno je takva i uživo. I dođe mi svaki put da nečim gađam ekran kad kaže
Ìsmena.
Isména, jebo te ja gluvu!
