Hrvatsko izdavaštvo

O duhovnim i materijalnim dobrima
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

21 Oct 2017, 16:27

Gledam malo neke srpske knjige- sad će im sajam ili jest- pa rekoh: te cijene su upravo smiješne (možda za nas). Znam da naši izdavači stalno jadikuju, no možda to i nije bez veze.

Na primjer, MH je u ediciji "Stoljeća hrvatske književnosti" prosječno izdavala godišnje 5-8 knjiga, a 2017- ništa, možda jednu. Čudi me da nijedna vlada ne može riješiti to pitanje koje, glede financija, nije nešto silno teško. Budući da ne vjerujem u urote- ne znam što da kažem ...


User avatar
judolino
Swine Who Must Be Obeyed
Posts: 6223
Joined: 25 Sep 2011, 09:03

22 Oct 2017, 16:10

Ne trebaš ništa reći, jebeš knjige.
Treba šatordžijama kupit limuzine, nismo se za knjige borili.
Proklet bio Tito i njegovo opismenjavanje, živili fejzbuk i cajke! :mudri:
User avatar
MmeTipfeler
Posts: 9913
Joined: 23 Mar 2012, 21:20

22 Oct 2017, 17:30

I za Jugoslavije se daleko više knjiga izdavalo u Srbiji nego u Hrvatskoj, a tržište je bilo zajedničko i bez jezičnog ustručavanja. Međutim, sjetite se kada je BIGZ krenuo sa svojom džepnom bibliotekom, a koliko je godina trebalo Crnkoviću da se zbrkne i napravi nešto slično s Evergrinom i Itd.-om (ne sjećam se više kako se točno ta biblioteka pisala, samo znam da je imala uvez za popizdit), ali ni izdaleka tako dosežno. Dečje novine iz Gornjeg Milanovca izdavale su kaubojce i slične pizdarije, što se sve prodavalo k'o alva, a od viška zarađenih para izdavala ozbiljnije tekstove za malobrojnu publiku. Mi smo uvijek bili nekako ukočeni, i to ne samo kao izdavači, nego i kao kupci: knjiga je morala biti tvrdo ukoričena inače nije bila zanimljiva. O politici u stranom izdavaštvu - izdaj tvrdo ukoričenu knjigu, prodaj to izdanje, pokrij troškove, a od zarade izdaj isto to kao džepno izdanje. Od čega praktički samo zarađuješ.

Naši izdavači samo nastavljaju dosadašnju hrvatsku tradiciju.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

22 Oct 2017, 18:37

MmeTipfeler wrote:
22 Oct 2017, 17:30
I za Jugoslavije se daleko više knjiga izdavalo u Srbiji nego u Hrvatskoj, a tržište je bilo zajedničko i bez jezičnog ustručavanja. Međutim, sjetite se kada je BIGZ krenuo sa svojom džepnom bibliotekom, a koliko je godina trebalo Crnkoviću da se zbrkne i napravi nešto slično s Evergrinom i Itd.-om (ne sjećam se više kako se točno ta biblioteka pisala, samo znam da je imala uvez za popizdit), ali ni izdaleka tako dosežno. Dečje novine iz Gornjeg Milanovca izdavale su kaubojce i slične pizdarije, što se sve prodavalo k'o alva, a od viška zarađenih para izdavala ozbiljnije tekstove za malobrojnu publiku. Mi smo uvijek bili nekako ukočeni, i to ne samo kao izdavači, nego i kao kupci: knjiga je morala biti tvrdo ukoričena inače nije bila zanimljiva. O politici u stranom izdavaštvu - izdaj tvrdo ukoričenu knjigu, prodaj to izdanje, pokrij troškove, a od zarade izdaj isto to kao džepno izdanje. Od čega praktički samo zarađuješ.

Naši izdavači samo nastavljaju dosadašnju hrvatsku tradiciju.
Ovdje ima dosta istine, no mislim da su stvari složenije. Budući da sam kao mladac imao dosta dobar pristup knjigama i knjižnoj produkciji raspadajuće Yu, rekao bih nekoliko stvari:

* dobar dio sadašnjice nema veze s onim u Yu. Propale su skoro sve velike izdavačke kuće (Otokar Keršovani, Naprijed, Veselin Masleša, Vuk Karadžić-Jugoslavija,...)

* vjerojatno su dio srpske kulturne tradicije improvizacije, "muvanje" i domunđavanje. Njihova izdanja i u Yu su bila- čast iznimkama- neka raspadljiva, lošega dizajna, muljavo-spetljana... no imali su nos za brzi biznis. Recimo, srpski su izdavači imali njuha za Hessea, Castanedu i slične burgije. Hrvatsko ondašnje izdavaštvo je bilo nekoliko kopalja iznad srpskog glede, recimo tako, visoke kulture- u beletristici to su bila izabrana ili sabrana djela Prousta, Camusa, Kafke, Faulknera, Garcie Marqueza, Borgesa, Joycea, Lawrencea,... dok su hrvatska izdanja, npr. Dostojevskoga, Stendhala i sl. bila bolja od srpskih (o Karlu Mayu i Zane Grayu da i ne govorimo).
Sumarno, hrvatske su knjige na nešto ličile i bile i vizualno puno bolje, a o prijevodima (kad se radilo o prevedenim djelima) da i ne govorimo. Točno je da je dio knjiga u SFRJ bio isključivo na srpskom (Jansonova istorija umetnosti), no tu bi se dalo pričati o centralizmu i ostalom.

* ti su se trendovi unekoliko zadržali. No, u novom društvenom ustroju - koliko vidim- kod komšija na istoku nije bilo tako centralizatorskih zakonskih odredaba koje bi gušile male izdavače, pa je tako kod njih i opstalo manje-srednje izdavaštvo, dok je kod nas upropaštavano u zadnjih nekoliko godina- bilo je solidno do 2005-2010. Ugasio se ili prestao je s radom oveći dio manjih izdavača koji bi uspjeli da nisu ugušeni nametima. To nema veze s njuhom za dobar posao- konačno, piraterija je i dalje srbijanska odlika par excellance- nego s običnim zakonodavstvom koje u RH pomaže monopol velikih kuća.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

22 Oct 2017, 19:20

Da dopišem i još nekoliko asocijativnih stvari, tek tako, bez neke dublje analize. Nešto što sam primijetio ili mi je palo na pamet, što se interesa tiče (raznih).

* čitajući i starija izdanja iz Yu, očigledno je da se zbio prijevrat negdje 1970-80. Od tada izdanja svega postaju življa, vizualno bolja, a rekao bih i hrvatskija u jeziku (napose prijevodi). Knjige iz 1960-ih, uz manje iznimke, bile su dosta sive, kilave, dosadne, nikakve... O onima prije da i ne pričamo.

* sigurno je da postoje razlike u mentalitetu i nacionalnoj kulturi. Srbi se nešto muvaju i aktivniji su, a kod nas je sve ukočenije. No naše su knjige bile i ostale razvidno vizualno bolje i privlačnije, dok su njihove neke nikakve, dosta je mekoukoričenih s jadnim ljepilom koje se raspadnu čim ih otvoriš i sl. O prijevodima da ne govorim- meni su njihovi praktički svi slabiji, pa čak i oni hvaljeni, recimo Mićevićev prijevod Villona naspram Rabadanova.

* nerazmjer se vidi u polju koje je i tema nekih slijedova, naime povijest nacionalnoga jezika. Imao sam u rukama i pročitao- ili prelistao ozbiljnije- glavne knjige, i njihove i naše. Naše su puno bolje sadržajno (ne bih sad o slabostima), no posebice su vizualno za njih stratosfera. Srpske knjige o povijesti nacionalnoga jezika su dvije od Pavla Ivića, zatim po jedna od A. Milanovića i A. Mladenovića, a sad je izašla i neka od Jelice Stojanović. To je sve jad jadova. Kod nas to su Moguševa, zatim ukoričena dva puta Brozovićeva studija iz 1978, pa Katičićeva, enciklopedijska izdanja croatica.hr o povijesti i pisanoj kulturi, pa Vinceova, .. To je za naše komšije 22. stoljeće. No- te su knjige i skupe, veći dio njih. Slično je i s djelima iz povijesti, kulture itd.
Na primjer, prijevodima Le Goffa, Eliadea, Campbella, Braudela, Mumforda, Fukuyame, Raymonda Arona, Kissingera, .. dok- koliko znam- cjelovitih srpskih prijevoda Dantea, Montaignea, Tassa, Beowulfa, arapskih filozofa, .. ni nema, ili su tek u začetku.

* no- dosta o komšijama i komparacijama. To da se čitateljsko tržište smanjilo jedna je od post-Yu iluzija. Sad ima i više i bolje knjiga, i bolji je jezik i zanimljiviji su i privlačniji naslovi. U doba SFRJ ipak je svatko preferirao "svoje", pa su se knjige tako i prodavale. Ono što stvara iluziju o nekoj većoj čitanosti u Yu promjene su u kulturi- prevlast audiovizualnih medija i propast "klasične" knjige tipa enciklopedija i sabranih djela. Bolja i jača TV i internet su glavni činitelji navodnoga smanjenja čitanja, a ne razlaz Yu. Norvežani su veliki čitači, a mala su - brojem naroda- zemlja. Razlog je u dobroj plaći i standardu, jer je jasna korelacija između visokog standarda, dijela stanovništva koje ima visokoškolsku diplomu (kod Skandija preko 40%), a manji u brojnosti (npr. u SAD je razina čitateljstva kao u 3. svijetu).

Kod nas je atak na izdavaštvo u tom što su kod nas zakonima i lobiranjem potisnuti ili uništeni manji izdavači, a tradicionalno financiranje koje je zapravo produžetak onoga socijalističkoga, i dalje u svijesti ljudi, a i u praksi, funkcionira kao ideal. Raskorak je između "nacionalnoga programa" financiranja knjiga- što je ostvarivo jer tu uopće nije potreban neki velik novac- i parole o knjizi kao isključivo tržišnom proizvodu, što u zbilji dovodi do osiromašenja i propadanja. Ili ukratko- sve je rješivo ako se ne igra priča ultraliberalnog kapitalizma s burazerskim socijalističkim rodoslovljem, nego državno-pokroviteljskoga (bar za značanija i važnija izdanja) u spoju s razumnijim zakonodavstvom koje bi bilo antimonopolistički orijentirano.
Post Reply