Superheroji i film

[blaze]

Prvi dio, npr.- fantastično.
Sviđa mi se atmosfera, sviđa mi se kostimografija, čak i Kim Basinger mi se sviđa u tom filmu.
O Jacku Nicholsonu kao Jokeru da i ne govorim.
Ovaj, posljednji, nastavak mi je na tragu prvog dijela, iako mislim da je taj prvi dio nemoguće nadmašiti

drugi batman, s pingvinom je bolji
ovaj zadnji nisam gledala, možda odem danas

emer, ideš sa mnom?

[karambol]

Ne znam, pretpostavljam kako je moguće da si uz takve filmove mogu dati oduška i zaigrati se.
Onako, dječački- ja imam naaaajveći auto.

Vjerujem da im je jednostavno zabavno.

Da sam glumac, rado bih prihvatio ulogu kao što je Rubeus Hagrid u Harry Potteru. Mislim da bi me i dijete nagovaralo da budem netko takav... Kao klinjo sam gutao stripove, a ovo je, čini mi se vizualno unaprijeđena inačica iste strasti.
Vjerujem da facama u glumačkom svijetu to dođe, kao što Morti kaže, kao nešto što ih zabavlja. I naravno, uglavnom su to blockbusteri koji pune džepove što nije nevažno... Ipak smo ljudi koji imaju neku cijenu, a ovo ne osporava prethodno stečenu reputaciju. Čak može pomoći u dizanju iste ...

[Morticia]

drugi batman, s pingvinom je bolji

Ni u snu.

[Emericzy]

drugi batman, s pingvinom je bolji
ovaj zadnji nisam gledala, možda odem danas

emer, ideš sa mnom?

Zapravo bih

Međutim, danas mi je važan dan u poslovnom smislu; možda se popodne realizira nešto što bi mi jako trebalo. Ako bude tako, na pameti će mi biti sasvim druge stvari. Neću bit za superheroje.

[kukuriku]

Nikad neću shvatiti poantu superheroja. Koji kurac? Čemu to služi? Mirko i Slavko na steroidima. Kako vas nije sram da vam se to sviđa. Nije li onaj kojot koji lovi pticu trkačicu sto puta zanimljiviji? Mislim, s kim biste radije popili pivu? S njim ili s Batmanom? Da one druge, još sterilnije, ne spominjem.

A nije li to jedan od osnovnih testova kvalitete?

pih.
superheroji su super, kako im i samo ime kaže.
SUPER!!!!

zabavaaaaaaaaaaaaa!!!

edit: ako smo kod nolanovih batmena, meni je prvi najdraži.
od burtonovih, isto prvi.
btw. ja čak volim i klunija ko betmena, to mi je bilo urnebeno smiješno. švarci ko mistrfriiiiz, uma ko pojzn ajvi. ma zakon.

[blue]

O jebote, virus političke korektnosti hara svijetom! Da, sram. I kaj sad? Kao što sram treba biti bilo koga donekle obrazovanog tko voli cajke. Kao što je mene (malkice) sram što volim romantične komedije i happy-endove.

Znam i ljude s doktoratom koji, doduše nisu rekli da vole cajke, ali znaju riječi pjesama, pa pretpostavljam da su ih preko nekoliko puta čuli, ako su se na to natjerali, očito im se sviđa. Da slučajno volim cajke, s obzirom da, osim mojim ušima, nikome ne bi štetilo - ne znam zašto bi se trebala sramiti Ok znam - zbog percepcije okoline, da ne bi netko slučajno s visoka komentirao "vidi seljanke".. Ja sam za tako banalne stvari razvila bmk stav prema okolini i od tad puno ljepše živim

Tu si sad skrenula. Ovo su sve sposobni ljudi, ali ljudi, kužiš? Ti i ja, samo su u svoje sposobnosti uložili malo više od tebe i mene. I to ih čini pravim herojima.

Ma i nisam baš - to jesu ljudi, ali u nevjerojatno sretnim okolnostima; u RL ne postoji Dr. House i CSI, na takav način, kao što ne postoje (takvi) superjunaci.

U tome i jest poanta. To je opijum za mase. Kurac će to riješiti superjunak. To će riješiti država kad ju ti i tvoji lupite mnogom u jaja pa shvati da razne horvatinčiće ona treba nogom u jaja. Priče o superjunacima prije priječe akciju nego ju podržavaju. Vi, djeco, žvačite preskupe kokice, debljajte se na kokakoli i sanjajte o superjunacima, a za to vrijeme će horvatinčićima i njihovim dupeliscima u državnoj upravi teći med i mlijeko.

Ma, OK mi je ta priča kao mit. Jednom u generaciji. Priča o Golemu. Sve OK.

Ali sve više od tog održavanja iz generacije u generaciju, da se arhetip ne zaboravi, jadno je i jeftino i zaglupljujuće. I u gladi za tim sedativom vidim simptom društvene bolesti.

A autore takvih djela smatram ciničnim eksploatatorima oboljelih. Ukoliko i sami nisu oboljeli.

Ovo boldano - tko je mi i moji?

Gle, ja u stvari ne mislim da superjunaci imaju ikakvu značajnu društvenu težinu; složila bi se s onima koji su
napisali da se radi prvenstveno o zabavi, i da su neki filmovi unutar tog žanra kvalitetni.
Poanta mog posta je bila da ideja superjunaka nije ništa novo, samo se manifestira na razne načine - a ti si se okomio na baš jedan benigni prikaz.

[Emericzy]

Znam i ljude s doktoratom koji, doduše nisu rekli da vole cajke, ali znaju riječi pjesama, pa pretpostavljam da su ih preko nekoliko puta čuli, ako su se na to natjerali, očito im se sviđa. Da slučajno volim cajke, s obzirom da, osim mojim ušima, nikome ne bi štetilo - ne znam zašto bi se trebala sramiti Ok znam - zbog percepcije okoline, da ne bi netko slučajno s visoka komentirao "vidi seljanke".. Ja sam za tako banalne stvari razvila bmk stav prema okolini i od tad puno ljepše živim

Ne, ne; mislio sam da bi ih pred samima sobom trebalo biti sram. Lako za okolinu. Meni je pred samim sobom neugodno ako volim nešto što smatram bezvrijednim. I pokušam to sam sa sobom nekako razriješiti.

Kužiš, ja sam u svoju osobnu kulturu uložio puno truda. To je jedan od ključnih aspekata moje ličnosti. Nije mi svejedno kako on funkcionira. Želim znati i razumjeti što se tu događa. I kad vidim da patim na nešto za što objektivno znam da je drek, zabrinem se. Pitam se što to kod mene škripi i zašto. Pokušam to nekako razriješiti sam sa sobom. Nije mi tu važna okolina, nego ja sam.

Ne pokušavam sam sebe napraviti pametnijim radi okoline, nego zato jer mi je, što sam pametniji, ljepše živjeti sa samim sobom. Kad već stanujem u vlastitoj glavi, nije mi svejedno kakva je ta glava.

to jesu ljudi, ali u nevjerojatno sretnim okolnostima; u RL ne postoji Dr. House i CSI, na takav način, kao što ne postoje (takvi) superjunaci.

Hmmmm.... sad uspoređuješ pretjerivanje s fantazijom. Ipak su to dvije različite stvari. Ne cijenim baš osobito kad autori nekog djela guraju takve sposobnosti malo predaleko. Premda, u stvarnom životu ima ljudi sa zaista nevjerojatnim sposobnostima. Ne baš jako daleko od Dr. Housea. A CSI, koliko znam, postoji. I forenzičari stvarno ponekad naprave zaprepašćujuće stvari.

Ima pravih heroja među nama koji čine teško shvatljive podvige. Evo, upravo sam pročitao da je policajac ranjen neki dan u USA u pucnjavi u hramu Sikha odbio lječničku pomoć jer je, rekao je, bila potrebnija žrtvama, pa su do njega liječnici došli tek sat vremena kasnije. Imao je u sebi devet metaka. A kao policajac, jako je dobro znao u kakvom je stanju. I jako je dobro znao da nije nikakav Supecop, nego običan čovjek koji vrlo lako krepa kad ga se malo prošuplji.

Ovo boldano - tko je mi i moji?

Pa, bilo tko. Ti ili ja. Susjed Pero. Obični svakodnevni ljudi. Pravi ljudi.

Gle, ja u stvari ne mislim da superjunaci imaju ikakvu značajnu društvenu težinu; složila bi se s onima koji su
napisali da se radi prvenstveno o zabavi, i da su neki filmovi unutar tog žanra kvalitetni.
Poanta mog posta je bila da ideja superjunaka nije ništa novo, samo se manifestira na razne načine - a ti si se okomio na baš jedan benigni prikaz.

Samo sam se zapitao zašto se kreativni ljudi toliko koncentriraju na tako trivijalnu ideju. Po meni, i njih bi trebalo biti sram.

Pogledaj, recimo, do kakve se glumačke bijede spustio Robert de Niro. Od jednog od najvećih glumaca modernog filma spustio se na razinu uličnog komedijaša. Pitam se što mu je to trebalo. Tako se isto pitam i što ozbiljnim filmašima trebaju filmovi o superherojima.

[Bios]

Batman i nije obični superjunak. Nema nikakve supermoći. Samo je snalažljiv. Zato mi i je najdraži.

On mi je ono što je Mister No u stripu.

[nina williams]

Hm, eto, ja imam baš suprotno razmišljanje...zašto u danas filmskoj industriji postoji išta drugo doli superjunaka i Dinastija. Il bar zašto postoji u tolikoj mjeri.

Nije mi film nešto što bi trebalo pretendirat na neke silne dubine, najviše radi toga što ne traži angažman od publike. Nadalje, tu je i sama forma, čiji je krajnji rezultat da sjediš i cca. 2 sata gledaš, a s obzirom na to da je podloga preuzeta iz druge umjetnosti (scenarij iz književnosti), jasno je da se moralo ići u pojednostavljenja. Knjigu ipak moraš željeti čitati, dakle aktivnije sudjelovati i duže se tome posvetiti.
U filmu nemaš kad opisivati recimo štajaznam ljepotu prirode il dubinu osjećaja; ko je vidio il svatio, vidio je i svatio, ko nije-nije. Ali i tima koji nisu moraš omogućiti zabavu, zato takve stvari postaju sporedne, odnosno logično je da se teži nečem što će svi vidjet i shvatit, a kud ćeš bolje za takvo što od eksplozije.
Recimo, kad slikar naslika prirodu (ako nije neki od ovijeh apstraktnih ), lako se može desit da se raspravlja o svakom potezu kista i maltene o svakoj travki i listiću. Na filmu je to bezvrijedno, al zato ako grune bomba svi će reć "letilo je na sve strane" i niko neće omanut. Nema ni vremena ni potrebe raspravljat o putanji šrapnela, a sve u svemu izgleda jako efektno.
Boljeg i prirodnijeg spoja, u danim okolnostima, od (takve, filmske znači) bombe sa superherojem, uistinu ne vidim.

Osim dakle angažmana publike i forme, ostaje i tehnološko-humanistička začkoljica, a to je da ne možemo ostvariti dovoljno dobru (ili bar ne onakvu kakvu smo navikli) suradnju između evociranja i reproduciranja. Sliku vidiš ponovo za tren, skulpturu opipaš, pred građevinu staneš, melodiju odzviždiš, kod knjige se sjetiš osjećaja (e tu opet angažman dođe u igru, šta da se radi tako smo skrojeni-veće ćemo hmmm "osjećaje ostvarit" kada aktivnije sudjelujemo, tj. čitamo)...Tu negdje i kazalište dođe na svoje, još uvijek moramo otići u kazalište, film je udaljen dva klika mišem. Superheroja je puno manje bilo dok se po film "išlo" jedino u kina, i odmah malo više kad se počelo ići i u videoteke.

Film je zabava za široke mase i pod tim ne mislim ništa ružno o njemu, dapače svaka mu čast. Mora biti shvatljiv svima i nije tu samo o pameti i obrazovanosti riječ, film mora zaradit novce u svim kulturama. Evo Rusi strip doživljavaju ko...hm, recimo da bi govoriti o stripu u Rusiji kao o umjetnosti bilo dočekano s podsmijehom, čak možda i laganim prezirom. Film je postao preglobalan, ne može sebi više dozvoliti nedopadljivost ili, još gore, ignoriranje.

Ne, ne; mislio sam da bi ih pred samima sobom trebalo biti sram. Lako za okolinu. Meni je pred samim sobom neugodno ako volim nešto što smatram bezvrijednim.

Pa daj nemoj. Recimo, koliki će ti biti shvatljivi dok u poznim godinama nađu mladu, zgodnu, a intelektkom...neintrigantnu partnericu? A "opravdanje" je isto u oba slučaja-zadovoljstvo.

Valjda si stekao dovoljno zaleđa da te shvaćaju ozbiljno. Daklem, onima koji nisu "uski krug" s tom ozbiljnošću objasni kako film (više) nije umjetnost, neg zabava. Vjerovat će, možda čak shvatit to kao jednu od mušica za koje je poželjno da ih svi koje cijenimo imaju.
A sam uski krug bi trebo znat da je zabava pravo vrijeme za niske strasti.
I riješen problem.

U mene sve jednostavno.


Al ono, jebga, ono drugo boldano ne smiješ reć. Ustvari, smiješ reć, jer rečeno ima dublju atmosferu. Ne smiješ napisat, onda zvuči esencijalno malograđanski. A to je nezgodno. Ono, voliš sebe čak i ako voliš objektivne gluposti.

I pokušam to sam sa sobom nekako razriješiti.

A muke ti to ...idi po sistemu: ne znaju drugi kolko je meni dobro dok se zabavljam. Ono, baš mi baš skroz dobro. Nije da ikom s time činim nažao. Može se bit i pristojno i fino čeljade, ispunit pa i nadmašit sva očekivanja, al u mojih par minuta nije me briga za nikog osim za mene...a ako sam pritom prase, kaljužice moja hir aj kom.
Znaš...kad razmislim o svemu ovom, šta ja tebe imam savjetovat...znaš ti ovo neđe i sam, samo ti je trebo kakav sličnomišljenik. U to ime, idem se ja sad Tetrisa igrat.

[Pero]

Gledao u nedjelju zadnjeg Batmana. Meni je najlošiji od svih do sada. Prerazvučen (skoro tri sata), zaplet komičan (cijela policija Gothama koja ide u podzemlje), Bale sav izboran za 1974 godište. Jedino mi je guba bio Michael Caine.

[Leteća]

Eh, kako nisam prije ubrala ovu temu.

Emer se sad negdje paca, pa nema smisla da mu objašnjavam sav besmisao njegovog elitizma, pozivajući se na Junga, Frazera, Campbella... Drugom prilikom.

Gledam te filmove, ne sramim ih se, samo mi već malo idu na jajnike sve te silne franšize i nastavci.

Omiljeni film iz tog žara mi je Watchmen. Ako mi netko veli da je to treš, ne odgovaram za svoje postupke.

[blaze]

tema je izdvojena s druge, koju nisi pratila

[Leteća]

Pa onda ću krenuti od početka.

Batman - The Beginning

[Emericzy]

Hm, eto, ja imam baš suprotno razmišljanje...zašto u danas filmskoj industriji postoji išta drugo doli superjunaka i Dinastija. Il bar zašto postoji u tolikoj mjeri.

Nije mi film nešto što bi trebalo pretendirat na neke silne dubine

OK, ne mora; ni ja ne tražim uvijek dubinu. Ima i plićina svoje mjesto i svoju ulogu. Recimo, pornografija je uglavnom plitka da plića ne može biti. Ali njezino funkcioniranje mi je više-manje jasno.

Superheroji su mi nejasni. Zanima me psihologija iza toga. Odakle tolika ovisnost o tom specifičnom mitu o moćnom izbavitelju? Čemu stalne, neumorne varijacije na tu temu kao da je duboka i slojevita, pa imaš što reći i kad ju osamsto puta obradiš. Kakve to hormone ta specifična tema pomaže lučiti?

Meni je nekako logičnije da se stalno variraju teme Stallonea, Schwarzeneggera i Bruce Leeja nego tih tipova u tajicama i plaštevima.

[Beau]

Kako vas nije sram da vam se to sviđa.

Ja sam se dugo godina sramila što u životu nisam pogledala niti jedan takav film.
Nisam ih mogla smislit ni kao djevojčica.

Ali, ti si u pravu, oni (ljubitelji superheroja) su ti koji bi se trebali sramit. Superheroji su glupi, ružni i dosadni.
Sramite se!

[kukuriku]

Ja sam se dugo godina sramila što u životu nisam pogledala niti jedan takav film.
Nisam ih mogla smislit ni kao djevojčica.

Ali, ti si u pravu, oni (ljubitelji superheroja) su ti koji bi se trebali sramit. Superheroji su glupi, ružni i dosadni.
Sramite se!

Kravo.
Batman je lijep i dobar i zanimljiv.
I sehi.
I dubok.
Mese čini da s ti zaboravila sanjat, da parafraziram velikog aundu.

[Beau]

Kravo.
Batman je lijep i dobar i zanimljiv.
I sehi.
I dubok.
Mese čini da s ti zaboravila sanjat, da parafraziram velikog aundu.

Ma koji je to Batman lijep?
Ja se sjećam samo Majkl Kitna, a on bogmeč nije lijep.

Nisam ja zaboravila sanjati, nego je tebi krivo što su moji snovi ljepši, bez maski, bez ičega

[kukuriku]

Ma koji je to Batman lijep?
Ja se sjećam samo Majkl Kitna, a on bogmeč nije lijep.

Nisam ja zaboravila sanjati, nego je tebi krivo što su moji snovi ljepši, bez maski, bez ičega

kriščn.
kriščn je lijep.
i u mojim snovima on isto bude bez ičega.

[Beau]

kriščn.
kriščn je lijep.
i u mojim snovima on isto bude bez ičega.

Aha, taj famozni Bale. Pa dobro, na slikama je lijep, nijesam ga gledala.

Ali upravo si priznala da sam u pravu, ti bi batmana ali da ne izgleda ko batman.

[kukuriku]

Aha, taj famozni Bale. Pa dobro, na slikama je lijep, nijesam ga gledala.

Ali upravo si priznala da sam u pravu, ti bi batmana ali da ne izgleda ko batman.

Odustajem, s tobom se ne može razumno razgovarati.
:nisi gledala bejla:

[nina williams]

Superheroji su mi nejasni. Zanima me psihologija iza toga. Odakle tolika ovisnost o tom specifičnom mitu o moćnom izbavitelju? Čemu stalne, neumorne varijacije na tu temu kao da je duboka i slojevita, pa imaš što reći i kad ju osamsto puta obradiš. Kakve to hormone ta specifična tema pomaže lučiti?

Pa đe mene, ko komunistu i druga, s ovim nađe...pa još na PDF-u Film?
Kako to misliš odakle tolika ovisnost? Pa znaš odakle ovisnost, od onog prvog koji se pobojo munja i gromova.

Meni je nekako logičnije da se stalno variraju teme Stallonea, Schwarzeneggera i Bruce Leeja nego tih tipova u tajicama i plaštevima.

Sastojci:
-ljudski heroji, čisto tehnički, nude manje mogućnosti. Rambo je jak, al Superman je ipak jači. Rambo leti u helikopteru, Superman ispruži ruku. Dok Rambo ima laserski nišan, Superman ima laserski vid. Htjedoh reć da smo helikoptere svi vidjeli i bez Ramba, a leteće ljude (bogove s drugih planeta) baš i nismo.
-volimo najbrže, najviše, najjače. I to razrađujemo maltene do apsurde, čak i u posve svakodnevnim stvarima, jer, iako vrlo lako mogu shvatiti Supermana i superkup , kako inače objasnit tankanje supera, pušenje super lightsa, a da onog đavlijeg super krečka i ne spominjem.
-u osnovi, gledajući ponašanje, obrede i poklonstvo, fan je sličan vjerniku (Ova natuknica, doduše, ne predstavlja interes publike, nego industrije.)
-u početku bijasmo poligamni

Odaberi od sveg po malo, zamiješaj, i ete jasnoće zašto filmska industrija štanca superjunake.



Onaj prvi (s početka priče) sa svim tim malo više dolazi na svoje...jer...konačno i na vašim ekranima, a ne samo u mislima i bibliotekama...Zeus, Thor i Ilija Gromovnik...grme unaokolo.

A dobro to rade, znaš da dobro rade. Mi im već tisućljećima govorimo šta i kako nam najviše prija. I lud bi upamtio.



Ne znam baš dobro formulirat zašto, al željela bi se ispričat vjernicima raznih vjera, ako se nađu pogođeni postom. Nema u njem omalovažavanja, uistinu.

[blaze]

kriščn.
kriščn je lijep.
i u mojim snovima on isto bude bez ičega.

jaooo, kukuriku, ostavi malo i za mene

[Beau]

Sastojci:
-ljudski heroji, čisto tehnički, nude manje mogućnosti. Rambo je jak, al Superman je ipak jači. Rambo leti u helikopteru, Superman ispruži ruku. Dok Rambo ima laserski nišan, Superman ima laserski vid. Htjedoh reć da smo helikoptere svi vidjeli i bez Ramba, a leteće ljude (bogove s drugih planeta) baš i nismo.
-volimo najbrže, najviše, najjače. I to razrađujemo maltene do apsurde, čak i u posve svakodnevnim stvarima, jer, iako vrlo lako mogu shvatiti Supermana i superkup , kako inače objasnit tankanje supera, pušenje super lightsa, a da onog đavlijeg super krečka i ne spominjem.
-u osnovi, gledajući ponašanje, obrede i poklonstvo, fan je sličan vjerniku (Ova natuknica, doduše, ne predstavlja interes publike, nego industrije.)
-u početku bijasmo poligamni

Sve ja to trpam u isti koš, i stallonea i supermana.
Akcioni junaci sucks.

[nina williams]

Sve ja to trpam u isti koš, i stallonea i supermana.

I jesu oni u istom košu, ili bar sličnom*, samo što je prije kompjutera bilo skupo napravit Supermana, ponekad i neizvedivo, a i ono što su mogli napravit nije baš izgledalo jako uvjerljivo.

*Hrana su za istu glad.

Akcioni junaci sucks.

Život je stvaran i ozbiljan i najčešće nemamo puno izbora oko same forme u kojoj se ta ozbiljnost manifestira. Neka nam bar zabava bude glupa i bezbrižna, sve dok je benigna, na način koji svako odabre za sebe.
Junaci omogućuju adrenalin iz fotelje, k tome još i raspiruju maštu...da ne velim da omogućuju i parodiju. Neistražene dubine se tu kriju.

[Beau]

Razumijem ja to sve.
Jednostavno nikad se ne uželim te hrane, dapače, skroz mi gadno izgleda, a ima i lošu ambalažu.
Tolko mi je ta hrana neprivlačna da nisam danima htjela otvorit ovu temu. Nisam naslućivala da me išta tu može razveseliti, ali prevarila sam se, Em je spasio stvar

A glupošću, bezbrižnošću i nestvarnošću se opskrbljujem u nekim drugim marketima