Masakr u Splitu

[Stitch]

Može biti. Ostatak iz rata. Ima toga, iha-ha!

Naravno. Kod nas je navodno sve vraćeno, policija se godinama time hvali, a javna je tajna da oružja ima koliko god hoćeš. Nijedan branitelj nije vratio sve, oprezni su to ljudi.

[MmeTipfeler]

Zavadlav je očito znao na koja vrata treba kucati. Čovjeku s pravim vezama nije problem nabaviti kalašnjikov.

To mi je jasno. Problem je u tome što uopće postoje takva vrata.

Može biti. Ostatak iz rata. Ima toga, iha-ha! Jaran mi reko.

Kojega rata? Budimo precizni.

P.S.
Nisam htio da ti oponiram za ovo gore, da ne ispadnem...nešto.

Antidržavni element i faktor?

Naravno. Kod nas je navodno sve vraćeno, policija se godinama time hvali, a javna je tajna da oružja ima koliko god hoćeš. Nijedan branitelj nije vratio sve, oprezni su to ljudi.

Meni se prije čini da su najednom prestali inzistirati na vraćanju oružja.

A ono s pitanjem iz kojeg rata, ne zezam se. Još u Jugi, kad rata još nije ni bilo na pomolu, tumarala sam sa speleološkom ekipom po Velebitu. Jasno, ne ideš na Velebit na jednodnevni izlet, nego tegliš vreće za spavanje, konzerve, dvopek i moliš boga da najopasnija zvijer koja ti se noću prišunja bude lisica. Pa se tako nađeš iznad neke seoske pripizdine, a tamo svadba. Pjevaju oni i piju, a kad im udari u glavu izvuku kubure - valjda još od Osmanlija ostalo, a i koješta drugo - pa pucaju od veselja u zrak. Jednom smo prilikom - vjerovali ili ne - čuli i mitraljez.

Tko je vidio u velebitskom selu prebrojavati oružje! Nisu milicajci bili glupi, a policajci usto i progledavaju kroz prste.

[Šabović Adis]

Hjoj tebe...kojega rata?! Oružje nije da se pita otkud ti nego je da se ima. Jerbo kad se ima onda se više ne mora odgovarati. Tako!
Fak, nemoj me više pitat.

[MmeTipfeler]

Fak, nemoj me više pitat.

I onda će poslije reći da nije naoružan.

[Stitch]

Nataša Škaričić, britka po običaju, prokomentirala je činjenicu da je Zavadlav zbog zlostavljanja kao dijete tražio pomoć socijalnih radnika, što Plenković ignorira praveći se blesav.

Ističem djelić.

(...) Za potpunog političkog idiota, osobu nesvjesnu bilo kojeg drugog elementa iz hrvatske nasilne prošlosti, raspadnutog pravosuđa, sistema socijalne skrbi, zdravstva, represivnog aparata, svega što uzaludno ponavljamo desetljećima, samo ova kratka epizoda sasvim je dovoljna da se s privatne tragedije vrati na Plenkovića i sve njegove prethodnike, točno tamo gdje je tragedija počela. Kao dječak, Filip Zavladav je očito imao toliko prisebnosti i hrabrosti za ogroman korak, da pred državom optuži vlastite roditelje i zatraži pomoć. Ako ijedna država može opravdati vlastito postojanje, onda može zbog djece koja se nađu u takvoj situaciji. Hrvatska nije mogla ni toliko napraviti. Unatoč narkomaniji, siromaštvu i konstantnom nasilju, nijedno dijete Zavladovih nije oduzeto roditeljima i smješteno na sigurno.

[Šabović Adis]

I dok je ubojica ispijao kavu, a eho pucnjeva još uvijek odzvanjao centrom Splita - Slobodnoj Dalmaciji je n ljudi putem e-maila nudilo otkup ekskluzivnih snimaka osvetničkog pohoda.

Ukoliko ovo nisu dokazi da je kod Našeg Čovjeka tržišno orijentirano razmišljanje prevladalo učahureno rezoniranje iz socijalizma - onda ne znam što je.

Ako netko nije shvatio malo sam sarkastičan.

Pa kad su mogli Sienen & Co. devedesetih što to i Naš Čovjek ne bi mogao?

[Stitch]

Traje to već neko vrijeme - čitatelji od 24 sata dobivaju lovu za neobične fotografije, mislim da je riječ o 500 kuna. Zašto bi ovo bilo iznimka? Ako navikneš ljude na to da medijski prate zbivanja, prije ili poslije doći ćeš do morbidne ekskluzive.

[MmeTipfeler]

Friško sam pogledala Labirint. I doznala nekoliko novih elemenata - priznajem, nisam pretjerano pratila slučaj, a ni javnost i mediji, zanimljivo, nisu bili previše zainteresirani. Razumijem da je puno zanimljivije što neki ministar ili dužnosnik ima dovoljno nekretnina da može prijaviti ne parcelu, nego prostorno-građevinski plan, ali i to govori o nama kao glupoj naciji. Da glupoj. Naciji koja nikako da shvati što je bitno i konkretno kao problem, a što ostaje na razini bla-bla truć-truć i pogodno je za kafanske razgovore. Nakon kojih svatko lijepo ode doma, naždere se popije pivo i odspava pred TV-om.

Užasavaju me naši centri za socijalni rad i nonšalantne izjave kako zlostavljanje u ovisničkoj obitelji nije bilo ništa drukčije od drugih sličnih slučajeva. Pa jebote! Ako imaš dovoljno "sličnih slučajeva", napravi nešto, a nemoj samo premetati fascikl s lijeve strane stola na desnu. I defektologova izjava kako Zavadlav nije znao kome se treba obratiti. Krasno! Je li se itko potrudio pružiti mu tu informaciju - ne samo njemu, nego i svima. Znamo li uopće kome se uspješno možemo obratiti primijetimo li da u našem susjedstvu "nešto ne štima". Znamo i odgovor je jednostavan - nikome.

Filip je zajeban za cijeli život, obranio ga advokat ili ne. A sve zato što su, da citiram, "institucije radile svoj posao". Plus što su još trojica platila glavom. Mali je neuračunljiv, ali to nije niti može biti obrana za ono što je počinio.

No neuračunljiva nam je i država, a ni to nije niti može biti obrana za ono što se u ovdje događa 30 godina nakon uspostave suverene hrvatske države. Suverene, mošmislit! Da bi bio suveren, moraš biti i pametan. A kod nas bi pametno radila jedino giljotina.

[Stitch]

Ispravio sam tipfelere i prebacio te u antologiju.

[MmeTipfeler]

Ispravio sam tipfelere i prebacio te u antologiju.

No falabogu da si se sjetio! Već sam se počela brinuti da ću tipfelere morati ispravljati sama.