Ajajaj, Bot i ja sami na trkeljanju

[Margarita]

Nigdje nikog, ni pišljiv bot..

Najbolje od svega što sam mislila na rulet. Naškrabam ovo, sjednem u auto i mislim si kako sam zeznula rimu jer ne ide ker i let. I sad vidim da sam zeznula više od rime.

[Emericzy]

Najbolje od svega što sam mislila na rulet. Naškrabam ovo, sjednem u auto i mislim si kako sam zeznula rimu jer ne ide ker i let. I sad vidim da sam zeznula više od rime.

Sam Theolonius Monk kako reče
nema ti u glazbi pogrešne note.
Kad misliš da zvuci pogrešno ječe
veći sljedeći možda donese divote.

Improvizacija nije alat lak.
Ne kukaj previše na rezultate.
Što ti s njom umiješ ne može svak;
većina ih ne zna ni da im plate.

[Margarita]

Improvizacija, ta motka
hodača po žici za balans.
Kad raspreda se života potka
kojem je davno plaćen avans.

Iznad ponora oprezno hodaš,
između blagosti i ljutnje.
Pogrešan korak i lako padaš,
između urlanja i šutnje.

[Emericzy]

Improvizacija, ta motka
hodača po žici za balans.
Kad raspreda se života potka
kojem je davno plaćen avans.

Iznad ponora oprezno hodaš,
između blagosti i ljutnje.
Pogrešan korak i lako padaš,
između urlanja i šutnje.

A opet, smireno samo zboriti
možda lijepo zvuči i skroz nadmoćno,
al' lako je tako sav sagoriti
u ledenoj vatri. Bolje je sočno

urlati; bar budeš pošten razbojnik.
Nema u blagosti tog feromona
što ukrućuje i vlaži; žestok lik
je taj od kojeg sva zvone ti zvona.

[Margarita]

Žestoka pića i hranu volim,
zapale mi trbuh, zajapure usne.
Al' žestokih ljudi ja se bojim,
želja mi i sjaj u očima gasne

od straha. Nismo svi iste fele,
noću kad mrakovi razni mi sude,
i ptice radosti dublje u me sele,
neka uz mene samo bot tihi bude.

[Emericzy]

Žestoka pića i hranu volim,
zapale mi trbuh, zajapure usne.
Al' žestokih ljudi ja se bojim,
želja mi i sjaj u očima gasne

od straha. Nismo svi iste fele,
noću kad mrakovi razni mi sude,
i ptice radosti dublje u me sele,
neka uz mene samo bot tihi bude.

Mudrost iz tebe, vidim, progovara
Vješto balansiraš strast sa oprezom.
Mnogim' glave dođe suvišak žara
pa u epilogu nađu se grezom.

[Margarita]

Kruto il' meko, ko za to mari,
stvar je uvijek samo u glavi.
Ne onoj što buši nego što stavi
srce na mjesto, posloži stvari

važnije od jarosti vatre usputne.
Volm vlažnost i oko kad mi suzi
ali od sreće ekstaze a ne u tuzi.
Zanemarite trkeljaške riječi sjetne.

[Emericzy]

Zanemarite trkeljaške riječi sjetne.

Na riječima samo ih zanemarit
(da govornik nam zadovoljan bude)
ali duše mu trud ne valja kvarit.
Zar sjetu ti izdat? Pa nismo Jude!

[Emericzy]

Sove već u postelji,
ševe su još u svom snu
na jednoličnoj stelji
sudbe samo ja sam tu.

Sâm sam u jutarnji sat
-- i bot me izbjegava.
Šah ću dobit, ili mat,
od te praznine. Strava.

[kukuriku]

Radoznalost je ubila mačku?
Samo to? Ili je učinila i neku spačku?
Je li spačka i ovo na što se spremam
Pitam se, pitam, ne drijemam.

[blaze]

jebote
ni bota nema
nije bote
jebote

[Emericzy]

Sto mi se misli po glavi sad vrti
a ne znam vidi li ih ovdašnji bot.
Što ako snijeg mojih misli on prti,
s naporom; moju intimu, idiot?

Koja mu, pitam se, korist od toga
kad sve što razgrne odmah pokrije
zapuh novih grešnih misli, zaboga!
Još da mi ih nikad vidio nije...

Al' smjer mojih misli bar svakom jasan
odmah bude -- samo dušu i meko
gnijezdo snivam; jednostavan i krasan
moj je unutrašnji svijet. Med i mlijeko.

No, možda ga duša u tome smeta
više neg' vrela osovina svijeta.

[Margarita]

Džumbus moj teško je shvatiti
i nema tog skenera, robota
ni navigatora koji mi pratiti
misli znade. Igubi se i smota

klupko u šapama mačjim. Pređa
duše nerasprediva, neprohodna
staza. Nemam ni bota iza leđa.
Znači li izgubljena slobodna

biti? Zato se služim trikom:
zidove pipam i eho stvaram
napisanim slovima vikom.
Da znam kud idem - utvaram.

I neka škija bot koliko god hoće,
u prašumi gustoj ne raste voće.

[kukuriku]

danas, skoro jučer, učinih nešto hrabro
i glupo, jasno, kao što hrabrost zna biti

sad čekam i boli me trbuh od te hrabrosti

bilo mi je bolje kao kukavici.
ili nije. ne znam.
možda ću znati sutra, skoro danas.

[Emericzy]

danas, skoro jučer, učinih nešto hrabro
i glupo, jasno, kao što hrabrost zna biti

sad čekam i boli me trbuh od te hrabrosti

bilo mi je bolje kao kukavici.
ili nije. ne znam.
možda ću znati sutra, skoro danas.

Glupo, hrabro i lijepo.

[blaze]

ako je to normalno
ja sam luda u noći
normabela, normabela mi dajte
jer utjehe nema u samoći

[Emericzy]

ako je to normalno
ja sam luda u noći
normabela, normabela mi dajte
jer utjehe nema u samoći

Opasna noć je zvjerka;
iz ralja misli crne
vire ko oštri zubi.

Teret misli nas mjerka;
srce pred njim protrne.
Noćni anđeo grubi.

[judolino]

U mraku žvačem žvaku,
a ne vidim je.
(V. Bublić)

[Margarita]

ako je to normalno
ja sam luda u noći
normabela, normabela mi dajte
jer utjehe nema u samoći

danas vrtoglavica me zgrabi
i ljudi neki pozvaše hitnu
da ne završim u kakvoj grabi
dok ne završim partiju bitnu
doktori me gledaju u čudu
nemaju pojma što me razvali
što li mi to muči glavu ludu
i rutinski, normabel mi dali

[kukuriku]

da nastavim tu priču o hrabrosti
i o ženi... šta ženi, stijeni!
uglavnom, nije škrta.
ali ne daje ta kurva*
ono što bi htjeli, već što vam treba.
pitat će se slučajni prolaznik,
hm, htjeti, trebati, pa nije li isto?
e pa nije.
ono što hoću je lijepo,
ono što trebam, nije.
racionalizacija? oh, dakako.
smijem joj se u facu. i ona meni.



*kurva = hrabrost, ne žena, jasno.

[kukuriku]

ajajaajaja
opet samo jaaaaa

nije da je čudno
ni rijetko ni tužno

samo je..štajaznam,
nekako ružno.

[Emericzy]

Da sam mlađi i još ko nekad vatren
ponudio ja bih društvo i svašta,
al danas mi vatra gori tek na tren
a sve češće otkaz daje i mašta.

Realnost, bojim se, bila je gruba,
a ni zub vremena nije bio tup.
Nagrizli me skupa do samog ruba
i sad korak naprijed skroz bio bi glup.

Al iskustvo osta na nekoj cijeni
pa savjet ti dajem iz naslonjača:
forum taj hitno ti pijetlom zamijeni
koj ponešto ima unutar hlača.

I virtuala, znam, svog ima čara,
al ne ko muško što veš ti raspara.

[karambol]

Sjaj-no!

[Stitch]

Da sam mlađi i još ko nekad vatren
ponudio ja bih društvo i svašta,
al danas mi vatra gori tek na tren
a sve češće otkaz daje i mašta.

Realnost, bojim se, bila je gruba,
a ni zub vremena nije bio tup.
Nagrizli me skupa do samog ruba
i sad korak naprijed skroz bio bi glup.

Al iskustvo osta na nekoj cijeni
pa savjet ti dajem iz naslonjača:
forum taj hitno ti pijetlom zamijeni
koj ponešto ima unutar hlača.

I virtuala, znam, svog ima čara,
al ne ko muško što veš ti raspara.

Nisam dosad vidio ovaj sonet.