Kad te netko suptilno popljuje

[Eks]

Nedavno sam se pohvalila nečim bitnim za mene i osoba je bila podržavajuća "joj super, bravo" da bi potom iskomentirala nešto uz savjet koji nisam tražila i koji implicira ne baš pohvalne stvari u vezi mog rada. Nisam pitala otkud komentar i zaključak jer sam ostala zatečena.

Kako razlikujete konstruktivnu kritiku od... ovaj, zavisti?

Smatram da nisam previše tašta (iako jesam u nekoj mjeri) da ne mogu prihvatiti kritiku no opet, čudna mi je potreba da nekom istakneš nešto što mu smatraš očito slabošću. uz čestitku. Možda pretjerujem, ne znam.

Koliko vam drugi mogu pokvariti nešto dobro? Mogu li uopće?

[haram]

A kako znaš da to nije bila sofisticirana dobronamjerna kritika s uputama za poboljšanje tvoga rada?

Meni drugi uvijek nešto pokvare

[Eks]

Ne kažem da nije no na mene je djelovalo demotivirajuće i nekako sam se osjetila posrano. Kritiku u smislu rada na tekstu uvijek prihvaćam no ovo je išlo malo dublje. Kao da recimo ja toj osobi kažem- ej, samo nemoj zapilati i biti dosadan i bit će sve ok. Nije to rekao no to je sukus "kritike".

Znamo se deset godina pa nije da me baš svatko može poljuljati no ovo jest. Pa me zanimalo kako razlučujete žito od kukolja što se savjeta tiče, posebno oko vašeg rada.

[Stitch]

Mah, uzmi ono što je pozitivno, a to što je negativno zaboravi. Pohvalila te, a je li usput i kritizirala, ne možeš sa sigurnošću reći. I sama veliš da možda pretjeruješ. Vjerojatno je dobro mislila, ali nije znala spretnije sročiti upozorenje. To dvoje ide skupa, tipa "super ti ide, ali pazi da ne pretjeraš". Načelno, ako štogod možeš objasniti nesposobnošću, nemoj u to uključivati zlu namjeru, tako ćeš samo paranoičnom postati. A to nije vrlina. Sumnjičavost je u redu dok podrazumijeva trijezan oprez, ali prevelika sumnjičavost može te uništiti.

[Eks]

Taknulo me u moj strah, to je problem. Kako sam ponekad pretjerano samokritična, zakočilo me i počela sam gledati drugim očima nešto s čim sam bila prilično zadovoljna. Inače nam se ukusi razlikuju i osoba ima svoju viziju kako bih ja trebala nešto napraviti. Ponekad napravim i tako i ponekad nam se ukusi preklope no često ne.

[Stitch]

Znači, nije ona problem nego ti?

[Eks]

Pa uvijek je problem onaj kog dotiče kritika. O tome je i riječ. Koliko primimo k srcu i što treba primit, što ne, što djelomično. :filozofira:

[Stitch]

Hah, katkad je bitno što tko govori, a katkad tko što govori. Ljudi koje ne cijenim mogu blebetati sve do toplinske smrti svemira, uopće me neće dirati to što od njih čujem. Pače, njihovo ću neslaganje shvatiti kao kompliment i dokaz da sam u pravu.

S druge pak strane, u neutralnoj raspravi, pogotovo ako sugovornike ne poznam - više ću u obzir uzimati sadržaj. Na forumima se to prilično često događa. U stvarnom životu - rijetko. Jer već postoje ladice za klasifikaciju (tipa "pametan čovjek" i "budala") koje mi služe za lakše filtriranje informacija.

Jasno, uvijek postoje iznimke, ali to je uglavnom to.

[Riona]

Kad bismo bili tako kul, ne bi bilo ni ove -ni ovakvih tema.
Bitno je tko ti govori?
Eto na primjer, jednom, idem ja na posao, vedro ljetno jutro, kad s druge strane skoro prazne ulice stane tip, gleda u mene i vice "hej, ruzna si!" Na neobrijanom licu sretni osmijeh, majica ne pokriva mjesinu, "da, ti" uvjeri me i odmrlja dalje.
Znam, smijesno je, a svejedno ti vedro ljetno jutro ne djeluje vise tako plavo. Unatoc svim idiJotima koje mu nalijepis.

[Šabović Adis]

Nedavno sam se pohvalila nečim bitnim za mene i osoba je bila podržavajuća "joj super, bravo" da bi potom iskomentirala nešto uz savjet koji nisam tražila i koji implicira ne baš pohvalne stvari u vezi mog rada. Nisam pitala otkud komentar i zaključak jer sam ostala zatečena.

Kako razlikujete konstruktivnu kritiku od... ovaj, zavisti?

Smatram da nisam previše tašta (iako jesam u nekoj mjeri) da ne mogu prihvatiti kritiku no opet, čudna mi je potreba da nekom istakneš nešto što mu smatraš očito slabošću. uz čestitku. Možda pretjerujem, ne znam.

Koliko vam drugi mogu pokvariti nešto dobro? Mogu li uopće?

To je bar lako. Kad ovaj zdruge strane rekne joj, super, mrak, tis genije, onda znači da je skont'o da sam genije, a kad nerekne onda nije skont'o.

Koda je neznam dasam genije i bežnjeg...

[Herbicidna]

U svom bavljenuju umjetničkim djelatnostima bila sam prisiljena kroz obrazovni sustav naučiti prihvaćati kritike. One pozitivne od strane ljudi koji su samo površno upoznati s problematikom su zapravo puno sjebanije na duge staze od ikakve negativne kritike. Sve s vremenom postane isprazno. Dresiralo me da lošu kritiku prihvatim jer moram, one dobre kritike, pohvale zahtijevaju od mene da kritičara poštujem. Eh.

Bilo bi mi puuuno puno lakše da si brijem da sam najpametnija, najtalentiranija, najsposobnija s najvećim integritetom na svijetu, ili barem u svom selu.

[MmeTipfeler]

Malo hic esse primus quam Romae secundus, ha?

[Stitch]

Bilo bi mi puuuno puno lakše da si brijem da sam najpametnija, najtalentiranija, najsposobnija s najvećim integritetom na svijetu, ili barem u svom selu.

A što te sprečava?

Malo hic esse primus quam Romae secundus, ha?

Mi imamo nešto s barom umjesto Rima, je li? Iako, Cezar je elegantniji.

[MmeTipfeler]

Mi imamo nešto s barom umjesto Rima, je li? Iako, Cezar je elegantniji.

Ne znam to s barom. A ovo elegantno Cezarovo, zapravo je njegov politički program, samo što su ga zeznule one nesretne Ide.

[Stitch]

Ne znam to s barom.

Ni ja, zapravo. Varijacija je "Bolje biti velika riba u maloj bari nego mala riba u velikoj bari", ali čuo sam ih nekoliko i pojma nemam koja je originalna.