Mala škola pisanja

[Donna Sole]

Znam pouzdano da ovdje imamo neke članove koji su svoje radove objavljivali i znaju pisati. Ima li šanse da nam pripomognu nekim savjetom i da krenemo s malom radionicom kreativnog pisanja?

Ja sam zainteresirana. Nemam ideju kako bi se to trebalo voditi i može li se to uopće ovako na forumu, ali sigurna sam da oni iskusniji to znaju.


Veli jedan naš književnik da nije problem pisati o čemu, nego kako. Netko zna kako, ali ne zna o čemu. Neki znaju o čemu ali ne znaju i kako.
Na mreži imamo raznih savjeta ali su pomalo banalni, kao da se škrtari u savjetima.
Voditelji raznih radionica skupo naplaćuju svoje savjete a nema jamstva da će te nešto naučiti. Ili ima?

Nadam se da će Leteća uskočiti.

[MmeTipfeler]

Za početak, zapravo pojma nemam što bi trebalo značiti kreativno pisanje. Pretpostavit ću da bi to trebalo značiti "umjetničko pisanje", dakle, ne tekst znanstvenog sadržaja ili novinarski izvještaj. Iako, čitala sam ne jednu lingvističku knjigu koja je bila duhovito i napeto napisana pa pretpostavljam da je ta pojava zajednička i drugim znanostima. Trenutačno prevodim knjižurinu koja je klasik u svojem području (društvena znanost), a autor se na momente tako dobro zeza s komentarima o povijesnim činjenicama da je to užitak čitati. Tako da je granicu prilično teško odrediti i rekla bih da je "kreativno pisanje" i radionice o tome zapravo prodavanje magle.

Tko umije, njemu dvije, zar ne?

Međutim, za forumske potrebe, predložila bih ovakvu organizaciju. Prvo, otvorimo posebni potpodforum na Književnosti. Drugo, dogovorimo se tko je zainteresiran sa sudjelovanje, prisegnemo da ćemo "marljivo učiti i raditi", a onda otvorimo dvije teme. Na prvoj će svatko od sudionika ispričati svoja dosadašnja iskustva s pisanjem ili pokušajem pisanje te pokušati izložiti probleme s kojima se susretao. Na drugoj se dogovorimo o temi koju će svatko od sudionika obraditi, s time da mu se ostavi na volju hoće li prozu ili poeziju, ali količinu teksta ipak treba ograničiti, a jasno, dogovorimo se i o terminu do kojega tekst treba biti gotov. Poslije svatko otvara svoju temu i stavi tekst na forum, a ostali prigovaraju.

Za slučaj da se ne možemo koordinirati, mogu se svi tekstovi poslati na adminski mejl pa ćemo Mikyja zadužiti da nam pootvara teme. On ionako nema spisateljskih pretenzija pa neće nikome ukrasti ideju.

[MmeTipfeler]

Ovo je bila ideja, a sada konkretni odgovori na ovo što je Donna navela kao problem. Odnosno što ona vidi kao problem.

Veli jedan naš književnik da nije problem pisati o čemu, nego kako.

Ovo možda zvuči duhovito, ali je samo djelomično točno. Otprilike kao i ona rečenica o prijevodu i njegovoj usporedbi sa ženom, vjernošću i ljepotom. Kako, to je stil, a stil je, kažu Francuzi, čovjek, ali ne može svaki čovjek pisati baš o svemu.

Netko zna kako, ali ne zna o čemu. Neki znaju o čemu ali ne znaju i kako.

Rekla bih da je to povezano: ako u sebi osjećaš potrebu da pišeš, ako se u tebi nešto skuplja i navire da izađe na svijet, napisat ćeš, pa makar i loše. Pokušat ćeš to progurati, učit ćeš na temelju recepcije koja te dočeka, potrudit ćeš se naći nekoga tko će ti pomoći savjetom. Ako nemaš tog stvaralačkog erosa, uzalud ti je i najveće znanje.

Na mreži imamo raznih savjeta ali su pomalo banalni, kao da se škrtari u savjetima.

Pa kad se i nema što puno reći. Klasična forma proznog djela zahtijeva uvod ili ekspoziciju, zaplet, klimaks, rasplet i zaključak, no to je danas manje-više rezervirano za trivijalnu književnost. Rekla bih, međutim, da je u svakom pisanju, bar proznome, potrebno poštovati šest elemenata sudskoga postupka u starom Rimu, što se danas poenglezilo u five W. Na latinskome zvuči daleko manje zabavno: quis, quid, ubi, quibus auxiliis, cur, quomodo, quando - tko, što, gdje, kojim sredstvima, zašto, kako, kada. Bez odgovora na ta pitanja - direktno ili indirektno, cijela se konstrukcija njiže, ruši i pada.

Voditelji raznih radionica skupo naplaćuju svoje savjete a nema jamstva da će te nešto naučiti. Ili ima?

Nema. Ako imaš talenta, možeš ga izbrusiti. Naučiti ga ne možeš. Zabavljati se uvijek možemo.

[Donna Sole]

Misim da su ti prijedlozi dobri i ajmo radit na tome. Što se tiče talenta i rada, znamo da je talent samo pomagač ali ne i najvažniji faktor. Rad i vježba, treninzi su važniji, a ako se radi o pisanju onda čitanje spada u taj rad, što više čitanja kvaitetnih štiva pa onda i vježbanje pisanja.
Ja isto mislim da je stil nešto što ne učiš nego ga imaš. Kakav god je . Čak i oni za koje kažemo da nemaju stila, imaju ga, samo eto, malo je neprihvatljiv oku promatrača.

[MmeTipfeler]

Ja isto mislim da je stil nešto što ne učiš nego ga imaš.

No, možeš ga izbrusiti.

Stavit ću najprije na Fejs poziv svim zainteresiranima da se jave ovdje pa ćemo vidjeti. Prema mojoj procjeni, idealna bi grupa bila od tri do pet sudionika.

[judolino]

Ne kužim kakav sad Fejs?

Kaj više nemreš bit pisac ak nisi na Fejsu?

To su neke nove fore, vas mladih?

[Stitch]

Na Fejsu se samo teme s Trkeljanja linkaju, nema ondje nikakva sadržaja. Ne znam ima li komentara ispod tih linkova, nisam često pratio.

Za dulje tekstove forum je neusporedivo bolji medij, kakav Fejs. Tamo su jedino Bilješke korisne, ali nisu osobito pregledne.

[judolino]

Na Fejsu se samo teme s Trkeljanja linkaju, nema ondje nikakva sadržaja. Ne znam ima li komentara ispod tih linkova, nisam često pratio.

Za dulje tekstove forum je neusporedivo bolji medij, kakav Fejs. Tamo su jedino Bilješke korisne, ali nisu osobito pregledne.

Ma svaka čast, ali pitam zbog nečeg sasvim drugog.

Valjda sam ja neki kurčev pisac - objavio prvu knjigu kad i Krleža i Andrić...

Ma dobro, jest da im nisam ni do koljena - al krenulo me rano...

Okej, da skratimo: ja sam pisac s dvije objavljene knjige koji je odustao (privremeno) od pisanja.

Znam ponešto, ne previše.

[Stitch]

Aha, želiš se uključiti? Može, super. Meni se s tim ne nateže, nemam vremena.

[judolino]

Aha, želiš se uključiti? Može, super. Meni se s tim ne nateže, nemam vremena.

Ma kurac mi se nateže, al aj da vidim di su sanjari...

[MmeTipfeler]

Jesmo li to našli voditelja radionice?

[Donna Sole]

Ne znam kako vi, a ja bi da voditelj vodi tj usmjerava konstruktivnim savjetima. Ukoliko se neko ohrabri pa objavi nešto. No, nije nužno ni objavljivanje.
Na internetu ima svakojakih savjeta renomiranih svjetskih pisaca a svaki od njih ima svoj način i svoje viđenje kreativnog pisanja ma što to bilo.

Možda da voditelj sam krene s par natuknica i općenitih pojmova dok se ne pokrene cijela radionica.

[Leteća]

Dobrodošla, Dona.



Eto, uzela sam si tri dana odmora od mjesta čije se ime ne spominje. Prozu objavljivala nisam, a čompjuteri imaju tendenciju pojesti moje literarne pobačaje. Možda je u gmajlu ostala jedna priča koja nije prošla na natječaju za hororce (a lijepo su mi rekli koga trebam potkupiti. )

Elem, ja bih izbjegla instituciju voditelja radionice jer onaj tko nešto o tome zna nema se volje tome posvetiti pro bono, a onaj tko ne zna i bolje da ga nema. Znači, pišemo, komentiramo i nadovežemo se na nešto ako nam dođe i kada nam dođe, a o objavljivanju možemo kada se nakupi materijala. Samoizdat danas nije nikakav problem, a izdavači su i tako škrti ko kurac. Medijska promidžba također nije problem.

Ono što je meni osobno problem, je držanje u glavi više različitih likova. Dok sam Pero, nisam Marko, pa kad Marko i Pero moraju razgovarati o nečem bitnom, tu mi stvari štekaju. Tako da bi jedna moguća forma bila igranje uloga. Ja sam Pero, Dona je Marko (ili Alfonso) i fino se svadimo na forumu. Recimo.

Na internetu ima pun kuki savjeta o tome kako i zašto pisati, a to bi mogla biti neka zasebna tema. Recimo.

Pa vi vidite.

[MmeTipfeler]

Dok razmišljamo i dogovaramo se, da vas podsjetim kako pisanje nije nipošto lako... Kako god okreneš, nešto pođe po zlu.

»Miliciji. Člana MASSOLIT-a Ivana Nikolajeviča Bezdomnoga. Prijava. Jučer predvečer došao sam s pokojnim M. A. Berliozom na Patrijaršijske ribnjake...«
I odmah se pjesnik zapleo, uglavnom zbog riječi »pokojnim«. Na tom mjestu ispada neka besmislica: kako to - došao s pokojnim? Pokojnici ne hodaju! Stvarno, zlu ne trebalo, smatrat će ga luđakom!
Razmišljajući tako, Ivan Nikolajevič počeo je ispravljati napisano. Ispalo je slijedeće: »... s M. A. Berliozom, kasnije pokojnim ...« Ni to nije zadovoljilo autora. Trebalo je primijeniti treću redakciju, a ta je ispala još gore od prvih dviju: »... Berliozom koji je pao pod tramvaj...«, a tu se još prikrpao taj svima nepoznati skladatelj prezimenjak i trebalo je da se doda: »ne skladateljem ...«
Namučivši se s tom dvojicom Berlioza, Ivan je sve precrtao i odlučio da započne odmah s nečim vrlo snažnim da bi privukao pažnju čitaoca, i napisao je da je mačak ušao u tramvaj, a zatim se vratio na epizodu s odrezanom glavom. Glava i proročanstvo konzultantovo doveli su ga na misao o Ponciju Pilatu i radi veće uvjerljivosti Ivan je odlučio čitavu priču o prokuratoru izložiti u potpunosti od časa kad je taj u bijelom plaštu s purpurnom podstavom ušao u kolonadu Herodova dvorca.
Ivan je radio usrdno i precrtavao napisano i stavljao nove riječi i čak je pokušao nacrtati Poncija Pilata, a zatim - mačka na stražnjim nogama. Ali ni crteži nisu pomogli, i što dalje, to je zamršenija i nerazumljivija postajala pjesnikova prijava.

[MmeTipfeler]

Ne znam kako vi, a ja bi da voditelj vodi tj usmjerava konstruktivnim savjetima. Ukoliko se neko ohrabri pa objavi nešto. No, nije nužno ni objavljivanje.

Dajte da odmah razjasnimo ovaj izraz "objavljivanje". Govorimo li o objavljivanju ovdje na forumu? Ili negdje na internetu, u sklopu vlastitog bloga, primjerice? Ili o izdavanju knjige u papirnatom obliku?

Ako je u pitanju forum, onda ovo s voditeljem drži vodu. S time da očito nećemo dobiti voditelja koji će davati savjete pro bono, kao što je objasnila Leteća. Dakle, organizacijski bi netko trebao usmjeravati odnosno moderirati raspravu, a savjete i/ili primjedbe mogli bi davati drugi sudionici i/ili ostali forumaši.

Na internetu ima svakojakih savjeta renomiranih svjetskih pisaca a svaki od njih ima svoj način i svoje viđenje kreativnog pisanja ma što to bilo.

To i jest problem i zbog toga se, priznajem, nikada ne bih uključila u takvu radionicu kao pisac in spe. Malo je ljudi koji neće sebe nametati drugima i koji će priznati tuđi talent i kvalitetu.

Možda da voditelj sam krene s par natuknica i općenitih pojmova dok se ne pokrene cijela radionica.

Na forumu već imamo nešto materijala za ovo pa, ako ne bude drukčije išlo, možemo početi od toga.

No - tko je to mi? Ovo doista podsjeća na sastanak suvlasnika na kojemu svatko kaže "ja ću glasati kako ostali odluče".

[Donna Sole]

Dok razmišljamo i dogovaramo se, da vas podsjetim kako pisanje nije nipošto lako... Kako god okreneš, nešto pođe po zlu.

»Miliciji. Člana MASSOLIT-a Ivana Nikolajeviča Bezdomnoga. Prijava. Jučer predvečer došao sam s pokojnim M. A. Berliozom na Patrijaršijske ribnjake...«
I odmah se pjesnik zapleo, uglavnom zbog riječi »pokojnim«. Na tom mjestu ispada neka besmislica: kako to - došao s pokojnim? Pokojnici ne hodaju! Stvarno, zlu ne trebalo, smatrat će ga luđakom!
Razmišljajući tako, Ivan Nikolajevič počeo je ispravljati napisano. Ispalo je slijedeće: »... s M. A. Berliozom, kasnije pokojnim ...« Ni to nije zadovoljilo autora. Trebalo je primijeniti treću redakciju, a ta je ispala još gore od prvih dviju: »... Berliozom koji je pao pod tramvaj...«, a tu se još prikrpao taj svima nepoznati skladatelj prezimenjak i trebalo je da se doda: »ne skladateljem ...«
Namučivši se s tom dvojicom Berlioza, Ivan je sve precrtao i odlučio da započne odmah s nečim vrlo snažnim da bi privukao pažnju čitaoca, i napisao je da je mačak ušao u tramvaj, a zatim se vratio na epizodu s odrezanom glavom. Glava i proročanstvo konzultantovo doveli su ga na misao o Ponciju Pilatu i radi veće uvjerljivosti Ivan je odlučio čitavu priču o prokuratoru izložiti u potpunosti od časa kad je taj u bijelom plaštu s purpurnom podstavom ušao u kolonadu Herodova dvorca.
Ivan je radio usrdno i precrtavao napisano i stavljao nove riječi i čak je pokušao nacrtati Poncija Pilata, a zatim - mačka na stražnjim nogama. Ali ni crteži nisu pomogli, i što dalje, to je zamršenija i nerazumljivija postajala pjesnikova prijava.

Što nam poručuješ ovim pasusom?

[Stitch]

Trebalo bi nastaviti priču, valjda.

[MmeTipfeler]

Što nam poručuješ ovim pasusom?

Ništa. Sjetila sam se ovog opisa piščevih muka u vezi s našom budućom književnom radionicom.

Trebalo bi nastaviti priču, valjda.

Ama ne. Pa priča ima nastavak. Majstorski.

No sad si me podsjetio na kojekakve nastavke poznatih djela, što bi isto mogla biti zanimljiva tema.

[Donna Sole]

Što je sa našom školicom?
Nema zainteresiranih mentora a vidim ni šegrta?

Ja se okušavam u kratkoj priči a taj mi se format čini težim od romana.
Ima pravila, ograničen je brojem kartica i brojem likova. Kako reći sve u tri stranice s jednim likom kojeg imam za sad a ne kanim uvesti drugog?

Di su sad Judo i Leteća kad treba pomoć?
Ili ne treba?

Stiče, što ti veliš?

[Stitch]

Stiče, što ti veliš?

Mah, mislio sam da ćemo pisati na zadanu temu ili na zadane motive, kako se uglavnom na takvim tečajevima radi. Postavi se okvir, a dalje onda svatko piči po svome, ovisno o preferencijama i inspiraciji. Zato sam i pretpostavio da Didi ide u tom smjeru.

Ne znam kako bih drukčije osmislio taj tečaj, nisam o tome razmišljao.

[Leteća]

Ja se okušavam u kratkoj priči a taj mi se format čini težim od romana.
Ima pravila, ograničen je brojem kartica i brojem likova. Kako reći sve u tri stranice s jednim likom kojeg imam za sad a ne kanim uvesti drugog?

Reži. Bacaj van sve ukrasne pridjeve, sve nepotrebne opise, sve što ne pridonosi razvoju lika i radnje. Skraćuj sve što skratiti možeš - ako se neka misao da izreći u jednoj rečenici, nema razloga da trošiš cijeli pasus. Osim ako nisi plaćena po broju znakova kao Balzac.

[Donna Sole]

A što sad reći?
Ovo je čista metafora i opisi su najvažniji. Kako reći? Opisuju. Da nema opisa nee bi bilo ničeg.

[MmeTipfeler]

Mah, mislio sam da ćemo pisati na zadanu temu ili na zadane motive, kako se uglavnom na takvim tečajevima radi. Postavi se okvir, a dalje onda svatko piči po svome, ovisno o preferencijama i inspiraciji. Zato sam i pretpostavio da Didi ide u tom smjeru.

Ne znam kako bih drukčije osmislio taj tečaj, nisam o tome razmišljao.

I ja sam tako mislila. I predložila. No ta se ideja izgubila, a baš se ni zainteresiranih nije pretjerano mnogo javilo.

Kad ti noćas riješiš apdejtanje foruma, sutra ću se možda baciti na posao. S ovim elementima koje imamo.

[Donna Sole]

Kad ti noćas riješiš apdejtanje foruma, sutra ću se možda baciti na posao. S ovim elementima koje imamo.

A ja tebi budem poslala privat tekst. Ne da ga lektoriraš nego da baciš oko. Misliš da ćeš bolje komentirat nego da ostane neprokomentirano uopće.

[MmeTipfeler]

A što sad reći?
Ovo je čista metafora i opisi su najvažniji. Kako reći? Opisuju. Da nema opisa nee bi bilo ničeg.

Ovisi o tome kakav je opis.

Ovo s brojem znakova tipična je zavist. Da vidim ijednog današnjeg novinara i/ili pisca koji bi realizirao onakav opus. Balzac je pisao strastveno. Da vidim danas taj eros. A i nije bio plaćen po broju znakova, nego po retku. Čisto preciznosti radi.

Vraćam se na opis. Ponovo čitam Majstora i Margaritu. I otkrivam sve što prije nisam uočila. Između ostaloga, Bal kod Sotone, mislim da je poglavlje tako naslovljeno. S jedne strane gledano, doima se suvišnim. Baš nas briga što je neka tamo donna T. dijelila ljekovite pripravke koji su žene oslobađali muževa. S druge strane, to je takav Händel da mu nema premca.

Ne znam kako bih to drukčije objasnila.

Piši, napiši, sutra ili najkasnije prekosutra imat ćemo ovdje mjesto za konstruktivnu raspravu (nadam se!), kritiku i eventualno savjete.