Pa i jedno i drugo ravna se prema istome principu: treba se prilagoditi. Pogotovo se prirodi moraš prilagoditi ako želiš opstati. No društvo nije prirodna tvorevina. Prilagodba tu možda nije dobra riječ, a možda ni najvažnija.
Vjerojatno sam već napisala, ne da mi se provjeravati, ali oba spomenuta sajta zapravo su mjesto za intelektualno izdrkavanje. Začinjeno mrvicom duhovnosti. Možda zgodna tema za književnu radionicu.
Mene zapravo uvijek najviše ljuti nedosljednost i nepoštovanje logičnosti. Ako se ljudi razvedu i podijele imovinu, kakva prava netko od njih ima pitati drugoga kome je prodao auto.
Ako se lik razveo od države, što ima policajca pitati za ime? Svrha toga da tu činjenicu uporno naglašava jest da zamagli vlastiti prekršaj. S time da se, ako je raskrstio s državom, nema što voziti po njezinim cestama. Opet se vraćam na razvod: to je kao da zadrži ključ od bivšega zajedničkog stana pa povremeno skokne pogledati televiziju. Ili sam sebi skuha kavicu. Može on čak i donijeti svoju kavu ili ostaviti novčanu naknadu, nema pravo to činiti.
A pogotovo ne prikazivati se poslije kao žrtva. Okej, znam da je ljeto, sezona kiselih krastavaca, novinarstvo je kod nas uglavnom odavno u krasnom kikiju, ali svejedno.