Leteća » wrote:
Ma i to što veliš, ima puno gorih. Bilo mi je bezveze spominjati očito smeće kao što je Coelho. Onog Alkemičara sam pročitala misleći da je to neki fantasy o životu na dvoru Tužnog Kralja Rudolfa.
A onda mi frend uvalio Veroniku. Ajme užasa i ispraznosti.
Ubio je prijateljstvo i prije nego što je počelo.
Pa onaj divni Dan Brown još divnije preveden. Nikada neću zaboraviti onu "časnu koncepciju". Katafakinstrofa.
Jednom sam počela čitati i neko apokaliptično sektaško sranje. Ne znam ni kak se zvalo... otpisani, odjebani, uzdignuti, nadignuti... neki američki hit koji fala kurcu kod nas nije imao prođu.
Pa je bio tu neki domaći roman, "Navučen na narkićku". Opčinio me je nesuvislim egotripanjem da ga od puste iživciranosti nisam mogla ispustiti iz ruke.
Uglavnom, konkurencija je stvarno žestoka.
Uff, čitala sam mnogo glupih i dosadnih knjiga (tojest, barem započela čitat), ali me malo koja raspizdila kao Da Vincijev kod. Valjda zato što su mi tu knjigu preporučivali naizgled normalni ljudi, ponešto i načitani (u svakom slučaju načitaniji od mene) i nisam imala pojma da se radi o takvom smeću od knjige. Trebalo je mjesec dana proć da prestanem javno hračkat po toj knjizi
A što se tiče Kvelja....Da se odmah opravdam, davnih sam dana to čitala, al Veronika i 11 minuta su mi se tada, ekšli, svidjele.
Onda sam uzela čitat Alkemičara koji mi je bio za izrigat se. Pa sam dala još jednu šansu Kvelju i počela čitat Na obalu rijeke... i na tu se izrigala. Nisam ga više čitala.
I ona sranja od one Cecilie Ahern. P.S. Volim te i tako to. Stoputa bljak.
P.S. Volim te sam čitala, ja mislim, dvije godine (imala sam ju doma), u razdobljima kad mi se jako čitalo a nisam imala šta. Grozno nešto.