Ma razumijem ja tebe u potpunosti, ne brini. Znaš li koliko ja imam započetih i nikad završenih putopisa? Vjerovatno desetine.
Neki su samo započeti, neki napisani do pola, neki još stoje u tezama spremljeni na mobitelu ili zapisani u bilježnicu...a sve mi se čini da nikada neće niti biti objavljeni. Previše vremena sve to skupa uzima i u slobodno vrijeme radije npr. igram tenis, ili pijem pivo, ili samo zgubidanim nego da sjedim i pišem a onda dok se okreneš dođe novo putovanje i nova iskustva pregaze stara.
A znam da se najbolji putopisi pišu odmah, dok je još sve svježe u glavi i srcu, što prije to bolje jer kad ih pišeš sa vremenskom distancom sve više pravi doživljaji blijede a ostaju samo suhoparne činjenice i tekst prima neki posve drugačiji oblik a kvalitet se gubi.
Sve mi je to jasno nego samo kažem da si ti napravio lavovski dio posla, kad već imaš dobar tekst njegov prijelom i ovo o čemu sam govorio stvarno uzme mizerni dio vremena. No sa druge strane vjerujem da ti i nije toliko bitan broj čitatelja, bitnije ti je da tebi ostane zapis i uspomena, jednog dana radovat ćeš se tome. Pravi čitatelji će te naći, evo ja sam te čitao i dok si imao onaj stari web sa crnim backgroundom i žutim slovima
a to je bila muka živa za čitat.
Ovo sada je super al može uz minimalni trud biti još bolje.