Ja sam četiri mjeseca na e-cigaretama.
Tu i tamo, kad mi dođe zapalim običnu cigaretu, a ima razdoblja dana kad potpuno zaboravim ne samo na cigaretu nego i na parilicu. Još uvijek iskušavam okuse, sad baš pućkam kombinaciju duhana i mentola i mogla bi ostati na popisu. Što se okusa tiče, najveći mi je problem opet naći isti okus u trgovini - i trgovine se uhodavaju koliko i ja. Tekućine se sad mogu naći i na nekim Tiskovim kioscima, ali imaju samo one s najjačim nikotinskim udjelom.
Poznavajući sebe, jednom kad sam prešla na e-cigaretu, odmah sam uzela rezervne baterije i atomizere. I onda sam ih uzela još malo. Imam kutiju baš za e-cigarete kod kuće, a po bijelome svijetu, u torbi, nosam perničicu s jednom e-cigaretom i rezervnom baterijom i tekućinom. Dok se jedna baterija puni, jednu koristim i dvije sjede na klupi, čekaju ulazak u igru. Ne dajem si izliku da odustanem. Kažu da se dobre navike ukorijene nakon šest mjeseci. Još dva mjeseca pa ću možda napokon odustati i od povremene obične cigarete.
Koristim ego T tip e-cigareta; svi dijelovi nabavljeni su preko kineskog amazona, AliExpressa. Nemam opasnih iskustava, samo kvaliteta varira. Svi kažu da je ego T slab i nude mi nedvojbeno bolje opcije, ali kad sam se već opremila s time, to furam. Za koga je, dobro je. Sa svim dosadašnjim ulaganjima u opremu i tekućine, mjesečno potrošim 500 kuna manje nego da sam ostala na cigaretama. Manje sam zadihana. Kad negdje sjednem, ne moram odmah zapaliti jednu: mogu, ali ne moram. Sve u svemu, nije loše. Najsmješnije mi je to što mi je najjači motiv da ne odustanem novac: brojim svako toliko koliko nisam potrošila.