I daleko su dogurali ti orjunaši, sad rade sranja po tekmama ne bi li nam sjebali jadnu precjednicu tako da sirota poždere četiri tone lososa.
Vampiri pravoslavni, majke im ga spalim...
I daleko su dogurali ti orjunaši, sad rade sranja po tekmama ne bi li nam sjebali jadnu precjednicu tako da sirota poždere četiri tone lososa.
Ajde ti, da ne bi "imao muku" od engleskog, radije odi čuvat neku stoku umjesto da se bakćeš s hrvatskim jezikom. Moš i njojeve, što se mene tiče - ili sadi Njizozemsko cvieće...Hroboatos wrote: ↑31 Mar 2017, 22:38Jugonacionalisti, a i oportunisti, te mentalo slabiji dio pučanstva nerijetko prosipa idiotarije o kojim treba nješto kratko reći.
1. govori se da je 1990ih vladao neki hrvatski jezični nacionalistički teror. Na žalost- NIJE. Ono što su 90te donijele, a što je škripalo one koji ne vole razvedeni i razvijeni hrvatski jezik se može svesti na male promjene u pravopisu (prefiksi na-d se više nisu jednačili pred c, č, ć- podcijeniti, odčepiti, odćušnuti); vraćeno je hrvatsko nazivlje u vojsku, policiju i sudstvo, no uz neke nepotrebne iznimke (ostalo je "uvjerenje" za običnu potvrdu); veći dio starijih riječi se vratio u porabu i ostao (jedan promašaj- tvrdi se da su te riječi nestale nakon Tuđmana. Svatko se može uvjeriti na ovom Grčevićevu radu da to nije tako: http://www.ids-mannheim.de/prag/sprachv ... hanges.pdf ); nestala su saopćenja i još njeki srbizmi, no uvalila se hrpa anglizama, čak u sintaksi.
Engleski je, nema dvojbe, najveća štetočina za moderni hrvatski. U području popularne kulture to je odlika snobizma i maloumlja, no nije dobro to što znanstveno i strukovno nazivlje nije izgrađeno kako treba, i to ne za hipernove tehnologije. Na primjer, jedan moj prijatelj je, pišući doktorat iz područja nuklearne energetike (ništa posebno novo) imao muku s prijevodom nekih 7-9 pojmova koji nisu prevedeni u našoj stručnoj literaturi.
Krompulja, krv ti jebem issovu...Gdje je tko glede hrvatskoga najbolje se može vidjeti po odnosu prema tvorenicama. Ljudi koji vole hrvatski jezik vole i tvorenice (ne nužno svaku) i inzistiraju na njihovu "novokovu", pa što uđe, uđe. Primjer bi uspjelih tvorenica bili uspornik, krompulja, raskružje, suosnik,...Srbi i Muslimani ne vole i ismijavaju tvorenice, što je jedan vid antihrvatskoga nacionalizma. Oni pak Hrvati koji imaju sličan odnos, nisu pravi Hrvati, po srcu, nego više Jugoslaveni. To je lakmus, uz opasku da ako netko uporno ustraje protiv novotvorenica, principijelno, i kad mu se objasni- tu se nema što reći, taj nije naš.
Tijekom 90ih je bilo dosta amaterskih jezičnih savjetnika (Krmpotić, manjim dijelom Šamija, razni ..) koji su doista bili loši i ganjali su srbizme i pseudosrbizme. No, glavni savjetnici (veliki Institutov (iako neki kao Babić gunđaju protiv njega), HRT-ov "Govorimo hrvatski", zatim više njih Opačićeve) bili su dobri, kao i stari jugoslavenski Vidovićev, za kog ne vjerujem da je ostao u sjećanju.
2. gorenavedenu ekipu smeta samostalno hrvatsko normiranje. Tu se poklopio jezični jugonacionalizam i navodna "liberalna", soroševska belosvecka tevabija, "globalisti". Bitna je odlika hrvatskoga upravo jezično čistunstvo, i to ih najviše smeta. Sigurno je da ih smetaju i pomaci u pravopisu koji bi vodili udaljavanju od postojeće norme, a što je tema za kasnije ...
Da. Fascinantan je Šulekov osjećaj za jezik. Slovak kodificira hrvatsko znanstveno nazivlje, toga nema nigdje.
Maretić Doduše, Maretić je unekoliko korigirao stajalište prema Šuleku, u radu na ARj.Stitch wrote: ↑02 Apr 2017, 08:38Da. Fascinantan je Šulekov osjećaj za jezik. Slovak kodificira hrvatsko znanstveno nazivlje, toga nema nigdje.
I ne samo terminologiju, tu je gomila običnih, svakodnevnih riječi: brzojav, djelokrug, parobrod, ravnopravnost, gorostas, slavoluk, paromlin, domobran, gulikoža, nadšumar, kopljonoša, kolodvor...
Imam njegove rječnike, jako ga volim. Neshvaćen za života, proganjan - bio je genijalac od glave do pete.
A Tomo Maretić i drugi vukovci baš su ružno pisali o njemu.
U tome i je poanta. Nemožeš baratati zastarjelom terminologijom koja nema pojmove prikladne za tehnološko doba. I kakav je sad grijeh posegnuti za već postojećom stranom jasno definiranom -osim ako nisi zadrti ultranacionalistički (da ne kažem spiljski) fanatik?
Ja mislim da je to sve tjeranje maka na konac koje se ne dotikavle puka vulgaris.Stitch wrote: ↑02 Apr 2017, 00:02Ne. Brkaš terminologiju. Jezični standard nije isto što i standardni jezik. Svaki sloj standardnoga jezika, koji se pojednostavnjeno može smatrati današnjim, trenutačnim književnim jezikom, ima neki standard, ali to je s jedne strane sociolingvistička kategorija jer sve društvene, dobne, spolne i ostale skupine imaju neki svoj govor, a s druge stilistička, zato što standardni jezik ima funkcionalne stilove: književnoumjetnički, publicistički, znanstveni, administrativni i razgovorni.
Za razliku od onih vojnopolitičkih, ekonomskopolitičkih i kulturnopolitičkih?
http://www.cunterview.net/index.php/Vox ... rizam.htmljudolino wrote: ↑02 Apr 2017, 03:13Ajde ti, da ne bi "imao muku" od engleskog, radije odi čuvat neku stoku umjesto da se bakćeš s hrvatskim jezikom. Moš i njojeve, što se mene tiče - ili sadi Njizozemsko cvieće...
Koji plajvaz, jebo te sveti Pantelija...
Krompulja, krv ti jebem issovu...
Ko ne voli krompulju - taj je četnik!
(...)Takvi se virusi nezaustavljivo šire: ako postoji krompulja kao legitimna riječ za glasnu ženu, onda se legalizira situacija u kojoj žene moraju biti tihe i sitne - inače nastupa "ženomlat" kao mjera zakulisnog sučeljavanja muškarca i žene u Hrvatskoj.
Nije to jedini Maretić te neke dobi. Iako ne mogu garantirati za vjerodostojnost, samo sam ju čuo.MmeTipfeler wrote: ↑02 Apr 2017, 19:09Zanimljiva mi je ova navodna anegdota. kažem "navodna" jer mi kronologija ne štima. Ako je studirao 70-ih godina, u pitanju može biti samo Tomislav Maretić, a on je po struci liječnik. Što bi infektolog radio kod Pusića na ispitu, nije mi baš previše jasno.
Daničiću se nema što zamjeriti, on je upao u hrv. filologiju kao Poncije u Credo. I bio je korektan, dapače, protiv vs. bulažnjenja.Stitch wrote: ↑02 Apr 2017, 12:09Znam tu anegdotu, ispričao si je bio na drugoj temi, kada smo razgovarali o Kordićevoj.
No premda Tomi štošta zamjeram - Šulek je tu još najmanji problem; gdje su iz gramatike i Akademijina rječnika izostavljeni Marulić, dubrovački pisci, noviji poput Šenoe..., gdje je trijebljenje čakavizama i kajkavizama iz standarda, gdje je nekritičko glorificiranje Vuka... - zasluge ću mu uvijek priznati. I njemu i Daničiću. Nikad Đuri u Zagrebu ne bih uzeo ulicu i dao je Žaji, recimo. Tko je taj Žaja, je li on skupljao poslovice, je li on preveo Bibliju koju su u nas kroatizirali najprije Šulek, a onda i Rešetar, je li on uređivao ARj?
Sramota je tako se ponijeti prema Daničiću. Pa ljudi su iz knjiga poput te Biblije i Kačićeva Razgovora ugodnoga učili čitati, svaka ih je poštena kuća imala. Njegov je doprinos hrvatskoj kulturi nemjerljiv i neprocjenjiv.
I opet - ne. Ali dok ja to tebi objasnim, prođe vlak.haram wrote: ↑02 Apr 2017, 18:35Ja mislim da je to sve tjeranje maka na konac koje se ne dotikavle puka vulgaris.
Standardi se mijenjaju ne više iz generacije u generaciju, nego već iz godine u godinu, iz lokalne sredine u sredinu, i samo ultrakonzervativci to ne žele prihvatiti iz svojih zadrto primitivnih razloga.
Sori, nisam čitao Mein Kampf da znam sve o nacionalno čistom jeziku. Znam samo da nema arheoloških nalaza atomskih centrala iz stoljeća sedmog.Stitch wrote: ↑02 Apr 2017, 20:24I opet - ne. Ali dok ja to tebi objasnim, prođe vlak.
Ništa ne znaš o jeziku, ništa ne znaš o standardizaciji, ništa ne znaš o lingvistici ni u onom najopćenitijem smislu, da možeš koliko-toliko suvislo raspravljati. Mišljenje je jedno, a znanost drugo. Dok ne naučiš štogod o tome kako se stvara standardni jezik, besmisleno mi je drviti o osnovama. Ovo je gore nego na tržnici.
Moram i ja priznati da više volim gorostasne Slovake od krmboslovnih Magyara...Stitch wrote: ↑02 Apr 2017, 08:38Da. Fascinantan je Šulekov osjećaj za jezik. Slovak kodificira hrvatsko znanstveno nazivlje, toga nema nigdje.
I ne samo terminologiju, tu je gomila običnih, svakodnevnih riječi: brzojav, djelokrug, parobrod, ravnopravnost, gorostas, slavoluk, paromlin, domobran, gulikoža, nadšumar, kopljonoša, kolodvor...
Imam njegove rječnike, jako ga volim. Neshvaćen za života, proganjan - bio je genijalac od glave do pete.
A Tomo Maretić i drugi vukovci baš su ružno pisali o njemu.
"Nacionalno čist" jezik ne postoji. Ni kao ideja, a kamoli kao činjenica.
Ima među njima svakakvih, ali ne i pravoslavaca. Ne vjeruju oni ni u šta, no nalogodavci su im više tvoje "vjere".
Na njegovo pitanje neću odgovarat jer je preglupo.MmeTipfeler wrote: ↑01 Apr 2017, 20:47Za večeras mi je dosta dijeljenja tema. Preselite se na Politiku i ostalo. Skupa s Titom i komunizmom.
Dakle, glumatanje o tome da pitanje jezika treba odvojiti od politike upravo i jest samo to - glumatanje.Zašto niste potpisali Deklaraciju o zajedničkom jeziku? Naime, i deklaracija sama je politički dokument. Ne može se javnim apelom utjecati na promjenu znanstvenih, odnosno lingvističkih kriterija. Deklaracija niti nije usmjerena ka lingvistima, već ka javnosti i političarima, dakle ona nije lingvističko, već političko pitanje.
Deklaraciju sam dobio na uvid i predložio niz prepravaka i promjena. Kako one uglavnom nisu uvažene, nisam mogao potpisati jer se ne slažem s više stvari, formulacijama i onim što je u nju uvršteno ili nije. To i nije osobito čudno s obzirom da je ona pisana na tragu onoga što inače zastupa Snježana Kordić, s kojom sam ja već u više navratâ polemizirao i s čijim se liberalnim i “apolitičnim” pristupom u mnogo čemu ne slažem. Kako je riječ o području kojim se i stručno bavim, tu je moja pozicija kao lingvista dosta drugačija od nekoga tko se ne bavi time i tko bi, s pravom, potpisao bilo kakvu deklaraciju koja generalno ide u određenom smjeru.
Svakako da je Deklaracija politički dokument, međutim jedan od problema na koji je više ljudî upućivalo je upravo taj da se nije htjelo priznati da je riječ o političkoj intervenciji, nego se glumilo da je riječ o tobože čistoj i “neutralnoj” znanosti. To je, naravno, iz perspektive moderne (socio)lingvistike ali i bilo kakve suvisle političke teorije, smiješno. Pitanje jezične standardizacije je prvoklasno političko pitanje i tu nema “apolitičnosti”, “neutralnosti” i “neideologičnosti” – pitanje je samo koja se ideologija zastupa.
Pa zato i imaš te deklaracije, jer se jezik smatra laičkim, a ne stručnim pitanjem. Sve dok je političarima daleko lakše drviti o jeziku nego rješavati gospodarske probleme - pisat će se i dalje.
Netočno. To i Kapović kaže, potkrijepljuje to i primjerima.
Pazi molim te?! Ne budu li se političari bavili jezikom jezik će se (nastaviti) baviti njima.Stitch wrote: ↑03 Apr 2017, 09:05Pa zato i imaš te deklaracije, jer se jezik smatra laičkim, a ne stručnim pitanjem. Sve dok je političarima daleko lakše drviti o jeziku nego rješavati gospodarske probleme - pisat će se i dalje.
Jezik je samo ovdje politička stvar. Drugdje se u svijetu njime bave lingvisti.
S ovim se baš ne bih složio- ili, samo djelomice. Tko je čitao šire napise o hrv. jeziku, dobio bi jasnu sliku. Sažetak bi bio:Stitch wrote: ↑03 Apr 2017, 11:24Devedesetih su se godina ovdje preko noći mijenjala stajališta jezikoslovaca, oni koji su prije toga pisali o "hrvatskosrpskom" jeziku tada su počeli govoriti samo o hrvatskom. Neki su se čak (npr. Babić) bili prisiljeni braniti od optužaba da su bili jezični unitaristi.
Nisi shvatio: "Unitarističkoga grijeha nema na meni", veli Babić u Večernjaku 1997. Ili osvrti u Hrvatskom slovu iste godine pod naslovom "Stjepan Babić kao unitarist ili Stjepan Babić partijskim očima".
On je bio dosljedan jezični Hrvat od početka, još dok je bio kod Jonkea. Tijekom 60ih su svi drvili o varijantma, dok su se neki kao Brozović i Katičić toga držali i dalje, a Ladan nije nikad. Babić nije bio "varijantni" nikad, samo to nije ni odbijao.Stitch wrote: ↑03 Apr 2017, 18:17Nisi shvatio: "Unitarističkoga grijeha nema na meni", veli Babić u Večernjaku 1997. Ili osvrti u Hrvatskom slovu iste godine pod naslovom "Stjepan Babić kao unitarist ili Stjepan Babić partijskim očima".
Nisam ga ja prozvao unitaristom, drugi su to činili. Što je prilično čudno uzmu li se u obzir brojne polemike (s akademikom Pavlom Ivićem, primjerice) za vrijeme Jugoslavije. Opet, postoje i njegovi članci o "hrvatskosrpskom" dok je još bio na partijskoj liniji. No u to doba svi su hrvatski jezikoslovci bili takvi, ne bih ga za to krivio.