Meni to o genskom materijalu ne drži vodu.Riona wrote: ↑26 Apr 2017, 11:30Komplicirate.
Da, povijest nam daje primjere nezgodnih situacija, proizašlih iz zakona i tradicija, po kojima se brak ne razvrgava. Razumljivo da ne, jer to povlači nezgodne i komplicirane materijalne posljedice po bračne drugove i njihove šire obitelji; (o djeci i njihovim potrebama ili osjećajima se ionako nije puno mislilo).
Da ne govorimo o nevoljama s nasljeđivanjem itd.
Važno je ipak uočiti, da je „do jučer“ muškarac bio apsolutni gazda i moglo mu se, kako mu se ćefne. Pa ako mu se ćefnulo da vara ženu, tako je i učinio. Bez osobite osude okoline.
Neki muškarci su naprosto monogamni. Neki naprosto nisu. Zbog čega sve, dalo bi se pričati. Sigurno da tu ima utjecaja odgoj, okolina, samo stanje braka/veze. Poznajem ljude koji nikad nisu varali. Poznajem ljude koji ne bi nikad – ali jesu. Ima nekih koji varaju stalno; ima nekih kojima je to nevjerojatna ideja; ako im se i „dogodi“, to je jednom.
Uz takvu raznoliku sliku, kako uopće možemo razgovarati o tome da li su muškarci monogamni ili nisu?
Može se tu nadodati ono što će neki ovdje sigurno istaknuti, ili već jesu, da muškarci moraju – imaju potrebu – proširiti svoj genski materijal na što veće područje. Mislim da je to izgovor.
Naime, homoseksualci nemaju potrebe za širenjem genskog materijala, jer se ne mogu prokreirati.
Ali su promiskvitetni. I to jako. A to počinjem od sebe.
Mislim da kod muških to ima više veze da lakše razdvojimo seks i emocije. Kod žena je to više manje povezano, kod muških je seks samo seks.